REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kžm-6/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću za mladež sastavljenom od Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv maloljetnika ĐV, zbog kaznenog djela iz članka 156. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 4. lipnja 2025. br. Km-8/2024, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I.U povodu žalbe maloljetnog ĐV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se temeljem članka 88. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne Novine“ br. 84/2011, 143/2012, 148/2013, 56/2015 i 126/2019 – dalje u tekstu: ZSM/11) u vezi člankom 453. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP/08) obustavlja kazneni postupak prema maloljetnom ĐV, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – spolno uznemiravanje iz članka 156. stavka 2. u vezi stavkom 1. KZ/11.

II. Žalba maloljetnog ĐV u odnosu na kazneno djelo spolno uznemiravanje iz članka 156. stavka 2. u vezi stavkom 1. KZ/11 je bespredmetna, a u ostalom se dijelu odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Km-8/2024 od 4. lipnja 2024., na temelju odredbe članka 11. ZSM/11 prema maloljetnom HV izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora, a na temelju članka 10. stavka 1. i 2. točke 1. ZSM/11 posebna obaveza da se ispriča oštećenoj RV te na temelju članka 10. stavka 1. i 2. točke 11. ZSM-a posebna obaveza da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade.

2. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM/11 određeno je da se maloljetnik oslobađa od naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik putem branitelja Tomislava Boljata odvjetnika iz Šibenika, zbog svih žalbenih osnova s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine izrečene odgojne mjere.

4. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu.

5. Sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 3. ZSM/11 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba maloljetnika u odnosu na kazneno djelo spolno uznemiravanje iz članka 156. stavka 2. u vezi stavkom 1. KZ/11 je bespredmetna, a u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

7. Maloljetnik u žalbi tvrdi da se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati jer u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te isto ne sadrži obrazloženje iz kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima pa da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 u vezi članka 3. ZSM/11. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pobijano rješenje sadrži dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti, te su suglasni kako s iskazima u postupku ispitanih svjedoka, tako i s provedenim materijalnim dokazima. Druga je stvar što žalitelj subjektivno drži da ti razlozi nisu valjani i dostatni pa ih ne prihvaća, a što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu bitnu povredu, o čemu će biti riječi naknadno.

7.1. Kako ni ovaj sud, ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. u vezi članka 3. ZSM/11, nije našao da je počinjena povreda procesnog zakona na štetu maloljetnika na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti žalba maloljetnika iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

U odnosu na točku I. izreke pobijanog rješenja

8. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je maloljetnika proglasio krivim da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, spolno uznemiravanje, opisano u članku 156. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

8.1. Međutim, prvenstveno treba navesti da kazneno djelo spolno uznemiravanje iz članka 156. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 čini onaj tko spolno uznemirava ili grubo uznemiri drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti, a djelo je počinjeno prema prema bliskoj osobi ili osobi koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje. Prema tome iz takvog zakonskog opisa prije svega proizlazi da je za ostvarenje citiranog kaznenog djela potrebno da je maloljetnik nadređen oštećenici ili da se oštećenica prema maloljetniku nalazi u odnosu zavisnosti. Naime, iz činjeničnog opisa pobijanog rješenja ne proizlazi da bi maloljetnik bio nadređen oštećenici niti da je oštećenica u odnosu zavisnosti prema maloljetniku.

8.2. Stoga, s obzirom da činjenični opis koji je u optužnici naznačen kao kazneno djelo spolno uznemiravanje iz članka 156. stavka 2. u vezi stavkom 1. KZ/11 ne sadrži sva njegova zakonska obilježja naprijed navedeno djelo za koje se maloljetnik optužuje nije kazneno djelo. Slijedom navedenog, po stavu ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je na štetu maloljetnika povrijedio kazneni zakon u pitanju da li je djelo za koje se maloljetnik progoni kazneno djelo (članak 469. točka 1. ZKP/08 u vezi članka 3. ZSM/11), pa ga je sukladno osnovi propisanoj u članku 88. stavku 2. ZSM/11 u vezi članka 453. točke 1. ZKP/08 trebalo osloboditi optužbe za kazneno djelo spolnog uznemiravanja.

8.3. Iz navedenih razloga, ovaj žalbeni sud je povodom žalbe maloljetnika, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 3. ZSM/11 preinačio pobijano rješenje na način da je sukladno osnovi propisanoj u članku 88. stavku 2. ZSM/11 u vezi članka 453. točke 1. ZKP/08 maloljetniku obustavio kazneni postupak za kazneno djelo spolno uznemiravanje iz članka 156. stavka 2. u vezi stavkom 1. KZ/11, a kako je to i odlučeno pod točkom I. izreke ove odluke. Uslijed toga, žalba maloljetnika je u ovom dijelu postala bespredmetna.

U odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, maloljetnik ne iznosi ništa novog što nije bilo predmet ocjene i analize prvostupanjskog suda, već polemizira s razlozima pobijanog rješenja tumačeći pri tome izvedene dokaze na svoj subjektivan način. Naime, maloljetnik tvrdi da je prvostupanjski pogrešno cijenio iskaz oštećenice, na kojem se temelji pobijano rješenje, istinitim i vjerodostojnim, a što proizlazi i iz činjenice da je maloljetnik priznao počinjenje kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, upoznavanje djece sa pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11, pa nije logično da bi priznao jedno kazneno djelo, a ostala da ne bi budući da će mu sud u svakom slučaju izreći odgojne mjere.

9.1. Žalbeni navodi ne dovode u bilo kakvu sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je detaljno analizirao i ispitao, iskaz oštećenice, iskaze svjedoka ČV i DV te zapisnik i [broj] od 19. ožujka 2024. te obranu maloljetnika, nakon čega je na temelju njihove pravilne ocjene izveo zaključak da je inkriminirane prilike maloljetnik počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11. Naime, prvostupanjski sud je pravilno iskaz oštećenice u kojem je detaljno iskazivala i pri tome opisivala predmetni događaj navodeći da joj je maloljetnik inkriminirane prilike iz ruke uzeo mobitel Samsung Galaxy i nije joj ga vratio cijenio uvjerljivim i logičnim, a njen iskaz je potvrđen i drugim dokazima izvedenim u ovom kaznenom postupku. Tako bi iz iskaza svjedoka DV proizlazilo da je maloljetnik iz ruke oštećenice uzeo njen mobitel te da ima saznanja da joj ga nije vratio, svjedok TV iskazuje da je inkriminirane prilike vidio oštećenićin mobitel kod maloljetnika, dok iz zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je od maloljetnika oduzet mobitel Samsung Galaxy A 53. Prema tome, na temelju svih naprijed navedenih dokaza koje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio, ispravno je sud prvog stupnja zaključio da je obrana optuženika, u kojoj negira počinjenje kaznenog djela teške krađe na štetu oštećenice nelogična i nevjerodostojna.

9.2. S obzirom na sve prethodno izloženo, a osobito imajući u vidu iskaze svjedoka DV i TV te predmetnu potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta koji potvrđuju iskaz oštećenice iz kojeg proizlazi da joj je maloljetnik inkriminirane prilike iz ruke uzeo mobitel i nije joj ga vratio, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno i potpuno je sud prvog stupnja utvrdio da je inkriminirane prilike maloljetnik počinio kazneno djelo teške krađe. Slijedom navedenog žalba maloljetnika iz ove žalbene osnove ukazuje se neosnovanom.

10. Maloljetnik u žalbi ističe da se prilikom odmjeravanja i izricanja odgojne mjere mora uzeti u obzir cjelokupan kontekst konkretnog slučaja, osobito činjenicu da je maloljetnik priznao počinjenje kaznenog djela, iskazao istinsko kajanje te da u međuvremenu nije počinio nova kaznena djela. Osim toga maloljetnik je zaposlen, redovito se školuje, samoinicijativno se priključio u psihosocijalni tretman, čime pokazuje ozbiljan pristup prema vlastitoj rehabilitaciji i resocijalizaciji. Uz sve navedeno, maloljetnik je uslijed emocionalnog i psihološkog opterećenja koje je uzrokovao ovaj postupak zatražio stručnu psihijatrijsku pomoć, te je u razdoblju od 26. prosinca 2024. do 3. siječnja 2025. bio smješten u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu.

10.1. Naime, kod primjene odgojne mjere pojačane brige i nadzora, posve ispravno je prvostupanjski sud cijenio podatak da maloljetnik nije priznao počinjenje svih kaznenih djela te da iz mišljenja više stručne savjetnice Općinskog suda u Šibeniku diplomirane socijalne radnice Linde Lemac proizlazi da se radi o maloljetniku kod kojeg je očito da odgoj i utjecaj roditelja, odnosno skrbnika na pozitivne promjene ponašanja i razvoj maloljetnikove ličnosti nije dovoljan za ostvarenje svrhe odgojnih mjera. Zbog navedenog da je potrebna upravo izrečena odgojna mjera u svrhu pomoći i podrške maloljetnikovu nastojanju da promijeni svoje ponašanje, a sa istom bi se utjecalo na njegovu ličnost, te biranje socijalno prihvatljivih oblika ponašanja u budućnosti. U pogledu vremena trajanja ove odgojne mjere potrebno je reći da ova mjera ne može biti kraća od šest mjeseci ni dulja od dvije godine o čemu će naknadno odlučiti sud.

10.2. Nadalje, sud prvog stupnja je posve pravilno, uz odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora iz članka 11. ZSM/11 izrekao i odgojne mjere – posebne obveze iz članka 10. stavka 1. i 2. točke 1. i 11. ZSM/11 koje se sastoje u obvezama da se maloljetnik ispriča oštećenoj RV te da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u Savjetovalištu za mlade. Naprijed navedeno prvostupanjski sud je izrekao cijeneći da iz otpusnog pisma odjela Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu proizlazi da maloljetnik ima dijagnozu mješovitog poremećaja ponašanja i emocija zbog čega mu je propisan lijek Daizepam i da se radi o emocionalno nestabilnom mladiću, s dominacijom depresivno-projektivno-hostilnih tendencija, uz prisustvo značajne količine samoozljeđujućih i autodestruktivnih misli u situacijama stresa. Osim toga kod maloljetnika postoji stihijsko provođenje slobodnog vremena s vršnjacima koji su i sami skloni neprihvatljivom ponašanju. Pri tome treba napomenuti da maloljetnik može biti upućen u disciplinski centar zbog skrivljenog neispunjavanja izrečenih posebnih obveza.

10.3. Slijedom svega izloženog, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, maloljetniku je osnovano izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz članka 11. ZSM/11 uz odgojne mjere posebne obveze iz članka 10. stavka 1. i 2. točaka 1. i 11. ZSM/11 u vidu da se ispriča oštećenoj RV te da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade. Izrečenim odgojnim mjerama maloljetniku će se pružiti zaštita, briga, pomoć i osigurati nadzor nad ostvarenjem opće i stručne naobrazbe te utjecati na njegov odgoj, razvijanje cjelokupne ličnosti i jačanje osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.

11. Slijedom iznesenog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08 u vezi s člankom 3. ZSM/11 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Šibenik, 20. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac