REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-527/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz OD Miličević-Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.020,46 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 0,78 EUR od 16.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,53 EUR od 08.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR od 15.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,47 EUR od 16.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,61 EUR od 11.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,83 EUR od 15.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,37 EUR od 16.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,58 EUR od 17.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,19 EUR od 16.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 14,93 EUR od 18.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,78 EUR od 16.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 28,78 EUR 16.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 29,01 EUR od 17.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,75 EUR od 18.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,82 EUR od 17.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,42 EUR od 20.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,37 EUR od 17.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,00 EUR od 17.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,79 EUR od 15.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,03 EUR od 17.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 21.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,83 EUR od 20.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,58 EUR od 13.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,58 EUR od 13.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,19 EUR od 16.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,35 EUR od 16.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 16.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 40,19 EUR od 16.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 39,85 EUR od 17.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 51,13 EUR od 17.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 42,14 EUR od 12.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 63,17 EUR od 17.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 55,26 EUR od 17.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 59,09 EUR od 16.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 73,70 EUR od 19.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 70,86 EUR od 16.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 66,21 EUR od 17.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 69,35 EUR od 16.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 69,43 EUR od 19.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 79,45 EUR od 24.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 91,67 EUR od 16.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 108,56 EUR od 17.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 118,13 EUR od 24.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 95,22 EUR od 11.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 91,66 EUR od 29.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 87,17 EUR od 17.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 91,86 EUR od 17.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 100,04 EUR od 21.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 104,03 EUR od 21.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 98,43 EUR od 16.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 100,48 EUR od 27.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 99,26 EUR od 15.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 101,52 EUR od 17.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 98,21 EUR od 19.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 98,67 EUR od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 90,38 EUR od 16.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 98,78 EUR od 01.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 100,96 EUR od 28.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 98,73 EUR od 19.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 92,03 EUR od 18.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 92,72 EUR od 15.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 94,54 EUR od 19.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 95,21 EUR od 26.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 88,26 EUR od 17.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 91,54 EUR od 28.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 89,57 EUR od 30.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 91,33 EUR od 25.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 92,72 EUR od 17.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 95,50 EUR od 15.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 97,06 EUR od 28.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 99,30 EUR od 20.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 98,57 EUR od 31.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 102,20 EUR od 01.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 102,19 EUR od 19.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 99,55 EUR od 10.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 97,44 EUR od 20.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 98,21 EUR od 28.06.2014. pa do isplate

- na iznos od 100,91 EUR od 31.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 101,19 EUR od 23.08.2014. pa do isplate,

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.486,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 5.020,46 EUR do utuženih 6.614,37 EUR (za iznos od 1.593,91 EUR), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10.8.2007. sklopio s tuženikom ugovor o kreditu kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 29.342,97 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseci. Pored iznosa glavnice tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je bila promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,20 % godišnje. Za vrijeme trajanja ugovora banka je mijenjala kamatnu stopu, a također je došlo i do rasta valute CHF, iako je kredit ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti". Stoga tužitelj s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamatne stope i valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 13.1.2023.), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu, te isplatu razlike preplaćenog iznosa od 6.614,37 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-488/2024 od 3.12.2024. saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 10.8.2007. (list 6-10 spisa), promet po kreditu (list 27-35 spisa), obavijest o kamatnoj stopi (list 38 spisa), Priopćenje za javnost HNB-a od 16.3.2015. (list 39-40 spisa) i dokumentaciju tuženika (list 339-361 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 29.342,97 CHF, kao i da je kredit u cijelosti otplaćen.

6. Sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-488/2024 od 3.12.2024. ostao je sporan prigovor zastare za kamatnu stopu.

7. Predmetni prigovor zastare zahtjeva za kamatnu stopu je u cijelosti osnovan, jer je zastara za kamatnu stopu nastupila 13.6.2019. Naime, pravomoćnost sudske odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (krediti u CHF) glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila je 13.6.2014. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8.3.2021., ista je podnesena van petogodišnjeg zakonskog roka iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO), a zbog čega je tužitelj i odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za preplatom s osnove promjene kamatne stope u iznosu od 1.593,91 EUR.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke Renault Megane i da je kredit u cijelosti otplatio. Vozilo je koristio isključivo za svoje osobne potrebe. Ugovor je sklopio u autokući. Sjeća se da je ugovor bio unaprijed pripremljen. Ugovor je pročitao, no nitko ga nije upozorio na mogućnost rasta tečaja CHF. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je životan i logičan.

9. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

11. Presuda pak, Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14.7.2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.9.2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

12. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19.3.2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502. c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope i nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka). 3. istog članka). Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare zahtjeva za preplatu s osnova valutne klauzule, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15.6.2018. do 15.6.2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 8.3.2021., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina.

14. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

15. Radi utvrđenja razlike koja je nastala uslijed povećanja tečaja CHF u svakom plaćenom anuitetu prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 20.12.2022. u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

16. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 29.342,97 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseci i promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20 % godišnje na dan sklapanja ugovora. Sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 37.152,46 CHF, od čega je otplata glavnice 29.311,89 CHF i kamata 7.840,57 CHF.

17. Zaključak je financijskog vještaka u toč. 2. da ukupna razlika u iznosu anuiteta s osnova valutne klauzule primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 37.826,63 kn, odnosno 5.020,46 EUR.

18. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku s osnove valutne klauzule od strane financijskog vještaka u ukupnom iznosu od 5.020,46 EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).

19. Na dosuđeni iznos od 5.020,46 EUR tužitelju je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

20. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

21. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (6.614,37 EUR) i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 4 podneska od 7.5.2021., 21.3.2022., 25.4.2022. i 13.1.2023. i pristupa na 3 ročišta od 6.10.2022.,18.9.2023. i 10.11.2025. od po 200,00 EUR, te pristupa na ročište od 2.2.2022. i sastava podneska od 25.10.2022. od po 50,00 EUR (25 %), ili ukupno 1.700,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 425,00 EUR, ili ukupno 2.125,00 EUR. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 265,45 EUR, te sudska pristojba na presudu od 95,56 EUR, ili sveukupno 2.486,00 EUR.

23. Sud nije priznao tužitelju sudsku pristojbu na tužbu, jer ista niti nije plaćena.

24. Također, sud nije priznao niti tuženiku razmjerni dio troška, jer tuženiku nisu nastali nikakvi posebni troškovi u vezi odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, presuda suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 (toč. 5. izreke) uz tumačenje Direktive 93/13 obvezuje i ovaj sud na način da u sporovima gdje je tužitelj potrošač istome treba u cijelosti pripasti naknada parničnog troška, neovisno o tome što tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu.

U Zagrebu, 20. studenog 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika