Poslovni broj: 1 P-86/2023-24

1

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja Đ. B., G.K., Đ., OIB: .. zastupan po punomoćnicima iz OD V. & V. d.o.o.,odvjetnicima iz K. protiv tuženika banka Z. d.d., R. c.., Z., OIB:.., zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & Partneri d.o.o., T. ž. f. ., Z., OIB.., radi isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 31.kolovoza 2023., u nazočnosti tužitelja uz zamjenika punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 10.listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Tuženik banka Z. d.d., Z., R. c., OIB: .. dužan je tužitelju B. Đ. iz Đ., G. K., OIB.., isplatiti iznos od 2.887,00 EUR (21.752,14 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

 

-          na iznos od 6,07 EUR ( 45,73 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2009

-          na iznos od 12,07 EUR ( 90,96 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 30.5.2009

-          na iznos od 11,40 EUR ( 85,87 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 27.6.2009.,

-          na iznos od 9,62 EUR ( 72,48 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 4.8.2009

-          na iznos od 11,14 EUR ( 83,97 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2009

-          na iznos od 11,10 EUR ( 83,60 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2009.

-          na iznos od 9,70 EUR ( 73,06 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 4.11.2009

-          na iznos od 11,92 EUR ( 89,84 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 5.12.2009

-          na iznos od 14,92 EUR ( 112,44 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 31.12.2009

-          na iznos od 17,01 EUR ( 128,14 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 19.2.2010

-          na iznos od 17,07 EUR ( 128,64 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 21.2.2010

-          na iznos od 17,32 EUR ( 130,49 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 16.3.2010

-          na iznos od 21,34 EUR ( 160,77 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 8.4.2010

-          na iznos od 21,03 EUR ( 158,42 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 6.5.2010

-          na iznos od 33,97 EUR ( 255,94 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 6.7.2010

-          na iznos od 31,31 EUR ( 235,91 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 31.7.2010

-          na iznos od 31,37 EUR ( 236,35 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 31.7.2010

-          na iznos od 40,51 EUR ( 305,19 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 25.9.2010

-          na iznos od 34,33 EUR ( 258,66 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 3.11.2010

-          na iznos od 54,72 EUR ( 412,28 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 4.1.2011

-          na iznos od 48,39 EUR ( 364,59 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 21.1.2011

-          na iznos od 48,42 EUR ( 364,80 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 29.1.2011

-          na iznos od 47,68 EUR ( 359,28 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 9.3.2011

-          na iznos od 47,37 EUR ( 356,94 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 31.3.2011

-          na iznos od 59,92 EUR ( 451,47 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 20.5.2011

-          na iznos od 69,62 EUR ( 524,53 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2011

-          na iznos od 73,50 EUR ( 553,82 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 26.7.2011

-          na iznos od 106,47 EUR ( 802,22 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 12.8.2011

-          na iznos od 69,64 EUR ( 524,74 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 14.9.2011

-          na iznos od 62,50 EUR ( 470,94 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 11.10.2011

-          na iznos od 62,96 EUR ( 474,34 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 12.11.2011

-          na iznos od 62,43 EUR ( 470,35 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 7.12.2011

-          na iznos od 67,59 EUR ( 509,23 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 6.1.2012

-          na iznos od 660,28 EUR ( 4.974,85 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 6.1.2012

-          na iznos od 13,27 EUR ( 100,01 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 12.1.2012

-          na iznos od 64,05 EUR ( 482,57 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 25.1.2012

-          na iznos od 66,59 EUR ( 501,71 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 14.2.2012

-          na iznos od 64,94 EUR ( 489,28 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 16.3.2012

-          na iznos od 64,93 EUR ( 489,23 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 11.4.2012

-          na iznos od 65,69 EUR ( 494,95 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 11.5.2012

-          na iznos od 66,94 EUR ( 504,34 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 13.6.2012

-          na iznos od 65,72 EUR ( 495,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 11.7.2012

-          na iznos od 65,72 EUR ( 495,17 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 11.8.2012

-          na iznos od 60,70 EUR ( 457,35 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 20.9.2012

-          na iznos od 63,30 EUR ( 476,93 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 12.10.2012

-          na iznos od 65,78 EUR ( 495,63 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 13.11.2012

-          na iznos od 64,31 EUR ( 484,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 13.12.2012

-          na iznos od 66,38 EUR ( 500,16 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 11.1.2013

-          na iznos od 62,45 EUR ( 470,54 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 16.2.2013

-          na iznos od 61,54 EUR ( 463,65 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 12.3.2013 pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

-           

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.622,43 eura / 12.223,54 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od presuđenja pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika dana ... u kojoj navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj: ..kojim je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 20.693,93 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Prilikom sklapanja ugovora tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelja na mogućnost snašanja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tužitelj navodi da je točkom II. presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/12 od 4.7.2013. takav način ugovaranja valutne klauzule bez da je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utvrđen kao nepoštene, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Takvim načinom ugovaranja povrijeđene su odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Dana 17.9.2019. objavljena je odluka Vrhovnog suda RH povodom revizije banaka u predmetu Rev.2221/18 povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač, te je utvrđeno da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna. Navedenom revizijskom odlukom potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj: Pž-6632/16 od 14.6.2018. Tuženik je primjenom nepoštene ugovorne odredbe bez valjane pravne osnove stekao iznos od 21.636,01 kuna odnosno iznos koji tužitelj potražuje ovom tužbom. Tužitelj se poziva na odredbu čl.1115. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja, dana 3.5.2023. sredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka time da je pod točkom I. tužbenog zahtjeva tražio da mu tuženik isplati iznos od 2.887,00 eura / 21.752,14 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva , te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik ističe zastaru potraživanja tužitelja , tvrdi da se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu primijeniti na konkretni predmet , da ovaj sud nije vezan utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda RH , broj: Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018. , da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena , da je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka bila upravo ugovaranje kredita s valutnom klauzulom , da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno Načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stranaka , te da nije osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj nije dokazao osnovu svog potraživanja.

              4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o kreditu (list 6-9 spisa), solemnizaciju ugovora ( list 10 spisa), otplatnu tablicu ( list 11-12 spisa), izračun pretplate ( list 13-14 spisa), plan otplate ( list 15-16 spisa), pregled uplata po kreditu ( list 17-18 spisa), prvi dodatak ugovoru o kreditu (list 19-20 spisa), knjigovodstvenu karticu ( list 21-32 spisa), odgovor na tužbu s prilozima (list 37-56 spisa), podnesak tužitelja kojim se očituje na odgovor na tužbu (list 57-58 spisa), podnesak tuženika ( list 59-62 spisa), podnesak tužitelja (list 67 spisa), podnesak tužitelja kojim dvojno iskazuje tužbeni zahtjev (list 83-85 spisa), podnesak tužitelja (list 90 spisa), podnesak tuženika (list 92 spisa), ovosudno rješenje od 28.ožujka 2023. (list 93-94 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 97-105 spisa), podnesak tužitelja od 3.5.2023. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i sređuje tužbeni zahtjev (list 112-114 spisa), podnesak tuženika od 9.5.2023. (list 117-118 spisa), te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.

              5. Tužitelj je izjavio da mu je kredit trebao za kupovinu osobnog vozila. Kada je sa suprugom došao u auto kuću supruga je odabrala vozilo , a u auto kući su mu kazali da oni imaju ugovor sa bankom vezano uz dobivanje kredita, te su ga uputili u banku. U banci su mu kazali da za kupnju vozila daju kredite u švicarskim francima. Ugovor o kreditu nije pročitao i misli da nije mogao pregovarati niti o jednoj stavci ugovora. Ugovor je sastavljen u banci i on ga je samo potpisao. Kod javnog bilježnika nije bilo govora o promjenjivoj kamatnoj stopi ili povećanju rate, već mu je rečeno da kredit mora otplatiti. Osobno vozilo uzeo je za svoje osobne potrebe. U vrijeme uzimanja kredita radio je kao zaposlenik u N. A. u Đ., kao pekar. Kada je njegova firma otišla u stečaj dobio je otpremninu , pa se odlučio za prijevremenu otplatu kredita. Kada mu se rata kredita počela povećavati u banci su mu kazali da je to zbog porasta valute. Nisu mu predložili da uzme kredit u nekoj drugoj valuti da otplati postojeći, niti su mu ponudili konverziju kredita. Kod sklapanja dodatka ugovora o kreditu od 13.1.2012. nije mogao utjecati niti na jednu stavku dodatka. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nitko mu u banci nije objasnio razliku između uzimanja kredita u CHF ili u EUR-ima već su mu samo kazali da daju kredit u CHF. Nije dobio nikakva upozorenja vezano uz uzimanje kredita u švicarskim francima. Kredit je, osim posljednjih oko 10 rata, otplaćivao putem plaće, dok je za navedene zadnje rate nosio novac u banku. Tijekom 2012.godine do pred kraj 2013. godine bio je na zavodu za zapošljavanje gdje je primao naknadu iz koje je otplaćivao kredit. Prije sklapanja ovog ugovora o kreditu nije imao nikakav kredit , time da prije dolaska u auto kuću nije pribavljao informacije o kreditima u drugim bankama.

6. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8. Nije sporno da su tužitelj Đ. B. kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili ugovor o kreditu za kupnju vozila, broj: .. u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 20.693,93 CHF uz ugovorenu redovitu promjenjivu godišnju kamatnu stopu u visini od 5,10 %. Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika i kredit je isplaćen tužitelju.

9. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja , da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi , te da li se utvrđenja iz tzv. kolektivne tužbe odnose na ovaj konkretan spor.

10. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača /03 koji je vrijedio u utuženom periodu ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

12. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

 

13. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora ("Narodne novine''/91, dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, dok se tužitelj greškom poziva na čl. 4. ZOO/05 koji nije vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora.

 

14. Prema odredbi članka 15. ZOO/91 sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO/91 propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

 

15. U tijeku postupka tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., na presudu Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/16 od 14.6.2018. , te na odluku Vrhovnog suda RH, broj: Rev-2221/18.  Iz presude P-1401/12 proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i u odnosu na tuženika gdje je utvrđeno da je u razdoblju od 11.1.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora pravni prednike tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 u razdoblju od 01.6.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/17 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a to stoga jer se takvim odlukama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , a sve na štetu potrošača. Ista presuda potvrđena je odlukom VS RH broj: Rev.2221/18 od 3.9.2019.

 

16. Člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača/14 propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač, a spomenuti Zakon u čl. 3. navodi da isti zakon između ostalog sadrži odredbe koje su u skladu s aktom Europske unije, Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama).

 

17. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača ( u konkretnom slučaju i ova tužba ) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

 

18. Nadalje, i prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

 

19. Tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice "potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj slučaj to valja ukazati tuženiku da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 -Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na to pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u ovom postupku. Nadalje, provedenim dokazom saslušanjem tužitelja sud je utvrdio da im tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije predočio rizike ugovaranja valutne klauzule vezane za CHF. Nesporno je da je rata kredita rasla što proizlazi i iz iskaza tužitelja i priložene dokumentacije, kao i da je ugovor o kreditu sklopljen na formaliziranom obrascu banke, dakle da tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na isti. Ujedno tužitelja je od auto kuće u kojoj je kupovao osobno vozilo bio upućen na uzimanje kredita kod tuženika , a gdje su mu predočili da može uzeti samo kredit u CHF, bez predočavanja bilo kakvih rizika i mogućnosti uzimanja kredita u nekoj drugoj valuti , a radi čega je tužitelj i takav kredit prihvatio.

 

20. Citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

 

21. S obzirom na sadržaj točke 2. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013.g., koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a također bi bilo u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

 

22. Prigovor zastare je neosnovan. Naime, u pogledu stjecanja bez osnove, zastarni rok iznosi, 5 godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama broj: Rev2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Međutim građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, korigirao je naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga je pogrešno pozivanje tuženika na tumačenje VSRH od 5.3.2004.g. budući da se u konkretnome primjenjuje gore iznijeto tumačenje.

 

23. Prema iznesenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom su utvrđene ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu, a što još nije nastupilo.

 

24. Radi utvrđenja osnovanosti visine potraživanja sud je u tijeku postupka proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije M. M. Iz mišljenja vještaka proizlazi da je korisnik kredita uslijed promjene tečaja CHF/ HRK prema kojem je isti vršio otplatu ukupno pretplatio iznos od 2.887,00 eura u odnosu na iznos koji bi platio da navedenih promjena nije bilo. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka , te je sukladno istom i sredio tužbeni zahtjev dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka , te je iznio primjedbe pravne prirode. Ujedno je tuženik naveo da je vještak sačinio izračun uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike u odnosu na datum korištenja kredita.

 

25.  Sud je  u cijelosti prihvatio nalaz stručnim i objektivnim, a tuženik svojim prigovorima isti nije doveo u sumnju. Prigovori tuženika su neosnovani, a sve uzevši u obzir gornja utvrđenja koja proizlaze iz odluka sudova donesenih u kolektivnim sporovima, a koje obvezuju ovaj sud, stoga je način izračuna vještaka jedini ispravan i prihvatljiv.

 

26. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica činjenice da su dijelovi Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF ništetni. Nadalje, odredbe čl.502.c st.1. ZPP-a i čl.118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 155. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ /91;dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

 

27. Zbog iznijetog su neosnovani navodi tuženika da se u slučaju restitucijske štete kao što je u ovom slučaju odluka iz kolektivnog spora ne bi primjenjivala.

 

28. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je za vrijeme trajanja kredita bilo neizvjesno kretanje kune te CHF a što tuženik nije mogao predvidjeti budući da je ništetnost valutne klauzule vezana za CHF već utvrđeno u kolektivnom sporu a za koje odluke je ovaj sud vezan a kao to je već i pojašnjeno.

 

29. U presudi Francisc Gutiérrez Naranjo i Ana Maria Palacios Martinez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

 

30. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, a imajući u vidu nedvojbenu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, zaključuje se da su dijelovi predmetnih odredbi ugovora o kreditu protivne citiranim prisilnim propisima i moralu društva te se zaključuje da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine/91 - dalje u tekstu: ZOO) mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 186. ZOO-a/91.

 

31. Odredbom čl. 55. st.1. ZZP-a/14 određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba te da tuženik kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

 

32. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

33.  Zbog iznijetog je riješeno kao u izreci.

 

34. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15 ( dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak punomoćnika i to za sastav tužbe ( Tbr.7/1 Tarife) u iznosu od 199,09 eura / 1.500,00 kuna, za sastav podnesaka ( Tbr.8/1 Tarife) od 22.8.2022., 2.5.2023. i to za svaki podnesak u iznosu od 199,09 eura / 1.500,00 kuna, za sastav podneska od 23.9.2022., 2.2.2023., 22.3.2023. ( Tbr.8/3 Tarife) u iznosu od 49,77 eura / 375,00 kuna, te za trošak zastupanja na ročištima dana 22.3.2023.  i 31.8.2023. ( Tbr. 9/1 Tarife) , za svako ročište u iznosu od 199,09 eura / 1.500,00 kuna , te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 49,77 eura / 375,00 kuna što ukupno iznosi 995,44 eura / 7.499,64 kuna. Tužitelju je priznat i pripadajući iznos PDV-a od 248,86 eura / 1.874,90 kuna , kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265,45 eura odnosno 2.000,00 kuna, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 37,56 eura odnosno 283,00 kuna i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 75,12 eura odnosno 566,00 kuna. Dakle, tuženik je dužan tužitelju ukupno nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.622,43 eura / 12.223,54 kuna.

 

Čakovec, 10.listopada 2023.

 

 

                                                                                                                              Sutkinja:

 

                                                                                                                Jasna Vehtersbah-Stojan

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

 

O tome obavijest:

 

1. tužitelj po pun. iz OD V. & V.k d.o.o.,odvj.

2. tuženik po pun. iz Š., M., M., S & Partneri d.o.o.,odvj.