REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1973/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Silvije Skerlev, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik EĆ, zaposlenik tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i zamjenika punomoćnika umješača, 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 3.300,82 EUR (tri tisuće tristo eura i osamdeset i dva centa) sa zateznim kamatama od 20. studenog 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 1.680,18 EUR (tisuću šesto osamdeset eura i osamnaest centi) sa zateznim kamatama od 20. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica od tuženika traži isplatu 1.699,18 EUR (tisuću šesto devedeset i devet eura i osamnaest centi) sa zateznim kamatama od 20. studenog 2025. do isplate

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 26. srpnja 2023. navodi da je 18. listopada 2021. na putu na posao, izlazeći iz tramvaja ZET-a na tramvajskoj stanici Petrovaradinska ulica, izgubila ravnotežu i pala. Navodi da je razlog njenog pada rupa koja se formirala na nogostupu, a u koju je stala neposredno prije pada. Ističe da se zbog bolova uputila u KBC Sestre milosrdnice-Klinika za traumatologiju gdje joj je pregledom specijalista traumatologije dijagnosticirana fraktura kirurškog vrata i velikog tuberkula bez pomaka ulomaka te joj je ordinirana imobilizacija uz mirovanje i držanje ekstremiteta na povišenom te uz konzumaciju analgetika po potrebi. Tužiteljica također navodi da je obavila sedam ciklusa fizikalne terapije, da je sedam mjeseci od nastanka ozljede bila privremeno nesposobna za rad jer njeno radno mjesto (trgovac) uključuje radne zadatke koji zahtijevaju fizičku aktivnost. Navodi da i dan danas pati od bolova pri pomicanju lijeve ruke te da je moguće i razumno očekivati da će ti isti bolovi trajati i u budućnosti. Navodi da je, osim bolova, pretrpjela strah, da joj je trajno smanjena životna aktivnost te da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Nadalje, tužiteljica navodi da je do štetnog događaja došlo na nogostupu, odnosno na tramvajskoj stanici (kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), a koja nekretnina je označena kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika. Navodi da joj je, s obzirom da je za održavanje nogostupa i kolnika odgovoran tuženik, pretrpljenu štetu u obvezi naknaditi upravo tuženik. Stoga, tužiteljica traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da po osnovi naknade neimovinske štete isplati 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. Također, traži da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja, postojanje svoje odgovornosti naknaditi štetu tužiteljici, odnosno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužba neuredna jer ista ne sadrži sve potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, odnosno da je tužiteljica u tužbi bila dužna precizirati relevantni činjenični supstrat (mjesto događaja, njegova dinamika, trajanje i završetak liječenja), a što ista nije učinila. Upućuje na to da zamjenu, održavanje i popravljanje javnih površina obavlja društvo Zagrebački holding d.o.o. – Podružnice Zagrebačke ceste sukladno čl. 16. Odluke o nerazvrstanim cestama. Također, navodi da poslove redovnog održavanja gornjeg ustroja tramvajske pruge koja se nalazi u sastavu nerazvrstane ceste obavlja Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Osporava postojanje uzročne veze između navodnog štetnog događaja i ozljeda tužiteljice s postupanjem tuženika. Navodi da je štetni događaj nastao isključivo krivnjom same tužiteljice, da u njenom postupanju ima elemenata obične nepažnje te da je na taj način tužiteljica sama doprinijela nastanku štete. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Umješač, kod kojeg je tuženik na dan štetnog događaja imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška umješaču.

4. Tijekom postupka tužiteljica navodi da, sama činjenica da je tuženik delegirao poslove komunalne uprave svojoj podružnici, ne oslobađa ga odgovornosti za nastalu štetu u predmetnom događaju.

5. Tuženik tijekom postupka pak navodi da je tužiteljica pretrpjela ozljede na putu na posao pa da bi u konkretnom slučaju postojala odgovornost poslodavca za nastalu štetu.

6. U podnesku od 16. srpnja 2025. (list 207-208 spisa) tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je specificirala da isplatu 3.300,82 EUR traži po osnovi neimovinske štete, a da isplatu 398,17 EUR traži po osnovi imovinske štete (tuđa pomoć i njega).

7. Sud je izveo dokaz čitanjem kartice fizikalne terapije (list 4-5, 9-10, 12 spisa), medicinske dokumentacije (list 6-8, 11, 13-26 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (list 28 spisa), Police osiguranja od odgovornosti (list 35 spisa), generalna polica br. [broj police] (list 51-54 spisa), ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2022. (list 62-66 spisa), zdravstvenog kartona tužiteljice (list 89-196 spisa) te je izveden dokaz uvidom u fotografije (list 71-75 spisa), saslušanjem tužiteljice (list 82 spisa) i svjedokinje ČĆD (list 83 spisa), kao i dokaz medicinskim vještačenjem (list 203-204 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske štete koju je pretrpjela zbog štetnog događaja (pada na nogostupu na tramvajskoj stanici u Zagrebu, Petrovaradinska), a za koji navodi da se dogodio 18. listopada 2021.

10. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, postojanje pasivne legitimacije te osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i postojanje uzročna veza između ozljeda opisanih u tužbi i navodnog (ne)postupanja tuženika u pogledu održavanja tramvajske stanice.

11. U odnosu na navode tuženika da tužba nije uredna, treba reći da ista sadrži sve što je potrebno, odnosno da sadrži određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, zatim činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev, dokaze kojima bi se mogle utvrditi te iste činjenice te druge podatke koje mora imati svaki podnesak u smislu čl. 106. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"br.

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP).

12. Podneskom od 10. siječnja 2024. (list 44-46 spisa) umješač je iskazao interes za miješanje u predmetnoj parnici. Stranke nisu osporavale postojanje prava umješača za sudjelovanje u postupku te je ovaj sud rješenjem od 25. rujna 2024. (list 68 spisa) prihvatio sudjelovanje umješača u ovom postupku.

13. Nadalje, podneskom od 16. srpnja 2025. (list 207-208 spisa) tužiteljica je preinačila tužbu, na način da uz isplatu naknade po osnovi neimovinske štete traži i isplatu po osnovi imovinske štete (tuđa pomoć i njega). O navedenoj preinaci sud je odlučio rješenjem od 20. listopada 2025. (list 230-231 spisa).

14. Tim istim podneskom tužiteljica je po osnovi neimovinske štete povukla tužbu, na način da po navedenoj osnovi umjesto isplate 5.000,00 EUR traži isplatu 3.300,82 EUR. Dakle, tužiteljica je povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim od tuženika traži isplatu 1.699,18 EUR. Niti tuženik, niti umješač nisu se u roku petnaest dana od dostave navedenog podneska tužiteljice, to jest obavijesti o povlačenju o istome izjasnili. Umješač se doduše predmetnom povlačenju protivio, no tek nakon isteka propisanog roka (list 211 spisa). Stoga se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da su na predmetno povlačenje pristali. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

15.1. Treba reći da je čl. 100. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19; dalje: ZC), a koji zakon je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, propisano da nerazvrstanu cestu (među ostalim) čine cestovne građevine, a da se cestovnim građevinama smatraju sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu, među koje se ubrajaju i stajališta javnog prijevoza. Čl. 101. st. 1. ZC-a propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, a da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako Zakonom o cestama nije propisano drugačije (čl. 101. st. 1. ZC-a).

15.2. Čl. 22. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20; dalje: ZKG) propisano je da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture (među ostalim) održavanje nerazvrstanih cesta. Pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta (čl. 23. st. 1. ZKG).

15.3. Odlukom o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba 18/13, 16/14, 25/15, 2/17, 7/18, 22/20, 34/20; dalje: Odluka) tuženik je među ostalim uredio održavanje nerazvrstanih cesta na svom području. Tuženik je sukladno Odluci dužan upravljati nerazvrstanim cestama (čl. 7. st. 1. Odluke), a poslovi upravljanja su građenje i rekonstrukcija te održavanje nerazvrstanih cesta. Prema čl. 16. st. 1. Odluke, poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Zagrebačke ceste.

15.4. Dakle, stajalište javnog prijevoza spada u kategoriju nerazvrstane ceste, koja je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, odnosno u ovom slučaju u vlasništvu tuženika. Stoga je upravo tuženik dužan sukladno ranije citiranim odredbama ZC-a, Odluke i ZKG-a poduzimati sve što je potrebno u cilju održavanja stajališta javnog prijevoza i povećanja sigurnosti prometa te se pritom pridržavati načela komunalnog gospodarstva (čl. 4. st. 1. ZKG-a) među kojima je u konkretnom slučaju potrebno posebno istaknuti načelo zaštite korisnika, prostora, okoliša i kulturnih dobara (čl. 16. ZKG-a). U slučaju da je neodržavanje nerazvrstane ceste uzrok nastanka štete, za nastalu štetu odgovara upravo tuženik sukladno čl. 1045. st. 1. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Pritom je sasvim neodlučna činjenica da je tuženik poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta delegirao trgovačkom društvu. Također, neodlučna je i činjenica da poslove redovnog održavanja ustroja tramvajske pruge obavlja društvo Zagrebački električni tramvaj d.o.o., jer se štetni događaj, prema navodima tužiteljice, nije dogodio zbog neodržavanja tramvajske pruge, već stajališta javnog prijevoza.

15.5. U odnosu na navode tuženika da je za štete koje bi mogle nastati trećim osobama u vezi obavljanja ugovorenih radova isključivo odgovorno društvo Zagrebački holding d.o.o. (Podružnice Zagrebačke ceste), treba reći da su ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na administrativnom području tuženika (list 62-66 spisa), iz kojeg proizlazi navedeno, sklopili tuženika i navedeno društvo 18. veljače 2022. te da obuhvaća razdoblje 2022. (čl. 1. ugovora o povjeravanju), odnosno obuhvaća razdoblje nakon nastanka štetnog događaja. Tuženik pak ne dokazuje da bi sklopio ugovor istog ili sličnog sadržaja s nekim trgovačkim društvom, a koji bi bio vrijedio u trenutku nastanka štetnog događaja.

15.6. Tuženik tijekom postupka upućuje na činjenicu da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu pa da bi joj štetu u konkretnom slučaju trebao naknaditi njen poslodavac, no ovdje se radi o ozljedi za koju tuženica navodi da je nastala zbog neodržavanja tramvajske stanice. Stoga nema mjesta primjeni odredbi Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18).

16.1. Radi utvrđenja mjesta i dinamike nastanka štetnog događaja te radi utvrđenja da li je tužiteljica svojim postupanjem na bilo koji način doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja, sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje ČĆD.

16.2. Iz iskaza tužiteljice (list 82 spisa) proizlazi da se prije nastanka štetnog događaja vozila u tramvaju broj 17 iz smjera Prečkog u smjeru grada, da je izašla iz tramvaja na stanici Petrovaradinska - Horvaćanska, da je zatim nakon izlaska iz istog hodala 5-10 metara i zatim se popiknula zbog rupe koja se nalazila na stanici i pala. Opisala je da se sam štetni događaj zbio oko 13:00 i da se na tramvajskoj stanici u tom trenu nalazilo 3-5 osoba. Iz iskaza tužiteljice također proizlazi da rupu nije vidjela, odnosno da ju nije uočila prije samog pada, a da ta ista rupa nije ni na koji način bila označena. Iskazala je da je tek nakon pada vidjela rupu, da je bila široka 5- 10 cm, a duga 10-15 cm. Pojasnila je da se često kretala spomenutom tramvajskom stanicom, da joj je bilo uobičajeno izaći na prva vrata tramvaja, no da je tog dana iznimno izašla koristeći zadnja vrata tramvaja. Nadalje, tužiteljica je iskazala da je prije pada gledala ispred sebe, da je u tom trenu nosila ravnu obuću koju i inače nosi (tenisice). Tužiteljica je isto tako iskazala da nema dioptriju i ne nosi naočale. Također, tužiteljica je opisala da je u trenutku nastanka štetnog događaja bila jesen, da se sjeća da je malo lepršalo lišće, a da je kolnik bio suh, odnosno da u trenutku nastanka štetnog događaja nije padala kiša. Iskazala je da joj je nakon štetnog događaja pomoć pružila gđa. ČĆD, a da ju je sin kasnije zbog ozljeda vozio u Draškovićevu.

16.3. Iz iskaza svjedokinje ČĆD (list 83 spisa) proizlazi da se prije štetnog događaja nalazila u tramvaju u kojem se nalazila i tužiteljica i to iza nje, da je potom na stanici isto tako izašla iza nje. Iskazala je da su izašle vjerojatno na zadnja vrata tramvaja, no da nije sasvim sigurna da li se doista radilo o zadnjim vratima s obzirom da je prošlo dosta vremena od tog događaja. Iskazala je da je štetni događaj dogodio u rujnu ili listopadu oko 12-13 sati na tramvajskoj stanici koja u tom trenu nije bila jako prometna. Pojasnila je da je tužiteljica pala zbog rupe koja se nalazila na tramvajskoj stanici i to oko 3-5 koraka od izlaska iz tramvaja, da je ta ista rupa bila veličine dlana ili manja, da nije bila lako uočljiva pa da ju čak niti ona sama nije primijetila prije no što je tužiteljica pala. Iskazala je da rupa nije bila nikako označena. Navela je da je tužiteljici pritekla u pomoć nakon njenog pada, da ju je digla i pomogla izvaditi mobitel da nekoga nazove. Iskazala je da je s tužiteljicom bila sve dok jedna osoba nije došla po nju pa da se tek onda udaljila s mjesta događaja. Također, svjedokinja je navela da ne zna u kojem smjeru je gledala tužiteljica jer je bila iza njenih leđa, a da je tužiteljica imala ravnu obuću. Svjedokinja je opisala da u tom trenutku nije padala kiša, ali da se ne sjeća da li je kolnik bio mokar ili suh. Svjedokinja je pojasnila da tužiteljicu nije znala prije štetnog događaja, a da niti sad nije s istom u ikakvim privatnim odnosima.

16.4. Iskaz tužiteljice je u pogledu mjesta i dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja u skladu s iskazom svjedokinje, ali i u skladu s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka. Također, iste su jednako (i uvjerljivo) iskazivale o vremenskim uvjetima i okolnostima događaja (na koji način su se kretale, što se dogodilo prije i nakon štetnog događaja). Prilikom opisivanja rupe koju je tužiteljica navela kao razlog pada, tužiteljica je iskazala da je rupa bila široka 5-10 cm, a duga 10-15 cm, a svjedokinja je opisala da je rupa bila veličine dlana ili manja. Navedeni opisi rupe u skladu su s fotografijama koje se nalaze u spisu (korištenje kojih je tužiteljica predložila u tužbi, a dostavila u daljnjem tijeku postupka te koje se nalaze na listu 71-75 spisa). Također, iz fotografija je vidljivo da se rupa nalazi pokraj tramvajske pruge, što je u skladu s lokacijom iste o čemu su iskazivale tužiteljica i svjedokinja. Treba uputiti i na činjenicu da tužiteljica i svjedokinja nisu u nikakvom prijateljskom odnosu pa svjedokinja nikako nije zainteresirana za uspjeh u predmetnoj parnici.

16.5. Sud iskaze tužiteljice i svjedokinje prihvaća kao životne, logične i vjerodostojne.

16.6. Na temelju iskaza tužiteljice i svjedokinje sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica na tramvajskoj stanici Petrovaradinska zapela za rupu (popiknula se) i pritom pala na tlo. Također, sud nalazi utvrđenim da ta ista rupa zbog koje je tužiteljica pala nije bila nikako posebno označena, a zbog čega bi eventualno bila vidljivija prolaznicima.

16.7. Nadalje, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica, hodajući tramvajskom stanicom, nosila prikladnu obuću s ravnim đonom i da je pritom gledala ispred sebe. Nelogično i neživotno je od tužiteljice očekivati da prilikom hodanja tramvajskom stanicom gleda u pod kako bi izbjegla rupu za koju je opravdano mogla očekivati da je nema, jer je tužiteljica kao pješakinja opravdano očekivala da je stanica redovito održavana i sigurna za promet i kretanje. Čak i iz iskaza svjedokinje proizlazi da se tužiteljica nije služila, prije samog pada, mobitelom, koji bi joj eventualno mogao odvući pažnju, jer joj je svjedokinja pomogla isti izvaditi tek nakon pada. Dakle, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica na bilo kakav način doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja. Tuženik je bio dužan (barem) o oštećenjima na tramvajskoj stanici obavijestiti korisnike iste i na isto ih upozoriti, a što tuženik nedvojbeno nije učinio jer rupa nije bila nikako obilježena.

17. Zaključak je ovog suda da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik na temelju čl. 1045. st. 1. ZOO-a, a da ne postoji nikakav doprinos tužiteljice nastanku štete u smislu čl. 1092. st 1., odnosno čl. 1106. ZOO-a.

18.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njenu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade), odnosno radi utvrđenja opsega nastale neimovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Jakši Filipoviću-Čuguri (kirurg).

18.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 203-204 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela prijelom kirurškog vrata i velike kvrge lijeve nadlaktične kosti bez pomaka. Također, vještak se očitovao o tome da je tužiteljica predmetne ozljede mogla zadobiti u opisanoj dinamici ozljeđivanja, da je kod tužiteljice nakon štetnog događaja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji lijevog ramenog zgloba u lakom stupnju. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je liječenje završeno 04. srpnja 2022.; da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice, odnosno da je životna aktivnost smanjena za 5 %; da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 75 dana (kumulativno); da je kod tužiteljice primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah (koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda), da je kod iste strah jačeg intenziteta trajao 1 dan , srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom kod tužiteljice nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od 60 dana (kumulativno).

18.3. Vještak se također u nalazu i mišljenju očitovao o opsegu potrebe tužiteljice za tuđom pomoći i njegom i o posljedicama u pogledu naruženja, no treba reći da očitovanje o navedenom nije bio dio zadatka vještaku (zadatak na listu 84 spisa) pa sud isto nije posebno cijenio.

18.4. Nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća kao stručno, istinito i vjerodostojno, dok stranke nisu isticale nikakve prigovore na isto.

18.5. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, stoga sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica pretrpjela prijelom kirurškog vrata i velike kvrge lijeve nadlaktične kosti bez pomaka; da je tužiteljica predmetne ozljede mogla zadobiti u opisanoj dinamici ozljeđivanja; da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji lijevog ramenog zgloba u lakom stupnju; da je liječenje završeno 04. srpnja 2022.; da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice, odnosno da je životna aktivnost smanjena za 5 %; da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 75 dana (kumulativno); da je kod tužiteljice primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah (koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda), da je kod iste strah jačeg intenziteta trajao 1 dan , srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom kod tužiteljice nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od 60 dana (kumulativno).

19.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 3.300,82 EUR. Dakle tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete u navedenom iznosu pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

20. Sukladno čl. 1103. ZOO-a tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Stoga je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata (u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva) osnovan pa je sud odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 226-227 i 229 spisa).

21.2. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava podneska od 17. srpnja 2025. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podneska od 07. listopada 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na tri ročišta održana 25. rujna 2024., 12. ožujka 2025. i 20. listopada 2025. u visini 100 bodova za svako održano ročište (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 525 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.312,50 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 200,00 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu 83,84 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te za presudu u iznosu 83,84 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužiteljici su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 1.680,18 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 208 spisa) od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21.3. Tuženik nije tražio naknadu parničnih troškova pa nema mjesta odlučivanju o istome, a zahtjev umješača za naknadu parničnih troškova je odbijen.

21.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 20. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćniku

2. Tuženiku

3. Umješaču - po punomoćniku