REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Čakovcu
Ruđera Boškovića 18
40000 Čakovec
Poslovni broj: P-21/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj tužitelja HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane Pintarić Josipu, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po BL, odvjetnici iz [adresa], radi isplate, te po protutužbi tuženika-protutužitelja SL, protiv tužiteljice- protutužene HL, radi isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 07. listopada 2025.god. u nazočnosti tužiteljice-protutužene osobno, punomoćnice tužiteljice-protutužene, tuženika-protutužitelja osobno i punomoćnice tuženika-protutužitelja, dana 20. studenog 2025.god., objavio je i
p r e s u d i o je :
I. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice HL :
A) Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se sudi :
Nalaže se tuženiku SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 915,79 EUR-a / 6.900,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje
Hrvatska narodna banka, tekućim na:
iznos 1.300,00 kuna od 05.04.2020. do isplate,
iznos 630,00 kuna od 23.07.2020. do isplate,
iznos 700,00 kuna od 05.09.2020. do isplate,
iznos 500,00 kuna od 15.09.2020. do isplate,
iznos 1.260,00 kuna od 13.12.2020. do isplate,
iznos 1.260,00 kuna od 14.01.2021. do isplate,
iznos 1.250,00 kuna od 11.12.2021. do isplate, sve u roku od 15 dana
Nalaže se tuženiku SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 502,17 EUR / 3.783,60 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na:
iznos 472,95 kuna od 15.01.2021. do isplate,
iznos 472,95 kuna od 15.01.2021. do isplate,
iznos 472,95 kuna od 11.02.2021. do isplate,
iznos 472,95 kuna od 13.03.2021. do isplate,
iznos 472,95 kuna od 06.10.2021. do isplate,
iznos 472,95 kuna od 06.10.2021. do isplate,
iznos 472,95 kuna od 06.03.2022. do isplate,
iznos 472,95 kuna od 06.04.2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.
B) Djelomično s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužiteljice HL u dijelu koji glasi:
" Nalaže se tuženiku SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 48.975,59 kn (6.500,18 EUR-a), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 26.01.2021.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.867,71 kn (513,33 EUR-a), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na:
iznos 16,56 kuna od 27.05.2020. do isplate,
iznos 40,00 kuna od 09.06.2020. do isplate,
iznos 236,48 kuna od 09.06.2020. do isplate,
iznos 72,81 kuna od 08.07.2020. do isplate,
iznos 49,67 kuna od 10.07.2020. do isplate,
iznos 40,38 kuna od 13.07.2020. do isplate,
iznos 21,34 kuna od 15.07.2020. do isplate,
iznos 19,68 kuna od 21.08.2020. do isplate,
iznos 136,30 kuna od 28.09.2020. do isplate,
iznos 41,65 kuna od 28.09.2020. do isplate,
iznos 19,55 kuna od 30.09.2020. do isplate,
iznos 65,70 kuna od 30.09.2020. do isplate,
iznos 27,50 kuna od 30.09.2020. do isplate,
iznos 109,99 kuna od 22.10.2020. do isplate,
iznos 72,91 kuna od 22.10.2020. do isplate,
iznos 35,40 kuna od 22.10.2020. do isplate,
iznos 40,00 kuna od 18.12.2020. do isplate,
iznos 79,93 kuna od 24.12.2020. do isplate,
iznos 134,70 kuna od 24.12.2020. do isplate,
iznos 113,16 kuna od 24.12.2020. do isplate,
iznos 155,01 kuna od 15.01.2021. do isplate,
iznos 40,00 kuna od 15.01.2021. do isplate,
iznos 49,67 kuna od 15.01.2021. do isplate,
iznos 107,02 kuna od 11.02.2021. do isplate,
iznos 27,50 kuna od 13.03.2021. do isplate,
iznos 125,81 kuna od 13.03.2021. do isplate,
iznos 40,00 kuna od 13.03.2021. do isplate,
iznos 149,51 kuna od 13.03.2021. do isplate,
iznos 20,89 kuna od 13.03.2021. do isplate,
iznos 68,81 kuna od 24.03.2021. do isplate,
iznos 134,67 kuna od 22.04.2021. do isplate,
iznos 68,85 kuna od 23.04.2021. do isplate,
iznos 158,36 kuna od 21.05.2021. do isplate,
iznos 82,07 kuna od 22.05.2021. do isplate,
iznos 100,79 kuna od 02.07.2021. do isplate,
iznos 43,06 kuna od 02.07.2021. do isplate,
iznos 75,44 kuna od 03.07.2021. do isplate,
iznos 66,83 kuna od 15.11.2021. do isplate,
iznos 27,50 kuna od 15.11.2021. do isplate,
iznos 40,00 kuna od 08.12.2021. do isplate,
iznos 55,58 kuna od 25.12.2021. do isplate,
iznos 20,75 kuna od 25.12.2021. do isplate,
iznos 485,11 kuna od 07.01.2022. do isplate,
iznos 40,00 kuna od 04.02.2022. do isplate,
iznos 138,43 kuna od 10.02.2022. do isplate,
iznos 27,50 kuna od 06.03.2022. do isplate,
iznos 40,00 kuna od 08.03.2022. do isplate,
iznos 104,84 kuna od 22.04.2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 27.216,91 kn (3.612,30 EUR-a), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na:
iznos 6.556,90 kuna od 07.10.2020. do isplate,
iznos 6.554,11 kuna od 13.11.2020. do isplate,
iznos 600,00 kuna od 28.11.2020. do isplate,
iznos 3.791,37 kuna od 15.12.2020. do isplate,
iznos 4.561,45 kuna od 26.01.2021. do isplate,
iznos 218,33 kuna od 07.04.2021. do isplate,
iznos 1.214,95 kuna od 09.06.2021. do isplate,
iznos 3.070,00 kuna od 14.09.2021. do isplate,
iznos 324,92 kuna od 08.03.2022. do isplate,
iznos 324,88 kuna od 07.04.2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."
II. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja SL :
U cijelosti s e o d b i j a protutužbeni zahtjev koji glasi :
"Nalaže se tužiteljici/protutuženoj HL, [adresa], OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tuženiku/protutužitelju IL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.450,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 30. travnja 2022. g. , po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koje utvrđuje HNB, sve u roku 15 dana.
Nalaže se tužiteljici/protutuženoj HL, [adresa], OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tuženiku/protutužitelju SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.578,50,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 30. travnja 2022. g. , po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koje utvrđuje HNB, sve u roku 15 dana. Nalaže se tužiteljici/protutuženoj da tuženiku/protutužitelju naknadi troškove ovog postupka, u roku 15 dana."
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje:
1. Tužiteljica HL je dana 04. studenog 2022.god. podnijela protiv tuženika SL tužbu radi isplate ukupnog iznosa od 12.043,77 EUR (90.743,81 kuna ) Općinskom sudu u Varaždinu gdje je zaprimljna pod brojem P Ob-433/2022.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik kao bivši partneri u svibnju 2020.g., kupili stan koji se nalazi na adresi u [adresa], upisani u broj [broj poduloška], kod Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, knjiga PU Čakovec. Isti su u predmetnom stanu živjeli skupa od kupnje, pa sve do 29.04.2022.g., kada je tužiteljica iselila iz predmetnog stana zbog narušenih međusobnih odnosa. Tužiteljica je kako bi pomogla tuženiku u otplati njegovih ranijih dugova, sklopila Ugovor o kreditu sa Privrednom bankom Zagreb d.d., broj: 9024678675, dana 20.01.2021.g., u iznosu glavnice od 48.975,59 kn, a koji je cjelokupni iznos pozajmila tuženiku kako bi isti mogao otplatiti sve dugove koje je imao. Predmetni kredit isplaćen je dana 25.01.2021.g., a budući je tužiteljica isti iznos odmah proslijedila tuženiku, ovime potražuje povrat sa zakonskom zateznom kamatom od dana 26.01.2022.g. Tužiteljica napominje da je iznos od 33.000,00 kn platila istome na njegov tekući račun, a ostatak do 48.975,59 kn, je istome isplatila osobno na ruke. Očito je kako je između stranaka postojao usmeni ugovor o zajmu, te je tužiteljica novce u cijelosti i to u gotovini isplatila tuženiku. Kako istoj pripada povrat pozajmljenog novca, a sve do sada joj tuženik isti nije vratio, tužiteljica u t. I tužbenog zahtjeva traži povrat pozajmljenog novca po toj osnovi. Zatim tužiteljica tvrdi da je tuženik kako bi kupio predmetni stan, sklopio Ugovor o kreditu, a koji je plaćala i tužiteljica i to na način da je tuženiku isplaćivala mjesečne iznose i to u ukupnom iznosu od 6.900,00 kn, prema sljedećoj dinamici: iznos 1.300,00 kuna dana 05.04.2020., iznos 630,00 kuna dana 23.07.2020., iznos 700,00 kuna dana 05.09.2020., iznos 500,00 kuna dana 15.09. 2020., iznos 1.260,00 kuna dana 13.12.2020., iznos 1.260,00 kuna dana 14.01.2021. i iznos 1.250,00 kuna dana 11.12.2021. Tuženik je nakon prestanka zajedničkog stanovanja nastavio živjeti u predmetnome stanu, a isti stan je knjižen kao njegovo vlasništvo u 1/1 dijela, te tako tužiteljica u t. II tužbenog zahtjeva potražuje povrat iznosa od 6.900,00 kn na ime otplate rata kredita za stan u tuženikovu vlasništvu. Tužiteljica je također plaćala i troškove režija za predmetni stan, te je tako uplatila ukupan iznos od 7.735,42 na ime režije. Obzirom kako su stranke zajedno živjele u predmetnoj nekretnini, tužiteljica ovime potražuje u t. III tužbenog zahtjeva polovicu plaćenih režija, odnosno iznos od 3.867,71 kn. Nadalje, tužiteljica je platila s osnova stambene pričuve ukupan iznos od 3.783,60 kn. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je kako pričuvu plaća isključivo vlasnik stana, a obzirom kako je tuženik nastavio živjeti u predmetnome stanu, a koji je knjižen u 1/1 dijela u korist tuženika, evidentno je kako je isti dužan taj iznos vratiti tužiteljici, a koji je specificiran u t. IV tužbenog zahtjeva.
3. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je podmirivala dugovanja tuženika i to uplatom na njegovu karticu kod Erste banke odnosno na Erste card club d.o.o., a što se ima smatrati također zajmom. Tako tužiteljici pripada povrat tako pozajmljenog novca, obzirom da joj isti nije vraćen sve do dana podnošenja tužbe, te ovom tužbom potražuje ukupan iznos 27.216,91 kn, na ime pozajmice, a koji je specificiran u t. V tužbenog zahtjeva. Dakle, tužiteljica potražuje sveukupni iznos od 90.743,81 kn, a koji je iznos specificiran sukladno osnovama plaćanja, a sve kako je gore navedeno. Tužiteljica je radi pokušaja mirnog rješenja spora, dana 14.06.2022.g., putem svog punomoćnika poslala dopis tuženiku za isplatom navedenih iznosa. Tuženik je putem svog punomoćnika dana 29.06.2022.g., poslao odgovor kojim je bio spreman mirnim putem riješiti nastali spor. Međutim sve do dana podnošenja ove tužbe, do dogovora između stranaka nije došlo, te je očito kako tuženik predmetne iznose ne planira vratiti. Sukladno navedenome, tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će tuženika obvezati na isplatu ukupnog iznosa od 12.043,77 EUR ( 90.743,81 kuna ), po pojednim zatraženim stavkama i to s osnova pozjamice od 6.500,18 EUR (48.975,59 kuna), s osnova plaćenih rata za stan u iznosu od 915,79 EUR (6.900,00 kuna), s osnova plaćenih ½ režija u iznosu od 513,33 EUR (3.867,71 kunu), s osnova plaćene stambene pričuve za stan iznos od 502,17 EUR (3.783,60 kuna) i s osnova podmirenih dugova u iznosu od 3.612,30 EUR (27.216,91 kunu), zajedno s azakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, te traži naknadu troškova ovog postupka.
4. Tuženik je u ovom postupku podnio pravodobni odgovor na tužbu i to u spisu Općinskog suda u Varaždinu, u kojem navodi da prije upuštanja u raspravljanje, tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, sukladno odredbi čl. 301. Zakona o parničnom postupku. Navodi da iz predmetne tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi isplate, a u t. 1. tužbe se navodi kako su parnične stranke bivši partneri. Parnične stranke su bivši partneri, međutim, parnične stranke nisu bračni drugovi, niti su bili u izvanbračnoj zajednici u smislu odredbe čl. 11. Obiteljskog zakona kojom se izvanbračna zajednica definira kao zajednica neoženjenog muškarca i neudane žene koja traje najmanje tri godine, ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Parnične stranke bile su u vezi manje od tri godine, odnosno od svibnja 2019. godine do travnja 2022. godine te nemaju zajedničko dijete. Parnične stranke zajedno su stanovale u tuženikovom stanu na adresi njegovog prebivališta u razdoblju od svibnja 2020. godine do travnja 2022. godine. Dakle, nesporno proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi isplate novčanog iznosa 12.043,77 eura, odnosno o potraživanju s osnove obveznog prava, a nikako se ne radi o sporu s osnove bračne, ni izvanbračne zajednice. Stoga tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti tog suda. Parnične stranke bile su u vezi od svibnja 2019. godine do travnja 2022. godine, kad je tužiteljica samovoljno iselila iz stana u kojem su parnične stranke zajedno živjele.
5. Tuženik nadalje navodi da nije točno da bi parnične stranke zajednički kupile stan, već je stan u [adresa], kupio tuženik te je tuženik upisan kao vlasnik istog. Radi se o nekretnini upisanoj u knjigu položenih ugovora koja se vodi pri Općinskom sudu u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, pod brojem poduloška: 1827, stambena zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]: stan na II. katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, predsoblja, kupaone s WC-om i smočnice u površini od 52,55 m2. Tuženik ne osporava da je tužiteljica dana 20. siječnja 2021. godine sklopila ugovor o kreditu u Privrednoj banci Zagreb d.d. broj 9024678675 u iznosu od 48.975,59 kuna, međutim, nije točno da je isti sklopila radi podmirenja tuženikovih dugova. Naime, parnične stranke su se međusobno dogovorile kako će sredstvima dobivenima od navedenog kredita podmiriti zajedničke dugove koji su se nagomilali tijekom trajanja njihove veze. Navedeni ugovor o kreditu sklopila je tužiteljica zato što je, za razliku od tuženika, bila kreditno sposobna. Tužiteljica je dugo vremena bila nezaposlena, a tuženik je za cijelo to vrijeme financijski pomagao njoj i njezinoj obitelji, a u svemu su im pomagali dodatno i tuženikovi roditelji. Tužiteljica je uplatila iznos od 33.000,00 kuna dobiven od tih sredstava na tuženikov račun, međutim preostala razlika do iznosa od 48.975,59 kuna ostala je na njezinom računu. Tuženik ističe da među parničnim strankama nije postojao nikakav usmeni ugovor o zajmu, a kako to tužiteljica pokušava sada iskonstruirati. Gore navedenim iznosom od 33.000,00 kuna tuženik je podmirio dugove u iznosu od 20.500,00 kuna koji su se odnosili na potrošnju tijekom trajanja njihove veze (putovanja, režije, hrana, odlazak na more), a isti se nisu odnosili samo na njegove potrebe, kako tužiteljica pokušava netočno prikazati. Tuženik je od navedenog iznosa potrošio 12.500,00 kuna na otplatu duga u Hrvatskom telekomu (tadašnji T-com) koji se odnosio na tužiteljičinog oca. Tuženik dalje ističe kako je na ime navedenog kredita tužiteljici ustezano s plaće mjesečno iznos od 937,00 kuna, a tuženik joj je posuđeni iznos vraćao kako je mogao, u skladu s njihovim dogovorom.
6. Tuženik još navodi da je tužiteljica je potpuno besplatno stanovala u tuženikovom stanu, te je postojao međusobni dogovor da sve dijele napola, ovisno o njihovim trenutnim mogućnostima. Glede potraživanja tužiteljice s osnove plaćanja stambene pričuve u iznosu od 3.783,60 kuna, tuženik ističe da se navedeni iznos eventualno može prebiti s iznosom najamnine koju tužiteljica nije plaćala. Dakle, da je tuženik kao vlasnik stana obračunavao tužiteljici najamninu u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna mjesečno za razdoblje stanovanja od dvije godine, radi se o ukupnom iznosu od minimalno 24.000,00 kuna. Tužiteljica je stanovala u stanu i plaćala režijske troškove (uključujući stambenu pričuvu) obzirom su parnične stranke pravno neuke u tom pogledu, stoga nije jasno zašto traži povrat od tuženika na ime stambene pričuve, kao i na ime režijskih troškova. Tuženik također ističe kako je pomagao u svemu ne samo tužiteljici, već i njezinoj obitelji. Tako je npr. kupio novi usisavač njezinoj majci, besplatno je prevozio njezinu sestru, posuđivao novce njezinom ocu za asfaltiranje dvorišta, prijevoz radnika na tuženikov trošak, itd. Glede tužiteljičinih navoda o navodnom podmirivanju tuženikovih dugova kod Erste banke, Erste Card Club d.o.o., isto nije točno. Navedenu karticu zajednički su koristile parnične stranke, odnosno tužiteljica je imala pin i koristila se karticom za osobne i zajedničke potrebe. Tuženik je mjesečno plaćao i dopunsko zdravstveno osiguranje za tužiteljicu. Stoga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.
7. Općinski sud u Varaždinu, kojemu je tužba podnesena, je pod brojem P Ob- 433/2022-9 tek Rješenjem od dana 11. prosinca 2024.god. odlučio da se Općinski sud u Varaždinu oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu i da će se nakon pravomoćnosti ovoga rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Čakovcu, kao mjesno nadležnom sudu uz obrazloženje da iz predmetne tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi isplate. Parnične stranke su bivši partneri, međutim, parnične stranke nisu bračni drugovi, niti su bili u izvanbračnoj zajednici u smislu odredbe čl. 11. Obiteljskog zakona što tuženik u odgovoru na tužbu niti ne osporava. Stoga se ne radi o sporu o obiteljskim odnosima. Temeljem odredbe čl. 46. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. Sukladno čl. 47. ZPP-a općemjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Obzirom da iz sadržaja tužbe, a isto je utvrđeno i uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH, tuženik ima prebivalište u [adresa], koji se nalazi na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Čakovcu sukladno čl. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova, to je temeljem odredbe čl. 20. st. 1 ZPP-a.
8. Cjelokupni spis je nakon pravomoćnosti toga Rješenja i to tek dana 20. siječnja 2025.god. dostavljen ovome sudu na postupanje, te je kod ovoga suda zaprimljen pod brojem P-21/2025.
9. Ovaj sud je nakon toga proveo cjelokupni postupak dokazivanja.
10. U podnesku od dana 10. lipnja 2025.god. tuženik je protiv tužiteljice podnio protutužbu. U istoj protutužbi navodi da je tužiteljica stanovala u stanu tuženika od lipnja 2020.g. do travnja 2022.godine tj. u trajanju od 23 mjeseci, te za to vrijeme nije plaćala najamninu, a prosječna cijena najma u to vrijeme je bila za dvosoban stan 300,00 eura. Obzirom su stranke ovog postupka bili sustanari, tužiteljica je u obvezi platiti tuženiku najamninu za razdoblje od lipnja 2020. do travnja 2022.godine u jednoj polovici tj. u iznosu od 150,00 eura mjesečno, što iznosi (23 x 150,00) 3450,00 eura, koje tuženik potražuje od tužiteljice protutužbom – u nastavku podneska. Također u tom razdoblju su nastali režijski troškovi koje su stranke ovog postupka podmirivali kako su mogli. Tako za 2020.g. od lipnja do 31.12.2020.g. režijski troškovi su iznosili ukupno 7300,00 kn /968,00 eura (za kom. Naknadu 7 x 33,11 kn, za HT- com 7 x 190 kn, Čakom prikupljanje otpada 7 x 40,00 kn, Elektr.struja 7 x 250,00 kn, voda 7 x 146,00 kuna ,HRT 7 x 80,00 kn, kablovska TV 7 x 55,00 kn) 150,00 kn. Tako za 2021.g. od siječnja do 31.12.2020.g. režijski troškovi su iznosili ukupno 12.132,00 kn/1.610,00 eura (za kom. Naknadu 12 x 60,00 kn, za HT-com 12 x 200,00 kn, Čakom prikupljanje otpada 12 x 40,00 kn, Elektr.struja 12 x 250,00 kn, voda 12 x 146,00 kn, HRT 12 x 80,00 kn, kablovska tv 12 x 55,00 kn, plin 12 x 180,00 kn). Tako za 2022.g. od 1.siječnja do 29.travnja 2022.g. režijski troškovi su iznosili ukupno 4.352,00 kn /578,00 eura (za kom. Naknadu 4 x 33,11 kn, za HT-com 4 x 200,00 kn, Čakom prikupljanje otpada 4 x 40,00 kn, Elektr.struja 4 x 250,00 kn, voda 4 x 150,00 kn, HRT 4 x 80,00 kn, kablovska TV 4 x 55,00 kn, plin 4 x 280,00 kn). Dakle, ukupni režijski troškovi su bili za razdoblje zajedničkog korištenja stana u iznosu 23.784,00 kn /3.157,00 eur, a obzirom su sustanari jedna polovica tih troškova otpada na tužiteljicu (1.578,50 eur), te ih tuženik svakako potražuje od tužiteljice. Tuženik je svakako voljan priznati tužiteljici plaćanje zajedničke pričuve u iznosu koji je tužiteljica platila, jer je to svakako obveza vlasnika stana, i tuženik predlaže prijeboj kako je to naveo u odgovoru na tužbu. Tuženik također napominje da je tužiteljica odnijela sobom prilikom iseljenja svoje stvari koje je kupila Dyners karticom i to (odjeća i obuća, torbice kožne, suđe, usisavač, mikrovalnu pećnicu i dr. sve je te stvari kompletirala u garaži i odnijela dok tuženik nije bio nazočan. Tužitelj potražuje od tužene najamninu za korištenje stana 3.450,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i polovicu režijskih troškova iznos od 1.578,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tužiteljici-protutuženoj da mu isplati te iznose sa zakonskom zateznom kamatoma i da je sud obveže na naknadu troškova postupka.
11. Tužiteljica-protutužena je pravodobno podnijela odgovor na podnesenu protutužbu gdje navoda da protutužba i protutužbeni zahtjev se u cijelosti osporavaju, kako u osnovi tako i u visini. U odnosu na potraživanje po osnovi najma u iznosu od 3.450,00 EUR-a na ime navodno neplaćenih najamnina predmetno potraživanje tuženika – protutužitelja je u cijelosti u zastari, temeljem Zakona o obveznim odnosima u čl. 229. gdje je propisano da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. Tuženik – protutužitelj navodi kako bi tužiteljica – protutužena istome bila u obvezi platiti najamnine za razdoblje od lipnja 2020.g. pa sve do travnja 2022.g. Kako tuženik – protutužitelj nije poduzeo nikakvu radnju prema tužiteljici – protutuženoj radi očuvanja svojih prava u roku od tri godine od dospijeća pojedinih mjesečnih najamnina, nastupila je zastara svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja kako je ono dospijevalo. U skladu s čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, zastara počinje teći danom kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. kada je svaka pojedinačna najamnina dospjela. Budući da je posljednje od navedenih potraživanja (za travanj 2022.) dospjelo najkasnije do 1. svibnja 2022., zastara za isto je nastupila najkasnije do 1. svibnja 2025, a obzirom kako je protutužba podnesena dana 09.06.2025. godine, dakle, nakon toga datuma, i to potraživanje je u zastari. Također se ističe, da je tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja postavljen pogrešno, odnosno u suprotnosti s pravilima o određivanju predmeta potraživanja. Naime, ako se potražuje isplata više dospjelih mjesečnih najamnina, svaka od njih predstavlja samostalno novčano potraživanje s vlastitim rokom dospijeća. Ističe kako tuženik – protutužitelj do sada nikada nije postavljao bilo kakav zahtjev za isplatu najamnine, iz čega jasno proizlazi da takva obveza među strankama nikada nije ugovorena, niti bi ugovor o najmu bio usmeno ili u pisanom obliku sklopljen, pa ne postoji pravna osnova ovakva potraživanja, pa je protutužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. U odnosu na potraživanje po osnovi režijskih troškova potraživanje i po ovoj osnovi je u cijelosti u zastari temeljem čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da tuženik – protutužitelj potražuje režijske troškove do zaključno 30.04.2022. godine, zastara potraživanja po ovoj osnovi nastupila je najkasnije dana 30.04.2023.g., a protutužba je podnesena tek u lipnju 2025. godine. Osim toga, u odnosu na režijske troškove, tužiteljica – protutužena ističe kako je u svojoj tužbi jasno navela da je podmirivala troškove režija za predmetni stan, za cijelo vrijeme korištenja nekretnine. Dakle, i potraživanje po ovoj osnovi, motivirano je osobnim razlozima i inatu tuženika – protutužitelja, te nema nikakvog uporišta u stvarnim i pravnim odnosima među strankamaS obzirom na navedeno, ovime se predlaže Naslovljenom sudu po provedenom postupku u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene, te odbiti u cijelosti protutužbu i protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja kao neosnovan i obvezati istoga na naknadu troškova ovoga postupka.
12. Tuženik-protutužitelj se očitovao da je zatražio isplatu kao naknadu štete zbog toga što je tužena koristila njegov stan, a nije plaćala najamninu, stanovali su zajedno i ostvarivali prihode kao i snosili troškove prema svojim mogućnostima i trenutnoj situaciji. Tek nakon što je tužena podnijela tužbu za isplatu utuženog iznosa, tužena neosnovano isti potražuje i tuženik je pretrpio štetu jer je tužiteljica stanovala u tuženikovom stanu, a nije plaćala najamninu. Za naknadu štete određen je rok za zastarjevanje od 5 godina, te potraživanje tuženika u protutužbi nije zastarjelo. Za tuženika je nastala šteta tek kada je tužiteljica podnijela tužbu 4.11.2022.g. Niti po ovoj osnovi naknade režijskih troškova nije nastupila zastara jer tuženik nije isporučitelj usluga energije niti električne niti toplinske – plina, niti dimnjačarskih usluga, niti radio i tv usluga, pošte i dr. Nego je i ovdje naknada štete za tuženika koja je nastala podnošenjem tužbe tužiteljice dana 04.11.2022.g. Obzirom je tužiteljica tek 04.11.2022.g. podnijela predmetnu tužbu, zastara nije nastupila niti trogodišnji rok, a niti petogodišnji rok zastare (čl. 225, 227, 229 i 230 ZOO.
13. Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumnetaciju, saslušao je svjedoke i parnične stranke.
14. Sud je na ročištu održanom dana 25. rujna 2025.god. donio rješenje kojim se odbija se dokazni prijedlog tužiteljice da se u ovom postupku provede financijsko knjigovod-stveno vještačenje na predložene okolnosti s obzirom da sud za isto ima potrebna znanja. Odlučeno je da protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.
15. Stoga je sud na ročištu održanom dana 11. srpnja 2025.god. proveo dokaze saslušanjem tužiteljice-protutužene i tuženika-protužitelja i izvršio je uvid u svu dokumentaciju, te je nakon toga glavnu raspravu zaključio.
16. U ovom postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Varaždinu broj Pob-433/2022 i to posebice u izvadak iz knjige položenih ugovora (list 7 spisa), dopis – poziv na isplatu i potvrdu o primitku poštanske pošiljke (list 8-10 spisa), dopis – odgovor na poziv za isplatu (list 11 i 12 spisa), potvrdu PBZ banke (list 13 spisa), podatke o plaćanjima putem PBZ d.d. (list 15-39 spisa), ugovor o kreditu (list 40-45 spisa), potvrde o plaćanju putem PBZ d.d. (list 46-93 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 104-109 spisa), ispis poruka (list 110 spisa), potvrde o plaćanju PBZ d.d. (list 111-118 spisa), ispis poruka (list 119-121 spisa), potvrdu HZMO (list 126 spisa), dopis ovosudnog odjela (list 127 i 128 spisa), te se vrši uvid u ovaj spis i to u: potvrde o plaćanju PBZ d.d. (list 145-152 spisa), fotografiju (list 153 spisa), očevidnik FINE (list 154 spisa), sudsku praksu (list 176 spisa), podatke Erste card club zaprimljene 30. srpnja 2025. (list 179-193 spisa), podatke PBZ d.d. zaprimljene 30. srpnja 2025. (list 194-196 spisa), podatke Hrvatskog Telekoma d.d. zaprimljene 04. rujna 2025. (list 199-221 spisa), saslušani su svjedoci HL ML i SL ĐL, te su saslušani tužiteljica-protutužena HL i tuženik-protutužitelj SL, kao stranke u svrhu dokazivanja.
17. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 8/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-koji se primjenjuje s ozbzirom na dan početka postupka) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice HL djelomično osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja SL u cijelosti neosnovan.
18. U čl. 2 st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
19. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
20. Kako se u ovom postupku odlučuje i o podnesenoj tužbi i o podnesenoj protutužbi, tako će se dalje u obrazloženju navoditi za tužiteljicu-protutuženu HL samo tužiteljica, a za tuženika-protutužitelja SL samo tuženik.
21. U ovom postupku se odlučuje samo po postavljenim tužbenih i protutužbenim zahtjevima, a o ostalim odnosima stranaka i njihovih obitelji se ne odlučuje već su u pogledu istih stranke upućene da pokrenu druge odgovarajuće postupke.
22. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik bili u ljubavnoj vezi, kao dečko i cura i to od svibnja 2019.god. do travnja 2022.god., dakle manje od tri ( 3) godine.
23. Nije sporno da su dio tog razdoblja od svibnja 2020.god. do travnja 2022.god. živjeli zajedno u stanu na adresi [adresa].
24. Nije sporno da je tužiteljica radi pokušaja mirnog rješenja spora, dana 14. lipnja 2022.god., putem svog punomoćnika poslala dopis tuženiku za isplatom navedenih iznosa. Tuženik je putem svog punomoćnika dana 29. lipnja 2022.god., poslao odgovor kojim je bio spreman mirnim putem riješiti nastali spor, na način da se stranke dogovore i međusobno prebiju određena potraživanja.
25. Međutim, kako stranke nisu spor riješile mirnim putem podnesena je ova tužba, a kasnije tijekom ovog postupka i protutužba.
26. Sporno je između tužiteljice i tuženik tko je u svibnju 2020.g., kupio stan koji se nalazi na adresi u [adresa], upisani u broj [broj poduloška], kod Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, knjiga PU Čakovec tj. da li su ga stranke kupile zajednički ili je isti stann kupio samo tuženik.
27. Sporno je tko je plaćao i kakve troškove života u tom stanu. Sporno je za koje potrebe je tužiteljica uzimala kredit.
28. Sporno je između stranaka s obzirom na podneseni tužbeni zahtjev da li je, s kojeg osnova i u kojem iznosu tuženik mora isplatiti određene iznose tužiteljici.
29. Isto tako je sporno s obzirom na podneseni protutužbeni zahtjev da li je, s kojeg osnova i u kojem iznosu tuženik mora isplatiti određene iznose tužiteljici.
30. Isto će se utvrditi na temelju cjelokupno provedenog postupka dokazivanja i to uvisom u dokumnetaciju, te na temelju iskaza svjedoka i stranaka.
31. Svjedok ML, je izjavio da je otac tužiteljice HL. Tužiteljica je jedno vrijeme živjela s tuženikom SL i to prvo kod njih u [adresa] u kući, a nakon toga su otišli živjeti na stan [adresa]. Tamo su živjeli negdje do 2021. godine, onda se kćer HL odselila od tamo. On je imao građevinsku tvrtku u to vrijeme dok su oni bili zajedno i često je putovao kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, pa je zvao kćer da mu rješava neke financijske stvari, a nešto je znao rješavati i tuženik, na način da su platili neke račune, ili su platili radnike, a kad se vratio onda im je sve te novce vratio. Osim toga su mu platili jedan račun od 12.000,00 kuna i to Hrvatskom Telekomu d.d. i to za preplatu telefona, međutim odmah kada je došao ovdje je to vratio tuženiku gotovinom na ruku. On je tuženiku sve što je on eventualno platio za njega uredno vratio. Tuženik i njegov otac su povremeno radili neke poslove za njega, ali im je to platio. Naknadno je saznao da je njegova kćer HL uzela kredit u PBZ d.d., to su mu ranije tajili. Isto tako su tek naknadno saznali da se tužiteljica nikada nije upisala kao suvlasnica na tom stanu u [adresa], već je kao jedini vlasnik upisan tuženik. Tužiteljica i tuženik su u vezi bili nešto manje od tri godine, a u [adresa] su bili oko dvije godine. Tuženik SL je svejedno našao taj stan za kupiti u [adresa], a on je rekao da će plaćati polovicu rate za stan, ukoliko se njegova kćer HL upiše kao suvlasnica na jednoj polovici. Tako je plaćao polovice te rate nekih šest ili sedam mjeseci i to preko računa, a nakon toga je nastavio plaćati jednu polovice te rate do kraja njihove veze na način da je te novce davao tužiteljici HL, a ona tuženiku SL u gotovini. Tužiteljica je bila uvjerena da je bila upisana kao suvlasnica i tamo si je prijavila prebivališta i to na adresi u [adresa]. Zna da su jednu polovicu za taj stan plaćali njegovi roditelji ili baka. Tuženik je u vrijeme njihove veze bio zaposlen u Mulleru, a nakon toga je radio u tvrtki Orbico, dok HL na početku njihove veze nije radila, ali se kasnije zaposlila u Kauflandu gdje i danas radi. Kada se je taj stan u [adresa] kupio, pri useljenju je on kompletno stan prebojao i uredio, te kupio i neki namještaj, kao npr. ormar koji je koštao 6.000,00 kuna, njegov brat im je kupio stroj za pranje rublja, dao je novce za porez koji su morali platiti, pa je na zgradi trebalo mijenjati dimnjak pa je dao njemu 2.500,00 kuna. Kada i m je trebao novac on im je dao. Nakon kupnje stana ga je tuženik SL tražio da mu da 500,00 ili 1.000,00 kuna da se HL upiše kao suvlasnik tog stana i te novce mu je dao. Koliko zna taj račun na 12.000,00 kuna nije plaćen od kreditnih sredstava koja su uzeta kod PBZ d.d. jer se vremenski ne podudara. On je HL za 18 rođendan kupio auto, te je nakon toga plaćao sve popravke, gume i servis, a tuženik je koristio to vozilo, a imao je i vozilo od tate, te su oni od svoje plaće koja nije bila mala trebali plaćati samo režije u stanu i što potroše na prehranu i odjeću i dr. Tužiteljica je uzela kredit na oko 40.000,00 kuna, jedan dio je prebacila tuženiku na račun, a za ostalo ne zna. Tužiteljica je iz stana uzela njezine osobne stvari. Tuženik je jedan dio stvari iz stana ostavio u garaži koja je pripadala stanu i to kao npr. posuđe i po to su otišli. Ne zna da li su stranke imale kakav ugovor ili dogovor o načinu na koji troše novce, ali zna da je ona imala njegovu karticu od tekućeg, a on njezinu karticu od tekućeg.
32. Svjedok ĐL, jeizjavio da je otac tuženika SL. Tuženik je bio u vezi s ovdje tužiteljicom HL nekih 2 i pol godine, u razdoblju od 2020. do 2022. godine. Taj stan u [adresa] je kupio tuženik SL. On je dao kaparu od 35.000,00 kuna, platio je javnog bilježnika, a u vezi plaćanja tog stana su mu i dalje pomagali supruga, on i baka. Za taj stan ništa nije platila tužiteljičina obitelj. Za cijelo vrijeme njihove veze je tužitelj radio i to prvo u kafiću Hrast u [adresa], onda u Mulleru, onda se ja zaposlio u tvrtki Orbico gdje i danas radi. Prvih šest mjeseci kako su bili u vezi, tužiteljica HL nije nigdje radila, već ju je on u 10. mjesecu 2020. zaposlio u Kauflandu u [adresa]. U početku veze su tužitelj i tuženik prvo malo živjeli gore u [adresa], malo kod njih. 2021. su se preselili u taj stan u [adresa]. Režije u stanu je plaćao SL, možda nekad i HL, dok su ostale troškove valjda zajedno plaćali. Taj stan je kupljen na rate u kreditu, uzet je u PBZ d.d. na rok od 30 godina, i SL ga mora otplaćivati još 24 godine. Taj kredit za stan je uzeo SL i on ga u cijelosti plaća, uzimaju mu rate s plaća. Za drugi kredit su tek naknadno saznali kada je HL rekla da dobiva 500,00 kuna manju plaću jer joj skidaju za kredit a taj kredit su uzeli jer su imali dug na kartici koji je SL morao vratiti od nekih 20.000,00 kuna i onda je valjda od tog drugog kredita plaćen taj dug, a te novce na kartici su zajedno trošili, valjda za šoping i za more. SL je imao dobru plaću od nekih 5.000,00 kuna u Mulleru je bila nešto manja, dok je HL kao trgovac imala nižu plaću. On ne zna da li Ivina obitelj davala kakve novce HL ili tuženiku. Zna da je HL trošila novce na odheeću i obuću, a znali su ići u šoping za prehranu u Austriju i u Sloveniju, pa su onda kupovali namirnice i za HL i za SL i za njezine roditelje, ti novci mu nisu vraćeni. Njemu nitko nije vratio novce za akontaciju stana od 35.000,00 kuna. Jednom je bio dug za telefon 13.000,00 kuna koji Ivin tata nije mogao platiti pa su onda platili T-COM od tog kredita, a isto tako je SL nosio novce za radnike. Još su pomagali roditeljima od HL, na način da su im asfaltirali grunta (dvorište ) i on je iskoristio svoj bonus u firmi u kojoj radi TEGRA d.d. i taj popust je 12.000,00 kuna. Stan u [adresa] je nakon kupnje bio useljiv, ali se kasnije pobojala spavaća soba i jedan zid u blagovaoni što je pobojao ML. Tužiteljica kada se iselila je iz tog stana uzela neke stvari kao npr. friteza, mikrovalna, aparat za kavu, aparat za đuseve. Otac tužiteljice je prijetio da joj se mora prepisati stan. Te prijetnje nije prijavio na policiju. Između SL i HL nije postojao nikakav ugovor ili dogovor oko raspolaganja sredstvima.
33. Navedeni svjedoci su otac tužiteljice i otac tuženika. Sud iskazima tih svjedoka nije povjerovao jer su u davanju iskaza bili izrazito pristrani, svaki prema svom djetetu i na temelju njihovih iskaza, a bez ikakve dokumentacije, nije moguće utemeljiti odluku s obzirom da je svaki od njih očito zainteresiran za ishod ovoga spora. Isti iskazi se mogu djelomično ocijeniti s obzirom na ostale pisane dokaze u spisu kojima sud poklanja veću vjeru.
34. Tužiteljica – protutužena HL, je u iskazu izjavila da ostaje kod svega što je navedeno u tužbi i u odgovoru na protutužbu. U tužbi je opisano koje iznose i iz kojeg osnova potražuje od ovdje tuženika. S tuženikom je bila u vezi, bili su cura i dečko, a nakon toga i zaručnici i to od 2019. do 2022. godine. Na početku veze su prvo živjeli kod njezinih roditelja u [adresa] i to im je njezin tata sredio jednu sobu u kući. Nakon toga su se odlučili za kupnju stana u [adresa] i tuženik je za kupnju tog stana uzeo kredit. Ne znam kolika je površina tog stana, a isti se sastoji od kuhinje, hodnika, kupaonice, dnevne sobe i spavaće sobe. Nakon kupnje stana ona je prvih šest ili sedam mjeseci plaćala pola rate za taj stan i to rate kredita, a nakon toga je tuženiku svaki mjesec do prestanka naše veze davala novce na ruke za pola rate kredita. Prije nego je kupljen stan dogovor je bio da pola rate za stan plaća njezin otac, a pola rate plaća njegov otac. Isto tako je bio dogovor da ona bude suvlasnik stana od kada su ga kupili, međutim ispalo je da se kao vlasnik upisao samo tuženik. Prije nego su se uselili u taj stan trebalo je obojiti samo zidove u dnevnoj sobi i trebalo je kupiti namještaj za spavaću sobu. Režije u tom stanu je većinom plaćala ona. Jedno vrijeme je plaćala i pričuvu za taj stan. Odmah nakon što su si kupili taj stan oje na policiji promijenila prebivalište na adresu toga stana [adresa]. Nije provjerila na ZK odjelu čije je vlasništvo stan, jer su vjerovali tuženiku, a ona nije potpisala nikakav ugovor o kupoprodaji stana. Ona je zaposlena od 01. studenog 2019. u Kauflandu, u [adresa], i tamo cijelo vrijeme radi i cijelo vrijeme dok su zajedno živjeli. 2019. joj je plaća bila 3.500,00 kuna, a kasnije joj se stalno povećavala. I tuženik je radio cijelo vrijeme njihove veze, a plaća mu je bila 4.000,00 ili 5.000,00 kuna. Što se tiče životnih troškova i to tekućih troškova, npr. hrane i odjeće plaćali su kako su imali novce, od svojih plaća. Od većih troškova su svake godine išli na more i to na tjedan mora, za što su platili smještaj u apartmanima. Ne sjeća se da su imali kakve druge veće troškove. Što se tiče odjeće i obuće, to su kupovali kako je trebalo, redovno, nisu se plaćali znatniji iznosi. Njoj je otac u vrijeme kad je živjela u tom stanu darovao za pola rata za kredit za taj stan, a i uvijek kada joj je trebao neki veći iznos joj je to darovao otac. U vrijeme kad su živjeli zajedno uzela je kredit u PBZ banci, a ti novci su bili potrebi da tuženik pokrije dugove na njegovoj Diners kartici, a ne sjeća se od kada su bili ti dugovi. Od tog kredita je odmah prebacila 33.000,00 kuna na tuženikov račun, dok mu je ostatak iznosa od dobivenog kredita dala na ruke. Tuženik i ona nikada nisu sklopili nikakav ugovor o zajmu. Tuženik nikada od nje nije tražio da plaća stanarinu i nisu sklopili nikakav ugovor o najmu. Kada se iselila iz tog stana u [adresa] uzela je samo svoje osobne stvari, ništa veće. Svojom tužbom potražuje iznose kako je to navedeno u tužbi, što je dala tuženiku. Ti novci od kredita koji je uzela u PBZ banci su bili tretirani kao pozajmica, a tuženik je rekao da će joj vratiti kada će moći. Ne sjeća se da li joj je što vratio, a ona rate plaća još i danas.Ona je sudjelovala u odluci o kupnji tog stana u [adresa]. Novce za plaćanje rata za taj stan joj je darovao otac ML. Ona je tuženiku na njegovu karticu kod Erste banke uplaćivala novce s tim novcima je plaćala neke račune. Ona nije imala pristup toj kreditnoj kartici kod Erste banke. Tuženik je rekao da će jojvratiti kada može. S tuženikom nije dogovarala nešto oko plaćanja najamnine za stan. Za dug kod Hrvatskog Telekoma njezinog oca u iznosu od 12.000,00 kuna, ti novci su njima vraćeni, otac je te novce dao njima na ruke. Ne sjeća se da li je ocu posuđen od sredstava dobivenih iz kredita kod PBZ. Ne sjeća se koje račune je plaćala ko [katastarska općina] bank. Oko troškova života u stanu u [adresa] su se snalazili kako su znali, a rate za kredit od stana su davali pola njezin otac, a pola tuženikov otac. Ne sjeća se na koliko godina je uzet kredit za stan niti koliko je plaćeno u gotovini.Kada je počela hodati s tuženikom bila je nezaposlena nekoliko mjeseci, zaposlila se 01. studenog 2019. Ne sjeća se koliko su bili troškovi ljetovanja. Ne sjeća se koliko su bili režijski troškovi mjesečni, struje, vode i plina. Financijski su pomagali njezinim roditelja izjavljujem da da, ponekad, ona je digla novac s kartice, ali su im to uvijek vratili. Tuženik je imao posao od osam sati dnevno, a vikendima je konobario u klubu Amadeus. Ne zna od kuda tuženiku dugovi. Nije u to vrijeme kupio auto ili što drugo. Tuženik je bio s njom na policiji prilikom prijave njezina prebivališta. Za kupnju stana je bila potrebna kapara, a te novce za kaparu je dao njegov otac. Namještaj za spavaću sobu za taj stan, i to krevet su kupili tuženikovi roditelji, a ormar njezin otac. Ne zna koliko je iznosila rata za stan. Tuženik je obavljao neke poslove za njezina oca, tu i tamo znao nešto dostaviti ili nekamo odvesti radnike. Njezin otac je imao kakve dugove ne zna koliko. Kada su joj predočene fotografije s lista 153 spisa izjavila je da su to njezine stvari u tim vrećama koje su bile potrgane i pola toga je morala baciti, a te stvari je odvezla. Ona ne zna da li je tuženik kockao ili slično, pa da bi tako zapao u dugove.
35. Tuženik – protutužitelj SL je iskazao da je njegova ranija adresa bila [adresa]. Ostaje kos svega navedenog tijekom postupka. S tužiteljicom je bio u vezi od 19. svibnja 2019. do 29. travnja 2022. Kada su počeli hodati živjeli su malo kod njega, malo kod nje, kao svaki mladi par. Što se tiče te sobe u [adresa] koju je spomenula tužiteljica ta soba nije obnovljena radi nnjih, nego radi majke tužiteljičinog oca, a on sam je kupio trosjed, laminat, stalak za sobu i to mu nije vraćeno. Kad je počeo hodati s tužiteljicom HL, rekao je da želi kupiti stan, da se osamostali i njegova majka je našla taj stan u [adresa] i s njim su radi kupoprodaje išli roditelji, baka i sestra, dogovorili su kupoprodaju, dali kaparu, tužiteljica uopće nije bila prisutna. On je trebao biti vlasnik tog stana jer je s roditeljima dogovoreno da mu pomognu kupti stan. Tužiteljica uopće nije sudjelovala u dogovorima za taj stan. Uzeo je kredit za taj stan i to na 30 godina kod PBZ banke. Ponekad je tužiteljica znala platiti ratu kredita iz razloga jer je promijenio posao i malo kasnije je dobivao plaću, ali je to uvijek vratio i to na način da je natočio gorivu u njezin auto, da je kupio namirnice i slično. Nikad nije obećao tužiteljici da će biti suvlasnica stana. Tužiteljica je promijenila prebivalište na taj stan u [adresa]. Kada je prijavljivala prebivalište u [adresa] bio je s njom na policiji, te je morao potpisati da je vlasnik stana na adresi na kojoj ona prijavljuje prebivalište. U taj stan su se uselili sredinom lipnja 2020.god. Oko troškova života i plaćanja režija u stanu su se dogovorili kao svaki mladi par kako tko može. U vrijeme kada su živjeli u tom stanu bili su zaručeni. Rata stana mu je prvih godina iznosila 167,00 EUR, a sada mu je 237,00 EUR. Što se tiče tih nastalih dugova, isti su nastali najviše radi troškova prema tužiteljičinom ocu i to kako prema HT-u, tako i kada je morao odlaziti Slatinski Drenovac, u Dubrovnik, u Umag gdje je plaćao troškove za njegove radnike. Bio je redovno zaposlen na osam sati i onda još vikendom na četiri sati u klubu Amadeus, to je sve bilo prijavljeno. Prvo je radio u Mulleru u [adresa] gdje mu je plaća bila 4.000,00 kuna, onda se zaposlio u firmi Lassa Return kao trgovački putnik gdje mu je plaća bila 6.000,00 ili 7.000,00 kuna, a onda u tvrtki Orbico gdje mu je plaća 8.000,00 kuna mjesečno. Osobno nije imao nikakvih dugova u životu. Kada se navodi dug na Diners kartici, tu karticu su zajedno koristili tužiteljica i on, ta kartica je bila kod kuće, tužiteljica je pitala za PIN za Diners karticu. Tužiteljica je tu Diners karticu koristila uglavnom za točenje svog automobila marke Audi A4. On taj auto uopće nije koristio, jer je imao službeni auto od firme, a trošak goriva je išao na firmu putem službene kartice. Tužiteljica je živjela i radila u [adresa] ali je auto trebala jer je svaki dan morala ići do svoje mame u [adresa] i voziti je u dućan ili je morala voziti sestru iz srednje škole. Od većih troškova njihovog zajedničkog života je jedanput šoping u Austriju, a koje troškove je platio njegov otac, platili su ljetovanje u Pirovcu, jedanput, dok kada su bili na ljetovanju na Viru, tada su platili samo put jer je apartman bio od brata njegove bake. On je došao u minus na karticu od 33.000,00 kuna, a tužiteljica u dug od 16.000,00 kuna, a to je sve došlo iz razloga jer su pomagali njezinoj obitelji jer su oni bili u blokadi, njezin otac nije imao niti za platiti radnike, niti pak režije u kući. Onda je dogovor bio da im se pomogne i bilo je rečeno da dok njezin otac vrati te novce za te dugove koje smo oni podmiriti, da će onda on vratiti taj kredit u PBZ banci od 48.000,00 kuna. Neke od poruka s njezinim ocem i tužiteljicom još uvijek ima spremljene oko tih dugovanja. Koliko zna tužiteljičin otac nije uspio spasiti svoju firmu, ista je otišla u stečaj, nije imao za plaće, a imao je i potraživanja od ljudi kojima nije napravio posao, a njezin otac se bavio s građevinom. On je više puta tužiteljičinom ocu prebacivao novac. Njemu je tužiteljičin otac dužan tih 48.000,00 kuna koliko je uzet kredit u PBZ banci, to su troškovi njezina oca i koji troškovi njemu nikada nisu vraćeni. Zbog duga nije tužio tužiteljičinog oca. S tužiteljicom nije sklapao nikakve ugovore o zajmu niti je sklapao ugovor o najmu stana. Tužiteljica se naglo iselila iz tog stana, 29. travnja 2022. Prije toga je bio šest mjeseci na bolovanju. Kada se je tužiteljica iselila on je tražio sastanak s njom i ocem, došao je samo otac koji mu je prijetio. Te prijetnje nije prijavio policiji. Pričuvu u tom stanu je plaćao ponekad on, ponekad tužiteljica. Tužiteljica je koristila svoju plaću za plaćanje režija, prehranu, troškova izlazaka, odjeću i obuća, kao i on svoju plaću. On je htio pomoći roditeljima tužiteljice da izađu iz dugova, da ne ostanu bez krova nad glavom. Da nisu bili zaručeni i da nije živjela kod njega, ne bi im pomagao. Tužiteljica mu nikad nije dala ostatak od kredita od 16.000,00 kuna, to je ostalo na njezinom računu. On je od dobivenih 33.000,00 kuna podmirio svoj minus na kartici. Tužiteljica mu nikada nije rekla da bi joj tata davao novce. On je tužiteljičinomocu sređivao papire, radio obračun plaća i raspored radnika. Iz ispisa računa s Diners računa za ZOO CITY više puta to su troškovi za psa i zeca kojeg su imali, za hranu.
36. Stranke su u svojim iskazima ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka.
37. Sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu i onda kasnije i protutužbenom zahtjevu, a koji su međusobno vezani, čak se za pojedine tražbine i djelomično preklapaju, pa tuženik prdležae da se iste prebiju, sud će dalje obrazložiti osnovanost istih.
38. Bitno je u ovom postupku s obzirom na istaknute prigovore da li je nastupila zastara tražbine tuženika-protutužitelja, a s obzirom da je njegov protutužbeni zahtjev vezan uz samu podnesenu tužbu tužiteljice.
39. Nije sporno da je prije nego su stranke počele zajedno živjeti u [adresa] jer su bili u ljubavnoj vezi (kao dečko i cura, kasnije i zaručnici ), kupljen stan na adresi [adresa].
40. Radi se o stanu - nekretnini upisanoj u knjigu položenih ugovora koja se vodi pri Općinskom sudu u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, pod brojem poduloška:
1827, stambena zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]: stan na II. katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, predsoblja, kupaone s WC-om i smočnice u površini od 52,55 m2.
41. Sud je uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 21. travnja 2020. god. utvrdio da je kao prodavatelj istog naveden NL, a kao kupac samo ovdje tuženik SL, a predmet istog je ovaj sporni stan u [adresa]. Nigdje se u ugovoru ne navodi ovdje tužiteljica ML.
42. Ugovorena je kupoprodajna cijena od 62.000,00 EUR, uz plaćanje iznosa od 4.697,35 EUR kao kapare i ostatka nakon dobivanja kredita od Privredne banke Zagreb d.d. Navedeno je da porez Poreznoj upravi plaća kupac. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika. Isti ugovor je kao kupac potpisao samo ovdje tuženik SL.
43. Članak 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/2015 i 94/2017 ) propisuje stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla.
44. Prema odredbi čl. 119. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi.
45. Uvidom u Izvadak iz knjige položenih ugovora Općinskog suda u Čakovcu, z.k. odjel u [adresa] sud je utvrdio da je taj stan u cijelosti ( 1/1 dijela ) upisan kao vlasništvo tuženika SL.
46. Isto tako je utvrđeno da je na tom stanu upisano založno pravo ( hipoteka ) za iznos od 62.000,00 EUR, zajedno sa kamatama, naknadama i troškovima za korist Privredne banke Zagreb d.d., a temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i prava na neposrednu ovrhu od dana 22. travnja 2020.god.
47. Temeljem čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ( Narodne novine RH broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24 ), zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.
48. Sud vjeruje tuženiku SL da je on bio jedini kupac toga stana u [adresa] i da je on jedini uzeo kredit za kupnju stana na 30 godina koji kredit sada otplaćuje. Isto potvrđuje i predani Ugovor o kupoprodaji nekretnine.
49. Tužiteljica ML ničim nije dokazala da je uopće bilo razgovora oko toga da ona kupi polovocu toga stana ili da se ona upiše kao suvlasnica toga stana u polovini djela, nije priložila dokaz da je sudjelovala u pregovorima oko kupnje stana i sl.
50. Osim toga nije vjerojatno da ona kao punoljetna i poslovno sposobna osoba nije znala da ukoliko je i ona kupac stana, da onda mora i potpisati nekakav ugovor i da se samo temeljem potpisanog i ovjerenog ugovora može upisati kao vlasnica (suvlasnica ) u zemljišne knjige konkretno knjigu položenih ugovora za taj stan.
51. Tuženik se odmah po sklapanju ugovora o kupoprodaji upisao kao jedini vlasnik, on je sklopio ugovor o kreditu i upisao je hipoteku za korist banke, sve to je bilo očito neposredno prije nego su stranke počele zajednički živjeti u tom stanu.
52. Isto sud ne vjeruje tužiteljici da ona pune dvije godine od useljenja u taj stan nije znala da ona uopće nije upisana kao suvlasnica toga stana, budući da su zemljišne knjige javne i svako može izvršiti uvid u iste.
53. Tužiteljica ne tvrdi da bi joj eventualno tuženik obećao darovanje polovice stana. Što pak se tiče tvrdnje da je tužiteljica sudjelovala u kupnji toga stana, za isto nisu predočeni nikakvi dokazi, a što se tiče tvrdnje da je plaćala polovicu rata za stan isto će se dalje obrazložiti i ocijeniti.
54. Sud je nadalje iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ( list 126 spisa ) utvrdio da je tužiteljica u spornom razdoblju koje je predmet tužbe ( svibanj 2020.god.- travanj 2022.god. ) bila nezaposlena samo oko 5 ( pet ) mjeseci, dok je svo vrijeme radila i ostvarivala prihode i to konkretno cijelo vrijeme od dana 01. studenog 2019.god. nadalje je zaposlena i radi u tvrtki Kaufland d.d.
55. Između stranka je sporno tko je i što morao plaćati u vrijeme dok su zajedno živjeli u ljubavnoj vezi (kao cura i dečko, kasnije i zaručnici ) u tom stanu u [adresa].
56. Nesporno je da je samo tuženik upisan kao vlasnik toga kupljenog stana i nesporno je da je tužiteljica potpuno besplatno stanovala u tuženikovom stanu u utuženom razdoblju.
57. Isto treba sagledati kroz ukupnost njihovih međusobnih odnosa u spornom razdoblju tj. da su njih dvoje sami odlučili zajedno živjeti u vezi, dakle radilo se o međusobnim osobnim i životnim odnosima stranaka.
58. Sud smatra da je životno i logično i vjeruje tuženiku da je tako postojao međusobni dogovor između stranaka da sve dijele napola, ovisno o njihovim trenutnim mogućnostima.
59. Niti jedna stranka u spis nije dostavila ispis stanja na svojim tekućim računima banke u spornom razdoblju iz kojih bi se onda mogle utvrditi sve uplate i isplate, kao i eventualna dugovanja.
60. Što se tiče osobnih stvari s fotografije s lista 153 spisa sud vjeruje da se radi o oosbnim stvarima tužiteljice i ona je te stvari mogla slobodno uzeti sa sobom nakon prestanka zajednice života sa tuženikom. Uostalom na fotografiji se vidi da nema nikakvih većih i vrednijih stvari već očito samo odjjeće i obuće, te eventualno manjih kućanskih uređaja, koje su naveli svjedoci i stranke, spremljene u vreće, te nekih stvari očito manje vrijednosti, pa isto nije bitno za ovaj postupak.
61. Tužiteljica tvrdi kako bi pomogla tuženiku u otplati njegovih ranijih dugova, pa je zato sklopila Ugovor o kreditu sa Privrednom bankom Zagreb d.d., broj: 9024678675, dana 20. siječnja 2021.god., u iznosu glavnice od 48.975,59 kn, a koji je cjelokupni iznos pozajmila tuženiku kako bi isti mogao otplatiti sve dugove koje je imao.
62. Tuženik je u spis priložio Potvrdu Financijske agencije da nije bio u blokadi zbog dugovanja kako to tvrdi tužiteljica, a potvrda je izdana na dan 19. veljače 2023.god. kada je zajednica života između stranaka već bila prekinuta.
63. Isto ne dokazuje stanje blokada u ranijem razdoblju kada su stranke zajedno živjele. Međutim, uvidom u e-spis suda je utvrđeno da protiv ovdje tuženika nije vođen nikakav ovršni postupak od 2010.god. nadalje, niti se isti sada vodi. Sud vjeruje tuženiku da nije imao dugovanja od ranije, a tužiteljica nije dokazala s kojeg osnova bi tuženik imao ranija dugovanja, a zajedno su živjeli skoro tri godine, pa je životno i logično da u slučaju da su dugovanja bila samo od tuženika da bi onda o tim dugovanjima imala barem neka saznanja.
64. Tužiteljica taj iznos smatra pozajmicom tuženiku i traži povrat pozajmljenog novca po toj osnovi.
65. U vrijeme uzmanja tog kredita stranke su već bile u vezi skoro dvije godine, a živjeli su zajedno više od sedam mjeseci.
66. Ugovor o zajmu je reguliran odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 ) i to člancima 499. - 508. Zakona. Ugovor o zajmu je načelno neformalan pravni posao te nije potrebno isti sklopiti u pisanom obliku. Obveza zajmodavca je predaja pozajmljene stvari u ugovoreno vrijeme.
67. Nije sporno da je predmetni kredit isplaćen tužiteljici dana 25. siječnja 2021.g. Tužiteljica je iznos od 33.000,00 kn platila tuženiku na njegov tekući račun, što je vidljivo iz Potvrde o plaćanju Privredne banke Zagreb d.d. ( list 13 spisa ) gdje je kao platitelj navedena tužiteljica, kao primatelj tuženik, a kao opis transakcije "dug".
68. Taj iznos je uplaćen po tužiteljici na račun tuženika isti dan kada je uzet taj kredit. Isto je dakle uplaćeno nekoliko mjeseci (sedam mjeseci ) nakon što su stranke počele zajedno živjeti u istom stanu.
69. Tužiteljica tvrdi da je ostatak od tog dobivenog kredita tj. do 48.975,59 kn, što bi onda bilo 15.975,59 kn je tuženiku isplatila osobno na ruke. Radi se o visokom iznosu koji je navodno dan samo na ruke. To nije ničim dokazano osim što to tužiteljica tvrdi u iskazu. Postavlja se pitanje zašto bi tužiteljica taj visoki iznos dala tuženiku na ruke, kada je očito za sve i manje iznose njemu uplaćivala na račun.
70. Tako sud smatra da to nije dokazano da bi taj iznos od 15.975,59 kn bio dan tuženiku na ruke. Životno je i logično da su taj iznos stranke potrošile na troškove koji su se odnosili na njihovu zajednicu života, na plaćanje redovnih troškova, na kupnju određenih stvari i dr.
71. Sud vjeruje tuženiku da su se parnične stranke međusobno dogovorile kako će sredstvima dobivenima od navedenog kredita podmiriti zajedničke dugove koji su se nagomilali tijekom trajanja njihove veze.
72. Sud vjeruje tuženiku da je on podmirio dugove u iznosu od 20.500,00 kuna koji su se odnosili na potrošnju tijekom trajanja njihove veze ( putovanja, režije, hrana, odlazak na more) jer je do dana uzimanja toga kredita prošlo nekoliko mjeseci kako su zajedno živjeli, a isti troškovi se nisu odnosili samo na njegove vlastite potrebe, dakle radi se o uobičajenim zajedničkim troškovima dvije osobe u vezi koje zajedno žive više mjeseci u istome stanu.
73. Da su stranke imale određena dugovanja i financijskih problema utvrđeno je uvidom u ispise njihovih poruka koje se nalaze na listu 110 spisa, kao i na listu 119 spisa.
74. Posebice se ističe ta poruka s lista 119 spisa gdje su stranke navodile taj uzeti kredit i gdje iste međusobno komuniciraju na način da je jasno navedeno "da je kredit dobiven da ne budu oboje u minusu".
75. Utvrđeno je i da je tuženik zaista obavljao neke poslove za oca tužiteljice, a da je otac tužiteljice ponekad tražio da tuženik prebaci neke novce kao npr. poruka od lista 121 spisa, dok je majci tužiteljice nešto kupio, a poruka se nalazi na listu 120 spisa.
76. Tužiteljica nije predočila nikakv dokaz na što bi se navodni dugovi samog tuženika odnosili, po kojem računu, za koje razdoblje, samo je isto općenito navela.
77. Tuženik tvrdi da je od navedenog iznosa koji mu je tužiteljica dala od tog kredita 2021.god. uzetog od PBZ d.d. potrošio 12.500,00 kuna na otplatu duga u Hrvatskom telekomu (tadašnji T-com) koji se odnosio na tužiteljičinog oca KL i stoga su zatraženi podaci od Hrvatskog telekoma, Podružnica Čakovec za navodnu uplatu od 12.500,00 kn na ime dugovanja za brojeve: [broj telefona] i [broj telefona] na ime ML / BH – tim d.o.o.
78. Iz podataka Hrvtaskog telekoma d.d. dostavljenih u spis vidljive su uplate i isplate u spornom razdoblju, međutim niti jedna uplata i ispla nije u većem iznosu, nema iznosa višeg pod saldo (razlika između zbroja prometa dugovne i zbroja prometa potražne strane konta) od tada 500,00 kn za HB TIM PRO d.o.o., odnosno pod saldo višeg od 4.100,00 kn, a za KL višeg od 3.500,00 kn.
79. Iz istih uplata nije vidljivo tko bi dugovanje podmirivao, a svakako nigdje nije vidljiva uplata većeg iznosa u spornom razdoblju krajem siječnja odnosno početkom veljače 2021.god., kako to tuženik tvrdi.
80. Međutim tijekom postupka tužiteljica navodi da je točan navod kako je Hrvatskom telekomu d.d., uplaćeni iznos od ukupno tada 12.500,00 kn, radi podmirenja duga ML, međutim, tužiteljica tvrdi kako je predmetni novac ML vratio tuženiku, i to na ruke u gotovini.
81. To je potvrdio svjedok ML i tužiteljica u svojem iskazu i u tom dijelu im sud vjeruje. Isto je životno i logično kada su tranke bile u vezi i zajedno su živjele, pa da su pomogli tužiteljičinom ocu, ali da je on onda taj dug i vratio, a ustvari se radilo o novcima koje je sama tužiteljica dobila od isplaćenog kredita od PBZ d.d. Iz iskaza svjedoka i stranaka sud je utvrdio da je taj novac u gotovini vraćen strankama, daklei tužiteljici i tuženiku, a na što je dalje ptrošen nije poznato niti to stranke obrazlažu ili tvrde.
82. Sud je utvrdio kako je na ime navedenog kredita tužiteljici ustezano s plaće mjesečno iznos od 937,00 kuna, a vjeruje tuženiku da joj je posuđeni iznos vraćao kako je mogao.
83. Uvidom u Potvrde Privredne banke Zagreb d.d. je vidljivo ime platitelja SL primatelju HL, a kao opis transakcije je navedeno "dug". Radi se o iznosima sve od tada 20,00 kuna, pa 90,00 kuna, 100,00 kuna, te i viših iznosa od 1.200,00 kuna i 1.500,00 kuna ( listovi 111, 113 , 114, 115 -118 spisa ), a kao opis transakcije za te uplate je navedeno ili "dug" ili "čeki", dakle vraćanje iznosa za plaćene režije ( riječ : čeki tj. čekovi).. Dakle, tuženik je iznose za koje je smatrao da se odnose na njega i njegove troškove očito običavao vraćati tužiteljici putem računa.
84. Stoga sud smatra da tužiteljica nije dokazala da je utuženi iznos pod toč. I. tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.500,18 EUR/48.975,59 HRK pozajmila tuženiku isključivo za podmirenje njegovih dugova i u tom dijelu je njezin tužbeni zajhtjev odbijen, te je odlučeno kao u toč. I/B) izreke presude.
85. Nadalje, tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženik kako bi kupio predmetni stan u [adresa], sklopio Ugovor o kreditu, a koji je plaćala i tužiteljica i to na način da je tuženiku isplaćivala mjesečne iznose i to u ukupnom iznosu od 6.900,00 kn (što je sada 915,79 EUR ), a u razdoblju od travnja 2020.g. do 11. prosinca 2021.god. i to 05. travnja 2020.g. iznos od 1.300,00 kn, 23. srpnja 2020.g. iznos od 630,00 kn, 05. rujna 2020.g. iznos od 700,00 kn, 15. rujna 2020.g iznos od 500,00 kn, 13. prosinca 2020.g. iznos od 1.260,00 kn, 14. siječnja 2021.g. iznos od 1.260,00 kn i 11. prosinca 2021.g. iznos od 1.250,00 kn.
86. Uvidom u Potvrde Privredne banke Zagreb d.d. sud je utvrdio da je te navedene utužene iznose tužiteljica plaćala i to tuženiku na njegov račun pod opis transakcije "kredit " (list 33- 39 spisa ).
87. Kako je tuženik nakon prestanka zajedničkog stanovanja nastavio živjeti u predmetnome stanu, a isti stan je knjižen kao njegovo vlasništvo u 1/1 dijela, a očito je da stranke taj stan nisu kupile zajednički, kako je naprijed obrazloženo, tako sud smatra da tužiteljica osnovano potražuje povrat iznosa od 6.900,00 kn (što je sada 915,79 EUR ) na ime otplate rata kredita za stan u tuženikovu vlasništvu.
88. Tijek zakonske zatezne kamate dosuđen je od dopisjeća pojedinog dospjelog novčanog iznosa do isplate.
89. Stoga sud smatra da joj te plaćene iznose za rate tuženikova kredita tuženik mora vratiti i odlučeno je kao pod toč. I./A) izreke ove presude.
90. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je također plaćala i troškove režija za predmetni stan, te je tako uplatila ukupan iznos od 7.735,42 kuna (što je sada 1.026,67 EUR ) na ime režija u utuženom razdoblju.
91. S obzirom kako su stranke zajedno živjele u predmetnoj nekretnini, tužiteljica svojom tužbom potražuje u toč. III. tužbenog zahtjeva polovicu plaćenih režija, odnosno iznos od 3.867,71 kuna, što je sada 513,33 EUR.
92. S osnova plaćanja režija u tom stanu u [adresa] i tuženik u podnesenoj protutužbi traži da mu tužiteljica isplati za utuženo razdoblje polovicu iznosa s osnova plaćenih režija u njegovom stanu jer je u tom stanu živjela i jer je te režije i ona trošila u tom stanu.
93. Sud smatra da se radi o tuženikovom potraživanju s osnova naknade štete za koju je štetu je sukladno Zakonu o obveznim odnosima doznao kada je tužiteljica protiv njega podnijela ovu tužbu 04. studenog 2022.god., a kako je on podnio priutužbu dana 10. lipnja 2025.god., tako nije protekao zastarni rok od tri ( 3 ) godine za potraživanje s osnova naknade štete. Tuženik se odlučio podnijeti protutužbu tek kada je tužteljica protiv njega pokrenula postupak pred sudom.
94. Sud smatra da kako su stranke bile u ljubavnoj vezi i zajedno su živjele u utuženom razdoblju, dakle radilo se o osbnom odnosu između stranaka, a ne o nekakvom pravnom poslu, radilo se emocionalnoj vezi i zajedničkom životu stranaka.
95. Tako se radilo o životnoj situaciji gdje su stranke dijelile zajednički život, pa je onda životno i logično da je svaka od njih morala plaćati polovicu tih troškova s osnova režija s obzirom su oboje živjeli u tom stanu i to u utuženom razdoblju od svibnja 2020.god. do 29. travnja 2022.god.
96. Tužiteljica nije predočila nikakav dokaz da je samo ona i kroz cijelo to utuženo razdoblje plaćala sve troškove režija u stanu, kako to u tužbi tvrdi.
97. Tužiteljica je dostavila u spis Potvrde Privredne banke Zagreb d.d. koje se nalaze na listu 46 – 94 spisa, međutim uvidom u iste je vidljivo da nisu plaćene režije svakog mjeseca i za sve moguće režije u stanu ( struja, voda, plin, HRT pristojba, odvoz smeća i dr. ).
98. Tuženik pak za režije podnosi protutužbu jer je tužiteljica besplatno stanovala u njegovom stanu. On isto nije dokazao da je samo on kroz cijelo utuženo razdoblje plaćao sve režije u stanu, pa da mi mu stoga tužiteljica iste morala podmiriti u ½ dijela koliko se odnosi na nju.
99. Tako ove iznose s osnova plaćenih režija sud odbija i tužiteljici, ali i tuženiku- protutužitelju jer se tu radilo o troškovima njihova zajedničkog života koje su svaki od njh morali snositi u polovini djela jer su u utuženom razdoblju zajedno živjeli u tom stanu. Ti troškovi plaćenih režija s obzirom an postavljene tužbene zahtjeve i tražene iznose pojedine stranke se međusobno prebijaju.
100. S obzirom na navedeno za te iznose je odlučeno tj. odbijeno za tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 3.867,71 kn/513,33 EUR kao u toč. I.B ) izreke, a za protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utuženi iznos od 1.578,50 EUR je odbijen kao pod toč. II. izreke ove presude.
101. Zatim tužiteljica tvrdi da je platila s osnova stambene pričuve ukupan iznos od 3.783,60 kn, što je sada 502,17 EUR.
102. Točno je da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 89. i dr. ) određeno da pričuvu plaća isključivo vlasnik stana, a obzirom kako je tuženik vlasnik toga stana i nastavio je živjeti u predmetnome stanu, isti je dužan taj iznos vratiti tužiteljici.
103. Sud je uvidom u Potvrde Privredne banke Zagreb d.d. utvrdio da je tužiteljica plaćala te iznose primatelju SZP [adresa], GP Stanorad d.o.o., t je navedeno da je stvarni dužnik ovdje tuženik, a pod opis transakcije je jasno navedeno "stambena pričuva" te je pod svakom uplatom naveden i mjesec za koji se plaća (11.mj. 2020.g., 2.mj. 2020.g., 01.mj. 2021.g., 2.mj.2021.g., 09.mj. 2021.g., 8.mj. 2021.g., 2. mj. 2022.g. i 3.mj. 2022.g. ) i iste se nalaze na listu 15 do lista 32 spisa. Mjesečni plaćeni iznosi odgovaraju iznosima kako ih je tužiteljica postavila u postavljenom tužbenom zahtjevu u ukupnom iznosu, sa dospijećem pojedinog mjeseca kako su isti plaćeni tj. za svaki mjesec tada 472,95 kuna.
104. Tijek zakonske zatezne kamate dosuđen je od dospijeća pojedinog dospjelog novčanog iznosa do isplate.
105. Za to vraćanje s plaćnja pričuve za stan tuženik niti ne osporava, izjavio je da je spreman te iznose podmiriti tužiteljici, pa je sud naložio tuženiku da taj iznos isplati tužiteljici, te je ta ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odlučeno kao u toč. I./ A) izreke ove presude.
106. Tužiteljica također tvrdi da je podmirivala dugovanja tuženika i to uplatom na njegovu karticu kod Erste banke odnosno na Erste card club d.o.o., a što se ima smatrati također zajmom.
107. Već je navedeno Ugovor o zajmu je reguliran odredbama Zakona o obveznim odnosima i to člancima 499.-508. Zakona. Ugovor o zajmu je načelno neformalan pravni posao te nije potrebno isti sklopiti u pisanom obliku. Obveza zajmodavca je predaja pozajmljene stvari u ugovoreno vrijeme.
108. Tužbom tužiteljica potražuje ukupan iznos 27.216,91 kn, što je sada 3.612,30 EUR, na ime pozajmice, a koji je specificiran u t. V. tužbenog zahtjeva.
109. Tužiteljica je u spis predala potvrde Privredne banke Zagreb d.d. koje se nalaze na listu 15 – 24 spisa s pojedinačnim uplatama na iznose od tada 6.556,90 kn, 6.554,11 kn, 600,00 kn, 3.791,37 kn, 4.561,45 kn, 218,33 kn, 1.214,95 kn, 3.070,00 kn. 324,92 kn i 324,88 kn.
110. Tužiteljica tvrdi da je te navedene iznose uplatila tuženiku za dug na kartici i to Erste Card club d.o.o., a opće poznata činjenica je da se ta kartica ranije zvala Diners Card (kako to navodi tuženik ).
111. Sud smatra da su navedenu karticu stranke zbog svoje tadašnje veze i zajedničkog života u stanu zajednički koristile, a sud vjeruje tuženiku da je i tužiteljica imala pin (zaporku) za pristup plaćanju tom karticom i da se i tužiteljica koristila karticom za osobne i zajedničke potrebe.
112. U spis je dostavljen od Erste Card Club d.o.o. ispis potrošnje na tuženikovo ime u razdoblju od 01. svibnja 2019. do 30. travnja 2022.god. (nalaze se na listu 179 – 192 spisa ).
113. Analizom izdanih računa i tvrtki koje su izdale te račune vidljivo je da se radi o redovnoj potrošnji jednog kućanstva, u kojem zajedničkom kućanstvu su stranke u utuženom razdoblju nesporno živjele, a koja potrošnja se odnosi na kupnju : živežnih namirnica, goriva za auto, kozmetike, odjeće, obuće, troškovi izlazaka, kupnja naočala (optika), kupnja potrepština i hrane za kućne ljubimce i sl.
114. Sud smatra da tužiteljica nije dokazala da bi ona svojim uplatama na karticu tuženika Erste Card Club d.o.o. isključivo podmirivila nekakva njegova dugovanja, pa je stoga sud odbio i ovaj tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao pod toč. I./B) izreke presude.
115. Sada još treba odlučiti o postavljenom protutužbenom zahtjevu tuženika- protutužitelja, a kojim on od tužiteljice-protutužene potražuje iznos od 3.450,00 EUR s osnova najamnine jer je ista besplatno stanovala kod njega u utuženom razdoblju od svibnja 20202.god. do travnja 2022.god. kao i s osnova ½ dijela režija u iznosu od 1.578,50 EUR isto u utuženom razdoblju.
116. U odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja SL, o dijelu je već odlučeno kada se obrazlagalo o zatraženoj isplati s osnova plaćenih režijskih troškova.
117. Što se tiče ostatka protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu s osnova najamnine, valja istači kako tuženik – protutužitelj najprije u svojem podnesku od dana 09. lipnja 2025.g. potražuje od tužiteljice -protutužene najamninu za korištenje stana za razdoblje od lipnja 2020.g. do travnja 2022.g., da bi nakon toga, a nakon očitovanja tužiteljice – protutužene, potraživao naknadu štete zbog toga što je tužena
– protutužiteljica koristila njegov stan, a nije plaćala najamninu. Mjesečno tako potražuje s tog osnova iznos od 150,00 EUR za ukupno 23 mjeseca.
118. Ukoliko bi se s obzirom na istaknuti prigovor zastare u odnosu na plaćanje režija i plaćanje najmanine u tom stanu primijenio zastarni rok iz Zakona o obveznim odnosima, onda valja istači da se tu ne radi o računanju roka zastare kao da se radi o potraživanju isporučitelja usluga za koje se plaćaju režije (struja, voda, plin, smeće i dr. ) već se radi o ukupnom potraživanju vlasnika stana od korisnika stana za vrijeme trajanja zajedničkog života, ali dospijeće kojeg po mišljenju suda teče onda tek od podnošenja tužbe ovdje tužiteljice protiv tuženika jer je toga dana tuženik saznao da je za njega nastala određena šteta jer tužiteljici nije naplaćivao stanarinu ( najamnminu ) tj. korištenja stana za njezino življenje u njegovom stanu u utuženom razdoblju.
119. Nije sporno između stranaka da one međusobno nisu sklopile nikakav ugovor o najmu stana u [adresa].
120. Sud je već i ranije obrazložio u odnosu na troškove režija i plaćanje istih režija u stanu da s obzirom da se stanovanje odvijalo u kontekstu emocionalne veze i zajedničkog života stranaka, bez ikakve najave, dogovora ili očekivanja plaćanja najamnine za život u tom stanu, kao i uz znanje i pristanak upisanog vlasnika stana, ovdje tuženika– protutužitelja, ne postoji pravna osnova za bilo kakvo potraživanje naknade na ime neisplaćene najamnine.
121. Osim toga, stranke su zajednički donijele odluku o zajedničkom životu u tom stanu, te su stranke nesporno u njemu zajednički živjele za vrijeme trajanja svoje veze.
122. Stoga je u konačnici ovaj sud u cijelosti odbio protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja SL i odlučio je kao pod toč. II. izreke ove presude.
123. Sada valja još odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka. Obje stranke su imale troškove s osnova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku i s osnova sudskih pristojbi.
124. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku kojim je određeno da ako su stranke djelomično uspjele u parnici približno u jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.
125. S obzirom da je sud morao provesti cjelokupni postupak dokazivanja, a da su stranke gledano ukupno s postavljenim tužbenim zahtjevom i postavljenim protutužbenim zahtjevom djelomično uspjele, ako se gleda uspjeh i u postupku po tužbenom zahtjevu (tužiteljičin zahtjev je djelomično usvojen u manjem novčanom iznosu od ukupno 1.417,96 EUR, a djelomično odbijen u višem novčanom iznosu od ukupno 10.625,81 EUR, dakle svaka stranka je djelomično uspjela ) i u postupku po protutužbenom zahtjevu (koji je ovisio o utvrđenju postavljenog tužbenog zahtjeva, te je isti u konačnici odbijen u iznosu od ukupno 5.028,50 EUR), tako je sud odlučio da svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka s obzirom na ukupni uspjeh u sporu.
126. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude tj. da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U Čakovcu, 20. studenog 2025. godine
S U T K I N J A:
Valentina Varga Gombar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud u Splitu sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).
O tom obavijest :
1. punomoćnik tužiteljice-protutužene Pintarić Josip, odvjetnik iz Čakovca
2. punomoćnik tuženika-protutužitelja BL, odvjetnica iz [adresa]
