REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1318/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KUĆA KOZINA d.o.o., Oroslavlje, Mokrice 180b, OIB: 89993018652, zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahović, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu , radi isplate, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku spora male vrijednosti, 20. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se svi dokazni prijedlozi stranaka obzirom nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 230,88 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na dosuđeni mu iznos glavnice potražuje zateznu kamatu preko one dosuđene mu u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 75,78 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 13,26 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. do isplate, te u dijelu u kojem na dosuđeni mu parnični trošak potražuje zateznu kamatu preko one dosuđene u točki III. izreke ove presude, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. svibnja 2025. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete od tuženika u iznosu od 230,88 eura.

2. U tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. veljače 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tip OPEL CROSSLAND, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika GČ iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno ugovorenoj polici obveznog osiguranja štetnika, kao odgovorni osiguratelj, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO).

3. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili 6. veljače 2024. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248210510612. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je izvršio isplatu nespornog dijela tužitelju (nalog za isplatu), međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

4. Tužitelj pojašnjava da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke.

5. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

6. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 880/01/8, a koji račun u ukupnom iznosu od 656,33 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 425,45 eura.

7. Razliku od 230,88 eura po računu koji tuženik nije platio, opravdava na način da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta.

8. Tužitelj navodi da na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 49,00 eura / sat uvećano za PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 49,00 eura / sat uvećano za PDV.

9. Zaključno ističe da su ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 11. veljače 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 230,88 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

10. Tuženik osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Naime, iz dokaza koje dostavlja tužitelj ne proizlazi da bi on u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila ili osiguranik. Uz navedeno, tuženik ističe da tužitelj u privitku tužbe ne dostavlja nikakvih valjanih dokaza vezano za postojanje i valjanost navodne tražbine.

11. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju dostavlja tužitelj, te predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.

Osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

12. Osporava navodni Službeni cjenik radionice tužitelja kao i navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja, u iznosu od 49,00 eura plus PDV, obzirom je tužitelj cjenik izdao sam sebi pa prema tome isti nije i ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata niti se može ispitati na koji način je ista određena niti tužitelj dostavlja dokaza koji bi bili u skladu sa cjenikom.

13. Navodi da ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

14. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 230,88 eura.

15. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

16. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

17. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

18. Rješenjem od 4. srpnja 2025. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

19. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

20. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

21. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu.

22. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od stranaka, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje predloženih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP-a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave.

23. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe (u predmetnom slučaju 20. svibnja 2026.).

24. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako su stranke mogle i trebale priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno - tehničkog vještačenja i/ili financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora i sud bi provođenjem tog dokaza prekoračio propisani rok od godinu dana.

25. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP -a, tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim u odnosu na glavno potraživanje.

26. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, a osobito iz izvida štete tuženika (u kojem je naveden točan datum štetnog događaja-prometne nezgode, zatim oštećenikova registracijska oznaka vozila, vrsta automobila, kao i njegovo ime i prezime), kako je FČ iz [adresa], u prometnoj nezgodi 2. veljače 2024. oštećeno vozilo, marke i tip OPEL CROSSLAND, reg. oznake [registarska oznaka].

Radove popravka vozila izveo je tužitelj. Tužitelj je za popravak vozila oštećeniku FČ izdao račun br. 880/01/8 od 20. svibnja 2024. na iznos od 656,33 eura (PDV uključen).

Iz navedenog proizlazi pasivna legitimacija tuženika i osnova nastanka štete koju je tuženik sukladno polici obveznog osiguranja štetnika prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22), te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju.

27. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine kojim je oštećenik GČ svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 230,88 eura ustupio tužitelju. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za lakirerske i limarske radove u iznosu od 49,00 eura+PDV po satu (ukupno 7,1 sati rada, koja količina predmetnih radova je navedena i u izvidu štete), to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 230,88 eura. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

28. Tuženikovo osporavanje istinitosti te vjerodostojnosti cjenika tužitelja jer je isti izdan od samog tužitelja, sud je ocijenio neosnovanim, obzirom tužitelj ima slobodu u određivanju cijene sata rada, a na istom je naznačena upravo cijena koju je tužitelj naplatio oštećeniku, te je na istom razvidno da je važeći od 15. siječnja 2024.

29. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

30. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 6. veljače 2024. proizlazi da je oštećenik GČ podnio zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (28. svibnja 2024.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

31. U odnosu na osporavanje pasivne legitimacije od strane tuženika, treba navesti da iz Obrazložene ponude tuženika od 27. ožujka 2024., proizlazi da tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, odgovornost, odnosno osnov štete koju tužbom potražuje tužitelj, niti uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja, već samo cijenu rada sata tužitelja, te je ponudio, i u konačnici isplatio iznos od 425,45 eura, pa je stoga ovaj sud tuženikova osporavanja elemenata odgovornosti za naknadu štete u odgovoru na tužbu, ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka, slijedom čega nije provodio predložene dokaze.

32. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. 880/01/8, odnosno po cijeni radnog sata za lakirerske i limarske radove u iznosu od 49,00 eura+PDV po satu, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

33. Iz računa tužitelja broj br. 880/01/8 proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke i tip OPEL CROSSLAND, reg. oznake [registarska oznaka] , u vlasništvu oštećenika FČ iz [adresa], te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 656,33 eura (uključen PDV), te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 7,1 radnih sati lakirera i limara na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete.

34. Iz Cjenika tužitelja, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao sat rada limara/lakirera po cijeni od 49,00 eura+PDV.

35. Nadalje, tužitelj je i oštećeniku FČ fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

36. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

37. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

38. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da u svom poslovanju obračunava na računima PDV svim klijentima kojima pruža usluge.

39. Oštećenik GČ je bio dužan platiti i PDV tužitelju radi popravka vozila pa i iznos PDV-a predstavlja štetu koja mu je nastala sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a jer je i za taj iznos umanjena njegova imovina.

40. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

41. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife .

Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 eura (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023., dalje: Uredba te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a) i troška za sudsku pristojbu na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 6,64 eura (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe), dok se za preostali zatraženi trošak navedenih sudskih pristojbi u iznosu od 13,26 eura odbija kao neosnovan, obzirom mu trošak u tom iznosu nije nastao.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke presude.

42. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose , slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

U Zagrebu 20. studenog 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužitelju po pun (pretinac odvjetnika Ivana Župan) uz pristojba na presudu bez održavanja rasprave

2. Tuženiku po pun

3. kalendar