REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-13428/2019-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Škare, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 27. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu 8.542,85 EUR (osam tisuća petsto četrdeset dva eura i osamdeset pet centa) sa zateznim kamatama:
- na iznos od 1,36 EUR od 10. prosinca 2005. do isplate,
- na iznos od 0,09 EUR od 13. siječnja 2006. do isplate,
- na iznos od 0,55 EUR od 11. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 7,58 EUR od 10. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 14,08 EUR od 14. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 14,53 EUR od 13. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 5,20 EUR od 11. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 6,37 EUR od 11. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 3,41 EUR od 11. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 4,70 EUR od 13. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 1,21 EUR od 12. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 4,57 EUR od 11. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 1,64 EUR od 10. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 3,22 EUR od 11. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 3,39 EUR od 11. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 10,14 EUR od 13. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 13,43 EUR od 12. veljače 2010. do isplate,
- na iznos od 11,99 EUR od 12. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 17,76 EUR od 10. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 21,76 EUR od 11. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 27,98 EUR od 11. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 35,52 EUR od 10. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 27,34 EUR od 11. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 50,84 EUR od 11. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 39,02 EUR od 13. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 50,35 EUR od 11. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 63,96 EUR od 11. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 50,69 EUR od 11. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 54,39 EUR od 11. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 52,68 EUR od 22. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 65,64 EUR od 22. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 75,87 EUR od 22. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 91,95 EUR od 22. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 102,81 EUR od 23. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 78.80 EUR od 10. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 72,03 EUR od 22. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 73,39 EUR od 11. studenog 2011. do isplate,
- na iznos od 78,84 EUR od 22. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 83,01 EUR od 18. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 84,94 EUR od 22. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 83,18 EUR od 22. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 83,82 EUR od 22. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 86,57 EUR od 25. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 84,31 EUR od 27. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 83,27 EUR od 22. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 82,57 EUR od 25. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 77,21 EUR od 11. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 79,33 EUR od 11. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 83,50 EUR od 10. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 82,00 EUR od 08. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 83,87 EUR od 10. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 78,89 EUR od 9. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 76,76 EUR od 12. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 82,42 EUR od 11. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 78,32 EUR od 11. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 75,13 EUR od 11. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 71,88 EUR od 11. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 74,44 EUR od 13.kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 76,91 EUR od 12. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 80,25 EUR od 11. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 79,88 EUR od 13. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 83,68 EUR od 13. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 78,80 EUR od 09. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 83,66 EUR od 11. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 85,14 EUR od 11. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 84,03 EUR od 11. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 81,99 EUR od 13. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 81,68 EUR od 13. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 83,71 EUR od 12. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 85,23 EUR od 8. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 86,53 EUR od 12. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 86,48 EUR od 11. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 90,05 EUR od 12. studenog 2014. do isplate,
- na iznos od 90,73 EUR od 13. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 91,06 EUR od 13. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 91,26 EUR od 11. veljače 2015. do isplate,
- na iznos od 91,26 EUR od 12. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 91,26 EUR od 11. travnja 2015. do isplate,
- na iznos od 91,26 EUR od 12. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 3.893,50 EUR od 22. svibnja 2015. do isplate.
II Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu 397,16 EUR (tristo devedeset sedam eura i šesnaest centi) sa zateznim kamatama od 3. travnja 2020. do isplate.
III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju po osnovi isplate zateznih kamata:
- na iznos od 2,42 EUR od 11. veljače 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 5,69 EUR od 14. ožujka 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 6,62 EUR od 12. travnja 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 5,66 EUR od 12. svibnja 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 4,90 EUR od 13. lipnja 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 7,62 EUR od 12. srpnja 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 8,04 EUR od 11. kolovoza 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 6,24 EUR od 12. rujna 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 5,04 EUR od 12. listopada 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 8,29 EUR od 14. studenog 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 7,68 EUR od 12. prosinca 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 10,31 EUR od 12. siječnja 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 9,38 EUR od 9. veljače 2007 do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 11,51 EUR od 14. ožujka 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 12,47 EUR od 7. travnja 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 17,30 EUR od 10. svibnja 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 17,91 EUR od 13. lipnja 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 19,64 EUR od 13. srpnja 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 16,71 EUR od 11. kolovoza 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 15,92 EUR od 12. rujna 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 21,30 EUR od 12. listopada 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 18,31 EUR od 10. studenog 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 17,41 EUR od 8. prosinca 2007. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 14,26 EUR od 11. siječnja 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 11,69 EUR od 13. veljače 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 6,43 EUR od 12. ožujka 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 10,18 EUR od 11. travnja 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 13,84 EUR od 13. svibnja 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 14,13 EUR od 11. lipnja 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 16,66 EUR od 11. srpnja 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 18,43 EUR od 9. kolovoza 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 16,15 EUR od 11. rujna 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 8,26 EUR od 11. listopada 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 10,76 EUR od 13. prosinca 2008. do 2. travnja 2020.
IV Tražbina tužitelja utvrđena u dijelu točke I izreke u iznosu 8.542,85 EUR i tuženikova tražbina utvrđena u dijelu točke II izreke u iznosu 397,16 EUR prebijaju se u iznosu 397,16 EUR.
V Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 8.145,69 EUR (osam tisuća sto četrdeset pet eura i šezdeset devet centi) sa zateznim kamatama:
- na iznos od 44,83 EUR od 11. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 50,69 EUR od 11. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 54,39 EUR od 11. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 52,68 EUR od 22. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 65,64 EUR od 22. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 75,87 EUR od 22. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 91,95 EUR od 22. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 102,81 EUR od 23. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 78.80 EUR od 10. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 72,03 EUR od 22. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 73,39 EUR od 11. studenog 2011. do isplate,
- na iznos od 78,84 EUR od 22. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 83,01 EUR od 18. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 84,94 EUR od 22. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 83,18 EUR od 22. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 83,82 EUR od 22. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 86,57 EUR od 25. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 84,31 EUR od 27. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 83,27 EUR od 22. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 82,57 EUR od 25. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 77,21 EUR od 11. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 79,33 EUR od 11. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 83,50 EUR od 10. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 82,00 EUR od 08. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 83,87 EUR od 10. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 78,89 EUR od 9. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 76,76 EUR od 12. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 82,42 EUR od 11. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 78,32 EUR od 11. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 75,13 EUR od 11. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 71,88 EUR od 11. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 74,44 EUR od 13.kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 76,91 EUR od 12. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 80,25 EUR od 11. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 79,88 EUR od 13. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 83,68 EUR od 13. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 78,80 EUR od 09. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 83,66 EUR od 11. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 85,14 EUR od 11. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 84,03 EUR od 11. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 81,99 EUR od 13. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 81,68 EUR od 13. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 83,71 EUR od 12. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 85,23 EUR od 8. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 86,53 EUR od 12. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 86,48 EUR od 11. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 90,05 EUR od 12. studenog 2014. do isplate,
- na iznos od 90,73 EUR od 13. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 91,06 EUR od 13. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 91,26 EUR od 11. veljače 2015. do isplate,
- na iznos od 91,26 EUR od 12. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 91,26 EUR od 11. travnja 2015. do isplate,
- na iznos od 91,26 EUR od 12. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 3.893,50 EUR od 22. svibnja 2015. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 1. siječnja 2008. određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04), zatim koja se od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VI Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate:
- na iznos od 1,36 EUR od 10. prosinca 2005. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 0,09 EUR od 13. siječnja 2006. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 0,55 EUR od 11. studenog 2008. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 7,58 EUR od 10. siječnja 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 14,08 EUR od 14. veljače 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 14,53 EUR od 13. ožujka 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 5,20 EUR od 11. travnja 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 6,37 EUR od 11. svibnja 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 3,41 EUR od 11. lipnja 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 4,70 EUR od 13. srpnja 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 1,21 EUR od 12. kolovoza 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 4,57 EUR od 11. rujna 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 1,64 EUR od 10. listopada 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 3,22 EUR od 11. studenog 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 3,39 EUR od 11. prosinca 2009. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 10,14 EUR od 13. siječnja 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 13,43 EUR od 12. veljače 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 11,99 EUR od 12. ožujka 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 17,76 EUR od 10. travnja 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 21,76 EUR od 11. svibnja 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 27,98 EUR od 11. lipnja 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 35,52 EUR od 10. srpnja 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 27,34 EUR od 11. kolovoza 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 50,84 EUR od 11. rujna 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 39,02 EUR od 13. listopada 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 50,35 EUR od 11. prosinca 2010. do 2. travnja 2020.,
- na iznos od 19,13 EUR od 11. siječnja 2011. do 2. travnja 2020., po stopi koja se za razdoblje do 1. siječnja 2008. određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04), zatim koja se od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VII Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 397,16 EUR (tristo devedeset sedam eura i šesnaest centi) sa zateznim kamatama od 3. travnja 2020. do isplate.
VIII Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.802,60 EUR (dvije tisuće osamsto dva eura i šezdeset centi) sa zateznim kamatama od 20. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IX Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 19. prosinca 2019. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom 7. studenog 2005. sklopio ugovor o kreditu. Navodi da mu je tuženik (kreditor) odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti 38.755,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Tužitelj navodi da se obvezao tuženiku iznos kredita platiti u 144 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu 419,29 CHF po svakom anuitetu u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja. Upućuje na to da su odredbe spomenutog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu ništetne te se u tom smislu poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Upućuje na činjenicu da je zbog ništetnosti odredbi predmetnog ugovora došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika pa da je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelj preplatio na temelju tih istih odredbi. Stoga traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 7.931,84 EUR (59.762,44 kn) s pripadajućim zateznim kamatama. Također, traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama donošenja presude do isplate.
2. Tuženik pak u odgovoru na tužbu spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Navodi da utvrđenja iz kolektivnog spora nisu primjenjiva na pojedinačne postupke jer je u tom postupku sud ocjenjivao samo okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora pa da bi se u pojedinačnim postupcima trebalo u obzir uzimati koje informacije su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, odnosno da li je upravo tužitelj bio odgovarajuće informiran. Tuženik u tom smislu navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije o kreditu iz kojih je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja istog, odnosno da je bio upozoren na konkretni rizik intervalutarnih promjena. U tom smislu navodi da je tuženik putem obrazaca i brošura o naprijed navedenom riziku obavještavao svoje klijente. Navodi da je tuženik u ponudi imao i kredite u drugim valutama (EUR, USD), da ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače na neku konkretnu opciju iz ponude, a da je u svakom slučaju isticao da svako kreditno zaduživanje (bez obzira na valutnu klauzulu) predstavlja određeni rizik. Upućuje na činjenicu da i sam tuženik trpi isti tečajni rizik kao i tužitelj, odnosno da je i tuženik imao obveze u valuti CHF prema svojim vjerovnicima te da nije imao namjere ostvariti ekstra profit. Navodi da odredba ugovora o kreditu kojom se glavnica vezala uz valutu CHF nije nepoštena jer je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Također, tuženik ističe prigovor radi prebijanja (list 93-94 spisa) u iznosu 3.157,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
3. U nastavku postupka tužitelj ističe prigovor zastare u odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja. Podneskom od 27. rujna 2021. (list 271-273 spisa), nakon izvedenog financijskog vještačenja, specificira tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 8.542,88 EUR (64.366,31 kn) sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.
4. Tuženik pak u podnesku od 25. veljače 2025. (list 317 spisa) specificira svoj prigovor radi prebijanja na način da traži da sud utvrdi postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu 397,16 EUR sa zateznim kamatama od idućeg dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, odnosno da navedenu tražbinu prebije s tražbinom tužitelja.
5. Sud je izveo dokaz čitanjem ugovora o kreditu (list 10-13, 97-100 spisa), dopisa tuženika (list 14-15, 58-59 spisa), plana otplate (list 16-19, 23-24, 27-28, 30, 34, 42-43, 45-46, 49, 51, 54-57 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope (list 20- 22, 25-26, 47-48, 50, 52-53 spisa), obavijesti o kreditu (list 29, 44 spisa), obavijesti o usklađivanju kamatne stope (list 31-33, 37, 40-41 spisa), zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita (list 35-36, 38-39 spisa), nalaza i mišljenja (list 60-78 spisa), pregleda prometa po partiji kredita (list 101-117 spisa), brošura i letaka tuženika (list 118-136 spisa), grafičkih prikaza (list 137-140 spisa) i uputa zaposlenicima (list 141-145 spisa) te dokaz financijskim vještačenjem (list 261-267, 304-308 spisa) i saslušanjem tužitelja (list 290-293 spisa).
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku između anuiteta po početnom tečaju (srednji tečaj tuženika na dan isplate kredita) te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema srednjem tečaju tuženika za valutu CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika, s obzirom da tužitelj tvrdi da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.
8.1. Podneskom od 27. rujna 2021. (list 270-273 spisa) tužitelj je, nakon zaključenja prethodnog postupka i provođenja financijskog vještačenja, preinačio tužbu, odnosno povisio tužbeni zahtjev, na način da od tuženika, na ime preplate zbog ugovorene valutne klauzule umjesto isplate 7.931,84 EUR (59.762,44 kn) traži isplatu 8.542,85 EUR (list 320-322 spisa – tužbeni zahtjev iskazan u valuti EUR). Dakle, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev za 611,01 EUR. Tuženik se navedenoj preinaci tužbe nije protivio, već se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari pa se stoga smatra da je na navedenu preinaku pristao (čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).
8.2. S obzirom da tužitelj prije izvođenja dokaza financijskim vještačenjem nikako nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, a tužbeni zahtjev uredio je odmah nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje, zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP-a. Stoga je sud dopustio preinaku jer smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka i sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.
9. Čitanjem ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404627- 5102703404 sklopljenog 7. studenog 2005. između tužitelja kao fizičke osobe i tuženika (list 10-13, 97-100 spisa) sud je utvrdio da je istim odobren i stavljen tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 38.755,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2. ugovora o kreditu) te da je ugovorena otplata u 144 mjesečna anuiteta u iznosu 419,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan odobrenja žiro-računa tuženika (čl. 7. ugovora o kreditu – "valutna klauzula"). Ugovorom o kreditu stranke su ugovorile rok otplate od 144 mjeseci (čl. 6. ugovora o kreditu).
10.1. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je pod točkom 3. izreke utvrđeno da je ovdje tuženik (kao 3. tuženik u spomenutom postupku) u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa da je time tuženik u biti postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10.2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u toč. I. izreke. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17.
10.3. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
10.4. Ističe se da je sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.5. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sukladno čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na naprijed navedeno, nema potrebe u tom smislu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
10.6. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja. Ustavni sud Republike Hrvatske je tu istu odluku u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno naveo zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.
11.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. U takvom slučaju teret dokaza takve činjenice je na tuženiku. Tuženik je u ovom postupku tvrdio da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbama ugovora o kreditu te da ga je upozorio na rizike sklapanja ugovora s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF. Na spomenute okolnosti tuženik je predložio saslušanje tužitelja i svjedokinje EK. Od prijedloga za saslušanje spomenute svjedokinje je tijekom postupka odustao (list 282 spisa) pa sud stoga taj dokaz nije niti izvodio.
11.2. Tužitelj (list 290-291 spisa) je u bitnome iskazao da ga nitko nije informirao, odnosno upozorio na rizik sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je vezana uz valutu CHF. Također, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik unaprijed pripremio ugovor o kreditu, odnosno da tužitelj nije sudjelovao u sastavljanju isto do isplate
11.3. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao logičan i istinit.
11.4. Treba reći da iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi ga tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a niti da su parnične stranke pojedinačno pregovarale o predmetnim ugovornim odredbama. Stoga tuženik izvođenjem tog dokaza nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.
12. U odnosu na materijale (brošure i obrasce) koje je tužitelj dostavio uz odgovor na tužbu, a za koje navodi da su bili njegovim klijentima na raspolaganju, treba reći da tuženik nije dokazao da su spomenuti materijali uopće predani tužitelju, odnosno da je iste tužitelj uopće imao na raspolaganju prije ili u tijeku sklapanja ugovora. Tuženik isto tako ne dokazuje da je njegov zaposlenik koji je sklapao ugovor o kreditu s tužiteljem uopće postupao sukladno uputama iz materijala za zaposlenike (list 141-145 spisa).
13. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
14. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj mogao sklopiti ugovor o kreditu u drugoj valuti, odnosno bez valutne klauzule, treba reći da prema mišljenju ovog suda sama činjenica da je tužitelj imao mogućnost sklopiti ugovor s tuženikom u drugoj valuti ili bez valutne klauzule nikako ne utječe na odluku o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu koji je tuženik u konačnici sklopio s tužiteljem.
15. Potrebno je reći i da iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba. Po ocjeni ovog suda tužitelj je samim dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača, dok se teret dokaza okolnosti da tužitelj eventualno nije potrošač nalazi na strani tuženika. Dodatno se upućuje na to da je za vezanost suda za utvrđenja iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača posve neodlučna namjena sredstava koja su tužitelju isplaćena temeljem predmetnog ugovora o kreditu.
16. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.
17.1. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga je na temelju čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22; dalje: ZOO) tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je isti platio na temelju obračuna tuženika po promjeni valute te iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
17.2. Pravne posljedice ništetnosti u smislu čl. 323. st. 1. ZOO-a se prema ocjeni ovog suda protežu i na tuženika i to vezano za njegov prigovor radi prebijanja, koji je istaknuo u odgovoru na tužbu, a specificirao kasnije nakon provedenog vještačenja u podnesku od 25. veljače 2025. (list 317-318 spisa). Takve posljedice se na tuženika protežu neovisno o tome što on nije potrošač.
18.1. U odnosu na prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od trenutka utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u odnosu na valutnu klauzulu u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno od 14. lipnja 2018. Isti tijek zastarnog roka primjenjuje se na obje ugovorne strane jer se po stavu ovog suda ne može na drugu ugovornu stranu (tuženika) primijeniti neki drugi, nepovoljniji zastarni rok.
18.2. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. prosinca 2019., tako petogodišnji zastarni rok nije protekao u odnosu na zahtjev iz tužbe.
18.3. Isticanje prigovora radi prebijanja ima značenje vjerovnikove radnje poduzete protiv dužnika radi ostvarivanja njegove tražbine kojom dolazi do materijalnopravnog učinka prekida zastare tuženikove tražbine prema tužitelju. Kako je tuženik prigovor radi prebijanja njegove tražbine po osnovi pada tečaja istaknuo u odgovoru na tužbu (3. travnja 2020.), tako petogodišnji zastarni rok nije protekao niti u odnosu na njegovu tražbinu.
19.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. u Zagrebu. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 261-267 i 304-308 spisa) proizlazi da je tužitelj u razdoblju otplate kredita zbog rasta tečaja ukupno preplatio 8.542,85 EUR, a da je zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita manje platio 397,16 EUR. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita 8.145,69 EUR.
19.2. Tužitelj je tako preplatio (podaci iz stupca 15 tabličnog prikaza – list 305- 308 spisa) 9. prosinca 2005. iznos od 1,36 EUR, 12. siječnja 2006. iznos od 0,09 EUR, 10. studenog 2008. iznos od 0,55 EUR, 9. siječnja 2009. iznos od 7,58 EUR, 13. veljače 2009. iznos od 14,08 EUR, 12. ožujka 2009. iznos od 14,53 EUR, 10. travnja 2009. iznos od 5,20 EUR, 11. svibnja 2009. iznos od 6,37 EUR, 10. lipnja 2009. iznos od 3,41 EUR, 13. srpnja 2009. iznos od 4,70 EUR, 11. kolovoza 2009. iznos od 1,21 EUR, 10. rujna 2009. iznos od 4,57 EUR, 9. listopada 2009. iznos od 1,64 EUR, 10. studenog 2009. iznos od 3,22 EUR, 10. prosinca 2009. iznos od 3,39 EUR, 12. siječnja 2010. iznos od 10,14 EUR, 11. veljače 2010. iznos od 13,43 EUR, 11. ožujka 2010. iznos od 11,99 EUR, 9. travnja 2010. iznos od 17,76 EUR, 10. svibnja 2010. iznos od 21,76 EUR, 10. lipnja 2010. iznos od 27,98 EUR, 9. srpnja 2010. iznos od 35,52 EUR, 10. kolovoza 2010. iznos od 27,34 EUR, 10. rujna 2010. iznos od 50,84 EUR, 12. listopada 2010. iznos od 39,02 EUR, 10. prosinca 2010. iznos od 50,35 EUR, 10. siječnja 2011. iznos od 63,96 EUR, 10. veljače 2011. iznos od 50,69 EUR, 10. ožujka 2011. iznos od 54,39 EUR, 21. travnja 2011. iznos od 52,68 EUR, 21. svibnja 2011. iznos od 65,64 EUR, 21. lipnja 2011. iznos od 75,87 EUR, 21. srpnja 2011. iznos od 91,95 EUR, 22. kolovoza 2011. iznos od 102,81 EUR, 9. rujna 2011. iznos od 78,80 EUR, 21. listopada 2011. iznos od 72,03 EUR, 10. studenog 2011. iznos od 73,39 EUR, 21. prosinca 2011. iznos od 78,84 EUR, 17. siječnja 2012. iznos od 83,01 EUR, 21. veljače 2012. iznos od 84,94 EUR, 21. ožujka 2012. iznos od 83,18 EUR, 21. travnja 2012. iznos od 83,82 EUR, 24. svibnja 2012. iznos od 86,57 EUR, 26. lipnja 2012. iznos od 84,31 EUR, 21. srpnja 2012. iznos od 83,27 EUR, 24. kolovoza 2012. iznos od 82,57 EUR, 10. rujna 2012. iznos od 77,21 EUR, 10. listopada 2012. iznos od 79,33 EUR, 9. studenog 2012. iznos od 83,50 EUR, 7. prosinca 2012. iznos od 82,00 EUR, 9. siječnja 2013. iznos od 83,87 EUR, 8. veljače 2013. iznos od 78,89 EUR, 11. ožujka 2013. iznos od 76,76 EUR, 10. travnja 2013. iznos od 82,42 EUR, 10. svibnja 2013. iznos od 78,32 EUR, 10. lipnja 2013. iznos od 75,13 EUR, 10. srpnja 2013. iznos od 71,88 EUR, 12. kolovoza 2013. iznos od 74,44 EUR, 11. rujna 2013. iznos od 76,91 EUR, 10. listopada 2013. iznos od 80,25 EUR, 12. studenog 2013. iznos od 79,88 EUR, 12. prosinca 2013. iznos od 83,68 EUR, 8. siječnja 2014. iznos od 78,80 EUR, 10. veljače 2014. iznos od 83,66 EUR, 10. ožujka 2014. iznos od 85,14 EUR, 10. travnja 2014. iznos od 84,03 EUR, 12. svibnja 2014. iznos od 81,99 EUR, 12. lipnja 2014. iznos od 81,68 EUR, 11. srpnja 2014. iznos od 83,71 EUR, 7. kolovoza 2014. iznos od 85,23 EUR, 11. rujna 2014. iznos od 86,53 EUR, 10. listopada 2014. iznos od 86,48 EUR, 11. studenog 2014. iznos od 90,05 EUR, 11. prosinca 2014. iznos od 90,73 EUR, 12. siječnja 2015. iznos od 91,06 EUR, 10. veljače 2015. iznos od 91,26 EUR, 11. ožujka 2015. iznos od 91,26 EUR, 10. travnja 2015. iznos od 91,26 EUR, 11. svibnja 2015. iznos od 91,26 EUR i 22. svibnja 2015. iznos od 3.893,50 EUR.
19.3. Također, iz nalaza i mišljenja sud je utvrdio i da je tužitelj zbog nižeg tečaja tijekom razdoblja otplate kredita tuženiku manje platio 397,16 EUR (iznosi prikazani u stupcu 16 "manje plaćeno zbog nižeg tečaja" Tabele 2 nalaza i mišljenja na listu 305-307 spisa), odnosno da je zbog pada tečaja tužitelj tuženiku manje platio 10. veljače 2006. iznos od 2,42 EUR, 13. ožujka 2006. iznos od 5,69 EUR, 11. travnja 2006. iznos od 6,62 EUR, 11. svibnja 2006. iznos od 5,66 EUR, 12. lipnja 2006. iznos od 4,90 EUR, 11. srpnja 2006. iznos od 7,62 EUR, 10. kolovoza 2006. iznos od 8,04 EUR, 11. rujna 2006. iznos od 6,24 EUR, 11. listopada 2006. iznos od 5,04 EUR, 13. studenog 2006. iznos od 8,29 EUR, 11. prosinca 2006. iznos od 7,68 EUR, 11. siječnja 2007. iznos od 10,31 EUR, 8. veljače 2007. iznos od 9,38 EUR, 13. ožujka 2007. iznos od 11,51 EUR, 6. travnja 2007. iznos od 12,47 EUR, 9. svibnja 2007. iznos od 17,30 EUR, 12. lipnja 2007. iznos od 17,91 EUR, 12. srpnja 2007. iznos od 19,64 EUR, 10. kolovoza 2007. iznos od 16,71 EUR, 11. rujna 2007. iznos od 15,92 EUR, 11. listopada 2007. iznos od 21,30 EUR, 9. studenog 2007. iznos od 18,31 EUR, 7. prosinca 2007. iznos od 17,41 EUR, 10. siječnja 2008. iznos od 14,26 EUR, 12. veljače 2008. iznos od 11,69 EUR, 11. ožujka 2008. iznos od 6,43 EUR, 10. travnja 2008. iznos od 10,18 EUR, 12. svibnja 2008. iznos od 13,84 EUR, 10. lipnja 2008. iznos od 14,13 EUR, 10. srpnja 2008. iznos od 16,66 EUR, 8. kolovoza 2008. iznos od 18,43 EUR, 10. rujna 2008. iznos od 16,15 EUR, 10. listopada 2008. iznos od 8,26 EUR i 12. prosinca 2008. iznos od 10,76 EUR.
19.4. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik istaknuo da nema prigovora na matematički izračun vještaka.
19.5. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo.
19.6. Na temelju nalaza i mišljenja vještak sud nalazi utvrđenim da je tužitelj po osnovi predmetnog ugovora o kreditu zbog rasta tečaja CHF-a preplatio 8.542,85 EUR, dok je tužitelj u konačnici zbog pada tečaja tuženiku platio 397,16 EUR manje.
20.1. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate od kada je tuženik stekao pojedine utužene iznose bez osnove. Čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten već od trenutka stjecanja, a inače od trenutka podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, jer je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, mogao i morao znati da je predmetna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od trenutka stjecanja svake pojedine uplate.
20.2. Što se pak tiče zateznih kamata u odnosu na tuženikovu tražbinu treba reći da je ugovor o kreditu unaprijed bio sastavljen od strane tuženika bez ikakvog utjecaja tužitelja na sadržaj istog pa je stoga tužitelj u konkretnom slučaju pošteni stjecatelj. Tužitelj, koji je plaćao anuitete prema izračunu tuženika, kao potrošač nije znao niti morao znati da odredba o valutnoj klauzuli predstavlja ništetnu ugovornu odredbu. Stoga tuženik ima pravo na isplatu zatezne kamate tek od dana podnošenja zahtjeva u smislu čl. 1115. ZOO-a, odnosno od dana isticanja prigovora radi prebijanja, dakle od 3. travnja 2020. pa do isplate.
21. Prilikom odlučivanja o prigovoru radi prebijanja, uračunavanje sud provodi sukladno pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja (čl. 202. ZOO-a). Dakle, s obzirom da ne postoji sporazum o uračunavanju između tužitelja i tuženika, uračunavanje će se obaviti na način da se obveze namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje (čl. 171. st. 2. ZOO-a), a to bi značilo da se tražbina tuženika prebija s najprije dospjelim (najstarijim) pojedinačnim tražbinama tužitelja. Tužitelj i tuženik jedan od drugog, uz isplatu glavnice, traže i isplatu zateznih kamata. U tom smislu treba reći da tuženik tijekom postupka nije tražio da se prvo prebiju tražbine po osnovi zateznih kamata u smislu čl. 172 ZOO-a, niti je predlagao da se na okolnost visine zateznih kamata provede financijsko vještačenje već je predložio da se vještačenjem utvrde iznosi tzv. negativnih razlika (list 93 i 281 spisa).
22.1. Stoga je sukladno čl. 338. st. 3. ZPP utvrđeno postojanje tražbine tužitelja po osnovi rasta tečaja u iznosu 8.542,85 EUR sa zateznim kamatama od dana svake pojedine uplate do isplate (točka I izreke presude). Zatim je utvrđeno postojanje tražbine tuženika po osnovi pada tečaja u iznosu 397,16 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja prigovora radi prebijanja do isplate (točka II izreke presude). S obzirom da tuženik pravo na zatezne kamate ima tek od dana podnošenja prigovora radi prebijanja, sud je utvrdio nepostojanje tražbine tuženika po osnovi zateznih kamata na pojedine iznose glavnice od dana svake pojedine uplate tužitelja do dana podnošenja spomenutog prigovora, odnosno do 3. travnja 2020. (točka III izreke presude). Sud je zatim prebio tražbinu tuženika (točka II izreke) s tražbinom tužitelja (točka I izreke) i odlučio kao u točki IV izreke. Zatim je naložio tuženiku da tužitelju plati dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu razlike koja je preostala nakon prebijanja predmetnih tražbina, odnosno u iznosu 8.145,69 EUR (točka V izreke).
22.2. Tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na prebijeni dio tražbine i to od dana kada je tužitelj izvršio uplatu svakog pojedinog iznosa pa do 2. travnja 2020. Stoga je u točki VI izreke tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznos od 1,36 EUR od 10. prosinca 2005. do 2. travnja 2020., na iznos od 0,09 EUR od 13. siječnja 2006. do 2. travnja 2020., na iznos od 0,55 EUR od 11. studenog 2008. do 2. travnja 2020., na iznos od 7,58 EUR od 10. siječnja 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 14,08 EUR od 14. veljače 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 14,53 EUR od 13. ožujka 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 5,20 EUR od 11. travnja 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 6,37 EUR od 11. svibnja 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 3,41 EUR od 11. lipnja 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 4,70 EUR od 13. srpnja 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 1,21 EUR od 12. kolovoza 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 4,57 EUR od 11. rujna 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 1,64 EUR od 10. listopada 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 3,22 EUR od 11. studenog 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 3,39 EUR od 11. prosinca 2009. do 2. travnja 2020., na iznos od 10,14 EUR od 13. siječnja 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 13,43 EUR od 12. veljače 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 11,99 EUR od 12. ožujka 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 17,76 EUR od 10. travnja 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 21,76 EUR od 11. svibnja 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 27,98 EUR od 11. lipnja 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 35,52 EUR od 10. srpnja 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 27,34 EUR od 11. kolovoza 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 50,84 EUR od 11. rujna 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 39,02 EUR od 13. listopada 2010. do 2. travnja 2020., na iznos od 50,35 EUR od 11. prosinca 2010. do 2. travnja 2020. i na iznos od 63,96 EUR od 11. siječnja 2011. do 2. travnja 2020.
22.3. Tužbeni zahtjev je pak u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu 397,16 EUR sa zateznim kamatama od 3. travnja 2020. do isplate odbijen (točka VI izreke presude) jer je njegova tražbina u tom iznosu prebijena s tražbinom tuženika.
23.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora te priloženim troškovnicima stranaka (list 329, 332-333 spisa).
23.2. Tužitelju, koji nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, priznat je trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava četiri podneska (od 9. srpnja 2020., 27. rujna 2021., 11. listopada 2021 i 4. ožujka 2025.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava tri podneska (od 23. prosinca 2020., 14. travnja 2021. i 2. listopada 2024.) u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), zatim trošak zastupanja po punomoćniku na četiri ročišta (od 13. travnja 2021., 8. travnja 2024., 11. prosinca 2024. i 1. listopada 2025.) u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u ukupnoj visini od 975 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 2.437,50 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu 125,82 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe), kao i na trošak vještačenja u iznosu 199,08 EUR i trošak izlaska sudske komisije u iznosu 40,20 EUR (uplata izvršena sukladno rješenju na listu 288 spisa). Dakle tužitelju pripada naknada troškova u ukupnom iznosu 2.802,60 EUR. Isto tako, prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni trošak postupka od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151 st. 3. ZPP-a.
23.3. S druge strane tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. listopada 2021. jer tužitelj u istome ponavlja već ranije iznesene navode pa takav trošak prema ocjeni ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici, a niti trošak sastava podneska od 23. prosinca 2024. jer takav trošak uopće nije niti nastao.
23.4. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen.
23.5. Stoga je o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška odlučeno kao u točki VII i VIII izreke ove presude.
U Zagrebu 20. studenog 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Tuženiku po punomoćnici
