REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-2742/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, Marulićev trg 2 protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 24. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 7.007,74 EUR, uvećano za zatezne kamate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.712,50 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 20. studenog 2025. do isplate, po stopi stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za isplatu na ime troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 187,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 5. prosinca 2016. godine na državnoj cesti DC-28 došlo do prometne nezgode na način da je vozač IĐ upravljao skupom vozila, i to teretnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] s priključenom prikolicom registarske oznake [registarska oznaka], krećući se u smjeru istoka. Tijekom vožnje došlo je do otvaranja prednje lijeve bočne stranice prikolice, na koju je potom naletjelo vozilo – autobus registarske oznake [registarska oznaka], koji se kretao navedenom cestom u suprotnom, zapadnom smjeru.

2. Uslijed sudara autobus je sletio s kolnika na meki teren s južne strane prometnice, pri čemu je vozač autobusa smrtno stradao, dok su putnici zadobili tjelesne ozljede različitog stupnja.

3. Iz provedenog postupka pred Općinskim državnim odvjetništvom u Velikoj Gorici proizlazi da je uzrok prometne nezgode tehnička neispravnost zatvarača prikolice, koji je bio zaglavljen, zbog čega se bočna stranica otvorila i bila izbačena izvan gabarita vozila.

4. Tužitelj ističe da je na dan prometne nezgode vučno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 3010666371, dok je priključno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08102369337.

5. Tužitelj navodi da je po predmetnoj prometnoj nezgodi zaprimio odštetni zahtjev VĐ, putnice iz autobusa, radi naknade neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih ozljeda. Po obradi zahtjeva, sukladno članku 22. stavku 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj je zahtjev ocijenio osnovanim te dana 17. rujna 2018. isplatio nesporan iznos od 2.256,28 EUR (17.000,00 kn). U kasnijem sudskom postupku pokrenutom po tužbi oštećene, u kojem je tuženik sudjelovao kao umješač, sklopljena je sudska nagodba na temelju koje je tužitelj 8. ožujka 2021. isplatio dodatni iznos od 4.114,40 EUR (31.000,00 kn) na ime štete, trošak zastupanja od 497,71 EUR (3.750,00 kn) te sudsku pristojbu od 139,35 EUR (1.050,00 kn). Tužitelj smatra da je za predmetnu nezgodu i njezine posljedice isključivo odgovoran tuženik kao osiguratelj priključnog vozila, budući da je uzrok nezgode bila tehnička neispravnost prikolice.

6. Tužbi prileži: izvješće MUP-a, PU Zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb od 16. prosinca 2016. sa skicom mjesta događaja (list 7 do 16 spisa), fotografski elaborat MUP-a, PU Zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb od 12. prosinca 2016. (list 17 do 57 spisa), zapisnik o očevidu ODO u Velikoj Gorici od 5. prosinca 2016. (list 58 do 68 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila Miše Barića od 5. veljače 2017. (list 69 do 80 spisa), rješenje ODO u Velikoj Gorici broj K-DO-236/17 od 20. lipnja 2017. (list 81 do 84 spisa), odštetni zahtjev oštećenice VĐ od 16. srpnja 2018. (list 85 i 86 spisa), zbrojni nalog za prijenos Zagrebačke banke d.d. Zagreb od 17. rujna 2017. (list 87 spisa), potvrde Zagrebačke banke d.d. Zagreb od 18. ožujka 2021. o izvršenim uplatama (list 88 i 89 spisa), regresni zahtjev tužitelja upućen tuženiku od 11. ožujka 2021. (list 90 spisa), obavijest tuženika o primitku odštetnog zahtjeva od 22. ožujka 2021. (list 91 spisa) te odluka tuženika o regresnom zahtjevu od 26. travnja 2021. (list 92 spisa).

7. U odgovoru na tužbu od 2. studenoga 2023. tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja, navodeći da se prometna nezgoda dogodila 5. prosinca 2016., dok je tužba podnesena 19. rujna 2023., čime je protekao rok od gotovo sedam godina. Nadalje, tuženik smatra da je i od dana isplate iznosa od 2.256,28 EUR do dana podnošenja tužbe protekao zakonski rok iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, tuženik osporava pasivnu legitimaciju, protupravnost, uzročnu vezu i krivnju, kao i odgovornost za štetu te osnovanost i visinu utuženog potraživanja.

8. Tuženik ne spori da je u predmetnoj prometnoj nezgodi skupom vozila upravljao osiguranik tužitelja, niti da je teretno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja, ali ističe da tužitelj nije dokazao postojanje krivnje tuženikovog osiguranika u smislu članka 1072. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva temeljem načela o teretu dokaza.

9. Tuženik se ne slaže s uporabom nalaza i mišljenja vještaka Miše Barića iz kaznenog predmeta te smatra da su za predmetnu prometnu nezgodu odgovorni osiguranik tužitelja i vozač autobusa EĐ. Uz odgovor na tužbu priložena je i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4901/2016 od 23. rujna 2020.

10. U podnesku od 19. veljače 2024. tužitelj ističe da je prigovor zastare neosnovan jer potraživanje osiguratelja koji je isplatio štetu trećoj osobi zastarijeva u općem roku od pet godina, koji teče od dana isplate naknade, sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima i praksi Vrhovnog suda (Rev 670/12-2, Rev 1934/14-2). Nadalje, prigovor promašene pasivne legitimacije ocjenjuje neosnovanim jer je u zapisniku o očevidu utvrđeno da je priključno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika, koji je i sudjelovao kao umješač u ranijem postupku. Tužitelj tvrdi da je prometna nezgoda uzrokovana isključivo tehničkom neispravnošću prikolice, odnosno otvaranjem bočne stranice, te da za nastalu štetu odgovara tuženik kao osiguratelj priključnog vozila.Osporavanje osnove i visine tužbenog zahtjeva također smatra neosnovanim jer je tuženik bio uredno obaviješten i sudjelovao u prethodnom postupku kao umješač, pa je prema članku 208.a ZPP-a nastupio tzv. intervencijski učinak, zbog čega tuženik više ne može osporavati utvrđene činjenice ni visinu isplaćene štete. Tužitelj pritom predlaže i provođenje medicinskog vještačenja.

11. Dopisom gornjeg poslovnog broja od dana 23. travnja 2024. ovaj sud je zatražio priklop spisa MUP-a, PU zagrebačka, PPP Zagreb, broj: 511-19-44/3-3-I- 0090/2016, a kojem traženju je udovoljeno dana 3. srpnja 2024. te je ovom sudu dostavljen cjelokupni spis prometne nesreće zajedno sa fotografijama na DVD mediju (list 335 do 378 spisa). Također je radi uvida zatražen predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1187/2019 i predmet Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, poslovni broj K-DO-236/2017.

12. Sud je na okolnost utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete izveo prometno vještačenje.

13. U svom nalazu i mišljenju vještak Igor Jakoplić je u bitnome naveo da se mjesto nezgode nalazilo na izlazu iz blažeg desnog zavoja, na horizontalnom kolniku u smjeru istok–zapad, s dobrom preglednošću jer je unutarnja strana zavoja bila očišćena od visokog raslinja. Autobus se kretao iz suprotnog smjera, od zapada prema istoku. Na autobusu su nastala brojna oštećenja na čeonom dijelu u visini vjetrobranskog stakla i putničkog prostora, kao i dodatna oštećenja na branicima, oplati, podvozju, instrument ploči i vozačevu sjedalu prilikom slijetanja s kolnika. Na vučnom vozilu MAN, u vlasništvu osiguranika tužitelja, nisu zabilježena oštećenja. Na prikolici LANGENDORF, osiguranika tuženika, oštećena je i otkinuta prednja lijeva stranica tovarnog sanduka, koja je nakon nezgode pronađena unutar autobusa, između vjetrobranskog stakla i polomljene instrument ploče.

14. Vještak u ovom postupku ukazuje da oštećenja na prednjoj oplati autobusa sasvim lijevo, ispod vjetrobranskog stakla, dokazuju kako je stranica prikolice u trenutku sudara bila blago ukošena donjim dijelom, a ne vodoravna, kako je to pogrešno ucrtao vještak Barić. Da je bila položena vodoravno, sve bi donje kopče morale popucati, što nije slučaj jer su nakon nezgode pronađene neoštećene. Također, vještak Jakoplić osporava Barićev zaključak da je prednji lijevi gornji mehanizam za zabravljivanje bočne stranice bio neispravan prije nezgode. Točno je da je utvrđena njegova neispravnost, ali je ona — prema nalazu vještaka u ovom predmetu — nastala upravo uslijed sudara, jer su oštećenja mehanizma (savinuće i čupanje hvatišta stranice iz ležišta) tipična za silu udarca, a ne za raniju tehničku neispravnost. Osim toga, na srednjem lijevom stupu tovarnog sanduka vidljiva su dodatna oštećenja gornjeg dosjeda i polomljeni mehanizam za zabravljivanje, što dokazuje da u trenutku nezgode nije bio ispravan, iako je vještak Barić tvrdio suprotno. Na donjim zasunima i šarnirima prednje lijeve stranice nisu uočena oštećenja, što dodatno potvrđuje da je stranica u trenutku sudara bila ovješena s gornje strane, a ne otklopljena prema dolje. Prema tragovima i oštećenjima, vozila su se u trenutku sudara kretala gotovo usporedno, s bočnim razmakom od približno 20–30 cm, a mjesto sudara može se okvirno locirati 10–15 metara prije početka tragova vožnje desnih kotača autobusa po bankini.

15. Neposredno prije sudara, teretni skup vozila osiguranika tužitelja i tuženika kretao se brzinom koja se ne može precizno utvrditi, ali nije prelazila 65 km/h, dok je brzina autobusa u trenutku sudara iznosila približno 62 km/h.

16. Prema nalazu vještaka, na fotografijama prometne policije vidljivo je da su klinovi ispod hvatišta tovarnog sanduka postavljeni s lijeve strane, čime je lijeva strana sanduka bila fiksirana za šasiju. Vještak navodi da se pri podizanju sanduka hidrauličnim uređajem desna strana slobodno podizala, pa se sanduk automatski naginjao ulijevo, zbog čega je prilikom posljednjeg samoistovara prikolice lijeva bočna stranica morala biti otvorena. Iz stanja prikazanog na fotografijama proizlazi da je neposredno prije nezgode sustav ovjesa i zaključavanja prednje lijeve bočne stranice bio ispravan, zbog čega vještak zaključuje da je vozač teretnog vozila propustio ponovno zabraviti navedenu stranicu nakon istovara kamenog materijala. Tijekom prolaska kroz desni zavoj, na bočnu stranicu tovarnog sanduka djelovala je centrifugalna sila koja je uzrokovala njezino djelomično otvaranje, odnosno otklon donjeg dijela izvan gabarita prikolice za oko 40 centimetara. Vještak utvrđuje da, da nije došlo do djelomičnog otvaranja stranice, do kontakta između autobusa i prikolice ne bi došlo, te bi se nezgoda mogla izbjeći, iako su se vozila prilikom mimoilaženja nalazila u vrlo malom bočnom razmaku od svega 20 do 30 centimetara. Dalje se navodi da tehničkim putem nije moguće s potpunom sigurnošću utvrditi točan položaj mjesta sudara u odnosu na poprečnu os kolnika, odnosno je li se autobus u trenutku sudara djelomično nalazio na lijevoj prometnoj traci ili je, naprotiv, djelomično otvorena bočna stranica prikolice zadirala u lijevu prometnu traku. Prema mišljenju vještaka, moguće je da se prikolica, unatoč djelomično otvorenoj lijevoj stranici, i dalje u cijelosti nalazila na svojoj prometnoj traci.

17. Parnične stranke iznijele su svoja očitovanja odnosno primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u sklopu svojih podnesaka od 12. ožujka 2025. i 19. ožujka 2025. u odnosu na koje se vještak očitovao prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 26. ožujka 2025.

18. Na ročištu održanom pred sudom vještak je naveo da iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi odgovornost vozača vučnog vozila za manipulaciju i upravljanje priključnim vozilom. Vještak Jakoplić je pojasnio da je, za razliku od vještaka Barića, utvrdio oštećenje i stražnjeg gornjeg zatvarača prednje lijeve stranice prikolice, čije je hvatište nasilno odlomljeno, što na fotografijama prometne policije pokazuje svjež lom nastao u ovoj nezgodi. Istaknuo je da bi, da je taj zatvarač bio pravilno zatvoren, do otvaranja stranice i sudara s autobusom ne bi došlo. Zaključio je da je stranica u trenutku sudara bila otvorena s donje, a ovješena s gornje strane, kao kod istovara sipkog materijala. Vještak je izjavio da se iz dostupne dokumentacije ne može točno utvrditi položaj autobusa u trenutku nezgode, ali je potvrdio da ograničenje brzine na mjestu događaja iznosi 60 km/h te da su se oba vozila kretala brzinama u granicama dopuštenog (oko 62 i 65 km/h), pa brzina nije bila uzročno povezana s nezgodom. Ostao je pri zaključku da je za nezgodu primarno odgovoran vozač vučnog vozila koji je propustio zabraviti bočnu stranicu nakon istovara, uz napomenu da teoretski postoji mogućnost da su oba vozača doprinijela nezgodi ako je autobus djelomično prešao na lijevu prometnu traku.

19. Vještak je naveo da tehnička neispravnost prikolice nije bila uzrok nezgode te da je lom stražnjeg zatvarača nastao u trenutku sudara, dok je prednji zatvarač bio savinut, a ne slomljen. Potvrdio je da je donji zatvarač bio otvoren jer ga vozač prije polaska nije provjerio, a gornji zatvoren. Isključio je neispravnost prednjeg gornjeg zatvarača, dok mogućnost neispravnosti donjeg nije potvrdio jer to ne proizlazi iz nalaza vještaka Barića. Po mišljenju vještaka, vozač je prije polaska morao provjeriti zatvorenost stranica, a u slučaju neispravnosti mogao ih je dodatno osigurati steznom trakom (gurtom). Na kraju je vještak istaknuo da je vještak Barić pogrešno prikazao položaj otvorene stranice prikolice u vodoravnom položaju, iako je ista u trenutku sudara bila ovješena na donje zatvarače. U spis je priložio skice iz tri vještačenja, iz kojih proizlazi da njegov prikaz sudarnog položaja jedini odgovara stvarnim oštećenjima autobusa.

20. Na ročištu održanom dana 12. lipnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IĐ i BĐ.

21. Svjedok IĐ, vozač teretnog vozila, naveo je da se sjeća događaja od 5. prosinca 2016., kada je došlo do mimoilaženja kamiona kojim je upravljao i autobusa, pri čemu se čuo udarac u stranicu prikolice. Navodi da nije bio izravan sudar, već kontakt prilikom mimoilaženja, nakon čega je, kada je zaustavio vozilo, vidio posljedice nesreće i ozlijeđene putnike iz autobusa, a stranica prikolice završila je na bočnoj strani autobusa. Svjedok je izjavio da je toga dana prevozio šljunak koji je istovaren oko sat vremena prije nezgode. Objasnio je da se pri istovaru stranica prikolice ručno otvara povlačenjem dviju ručica prema dolje, čime se otvara donji dio stranice. Nakon istovara vozač je, prema njegovim riječima, dužan provjeriti jesu li svi zatvarači pravilno zatvoreni, što on redovito čini – prikolica se spusti, a zatvarač se zatvori podizanjem prema gore.

22. Na pitanje suda je li moguće zatvoriti prikolicu bez podizanja zatvarača, svjedok je odgovorio da „da je, ali nije“, pojašnjavajući da je u konkretnom slučaju zatvarač bio zatvoren, što je bilo predmet provjere i prilikom policijskog očevida. Dodao je da nije moguće da zatvarač bude samo djelomično zatvoren, jer mora biti zaključen do kraja, te da mu se nikada prije nije dogodilo da se stranica prikolice sama otvori. Svjedok je naveo da se stranice prikolice, kada u njoj nema tereta, ne osiguravaju steznom trakom (gurtom). Samoinicijativno je dodao da ne zna je li se stranica otvorila u vožnji ili prilikom samog udarca, jer je udarac samo osjetio, ali ne zna je li pogođena otvorena ili zatvorena stranica. Na pitanje punomoćnika tužitelja potvrdio je da se u trenutku udara već bio mimoišao s prednjim dijelom kamiona i autobusom, te da se nesreća dogodila u blagom zavoju. Naveo je da prikolica ima dva zatvarača – prednji i stražnji – te da je jedan, koji nakon nesreće nije bio na svom mjestu, pronađen na cesti, a on se sjeća da ga je prije polaska zatvorio. Na pitanja punomoćnika tuženika svjedok je izjavio da se kretao brzinom od oko 60 km/h, da je prikolica bila redovno servisirana i tehnički ispravna, te da se vozilom kretao na udaljenosti od oko pola metra, a možda i više, od središnje bijele crte. Nije znao reći je li autobus u trenutku sudara bio djelomično prešao preko središnje crte.

23. Svjedok BĐ naveo je da se sjeća događaja od 5. prosinca 2016., kada se vozio neposredno iza autobusa te mu prilazio iz smjera zapada. Bio je prvo vozilo iza autobusa. Iskazao je da je vidio mnogo razbijenog stakla, stranicu prikolice na kolniku i autobus koji je sletio u šumu. Nije vidio sam trenutak nezgode ni što ju je točno uzrokovalo, jer se sve događalo ispred autobusa. Naveo je da su se oba vozila kretala u svojim prometnim trakama te se ne sjeća da bi ijedno bilo neuobičajeno blizu središnjoj crti. Dodao je da se nezgoda dogodila na dijelu ceste koji nije bio potpuno ravan, već na izlasku iz zavoja. Svjedok je prolazio pokraj stranice prikolice koja se okretala po cesti, ali nije vidio trenutak kada se odvojila od prikolice.

24. Na ročištu održanom dana 24. listopada 2025. sud je proveo suočenje sudskih vještaka Miše Barića i Igora Jakoplića. Vještak Mišo Barić, nakon što mu je predočen njegov nalaz i mišljenje izrađeni za potrebe Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici (posl. br. KR-DO-5/17), izjavio je da u cijelosti ostaje pri svojim ranije iznesenim utvrđenjima. Na upit suda o odnosu prema zaključku vještaka Jakoplića, koji odgovornost za nezgodu pripisuje vozaču vučnog vozila zbog propusta da zabravi bočnu stranicu tovarnog sanduka nakon istovara, vještak Barić naveo je da takav zaključak ne može potvrditi. Izjavio je da, prema njegovom nalazu, može samo utvrditi da je došlo do otvaranja stranice i sudara, ali ne i uzrok otvaranja – odnosno, ne može reći je li za to odgovoran vozač ili eventualni tehnički kvar. Na daljnje pitanje suda, Barić je potvrdio da bi nezgoda bila spriječena da je prednji zatvarač na prednjoj lijevoj bočnoj stranici prikolice bio u funkciji, čime implicira da taj zatvarač nije bio zatvoren, ali nije mogao reći je li to posljedica propusta vozača ili tehničke neispravnosti. Na dodatni upit, nije se mogao sjetiti odnosi li se navedeno na prednji gornji zatvarač.

25. Prilikom suočenja s nalazom vještaka Jakoplića, Barić je postavio pitanje o visinskoj razlici oštećenja na autobusu (na 150 i 240 cm od tla) tvrdeći da nije jasno kako bi jedno otvoreno mjesto na prikolici moglo uzrokovati oštećenja na dvjema visinama. Vještak Jakoplić odgovorio je da je to logično jer je stranica bila otvorena s donje strane i u trenutku udara bila u pretežito vertikalnom položaju, čime su oštećenja mogla nastati u rasponu visine same stranice. Suprotno tome, istaknuo je da je Barić pogrešno prikazao stranicu u vodoravnom položaju, u kojem bi se moglo očekivati tek vodoravno oštećenje na karoseriji, a ne ukošeni trag udara i procjep u vjetrobranskom staklu koji su zabilježeni na fotografijama.

26. Vještak Jakoplić je pojasnio da se stranica donjim dijelom otklonila od tovarnog prostora, pri čemu je na oplati autobusa nastao ukošeni trag udara, označen na policijskim fotografijama u njegovom pisanom nalazu, te da bi, da je stranica bila otvorena s gornje strane i položena horizontalno, takvo oštećenje bilo nemoguće. Dodao je da je predmetna stranica nakon nezgode pronađena unutar autobusa, zbog čega je iskaz svjedoka BĐ da se stranica „okretala po cesti“ netočan.

27. Na upit suda o usporedbi svojeg nalaza iz veljače 2017. s nalazom Jakoplića iz studenog 2024., vještak Barić izjavio je da se, zbog proteka vremena, ne može detaljno očitovati niti usporediti stavke po pojedinim točkama.

28. U nastavku ročišta vještak Igor Jakoplić izjavio je da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te kod iskaza i pojašnjenja koje je dao na ranijem ročištu održanom 25. ožujka 2025., kao i kod izjava danih tijekom suočenja s vještakom Barićem na ovom ročištu.

29. Na temelju svih izvedenih dokaza, a osobito nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet i procjenu vozila Igora Jakoplića, sud je utvrdio da je do prometne nezgode od 5. prosinca 2016. godine došlo uslijed propusta vozača teretnog vozila IĐ da nakon istovara sipkog kamenog materijala pravilno zabravi prednju lijevu bočnu stranicu prikolice registarske oznake [registarska oznaka]. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića, jer je isti jasan, stručan, detaljan, međusobno usklađen te logično povezuje tehničke okolnosti s mehaničkim posljedicama na vozilima.

30. Nalaz vještaka Miše Barića izrađen za potrebe kaznenog postupka sud nije mogao prihvatiti u relevantnom dijelu, budući da isti ne daje jasan odgovor na uzrok otvaranja bočne stranice i ne uzima u obzir sve mehaničke pokazatelje nastalih oštećenja, a vještak Barić u ovom postupku nije mogao dodatno obrazložiti niti potvrditi vlastite zaključke. Sud posebno cijeni činjenicu da je nalaz vještaka Jakoplića izrađen na temelju kompletnog uvida u spis prometne policije, fotografski elaborat i suočenje s prethodnim nalazom, što njegovim zaključcima daje veću dokaznu snagu.

31. Iz nalaza vještaka Jakoplića i iskaza svjedoka IĐ proizlazi da je prikolica bila tehnički ispravna te da nije utvrđena tehnička neispravnost zatvarača koja bi prethodila nezgodi. Nezgoda je nastala jer vozač nakon istovara nije pravilno zabravio donje zatvarače bočne stranice, uslijed čega se tijekom vožnje i prolaska kroz zavoj stranica djelomično otvorila, otklonivši se izvan gabarita prikolice, što je rezultiralo kontaktom s autobusom. Iz toga slijedi da tehnička neispravnost prikolice nije bila uzrok nezgode, već propust vozača u rukovanju vozilom. Stoga sud prihvaća zaključak vještaka Jakoplića da je za nastanak nezgode primarno odgovoran vozač vučnog vozila, osiguranik tužitelja, dok eventualni doprinos vozača autobusa ostaje samo teoretska mogućnost, bez potvrde u dokazima.

32. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je ocijenio da tuženik, kao osiguratelj priključnog vozila, ne odgovara za nastalu štetu, budući da uzrok nezgode nije bio u priključnom vozilu, nego u nepažnji vozača vučnog vozila.

33. Sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), za štetu odgovara onaj tko je drugome prouzročio štetu, osim ako dokaže da šteta nije nastala njegovom krivnjom. Kako u konkretnom slučaju nije dokazano da je tehnička neispravnost prikolice bila uzrok štete, već da je uzrok u postupanju vozača vučnog vozila, odgovornost osiguranika tuženika nije dokazana. Tužbeni zahtjev stoga nije osnovan, jer se regresni zahtjev osiguratelja koji je isplatio štetu može usmjeriti prema osiguratelju odgovorne osobe samo ako je utvrđena odgovornost te osobe za nastali štetni događaj.

34. Sud je ispitao i prigovor zastare istaknut od strane tuženika, no isti je ocijenjen neosnovanim. Isplata naknade oštećenici izvršena je 8. ožujka 2021., a tužba je podnesena 15. rujna 2023., dakle unutar roka od pet godina iz članka 225. ZOO-a, koji se primjenjuje na regresne zahtjeve osiguratelja. Međutim, kako tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva u pogledu uzroka nezgode i odgovornosti tuženika, prigovor zastare nema utjecaja na konačni ishod spora.

35. Sud nije proveo dokaz medicinskim vještačenjem predložen od strane tužitelja jer je ocijenio da bi taj dokaz bio nepotreban za odlučivanje o predmetu spora. Naime, medicinsko vještačenje imalo bi svrhu utvrđivanja vrste i opsega ozljeda oštećene putnice VĐ, što u ovom postupku nije odlučno, budući da tuženik nije osporavao činjenicu nastanka štete niti isplate od strane tužitelja, nego isključivo osnovu regresne odgovornosti. Stoga bi provođenje medicinskog vještačenja predstavljalo nepotrebno odugovlačenje postupka, bez utjecaja na konačnu odluku.

36. Sud nije proveo ni dokaz saslušanjem svjedoka, putnika iz autobusa, koje je predložio tužitelj, jer bi taj dokaz imao za cilj potvrditi posljedice nesreće i tijek događaja s pozicije putnika, što također nije od odlučnog značaja za predmet spora. Dinamika i uzrok nezgode već su u cijelosti razjašnjeni prometno-tehničkim vještačenjem i ostalim izvedenim dokazima, pa bi dodatno saslušanje navedenih svjedoka bilo suvišno.

37. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te ga je valjalo odbiti.

38. Tužitelj, budući da je izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

39. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: OT), i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištima održanim 26. ožujka 2025., 12. lipnja 2025. i 24. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR, za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištu održanom 23. travnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) te sastav podneska od 19. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV i uplaćen iznos na ime dijela predujma za provođenje prometnog vještačenja u visini od 400,00 EUR, ukupno iznosi 1.712,50 EUR.

40. Sud je ocijenio djelomično neosnovanim zahtjev tuženika za pristup ročištu održanom dana 23. travnja 2024., jer se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, a same izjave stranaka da ostaju kod svojih dotadašnjih navoda ne predstavljaju raspravljanje o glavnoj stvari.

41. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i primjenu mjerodavnog prava, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. studenog 2025.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.

DNA:

- Odvj. Iva Pezić u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, Marulićev trg 2

- Odvj. Denis Lauc u OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara