REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-4685/2023-24.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SLADOVIĆ d.o.o., OIB: 90591097530, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frane-Matej Barišić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik David Jakovljević, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 13. listopada 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Franu-Mateja Barišića, odvjetnika, tuženika osobno i zamjenice punomoćnika tuženika Lee Paolić, odvjetnice, dana 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TP da isplati tužitelju iznos od 168.584,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 92.375,07 EUR od 2. listopada 2020. do isplate,

- 76.209,44 EUR od 23. prosinca 2020. do isplate,

kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.306,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, od dospijeća do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 3.961,58 EUR, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.940,44 EUR, kao neosnovan

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su sa transakcijskog računa tužitelja SLADOVIĆ d.o.o. otvoren kod BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska broja: 242488001-1100130979 u više navrata vršene transakcije bez odgovarajućeg odobrenja i/ili autorizacije vlasnika računa, ovdje tužitelja, prema računu tuženika. Tako je dana 02. listopada 2020. izvršena uplata na teret računa tužitelja SLADOVIĆ d.o.o. a u korist računa tuženika u iznosu od 696.000,00 kn (=92.375,07 EUR), a dana 23. prosinca 2020. godine u iznosu od 574.200,00 kn (=76.209,44 EUR). Za navedene isplate nije bilo nikakve pravne osnove. Također, kao dokaz navedenoj tvrdnji tužitelja kako nije autorizirao i/ili naložio provođenje spornih uplata, tužitelj uz ovu tužbu dostavlja i javnu ispravu IZJAVU od 09. svibnja 2022. godine, ovjerenu kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić iz Zagreba pod brojem OV- 4316/2022, kojom ŠP osoba koja je u predmetnom vremenskom periodu bila zakonski zastupnik BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, potvrdila kako je on, odnosno BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska vršila navedene transakcije bez znanja tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 168.584,51 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode tužbe. Smatra da ukoliko su sa tužiteljevog računa vršene transakcije bez odgovarajućeg odobrenja odnosno autorizacije tužitelja kao vlasnika računa, ne mogu za sobom povlačiti ikakvu odgovornost tuženika. S obzirom da su tužitelj i BKS banka u određenom pravnom odnosu, tada isplate BKS banke odnosno ŠP trećoj osobi (u konkretnom slučaju tuženiku) bez autorizacije tužitelja povlače isključivo odgovornost BKS banke odnosno njezinog zaposlenika za protupravno postupanje odnosno odgovornost za štetu tužitelju (kao nalogodavcu) pa je nejasna odgovornost tuženika prema tužitelju, koju tužitelj nastoji tužbom prikazati. Naime, da bi primjena instituta stjecanja bez osnove uopće došla u obzir činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta odnosno povrede ugovornog odnosa. Budući da je sam tužitelj istaknuo da je prijenos novčanih sredstava na račun tuženika upravo posljedica protupravne odnosno štetne radnje ŠP, to u konkretnom slučaju možemo govoriti isključivo o odštetnoj odgovornosti BKS bank AG, podružnica Hrvatska (dalje: „BKS banka“) pa je isključeno pravo tužitelja da potražuje od tuženika isplatu po osnovi stjecanja bez osnove, jer zahtjevi po navedenim osnovama ne mogu zajedno koegzistirati. Ujedno, a s obzirom na prethodno navedeno, tuženik ističe i prigovor pasivne legitimacije. Nadalje, ističe da s obzirom je isplatu nesporno izvršila osoba koja je znala da plaća nešto što nije dužna platiti, pa pravilnom primjenom čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje. Osporava tijek zatezne kamate i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u izvatke s računa tužitelja (list 5-7 spisa), izjavu ŠP od 9.5.2022. ovjerenu kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić pod brojem OV-4316/2022 (list 8-9 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za BKS bank AG (list 10-14 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1302/2023 od 11.10.2024. (list 26-35 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2455/2023 od 12. ožujka 2024. (list 74-78 spisa), saslušane su parnične stranke (list 67-69 spisa), svjedokinja BP (list 69-70 spisa) te svjedok ŠP (list 70-71 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među parničnim strankama je tijekom postupka postalo nesporno je da je tuženik primio utužene iznose na svoj račun, dok je sporno da li je za tu isplatu postojala pravna osnova, odnosno da li je tužitelj znao da plaća nešto što nije dužan platiti.

6. Budući je nesporno između stranaka da je tuženik navedeni iznos primio to je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

7. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja EP proizlazi da tuženika nije uopće poznavao niti je njegova firma bila s njim u bilo kakvom poslovnom odnosu. Oni 99% svojih bankovnih transakcija obavljaju preko Raiffeisen banke. Njegova firma je bila dugogodišnji kooperant Zagrebgradnje d.o.o. i on osobno je bio prijatelj sa pok. ZP koji je preminuo 2018. kada su i počeli problemi. Oni su otvorili ovaj račun u BKS banci radi financiranja objekata Vrbani 3 za Zagrebgradnju i preduvjet je bio da posluju preko BKS banke. Tamo je digao okvirni kredit u iznosu od 600.000,00 eura u ime svoje firme, a osobno je založio svoju kuću kao osiguranje tog kredita. Na tom računu njegova firma nije imala Internet bankarstvo niti su naloge zadavali putem Interneta pa nije imao uvid u promet po računu. 2022. je BKS banka blokirala račun njegove firme vezano uz taj kredit pa je tada saznao za ove transakcije. On je u firmi kao direktor zadužen za plaćanja i zadaje naloge za plaćanje te nije zadao naloge za isplatu ovdje tuženiku sukladno izvadcima s računa i te su transakcije izvršene bez njegovog odobrenja. Kasnije je saznao da je te transakcije, kako i druge slične, izvršavao ŠP koji je u to doba bio direktor podružnice BKS banke i zbog takvih transakcija je i dobio otkaz. Nije mu poznato iz kojeg razloga je navedena sredstva isplatio na račun tuženika. Taj kredit je digao 2015. te je nekoliko puta prolongirao datum trajanja odobrenja. Zagrebgradnja d.o.o. je vraćala taj kredit, ali kako se radilo o okvirnom zaduženju onda su se novci ponovno podizali za neke druge svrhe. Iz tog razloga je njegova firma u predstečajnom postupku te vode oko 60-ak sporova za povrat takvih sredstava koje su bez njihovog naloga isplaćene s tog računa, a također se protiv njih vode sporovi također vezani uz taj račun u BKS banci. Nije financijski toliko potkovan pa ne zna za što su sve vršene isplate oko kojih se vode ovi sporovi, pretpostavlja da se to većinom odnosilo na sredstva Zagrebgradnje d.o.o. U predstečajnom postupku je naveo da tužitelj ima dugovanje prema Centar faktor d.o.o., ali ne zna sada u kojem točno iznosu. Osnivač tog društva je ovdje tuženik, a 2022. je utvrdio da je to društvo doznačavalo novce na ovaj račun. Na daljnji upit da li je prijavljen dug u iznosu od 80.000.000,00 kuna u odnosu na društvo Centar faktor d.o.o. odgovara da se ne radi o tom iznosu jer su naknadno utvrdili drugačiju strukturu duga. Trgovačkom društvu Centar faktor d.o.o. koje je bilo društvo za faktoring je HANFA zbog ovih transakcija preko BKS banke oduzela dozvolu za rad. Tužitelj nije imao sklopljene ugovore s tom firmom, ali su oni doznačavali novce na ovaj račun, a što je saznao 2022. kao što je već ranije iskazao. Između ta dva društva nije bilo ugovora o pozajmljivanju. On u BKS banci nisam zadavao naloge za isplatu po tom računu. Dok se pripremao za ovo ročište pregledao je broj transakcija i one su u 2020. za vrijeme epidemije Covida bile u prosjeku 6 naloga dnevno, a tijekom 2021. i 2022. je bilo sveukupno 3000 transakcija, što bi značilo da je morao po cijele dane biti u banci kako bih osobno zadao sve te transakcije, a što je nemoguće. U razdoblju od 2015.-2018. dok se uredno poslovalo, a do smrti ZP naloge za transakcije po tom računu osobno potpisivao u banci, a nakon tog razdoblja nije zadavao naloge po tom računu.

8. Iz iskaza tuženika proizlazi da je suosnivač i direktor tvrtke Centar faktor d.o.o. od 2011. Ta se firma bavi faktoringom za koju su licencu od HANFA-e dobili 2016. On je bio član uprave zadužen za prodaju i akviziciju novih klijenata. Oni su 2017. na ime zajma od tužitelja zaprimili uplatu od 1.000.000,00 kuna. Nisu imali sklopljen nikakav ugovor, ali kako su se bavili otkupom potraživanja njima je bilo svejedno otkud otkupljujemo potraživanje. Njega je sa direktorom tužitelja upoznao ŠP 2018. ili 2019. te je na zahtjev g. ŠP tužitelj doznačivao zajmove potrebne za financiranje Zagrebgradnje d.o.o. i sve su se te transakcije odvijale preko BKS banke. Što se tiče ova dva iznosa što su predmet ove tužbe u tom trenutku je tužitelj prema Centar faktoru imao dugovanje od oko 70.000.000,00 do 80.000.000,00 kuna pa je on dao računovodstvu nalog da se preko T da nalog da se ti iznosi uplate na njegov privatni račun. Oni su u Centar faktoru isplaćivali dobit od nekoliko milijuna kuna i davali si pozajmice što je zakonski dozvoljeno pa je on svoje potraživanje prema Centar faktoru prebio s tim iznosom, a tužitelju je za taj iznos umanjen dug. Od 2017. do 2022 je između tužitelja i Centar faktor d.o.o. bilo oko 800 transakcija i tužitelj je u pravilu uvijek bio dužan 15-20 milijuna kuna, a koji novci su bili korišteni za potrebe Zagrebgradnje. Zakonski zastupnik tužitelja s njima nikad nije htio potpisati nikakav ugovor, a čuli bi se 1-2 puta godišnje. Nastavili su isplate unatoč tome što zakonski zastupnik tužitelja nije htio potpisati nikakav ugovor, a na zahtjev T i AP, tadašnjeg vlasnika Zagrebgradnje. Ne sjeća se da li je Centar faktor prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem, a tražili su povrat sredstava međutim nisu nikada pokretali sudski postupak. Oni su 2022. podnijeli HANFA-i zahtjev za delicenciranje, a negdje jednu i pol godinu nakon toga im je HANFA oduzela licencu međutim oni su tad već bili u postupku likvidacije. Dalje odgovara kako su sve transakcije vezano uz tužitelja dogovarali s ŠP. Vezano uz transakcije koje su predmet ovog postupaka sam dužnik, odnosno tužitelj, ne mora biti suglasan nego mu on samo mora poslati dopis da je dugovanje zatvoreno, a ne zna kako su to knjigovodstveno proveli u poslovnim knjigama Centar faktor d.o.o.

9. Iz iskaza svjedoka BP proizlazi da je za Centar faktor d.o.o vodila vanjsko knjigovodstvo i oni su sa tužiteljem puno poslovali. Radilo se o zajmovima u oba smjera, nije bili nikakvih ugovora te je ona u poslovnim knjigama to knjižila po izvodima sa bankovnog računa, a svu dokumentaciju za knjiženje je dobivala od Centar faktor d.o.o.. Što se tiče 2 isplate na privatni račun ovdje tuženika nju je tuženik obavijestio da će tužitelj umjesto Centar faktoru dio zajma vratiti njemu na račun. Ona je za to tražila dokumentaciju, a kako je nije dobila onda ta transakcija nije niti provedena u poslovnim knjigama Centar faktor d.o.o. Zna da je g. T radio u banci, ali nema saznanja o njegovoj ulozi u poslovanju tužitelja i Centar faktor d.o.o. Zakonskog zastupnika tužitelja upoznala je jednom prilikom u Centar faktoru radi usklađivanja podataka ali se ne može sjetiti kada je to bilo. Radilo se o isplatama na dnevnoj bazi i Sladović d.o.o. na račun Centar faktore d.o.o. i obrnuto u razdoblju od 2017. -2022. pa su se našli kako bi uskladili te isplate i iznose potraživanja. Sa g. EP je kontaktirala negdje tijekom 2022. mailom radi usklade salda. Poznato joj je da je Centar faktor d.o.o. oduzeta dozvola od HANFA-e radi neurednog knjigovodstva.

10. Iz iskaza svjedoka ŠP proizlazi da je za ročište na kojem će se provesti dokaz njegovim saslušanjem sam saznao tako što ga je nazvao tuženik ili njegova odvjetnica, ne može se više sjetiti. On je u BKS banci radio na različitim funkcijama, a na funkciji direktora podružnice i prokurista banke je negdje od 2018. Sve naloge za isplate sa računa tužitelja davao je EP ili osobno ili mailom ili temeljem deponiranog bjanko naloga koje su ispunjavali on ili neki zaposlenik banke. Tužitelj i Centar faktor d.o.o. su međusobno poslovali i davali si pozajmice, a tužitelj je poslovao i direktno s ovdje tuženikom. Tužitelj je redovno primao izvode od banke i redovno je sva ova potraživanja knjižio u svojim financijskim izvještajima koji se predaju FINA- i. Njega je sa zakonskim zastupnikom tužitelja upoznao ZP koji ga je doveo u banku te je zakonski zastupnik tužitelja digao kredit od sveukupno 4 i pol milijuna kuna a koje je pozajmio Zagrebgradnji za njihove projekte. Ovo poslovanje tužitelja sa Centar faktor d.o.o. bilo je također radi financiranja Zagrebgradnje, a da li su imali sklopljene ugovore ne zna. Sve navedeno u izjavi od 9. svibnja 2022. (list 8 spisa) je točno. On je 2022. dobio otkaz u banci jer neke transakcije nisu vršene u skladu sa zakonom. Primjerice on bi za pozajmicu nekom trgovačkom društvu izdao bankarsku garanciju i potpisao oba potpisa na koja nije bio ovlašten, ili bih iz nečijeg depozita isplaćivao novce drugom trgovačkom društvu, a bez da je za to postojala neka osnova, međutim to se ne odnosi na transakcije između ovdje tužitelja i Centar faktor d.o.o. U navedenim transakcijama nije bili nikakvih protupravnih radnji na koje se odnosi ova izjava. Siguran je da u banci postoje potpisani nalozi za te transakcije. Napominje da nijedna pritužba nije podnesena vezano uz transakcije s računa tužitelja niti je podnesen zahtjev za zatvaranje računa, oni su uredno primali izvode s računa i to sve knjižili, a bez da su postavljali pitanje o više milijunskim transakcijama. Tijekom 2020. i 2021. je pomogao zakonskom zastupniku tužitelja napisati očitovanje Poreznoj upravi jer su postavili upit po računu koji je višestruko premašivao prihode tužitelja. On je taj dopis potom potpisao i dostavio Poreznoj upravi. Zakonski zastupnik tužitelja i tuženik se poznaju, on je negdje 2017. ili 2018. tuženiku dao kontakt od g. EP.

11. Saslušane stranke i svjedoci suglasno iskazuju da je tužitelj imao otvoren račun u BKS banci radi financiranja projekata Zagrebgradnje d.o.o. Pritom ovaj sud vjeruje iskazu zakonskog zastupnika tužitelja da je to bilo zato jer su bili dugogodišnji kooperanti Zagrebgradnje d.o.o. te je sa direktorom pok. ZP bio prijatelj te je uvjet za poslovanje bilo da otvore račun u toj banci i podignu kredit u smisli okvirnog iznosa zaduženja jer je njegov iskaz u tom dijelu logičan, životan i uvjerljiv. Također mu vjeruje i u dijelu u kojem iskazuje da sa tuženikom nije sklapao nikakve pravne poslove.

12. Sud ne vjeruje iskazu tuženika u dijelu u kojem je iskazivao da se ove transakcije odnose na dug tužitelja prema Centar faktoru pa da će dio zajma vratiti njemu na privatni račun. Prvenstveno se ističe da i sam tuženik priznaje da tužitelj i Centar faktor d.o.o. nisu međusobno imali sklopljene nikakve ugovore, a to potvrđuje i svjedokinja BP koja je vodila njihove poslovne knjige. Nadalje, tuženik također dalje ističe da je sve vezano uz poslovanje s tužiteljem dogovarao s ŠP pa i ove transakcije koje su predmet ovog postupka. Pritom tuženik nije objasnio kakve je to on imao tražbine prema Centar faktor niti na koji način su ove transakcije knjižene, a iz iskaza svjedokinje BP proizlazi da o tim transakcijama nije postojala nikakva valjana knjigovodstvena dokumentacija koju je tražila od tuženika i koju on nije dostavio pa iste stoga nije niti knjižila u poslovnim knjigama Centar faktor d.o.o., a kojem iskazu sud vjeruje jer je ista iskazivala logično i uvjerljivo te se radi o svjedokinji koja nije neposredno zainteresirana za ishod ovog spora. Sud ne vjeruje ni iskazu ŠP jer je isti u svom iskazu naveo da je u BKS banci provodio razne protupravne radnje primjerice za pozajmicu nekom trgovačkom društvu bi izdao bankarsku garanciju i potpisao oba potpisa na koja nije bio ovlašten, ili bi iz nečijeg depozita isplaćivao novce drugom trgovačkom društvu, a bez da je za to postojala neka osnova, ali nadalje navodi da se te radnje nisu odnosile na transakcije između ovdje tužitelja i Centar faktor d.o.o. Tužitelj je upravo i podnio ovu tužbu jer je iz odobrenog okvira zaduženja koji je podigao za financiranje Zagrebgradnje isplaćen iznos bez njegovog naloga na privatni račun ovdje tuženika pa je iskaz svjedoka neuvjerljiv, neživotan i usmjeren ka poboljšanju procesne pozicije tuženika u ovom postupku kojem su na račun navedeni iznosi isplaćeni bez ikakve pravne osnove i to upravo po dogovoru tuženika i svjedoka ŠP.

13. Pritom se ističe da je teret dokaza da je između tužitelja i tuženika postojao pravni odnos odnosno da je tužitelj svjesno plaćao nešto što je znao da ne mora, na tuženiku jer tužitelj ne može dokazivati negativnu činjenicu odnosno da pravni odnos nije postojao te da nije svjesno plaćao nešto što ne mora. Temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pritom, pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Tuženik nije predložio izvođenje nijednog dokaza iz kojeg bi proizlazilo da je pravni odnos između tužitelja i tuženika postojao, nije dokazao da je isplata na njegov račun izvršena radi plaćanja neke druge tražbine, a niti da je tužitelj znao da nije dužan platiti, a da je ipak platio.

14. Temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, temeljem odredbe čl. 1112. st. 1. ZOO-a tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

15. Budući iz rezultata provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da je tuženik utužene iznose primio, a da za to nije bilo pravne osnove, a niti je tuženik dokazao da su ispunjeni uvjeti iz čl. 1112. st. 1. ZOO-a to je isti dužan temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO-a isplatiti tužitelju primljene iznose odnosno sveukupno iznos od 168.584,51 EUR. Pritom se ističe da eventualne protupravne radnje ŠP kao zaposlenika banke ne otklanjanju obvezu tuženika da vrati ono što je primio bez ikakve pravne osnove jer je navedeni iznos nesporno prešao u njegovu imovinu.

16. Nadalje, budući se temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a kako je tuženik nedvojbeno nepošteni stjecatelj jer je znao ili je morao znati da mu navedeni iznosi ne pripadaju to su tužitelju zakonske zatezne kamate dosuđene od na iznos od 92.375,07 EUR od 2. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 76.209,44 EUR od 23. prosinca 2020. do isplate do isplate, po stopi propisanoj čl. 29.st. 2. ZOO-a.

17. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

19. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (168.584,51 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 1269 bodova (tbr. 7/1), za pristup na ročišta 12.11.2024. i 13.10.2025. po 1269 bodova (tbr. 9/1) te za pristup na ročište 19.5.2025. po 50 bodva (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 3857 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 7.714,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 9.642,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i na presudu u iznosu od 331,81 EUR, tako da mu je priznat parnični trošak u iznosu od 10.306,12 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Tužitelju nije priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR budući je isti prilikom podnošenja tužbe istu mogao platiti sa umanjenjem od 50% sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23) pa navedeni trošak sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a ne može pasti na teret protivne stranke.

21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

22. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

23. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. studenog 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu - 663,61 EUR

2. tuženiku po pun.