REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6122/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, Jurja Žerjavića 9, protiv tuženika, Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 600777 od 10. srpnja 2008., zaključen između tužiteljice ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i prednika tuženika SBERBANK d.d., OIB:78427478595, i to dijela čl. 1., čl. 2. i čl. 8. istog Ugovora koja se odnosi na ugovorenu valutu u CHF, švicarskom franku, kao i svi dijelovi odredbi citiranog Ugovora o kreditu koji ugovaraju valutnu klauzulu u CHF, švicarskom franku.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, platiti tužiteljici ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.399,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos:

- 2,06 EUR od 02.10.2008. do isplate,

- 27,49 EUR od 04.11.2008. do isplate,

- 8,82 EUR od 02.12.2008. do isplate,

- 29,54 EUR od 03.01.2009. do isplate,

- 32,35 EUR od 03.02.2009. do isplate,

- 33,77 EUR od 03.03.2009. do isplate,

- 30,40 EUR od 02.04.2009. do isplate,

- 29,92 EUR od 03.05.2009. do isplate,

- 24,64 EUR od 02.06.2009. do isplate,

- 20,00 EUR od 02.07.2009. do isplate,

- 21,62 EUR od 02.08.2009. do isplate,

- 25,06 EUR od 02.09.2009. do isplate,

- 28,64 EUR od 02.10.2009. do isplate,

- 26,69 EUR od 03.11.2009. do isplate,

- 31,16 EUR od 02.12.2009. do isplate,

- 35,39 EUR od 03.01.2010. do isplate,

- 39,85 EUR od 02.02.2010. do isplate,

- 38,68 EUR od 02.03.2010. do isplate,

- 46,19 EUR od 02.04.2010. do isplate,

- 44,26 EUR od 04.05.2010. do isplate,

- 48,03 EUR od 02.06.2010. do isplate,

- 69,28 EUR od 02.07.2010. do isplate,

- 64,44 EUR od 03.08.2010. do isplate,

- 82,60 EUR od 02.09.2010. do isplate,

- 73,02 EUR od 02.10.2010. do isplate,

- 65,82 EUR od 03.11.2010. do isplate,

- 87,71 EUR od 02.12.2010. do isplate,

- 101,26 EUR od 04.01.2011. do isplate,

- 91,44 EUR od 02.02.2011. do isplate,

- 92,88 EUR od 02.03.2011. do isplate,

- 85,83 EUR od 02.04.2011. do isplate,

- 88,01 EUR od 03.05.2011. do isplate,

- 111,97 EUR od 02.06.2011. do isplate,

- 115,34 EUR od 02.07.2011. do isplate,

- 141.87 EUR od 02.08.2011. do isplate,

- 132,23 EUR od 02.09.2011. do isplate,

- 117,23 EUR od 02.10.2011. do isplate,

- 116,83 EUR od 03.11.2011. do isplate,

- 115,20 EUR od 02.12.2011. do isplate,

- 120,65 EUR od 03.01.2012. do isplate,

- 126,64 EUR od 02.02.2012. do isplate,

- 126,83 EUR od 02.03.2012. do isplate,

- 123,05 EUR od 03.04.2012. do isplate,

- 124,59 EUR od 03.05.2012. do isplate,

- 126,84 EUR od 02.06.2012. do isplate,

- 124,40 EUR od 03.07.2012. do isplate,

- 124,62 EUR od 02.08.2012. do isplate,

- 122,38 EUR od 02.09.2012. do isplate,

- 118,24 EUR od 02.10.2012. do isplate,

- 123,29 EUR od 03.11.2012. do isplate,

- 125,12 EUR od 02.12.2012. do isplate,

- 124,38 EUR od 03.01.2013. do isplate,

- 117,02 EUR od 02.02.2013. do isplate,

- 122,13 EUR od 02.03.2013. do isplate,

- 123,30 EUR od 03.04.2013. do isplate,

- 121,01 EUR od 03.05.2013. do isplate,

- 2.229,05 EUR od 09.05.2013. do isplate,

- 24,64 EUR od 02.06.2013. do isplate,

- 23,88 EUR od 02.07.2013. do isplate,

- 24,55 EUR od 02.08.2013. do isplate,

- 25,02 EUR od 03.09.2013. do isplate,

- 26,20 EUR od 03.10.2013. do isplate,

- 25,55 EUR od 01.11.2013. do isplate,

- 25,84 EUR od 03.12.2013. do isplate,

- 26,08 EUR od 02.01.2014. do isplate,

- 26,53 EUR od 02.02.2014. do isplate,

- 27,00 EUR od 02.03.2014. do isplate,

- 26,75 EUR od 02.04.2014. do isplate,

- 26,28 EUR od 03.05.2014. do isplate,

- 26,07 EUR od 03.06.2014. do isplate,

- 26,17 EUR od 02.07.2014. do isplate,

- 26,76 EUR od 02.08.2014. do isplate,

- 27,37 EUR od 02.09.2014. do isplate,

- 27,32 EUR od 02.10.2014. do isplate,

- 27,62 EUR od 04.11.2014. do isplate,

- 28,07 EUR od 02.12.2014. do isplate,

- 27,89 EUR od 03.01.2015. do isplate,

- 28,13 EUR od 03.02.2015. do isplate,

- 28,13 EUR od 03.03.2015. do isplate,

- 28,13 EUR od 02.04.2015. do isplate,

- 31,51 EUR od 03.05.2015. do isplate,

- 31,51 EUR od 02.06.2015. do isplate,

- 25,00 EUR od 02.07.2015. do isplate,

koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217 da nadoknadi tužiteljici, ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 2.392,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB:7939104217 za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika 10. srpnja 2008. zaključila Ugovor o kreditu broj 600777, kojim joj je isplaćen i stavljen na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom u švicarskom franku, na iznos od 33.984,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te je ugovorena jednostrana promjena stope tijekom trajanja kredita. Tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te da je tuženik temeljem istih ostvario nepripadnu novčanu korist. Tužitelj se poziva na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđena ništetenost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Stoga tužiteljica predlaže da sud utvrdi da su ništetni dijelovi odredaba Ugovora o kreditu i to čl. 1. čl. 2.1., čl.2.4., čl. 8. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, te da joj tuženik isplati preplaćeni iznos 7.419,20 eura/55.900,00 kuna sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na mjesečne preplaćene iznose od uplata pojedinih anuiteta, kao i da mu isplati parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.2. Tužitelj je podneskom od 25. svibnja 2023. (list 152-155 spisa), a nakon provođenja financijskog vještačenja, precizirao kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na način da potražuje isplatu preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne i povećanja tečaja CHF u iznosu 7.399,06 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečne preplaćene iznose teku od plaćanja do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.3. Podneskom od 24. rujna 2025. (list 172-175) spisa tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev kako u odnosu na kondemnatorni tako i deklaratorni dio tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na konkretan ugovorni odnos jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da su odredbe o valutnoj klauzuli jasne i lako uočljive, osporava visinu potraživanja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 600777 (list 8- 17 spisa), informativni otplatni plan po kreditu (list 18-20 spisa), prometnu karticu za kredit 600777 (list 21-30 spisa), potvrdu o izvršenoj prijevremenoj djelomičnoj otplati kredita ( list 31 spisa), otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope po kreditu (list 32-37 spisa), proveo je financijsko vještačenje po vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. (list 135-147 spisa) te je saslušana tužiteljica.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnost dijelova odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i to dijelovi odredbi čl. 1., čl. 2. i čl. 8. kao i svih dijelova navedenog Ugovora koje se odnose na jednostranu promjenu kamatne stope i valutnu klauzulu, te da sud naloži tuženiku da mu isplati preplaćene iznose na ime promjenjive kamatne stope i na ime rasta tečaja u iznosu od 7.399,06 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, kao i da tužiteljici nadoknadi trošak postupka sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 600777 utvrđeno je da su tužiteljica i prednik tuženika 10. srpnja 2008. sklopili ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 33.984,00 CHF, da je člankom 2. ugovorena redovna godišnja kamata od 5,90% koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, te da je člankom 8. ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća.

7. U odnosu na prigovore tuženika valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev- 3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo nepotrebnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Međutim, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora

10. U tom smislu sud je saslušao tužiteljicu koja je iskazala da joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila kojeg je koristila za osobne potrebe, te da u trenutku podizanja kredita nije imala registrirani obrt niti udjele u trgovačkom društvu, a bila je zaposlena u Zagrebačkom holdigu, podružnica Zagrebačke ceste. Tužiteljica je iskazala kako je kredit podigla u autokući, da su se svi pregovori vršili preko djelatnika u autokuće; da pri zaključenju ugovora nije mogla utjecati na odredbe ugovora jer je dobila unaprijed sastavljen ugovor koji je potpisala. Tužiteljica je navela kako je htjela uzeti kredit u eurima, ali ugovor u CHF-u joj je prezentiran kao najpovoljniji zbog čega se odlučila za navedeni ugovor. Tužiteljica je navela da joj prilikom sklapanja ugovora nije objašnjeno što je valutna klauzula niti je upozorena na mehanizam promjene kamatne stope i rizike vezane za valutu švicarskog franka.

11. S obzirom da tuženik nije predložio nikakve daljnje dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, a pored prihvaćenog iskaza tužiteljice, sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.

12. U odnosu na svojstvo potrošača tužiteljice treba istaknuti kako je čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09. dalje: ZZP/07) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetnim Ugovorom o kreditu s pravnim prednikom tuženika kao namjena kredita je navedena kupnja vozila, dok iz sadržaja Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica zaključila kao fizička osoba, ne proizlazi bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, poslovne svrhe i sl., niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, slijedom čega se pretpostavlja se da se radi o potošačkom ugovoru. Vezano za status potrošača, potrebno je uputiti na iskaz tužiteljice, kojeg sud prihvaća kao uvjerljiv, iskren i životan, te u suglasnosti s dokumentacijom koja prileži spisu, a iz kojeg u bitnome proizlazi da joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila kojeg je koristila za osobne svrhe, da u trenutku sklapanja ugovora nije imala registriran obrt ili trgovačko društvo, te je bila zaposlena u Zagrebačkom holdingu.

13. Obzirom je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriteriji svrhe za koju je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu (objektivni kriteriji), dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi svrha kupnje vozila bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetno vozilo koristilo za obavljanje djelatnosti, dok tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužiteljice, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a tužiteljica potrošač. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnost da je tužiteljica, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018. od 26. svibnja 2020.), što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

14. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 10. srpnja 2008. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3., čl. 4., čl. 269, čl.272. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) te čl.502.a i c ZPP-a.

15. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetni dijelovi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamata stopa i valutna klauzula vezana uz CHF.

16. Nadalje, po stavu ovoga suda neosnovan je prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva vezanog za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu, budući da je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti.

17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju naveo da ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 7.399,06 eura od kojeg je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 479,60 eura (tabela 3., stupac 8. list 144-146 spisa), te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos 6.919,46 eura (tabela 3, stupac 9, list 144-146). Također, vještak je naveo kako je ukupan iznos koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 5,44 eura (tabela 3, stupac 13, list 144-146 spisa).

18. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a te obzirom da stranke nisu imale prigovora na isti.

19. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćene iznose s osnove promjenjive kamatne stope i s osnove razlike u tečaju CHF i to u iznosu od 7.399,06 eura u mjesečnim iznosima kako je to tužitelj precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (Tabela nalaza, stupac"k" – stranice 400-401 spisa), te točke 8. Ugovora o kreditu. Naime, tuženik je nesavjestan od trenutka kada je primio uplate od strane tužiteljice, pa je dužan kamate platiti od dana plaćanja anuiteta.

20. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), te od 30. prosinca 2023. pa nadalje sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

21. Vezano za tzv. negativne razlike odnosno manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od ugovorene, valja naglasiti kako u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.). Obzirom da je u ovoj pravnoj stvari upravo takav slučaj, odnosno tuženik je samo istaknuo prigovor da bi sud trebao uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, a u tom smislu nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja, protutužbu ili materijalni prigovor prijeboja, slijedom čega nema niti postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo umanjenje potraživanja tužitelja odnosno odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice.

22. Neosnovan je prigovor zastare, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 14. lipnja 2018. za kamatnu stopu i valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 25. svibnja 2021.

23. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništavost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništavost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. i 3., čl. 154. stavak 1. te čl. 155. ZPP-a. Također, pri donošenju odluke o troškovima postupka sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu (7.399,06 eur) kako je to i tužitelj naveo u tužbi i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT).

25. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 25. listopada 2021., 25. listopada 2022., 25. svibnja 2023. i 24. rujna 2025. svaki u vrijednosti 100 bodova (tbr. 8/1 OT), za pristup ročištu 27. ožujka 2023., 4. rujna 2025. i 22. listopada 2025. svaki u vrijednosti 100 bodova (Tbr.9/1. OT), odnosno sveukupno 800 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 2.000,00 eura. Nadalje, u cijelosti joj je kao nužan priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 60,32 eura odnosno sveukupno 2.392,13 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 1. rujna 2021. (dostava potvrde o uplati sudske pristojbe za tužbu), 18. travnja 2023. (dostava potvrde o uplati predujma za vještačanje), 26. veljače 2025. (požurnica) obzirom je riječ o podnescima koji prema stavu ovog suda nisu bili potrebni za vođenje postupka. Također tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude obzirom da na isto uredno pozvani punomoćnik tužitelja nije pristupio.

27. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. studenog 2025.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.