REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4552/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika: Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 23. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice po zaposlenju i tuženikovog opunomoćenika, 20. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:

"Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282., Zagreb, OIB: 22694857747, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku LK za period od 01.09.2022.g. do 31.05.2025.g. iznos od 29.307,14 EURA, te s osnova isplate naknade za tjelesno oštećenje za period od 01.09.2022.g. do 31.05.2025.g. iznos od 2.732,13 EURA, zajedno s pripadajućom kamatom računajući od 01. srpnja 2025.g. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu e-komunikacijom 3. srpnja 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klase: 140-06/10-01/OB: 01204285119, ur.broj: 341-25-05/3-10-122820, br. predmeta: 806707 od 28. prosinca 2010. osiguraniku LK priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, Klase: UP/I-141-02/13-01/0B: 01204285119, ur.broj:

341-07-05/3-13-045636, br. predmeta: 91409, od 27. studenoga 2014. istom osiguraniku priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, klase: 141-02/16-01 OB: 01204285119, ur.broj: 341-07- 05/3-16-007365, br. predmeta: 91409, od 2. svibnja 2016. ispravljeno je rješenje od 27. studenoga 2014., radi omaške u pisanju. Uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda na radu, kao posljedica prometne nesreće u kojoj je osiguranik tužitelja BK zadobio teške tjelesne ozljede. Isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku LK je u uzročno-posljedičnoj svezi s prometnom nesrećom koja se dogodila 17. ožujka 2010., a koju je skrivila osiguranica tuženika PK upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka]. Tužitelj je od tuženika već zahtijevao iznos naknade štete za prethodna razdoblja koje je tuženik odbio platiti po odštetnom zahtjevu, pa je za razdoblje 1. siječnja 2017.- 30. rujna 2019. kod ovoga suda pod posl. br. P-712/2020 još uvijek u tijeku parnični postupak, a za daljnje razdoblje 1. listopada 2019.-31. kolovoza 2022. je ovaj sud pod posl. br. P-5087/2022 donio presudu od 18. listopada 2023., kojom se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti, a ista presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-152/2024. U tom predmetu je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Revd-1583/2025 od 21. svibnja 2025. tužitelju dopustio podnošenje revizije. U navedenim postupcima kao nesporan je utvrđen postotak suodgovornosti na strani osiguranika tužitelja u iznosu od 25%. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i dalje trpi štetu koja nastaje isplatama invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje LK, a obračun isplaćene invalidske mirovine za razdoblje 1. rujna 2022.-31. svibnja 2025. iznosi 39.076,19 EURA, a umanjen za 25% (suodgovornost) iznosi 29.307,14 EUR, a naknada za tjelesno oštećenje za razdoblje 1. rujna 2022.-31. svibnja 2025. iznosi 3.642,83 EUR, umanjen za 25% (suodgovornost) iznosi 2.732,13 EUR, dakle ukupno iznosi 32.039,27 EUR. Tužitelj je zbog naplate naprijed navedenih iznosa uputio tuženiku odštetni zahtjev radi namirenja duga u mirnom postupku, međutim tuženik po istom nije postupio. Tužitelj naprijed naznačenu tražbinu temelji na odredbama čl. 156.-165. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 96/25., dalje: ZOMO) te ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Temeljem čl. 156. st. 5. i čl. 159. st. 1. ZOMO-a Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a temeljem odredbe čl. 160. st. 3. ZOMO-a na iznos tražbine naknade štete tužitelj ima pravo na zatezne kamate tekuće od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15. dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 29.307,14 EUR, s osnove naknade štete zbog isplata invalidske mirovine za razdoblje 1. rujna 2022.-31. svibnja 2025. i iznosa 2.732,13 EURA, s osnove isplate naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje 1. rujna 2022. -31. svibnja 2025., sve sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2025.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-komunikacijom 27. kolovoza 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 44), u kojem se navodi da tuženik ne spori činjenice navedene pod toč. I. tužbe, među inim, da je došlo do nastanka štetnog događaja-prometne nesreće od 17. ožujka 2010., da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano od tuženika ugovorom o osiguranju-policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štete počinjene trećima, te da je tužiteljev osiguranik BK ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju. Također se ne spori činjenični navod o nespornom postotku suodgovornosti na stani tužiteljevog osiguranika u omjeru od 25%. Točno je da je tužitelj u postupku ovoga suda posl. br. P-5087/2022 pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti, ali tužitelj izostavlja da je tužitelj pravomoćno i u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom i u postupku koji se između istih stanaka povodom istog štetnog događaja (a u odnosu na isplate invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje BK u razdoblju od 29. rujna 2012./1.siječnja 2014 do 31. ožujka 2016.) vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-2483/2016, te da u tom postupku odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd- 383/2023 od 1. veljače 2023. tužitelju nije dozvoljeno podnošenje revizije, a sve zbog primjene mjerodavnog prava odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik svoje navode potkrjepljuje mjerodavnom sudskom praskom i to presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5777/2021-3 od 29. kolovoza 2022. i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd- 383/2023 od 1. veljače 2023. S obzirom na prethodno iznijeto jasno je da je i predmetni tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, pa tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik, dakle, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i iz razloga što je u ovom slučaju osnovanost tužiteljeve tražbine potrebito prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09. i 75/09., dalje: ZOOP), jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni položaj osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Tako je odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.); Stvarnom štetom u smislu st. 1. istoga čl. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.); Razmjeran iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu (st. 3.). Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu, što se nije dogodilo s obzirom da tužitelj isplaćuje mirovinu zbog ozljede na radu. Osim toga, tužitelj u tužbi ne daje niti predlaže dokaze glede nastanka i visine štete prema navedenim mjerodavnim odredbama ZOOP-a. U potkrjepu iznijetom tuženik se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5777/2021-3 od 29. kolovoza 2022., te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-840/2025-2 od 11. ožujka 2025., Rev-3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021. Tuženik nadalje ističe i prigovor zastare tražbine iz razloga što je od donošenja rješenja tužitelja o isplati mirovine protekao i subjektivni i objektivni zastarni rok. Dokazi koje je tužitelj priložio u potkrjepu izvršenih isplata-obračuni tužitelja, nemaju svojstvo javne isprave i ne dokazuju izvršene isplate, zbog čega tuženik osporava da je tužitelj izvršio isplate obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klase: 141-06/10-01/OB: 01204285119, od 28. prosinca 2010. (list 5 i 6), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Karlovcu, klase: UP/I-141-02/13-01/OB: 01204285119, od 27. studenoga 2014., uz rješenje o ispravku od 2. svibnja 2016. (list 5-10), nalaz i mišljenje višeg vještaka, od 14. prosinca 2010. te nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, od 31. srpnja 2014. (list 11-16), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KS-161/10 od 6. rujna 2010. (list 17-19), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića, od 2. srpnja 2014., učinjen za potrebe ovosudnog predmeta posl. br. Pn-331/2011 (list 20-33), tužiteljeve obračune isplaćene mirovine, sve od 9. lipnja 2025. (list 34 i 35), tužiteljev odštetni zahtjev, od 10. lipnja 2025., upućen tuženiku uz povratnicu te tuženikovu obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 24. lipnja 2025. (list 36-41), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5777/2021-3 od 29. kolovoza 2022. uz potvrdu o preuzimanju istog pismena i presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-152/2024-3 od 26. lipnja 2024. (list 52-65) te ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za tužiteljevog osiguranika BK (list 151-173).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za regresnu isplatu, kao stvarne štete zbog isplate invalidske mirovine, uzrokovane prometnom nesrećom, za koju je odgovoran tuženikov osiguranik.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Poglavito se upire na primjenu mjerodavnog prava.

6. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klase: 141-06/10-01/OB: 01204285119, od 28. prosinca 2010. (list 5 i 6), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Karlovcu, klase: UP/I-141-02/13-01/OB: 01204285119, od 27. studenoga 2014., uz rješenje o ispravku od 2. svibnja 2016. (list 5-10), nalaz i mišljenje višeg vještaka, od 14. prosinca 2010. te nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, od 31. srpnja 2014. (list 11-16), utvrđeno je da je tužiteljevim rješenjem od 28. prosinca 2010. osiguraniku LK priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a tužiteljevim rješenjem od 27. studenoga 2014. istom osiguraniku priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu, odnosno da je uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda na radu, kao posljedica prometne nesreće u kojoj je tužiteljev osiguranik BK zadobio teške tjelesne ozljede.

7. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KS-161/10 od 6. rujna 2010. (list 17-19), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića, od 2. srpnja 2014., učinjen za potrebe ovosudnog predmeta posl. br. Pn- 331/2011 (list 20-33), utvrđeno je da je PK, tuženikova osiguranica, proglašena krivom za izazivanje prometne nesreće od 17. ožujka 2010., u kojoj je BK zadobio teške tjelesne ozljede, dakle, isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku LK je u uzročno-posljedičnoj svezi s predmetnom prometnom nesrećom koju je skrivila tuženikova osiguranica PK upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka].

8. Uvidom u tužiteljeve obračune isplaćene mirovine, sve od 9. lipnja 2025. (list 34 i 35), tužiteljev odštetni zahtjev, od 10. lipnja 2025., upućen tuženiku uz povratnicu te tuženikovu obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 24. lipnja 2025. (list 36-41), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5777/2021-3 od 29. kolovoza 2022. uz potvrdu o preuzimanju istog pismena i presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-152/2024-3 od 26. lipnja 2024. (list 52-65) te ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za tužiteljevog osiguranika BK (list 151-173), utvrđeno je da tužitelj i dalje isplaćuje BK invalidsku mirovinu i naknade za tjelesno oštećenje, a obračun isplaćene invalidske mirovine za razdoblje 1. rujna 2022. -31. svibnja 2025. iznosi 39.076,19 EURA, dok s obzirom na nesporno utvrđen postotak suodgovornosti na strani osiguranika tužitelja od 25%, navedena šteta umanjena za 25% (suodgovornost) iznosi 29.307,14 EUR, a naknada za tjelesno oštećenje za razdoblje 1. rujna 2022. -31. svibnja 2025. iznosi 3.642,83 EUR, umanjena za 25% (suodgovornost) iznosi 2.732,13 EUR, dakle ukupno iznosi 32.039,27 EUR, te je tužitelj zbog naplate naprijed navedenih iznosa uputio tuženiku odštetni zahtjev radi namirenja duga u mirnom postupku, međutim tuženik je isti otklonio.

9. Daljnji dokazi nisu izvedeni, pa stoga nisu niti posebno cijenjene ostale isprave i sudska praksa na koje se pozivaju parnične stranke u korist svojih navoda, jer ne mogu biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

10. Poglavito tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tužiteljevom osiguraniku prema tužiteljevim navodima i priloženim ispravama, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, pa stoga tuženik navodi da ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjeran iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju, sukladno odredbi čl. 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP).

Stoga, tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, pri tome se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe i to poglavito čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13., 151/14, 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19, 84/21. i 119/22.). Za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, protiv osiguratelja štetnika, ovdje tuženika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nesreće.

Naime, tuženik s pravom ističe da je njegova obveza, kao osiguratelja, uređena ZOOP-om, temeljem kojeg zakona je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od auto odgovornosti, slijedom čega tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi citiranog zakona i njime preuzetih obveza.

11. Prema tome, u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao posebnog zakona, poglavito mjerodavna odredba čl. 27. ZOOP-a.

12. Stoga, iako je po pravilima parničnog postupka sud vezan odlukom u kaznenom postupku glede postojanja kazneno djela i kaznene odgovornosti (čl. 12. st. 3. ZPP-a), sudeći po recentnoj sudskoj praksi, to ipak ne isključuje pravo tuženika dokazivati suprotne činjenice, čak niti u takvom slučaju kada je riječ o prometnim nesrećama, kao dakle i u ovom postupku, jer kako navode viši sudovi, tuženiku se mora omogućiti puno pravo na raspravljanje u parničnom postupku.

13. Zaključno, pravilno obrazlaže tuženik da je osnovanost tužiteljeve tražbine potrebito prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a, jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a s obzirom na njegov pravni položaj osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Temeljem iste odredbe obveza tuženika, kao osiguratelja, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu.

14. S obzirom je po navodima tužbe uzrok umirovljenja tužiteljevog osiguranika upravo ozljeda na rada, kao posljedica predmetne prometne nesreće, ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-2138/23 i Rev-235/23).

15. Tužitelj, na kojem je teret dokazivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, uopće nije dokazao postojanje obveze tuženika u smislu čl. 27. ZOOP-a niti odgovornost tuženikovog osiguranika za prometnu nesreću.

Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Naime, prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Uzgred rečeno, tužitelj nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito glede odgovornosti tuženika, kao osiguratelj, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

Budući da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, s obzirom na odredbe čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

17. Slijedom navedenog, budući da tužitelj ne zahtijeva naknadu troškova postupka, isti mu nisu niti odmjereni.

18. Tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištu 23. listopada 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.000,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (250,00 EUR). Stoga je tuženiku valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - tužitelj i

- opun. tuženika.