REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-538/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Mileni Blagonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, protiv tuženice OPĆINA MARČANA, Barban, Marčana 158, OIB: 34665962557, zastupana po punomoćniku Ronaldu Kontešiću odvjetnik u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 27. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 20. studenog 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. zgrada k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu svog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, što je tuženica dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku Općini Marčana, Barban, Marčana 158, OIB: 34665962557, da tužitelju ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 6.018,79 EUR, roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica u zemljišnim knjigama formalno upisana kao vlasnica nekretnine k. č. [katastarska čestica] ZGR. zgrada k. o. [katastarska općina], no da nije i stvarna vlasnica predmetne nekretnine. Naime, predmetna nekretnina je u vlasništvo pravnog prednika tuženika Općine Pula prešla u zemljišnoknjižnom postupku koji je bio vezan za ostavinski postupak iza pok. TS (O-112/70), a u kojem je na Zapisnik sastavljen u zk. odjelu Općinskog suda u Puli posl.br. Z-1108/71 dana 9.11.1971. jedan od nasljednika HS izjavio da se u svoje i u ime ostalih nasljednika odriče vlasništva na toj nekretnini i dozvoljava upis Općine Pula. Međutim, HS nije bio ovlašten za prijenos vlasništva u tom postupku na pravnog prednika tuženika jer to nije bila imovina ostavitelja iz predmeta O-112/70. Do današnjeg dana tužitelj je, sam i putem svojih pravnih prednika u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina. Najprije je u posjedu predmetne nekretnine bio njegov pradjed IS, po njegovoj smrti njegova baka PS koji su u istoj živjeli, a potom i tužitelj NS koji jedini ima ključ od te kuće, jedini je u posjedu te kuće te se u istoj nalazi njegov namještaj i druge stvari, što je vidljivo i na fotografijama koje se prilažu uz tužbu. Tužitelj je vlasnik i susjednih nekretnina i to k. č. [katastarska čestica] vrt, k. č. [katastarska čestica] oranica i k. č. [katastarska čestica] oranica sve k. o. [katastarska općina] koje sa predmetnom k. č. [katastarska čestica] ZGR. zgrada k. o. [katastarska općina], čine jednu posjedovnu cjelinu, što također ukazuje na njegovo vlasništvo i na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] ZGR. zgrada k. o. [katastarska općina]. Tužitelju i njegovim pravnim prednicima nikada nitko nije osporavao ni vlasništvo ni posjed, već naprotiv, vlasnici susjednih nekretnina prema njima su se uvijek odnosili kao prema vlasnicima te nekretnine a nikada nikakve zahtjeve u pogledu iste nije postavljao ni tuženik. Tužiteljev posjed je samostalan. Stoga je dosjelošću stekao pravo vlasništva na tim nekretninama. Predlaže da sud presudi kao u izreci, sve uz nalaganje tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da upravo iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu, proizlazi da predmetna nekretnina nije pripadala obitelji NS, pa se je obitelj zbog toga i odrekla te nekretnine, kako bi ista prešla na pravnog prednika tuženika. O tome da bi zasigurno vodila računa i tijela, kao i ovlaštene osobe koje su bile zadužene za donošenje odluka i provedbu istih u zemljišne knjige, pa takav upis ne bi bio niti dopušten u zemljišnim knjigama, što se međutim nije dogodilo, već je stanje zemljišnih knjiga bilo takvo 50 godina, koje stanje, nikome od prednika tužitelja nije smetalo iz razloga što su znali da im ta nekretnina ne pripada, već da ista pripada i da je vlasništvo pravnog prednika tuženice, a potom i Općine Marčana. Smatra da to što je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] vrt, kč. br. [katastarska čestica] oranica i kč. br. [katastarska čestica] oranica sve k. o. [katastarska općina], ne ukazuje i ne može ukazivati na njegovo vlasništvo i na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] ZGR zgrada k. o. [katastarska općina]. Ističe da tužitelj i njegovi pravni prednici, nisu bili u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu navedene nekretnine, pri čemu navodi o zakonitosti, istinitosti i poštenju posjeda proturječe upravo činjenici da se obitelj NS odrekla sporne nekretnine, pa je dakle znala da joj ista ne pripada. Tuženik ističe da su i raniji pravni propisi sadržavali istovjetne odredbe u vezi sa kakvoćom posjeda koju ovlaštenik treba imati da bi stekao pravo vlasništva dosjelošću, odnosno Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (1.9.1980. do 2.1.1997. godine) i pravna pravila OGZ-a (1.1.1812. do 31.8.1980. godine). Prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari potrebno je primijeniti odredbu iz čl. 388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stoga, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu joj parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku pročitani su zk izvadci (6-8), izvod iz katastarskog plana (9), povijesni zk izvadak (44), zapisnici ovog suda posl. br. Z-1108/71 od 9.10.1971. i 9.11.1971. (46-48), fotografije (49-55), iskazi svjedoka KS, RS,

AS, VS i tužitelja kao parnične stranke, nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka VETING d. o. o. od 13.2.2025. (89-94) te dopuna nalaza i mišljenja istog vještaka od 12.3.2025. (107-110).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

5. Uvidom u povijesni zk izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je od osnivanja zemljišnih knjiga navedena nekretnina bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo ZS, od 1895. godine bila je upisana kao vlasništvo ŽS, od 1900. godine bila je upisana kao vlasništvo ZS, 1901. godine je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dalje u vlasništvu ZS, 1927. godine je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ĆS, 1971. je je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovoga suda posl.br. O-112/70 od 4. lipnja 1971. i raspravnog zapisnika posl.br. Z- 1108/71 od 9. studenog 1971. te je upisana kao društveno vlasništvo – korisnik Općina Pula, a od 2000. godine do danas u vlasništvu Općine Marčana.

6. Uvidom u raspravni zapisnik posl.br. Z-1108/71 od 9. studenog 1971. utvrđeno je da je OS pok. FS izjavio je da je iz ugovora između pok. OS FS i Poljoprivredne zadruge u Krnici izostala k. č. br. [katastarska čestica] zgr., međutim kako se poljoprivredna zadruga raspala, OS se u svoje ime, kao i u ime drugih nasljednika iza pok. FS pok. N odrekao od k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u korist društvenog vlasništva Općine Pula i dozvolio zemljišnoknjižni prijenos u tom smislu.

7. Provedenim uviđajem na licu mjesta i mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Veting d.o.o. Pula, utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] zg. K. o. [katastarska općina] u naravi stara istarska kuća i dvorište ispred kuće, da ključeve od kuće ima tužitelj koji je i otvorio kuću, te da se u kući u prizemlju i na katu nalaze tužiteljeve stvari, što sve tužitelj pokazuje, također iz kuće se ulazi u stražnje dvorište koje u naravi čine druge nekretnine u vlasništvu tužitelja. Utvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi predstavlja obiteljsku zgradu i dvorište sa prednje i stražnje strane. U naravi je vidljivo da sa k. č. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] čini cjelinu definiranu ogradnim zidovima, što je vještak prikazao na skici lica mjesta na str. 91 spisa.

8. Na nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka je tužitelj imao primjedbi, jer se iz druge u nizu fotografije koju je dostavio vještak (- dvorište sa stražnje strane na k. č. [katastarska čestica]/zgr.), jasno se vidi da se na tom mjestu nalazi objekt s metalnim vratima (teza), a ne dvorište pa se predlaže da vještak u tom dijelu ispravi nalaz i mišljenje. Ujedno predlaže da vještak ispravi opis prve i druge fotografije u nizu obzirom je umjesto „ k. č. [katastarska čestica] zgr.“ naveo „ k. č. [katastarska čestica] zgr“.

9. Mjernični vještak je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 12.3. 2025. prihvatio primjedbe tužitelja i ispravio nalaz i mišljenje.

10. Sud u cijelosti prihvaća provedeno mjernično vještačenje jer je izrađeno stručno i objektivno, kao i jer je vještak prihvatio i otklonio primjedbe tužitelja.

11. Iz iskaza svjedoka KS, RS, AS, VS i tužitelja kao parnične stranke, koje sud prihvaća jer su iskazivali životno i logički uvjerljivo, te u bitnome suglasno glede odlučnih činjenica, utvrđeno je da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika i to prabake US koja je u toj kući živjela još otprije 1930. godine (iskaz svjedoka VS) do svoje smrti 1985. godine, a nakon toga je u posjedu tužiteljeve bake PS, a nakon njezine smrti je u posjedu tužitelja, kojemu je pripala na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

12. Tuženica tijekom postupka ističe da je potrebno je primijeniti odredbu iz čl. 388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV), prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. O tom pravnom pitanju već se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5. studenoga 2019. i dr. a ono glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

14. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

15. Nakon toga je ZV-om u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

16. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. (odluke br. U- I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

17. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske) na koje se revident i poziva, ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

18. Prema pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava iznesenom u pobrojanim odlukama „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

19. Posljedično tome, kasnije izmjene ZV-a odnosno donošenje Odluke Ustavnog suda ne mogu imati negativnog utjecaja na tužiteljevo već stečeno pravo vlasništva, a u konkretnom slučaju, ne bi se vrijeđala vlasnička prava tuženice na predmetnoj nekretnini, budući da ona nema privatni, već javni interes.

20. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika u poštenom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a koja čini posjedovnu cjelinu sa nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] također u vlasništvu tužitelja, još otprije 1930. godine. Uzimajući u obzir da je u to vrijeme, sve do 1971. godine navedena nekretnina bila u privatnom vlasništvu, to je tužitelj putem svoje pravne prednice, prabake US, na temelju pravnih pravila iz paragrafa 1468. OGZ-a, protekom tridesetogodišnjeg roka posjedovanja najkasnije 1960. godine dosjelošću stekao pravo vlasništva navedene nekretnine.

21. Tužitelj je stoga dokazao i aktivnu legitimaciju i pošten posjed te protek vremena posjedovanja potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa je tužbeni zahtjev u cijelosti valjalo usvojiti kao osnovan i odlučiti kao u izreci.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je u odnosu na prvo tužitelja na temelju odredbe iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) i odredbi Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/13, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, u daljnjem tekstu Tarife).

23. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe 500 bodova prema tbr.7.1., te zastupanje na ročištu od 4.3.2024., uviđaju 7.2.2025., ročištu 27.3.2025. po 500 bodova prema tbr. 9.1. i 9.7., odnosno ukupno 2.000 bodova, što uz vrijednost boda od 2 EUR i PDV od 25% iznosi 5.000,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak izlaska suda na uviđaj i trošak vještačenja u iznosu od 424,11 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 198,23 EUR i na presudu u iznosu od 396,45 EUR, pa ukupno trošak tužitelja iznosi 6.018,79 EUR.

24. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, jer je u cijelosti izgubila ovu parnicu.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli, 20. studenog 2025.

Sudac

Milena Blagonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. tuženici po punomoćniku