Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-1757/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari 1. tužiteljice DB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja JB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri, iz Rijeke, protiv tuženika ČB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Đorđu Perkoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika, te objavljene 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod posl.br. OU-923/2021, zaključen dana 20. rujna 2021.godine koji je zaključen između DBV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u vezi nekretnine koja je u knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci upisana kao:

- trosobni stan br. 16 na četvrtom katu, koji se satoji od tri sobe, kuhinje, kupaone, hodnika, lođe i balkona, u ukupnoj površini od 65,23 m2, a koji stan je upisan u [broj poduloška] i nalazi se u zgradi u [adresa], u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama br.: [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], knjiga položenih ugovora PODVEŽICA, kao i nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisana kao:

- 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Dvosobni stan s nusprostorijama u III (trećem) katu desno, površine 84,41 m2, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a koji stan se nalazi u zgradi koja je sagrađena na k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe u točki I. opisanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod posl.br. OU-923/2021, zaključen dana 20. rujna 2021.godine koji je zaključen između DBV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da se briše pravo vlasništva na nekretnini koja je u knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci upisana kao:

- trosobni stan br. 16 na četvrtom katu, koji se satoji od tri sobe, kuhinje, kupaone, hodnika, lođe i balkona, u ukupnoj površini od 65,23 m2, a koji stan je upisan u [broj poduloška] i nalazi se u zgradi u [adresa], u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama br.: [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], knjiga položenih ugovora PODVEŽICA,

s imena tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva na ime DBV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu ½, u roku 15 dana.

III. Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe u točki I. opisanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod posl.br. OU- 923/2021, zaključen dana 20. rujna 2021.godine koji je zaključen između DBV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da se briše pravo vlasništva na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisana kao:

- 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Dvosobni stan s nusprostorijama u III (trećem) katu desno, površine 84,41 m2, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a koji stan se nalazi u zgradi koja je sagrađena na k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

s imena tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva na ime DBV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima DB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka, sve u roku 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljima DB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknade prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.526,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 22. listopada 2021. navode da su roditelji pok. DBV, dok je tuženik njezin suprug, a koja je preminula dana **.**.2021.godine.

Pok. DBV i tuženik da nisu imali djece pa stoga sukladno čl. 11. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19), istu nasljeđuju tužitelji i tuženik.

Tuženik i pok. DBV da su zaključili dana 20. rujna 2021.godine Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića, poslovni broj OU-923/2021.

DBV prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju imala je u bitnome pored ostalih i sljedeće dijagnoze:

- plućna tromboembolija PESI II,

- planocelularni karcinom pluća,

- sekundarna zloćudna novotvorina jetre,

- sekundarna zloćudna novotvorina pluća,

- sekundarizmi medijastinalnih i abdominalnih limfnih čvorova

- sekundarna zloćudna novotvorina bubrega i bubrežne zdjelice,

- sekundarna zloćudna novotvorina kosti i koštane srži,

- anemija u neoplastičnim bolestima,

- sekundarna trombocitopenija,

- subarahnoidalno krvarenje,

- opstruktivni hidrocefalus

- spastična hemiplegija,

- CVI – cerebrovaskularni inzult

- jatrogeni hiperkorticizam

Zbog prisutnih karcinoma na cijelome tijelu i drugih izrazito teških dijagnoza, DBV bila je u terminalnoj fazi bolesti u kojoj aktivno liječenje prestaje te nastupa palijativna skrb za umirućeg pacijenta.

Kako bi se ublažila visoka razina boli i olakšala smrt, pok. DBV uzimala je brojne lijekove među kojima su:

- Sevredol 10mg tbl svakih 6 sati,

- Tramal 20 kapi 4-6x na dan

Tužitelji osporavaju valjanost predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju budući da primateljica uzdržavanja DBV u trenutku sklapanja ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje te da je ugovoru nedostajao element aleatornosti, s obzirom na to da je u času sklapanja bila izvjesna njezina bliska smrt, slijedom čega je ugovor sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje, radi postizanja imovinske koristi.

Sklapanje predmetnog Ugovora da je protivno moralu društva te načelu savjesnosti i poštenja budući je tuženik znao da je primateljica uzdržavanja terminalno bolesni palijativni bolesnik pa da je krajnja, očekivana i poznata posljedica njezina zdravstvenog stanja - smrt kao izvjesna činjenica koja će po redovitom tijeku stvari nastupiti kroz relativno kratko vrijeme.

Predmetni Ugovor da je sklopljen u uvjetima izvjesnosti da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, kao i saznanja davatelja uzdržavanja da uzdržavanje neće biti ostvareno zbog skore smrti primatelja uzdržavanja. Tuženik da je tako iskoristio tuđu nevolju radi postizavanja nesrazmjerne imovinske koristi, slijedom čega da je zaključeni Ugovor ništetan sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), budući je u suprotnosti sa moralom društva i načelom savjesnosti i poštenja.

Zaključno navodi da davatelj uzdržavanja nije u niti jednom trenutku izvršavao niti jednu obvezu koju se obvezao izvršavati predmetnim Ugovorom, slijedom čega da se radi o fiktivnom pravnom poslu radi stjecanja imovinske koristi, a imajući u vidu da je primateljicu uzdržavanja uzdržavala njezina majka 1. tužiteljica DB.

Predlažu da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u točki I. izreke ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i navode iz tužbe te osnov tužbenog zahtjeva tužitelja.

Tuženik ne spori da je sa svojom pokojnom suprugom DBV zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod poslovnim brojem OU-923/2021.

Navodi da je pok. supruga 2008. godine preboljela moždani udar koji je prouzročio trajnu nesposobnost za rad zbog kojeg se tuženik morao skrbiti za nju.

U odnosu na navode u kojima tužitelji ističu kako primateljica uzdržavanja DBV u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, poslovni broj OU- 923/2021 nije bila sposobna za rasuđivanje tuženik ističe kako je to neistinito i neutemeljeno. Naime, tuženikova supruga, DBV je bila sposobna za rasuđivanje i sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji predstavlja njezinu stvarnu volju. Ona da je sklapanjem predmetnog ugovora htjela ostaviti svoju imovinu isključivo svome bračnom drugu koji već dugi niz godina skrbi o njoj.

Sposobnost za rasuđivanje u svezi sklapanja i potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojim suprugom ČB i njezinu stvarnu volju u vezi istog prije potpisivanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju da je utvrdio IB, dr. med. spec. psihijatar - stalni sudski vještak zajedno s psihijatrom dr. CB iz KBC-a Rijeka. Pregled primateljice uzdržavanja da je proveden u dva navrata i to 17. rujna 2021. godine u prisustvu članova obitelji i 20. rujna 2021. godine bez prisustva članova obitelji. U oba navrata da je primateljica uzdržavanja izjavila da sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavlja njezinu stvarnu volju, budući se njezin suprug duži niz godina skrbi i brine o njoj. Nadalje da je izjavila kako je njezina želja da njezin suprug ČB, u slučaju njezine smrti, naslijedi njezinu nepokretnu imovinu koju čine stan u [adresa] i polovica stana u kojem žive na adresi [adresa], a u koje su stanove ona i suprug uložili znatna novčana sredstva.

Osporava i navode tužitelja kako pok. DBV nije bila sposobna za rasuđivanje s obzirom na medikamente koje je uzimala.

Tuženik se nadalje očituje o navodu iz točke V. tužbe u dijelu kojem tužitelji navode kako nedostaje element aleatornosti pravnog posla. Naime tužitelji obrazlažu nedostatak aleatornosti s navodima da je prema njihovom mišljenju u času sklapanja ugovora bila izvjesna njezina bliska smrt, slijedom čega je Ugovor sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje, radi postizanja imovinske koristi. Navodi tužitelja su neutemeljeni. Naime tuženik je i prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju brinuo o svojoj supruzi počevši od 2008. godine kada je ona preboljela moždani udar. Moždani udar je prouzročio trajnu nesposobnost za rad, te joj je njezin suprug financijski potpomagao i skrbio za nju. Nadalje joj je on osiguravao brigu oko redovite zdravstvene njege, kao i nabavku svih potrebnih lijekova. Također je tuženik vodio brigu o održavanju osobne higijene supruge, brigu oko prehrane i održavanja čistoće njezine odjeće, kao i mjesta stanovanja. Sve okolnosti ovoga slučaja ukazuju na to da je primatelj uzdržavanja htio osigurati najbolju skrb u bolesti od strane osobe s kojom je i inače živio posljednjih godina života, a da s druge strane davatelju uzdržavanja nije moglo biti poznato koliko će dugo, unatoč bolesti, poživjeti njegova supruga.

Tuženik nadalje ističe da je na isti dan sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa suprugom, prema kojem je on davatelj uzdržavanja, a ona primatelj uzdržavanja poslovni broj OU-923/2021 sklopljen i Ugovor o doživotnom uzdržavanju poslovni broj Ou-924/2021 prema kojem je ČB primatelj uzdržavanja, a njegova supruga davatelj uzdržavanja. Navedeno je učinjeno kako bi se oba bračna druga osigurala u slučaju nepredvidivih okolnosti, odnosno ukazuje na činjenicu da je postojalo međusobno povjerenje između bračnih drugova.

Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiće tužbenog zahtjeva uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, saslušane su stranke i svjedoci CB i IB te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke dr.sc.

Nataši Đuran, dr.med. specijalist psihijatar .

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Iz iskaza 1. tužiteljice proizlazi da je njenoj kćerci DBV u ožujku 2021. dijagnosticiran karcinom pluća, rađena joj je bronhoskopija i druge pretrage i ustanovljeno je da se proširio na kosti i sve organe te da joj šef klinike priopćio da joj preostaju još tri tjedna života. Kćer da je rekla da će se pokušati liječiti, tako da je do 10. mjeseca bila na zračenju, na radioterapiji, na kemoterapiji, sve kako bi joj se smanjili nepodnošljivi bolovi. Navodi da je primala je jake lijekove protiv bolova. Iskazuje da je živjela sa suprugom u stanu u D, a ona da je svaki dan dolazila ujutro i bila s njom dok se suprug ne bi vratio s posla. Imala je jednu gospođu koja joj je pomagala, ali to samo dva mjeseca i to zadnje vrijeme, koja je prala suđe, čistila. Ona da je kuhala, dočekivala sestre za njegu, fizioterapeut je dolazio. Kćer je odmah bila pod palijativnom skrbi. Bila je nepokretna i samo je mogla govoriti. Tuženik je ovu gospođu koja joj je pomagala otkazao cca dva mjeseca prije smrti naše kćeri i došla je u stan s koferom njegova majka za koju joj je rekao da će ona sad preuzeti brigu. Dva dana nakon njenog dolaska došao je u stan doktor IB što nam je ona rekla i da napustimo prostoriju. Doktor IB je uperio kameru u nju, njen suprug je htio to isto snimiti, ali ga je njegov zet izbacio van. Dva dana nakon toga došli su doktor CB, IB i javni bilježnik Panjković koje ona nije osobno poznavala, a nisu joj se niti predstavili. Ona da je susjeda ĆB pitala o čemu bi se tu radilo i on da joj je naknadno rekao da se radi o zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ona s kćeri da nije nikada razgovara o zaključenju ovog ugovora niti ju išta pitala o tome jer nije imala prilike budući da joj je drugi dan pozlilo pa je dospjela u bolnicu. Navodi da se sa svojim zetom, kao ni njen suprug, nisu svađali niti su dolazili u sukob, pa su bili šokirani.

Kćer da je doživjela moždani udar 2008. zbog puknuća aneurizme te joj je u bolnici Rebro ugrađena premosnica i stent. Nakon operacije da je bila na rehabilitaciji u Krapinskim toplicama gdje je ona s njom provela cijelu godinu te je u razdoblju od 2008. do 2010. provodila to liječenje tako da se dosta dobro oporavila i počela samostalno hodati. Suprug da je dolazio u Krapinske toplice subotom i odlazio nedjeljom i sve je izgledalo lijepo.

Tek nakon smrti kćeri da joj je advokat uručio taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Inače njena kćer da je završila elektrotehniku i magistrirala ekonomiju, a osim nje imaju još jednu kćer.

U bitnome navodi da je tri godine nakom moždanog udara pok. DBV otišla u invalidsku mirovinu negdje tri godine nakon što se razboljela, prije toga je bila na bolovanjima i mirovina da je iznosila nešto preko 4.000,00 kn.

6. Drugotužitelj se u cijelosti pridružio iskazu svoje supruge 1.tužiteljice i nadodao, da je uložio sigurno 40.000,00 EUR u stan u D u [adresa], ali da za to nema dokaza.

7. Tuženik iskazuje da je s pok. DBV zaključio brak 2001. nakon dvije godine njihove veze. Ona da je dobila posao u HT-u u Zagrebu, a on da je radio u INA- i da je također u drugu službu prešao u Zagreb gdje su započeli zajednički život u stanu koji je bio u vlasništvu tužitelja i koji je bio u veoma derutnom stanju. Stoga da su veći dio primanja trošili za renoviranje istog tako da su napravili novi wc, kupaonicu, kuhinju, lođu i novi namještaj. U tom razdoblju njih nitko od tužitelja nije posjećivao već je 2.tužitelj 2006. došao u Zagreb i kada je vidio da je stan kompletno preuređen, on da je vlasništvo prenio darovnim ugovorom na DBV. 2008. da je dobio bolje plaćeni posao u INA-i u Rijeci tako da su oni uz pomoć stambenog kredita kupili stan u [adresa] i preselili u Rijeku. U listopadu iste godine DBV da je doživjela aneurizmu i potom težak moždani udar i navodi da od tužitelja nije imao podršku već da je sam organizirao njezin boravak u Zagrebu na Rebru te premještaj i operaciju gdje je s njom proveo dva i pol tjedna sam te je jedino on komunicirao s liječnicima, dr. J i drugima. Nakon toga da je prebačena na JIL u Rijeci, a potom je na rehabilitaciju otišla u Specijalnu bolnicu u Krapinske toplice. Budući da je uvidio da je tamo manjak medicinskog osoblja molio je 1.tužiteljicu da dođe kao ispomoć jer je on radio, ali je dolazio svaki petak i bio do nedjelje navečer s time da je spavao u Zagrebu. Prvotužiteljica da je imala smještaj koji joj je on pronašao i kojeg je sama plaćala, ali da je on snosio sve druge potrebne troškove. DBV je u siječnju ili veljači 2009. dijagnosticiran hidrocefalus pa je opet išla na operaciju na Rebro i taj zahvat da je također on dogovorio. U rujnu 2009. da se vratila kući u [adresa] i otada su živjeli kao i prije zajedno. Iskazuje da ju je on učio hodati, vodio logopedu, učila je rad na računalu ponovno, provodili su vikende, godišnje odmore i svo vrijeme zajedno. Kada joj je ustanovljena trajna nesposobnost za rad otišla je u invalidsku mirovinu koja joj je iznosila 2.800,00 kn, a ne 4.000,00 kn kako je iskazala 1.tužiteljica. Smatra da su navodi u tužbi dosta uvredljivi budući da je sam kuhao, čistio, vodio brigu o osobnoj higijeni svoje supruge i kupovao sve potrebno od odjeće i obuće. Tužiteljica da je dolazila u jutarnjim terminima radnim danom, ali ju on praktički ne bi vidio, kao ni za vrijeme covida nekih par mjeseci. U ožujku 2021. zbog sumnje na koronu otišli su na hitnu gdje je DBV dijagnosticiran karcinom pluća. Ona da je tražila liječenje koje je i započela pa se stoga navodi da joj je preostalo tri tjedna života ukazuju netočnima jer se tada ne bi ni liječila. Kroz cijeli taj period on da je sam snosio troškove liječenja na način da je iznajmio medicinski krevet, madrac protiv dekubitusa, suplemente, a fizioterapeuta i sanitet plaćali su dio 1.tužiteljica, a dio on. U periodu od 15. svibnja 2021. do otprilike 15. rujna 2021. angažirao je kao ispomoć 1.tužiteljici i DBV osobu koja je trebala pomoći 1.tužiteljici kod presvlačenja DBV. Dolazila je radnim danom, on ju je plaćao i dolazila je u vrijeme kad bi 1.tužiteljica boravila u stanu sama s DBV. Za vrijeme kad je DBV imala karcinom, 1.tužiteljica nije bila cijelo vrijeme s njom, već negdje do 15 ili 16 sati.

Nadalje navodi da je zajednička ideja bila da zaključe ove Ugovore, ali razlog zašto je DBV htjela je bio taj što nije željela da njezina sestra s kojom nije imala kontakt od 2008. do 2021. i koja joj nije došla niti na sprovod, išta naslijedi, jer su njih dvoje bili u braku 20 godina, zajednički stvarali imovinu, on sam brinuo o njoj i živjeli su u skladnom braku.

Ne sjeća se tko mu je savjetovao da angažira vještaka psihijatrijske struke kako bi isti utvrdio da je DBV sposobna za rasuđivanje i onda da je on kontaktirao dr. IB kojeg nije poznavao i on je došao u stan 17. rujna 2021. kad se desio ovaj incident s 2.tužiteljem. Dr. IB da nije imao kameru, ali je 2.tužitelj htio snimati doktora sa svojom pravom kamerom i tada mu je on rekao da je to njihov privatni prostor i da nije u redu da u njemu snima te da ga je obujmio i iznio iz stana, a poslije je došla policija s time da nikakvog zapisnika nije bilo.

Nakon toga, dr. IB je samoinicijativno doveo dr. CB kako bi bila dvojica i on je snimao samo zvučno, misli da je snimao dr. CB jer sa DBV nitko osim javnog bilježnika i njih dvojice nije bio prisutan u tom momentu.

Siguran je da je pok. DBV osobno rekla majci da ne želi da ništa nakon njezine smrti ostane njenoj sestri.

Na kraju iskazuje da je doživio veliku traumu, da mu je DBV umrla doma na rukama i da je bio emocionalno i u svakom drugom pogledu gotov, a 2.tužitelj da mu je slao gnjusne e-mailove, prijetio mu Alahovom kletvom, spominjao i njegovu majku, sestru, nećake, stoga da više to nije mogao podnijeti te je podnio prijavu nadležnom ODO-u.

8. Iz iskaza svjedoka IB proizlazi da je on na poziv tuženika koji ga je telefonski kontaktirao, a na prijedlog koliko se sjeća javnog bilježnika, koji je htio bio siguran da je pok. DBV sposobna za rasuđivanje, došao da pregleda pok. DBV u stan na Pećinama na 4. kat. To je bilo doba korone, u rujnu 2021. tako da su imali svi maske. U stanu da je zatekao familiju i to majku, oca, još neku ženu i supruga. Zamolio ih je da izađu iz prostorije da bi mogao obaviti pregled, ali otac da je stalno upadao u riječ i tražio ga je medicinsku iskaznicu i osobnu i ometao ga tako da je on s pok. DBV koja je bila u ležećem položaju svega par rečenica razmijenio. Na pitanje kome bi željela ostaviti imovinu, odnosno svoj dio rekla je da su majka i suprug vodili brigu o njoj, suprug je čak bio na bolovanju, živio je u stanu s njom, i u prisustvu majke rekla je da bi to željela ostaviti suprugu, a ne sjeća se je li to bilo pri prvom ili drugom pregledu kada je rekla da su suprug i ona uložili sredstva u stan u [adresa]. Budući da nije mogao u takvim okolnostima dalje razgovarati s pok. DBV, napustio je stan.

Nakon par dana ponovno da ga je pozvao tuženik da dođe izvršiti pregled rekavši da neće biti više incidenata. On da je tada nazvao i zamolio kolegu CB da zajedno odu pregledati pok. DBV budući da je znao da radi u KBC-u i sudski je vještak, te kako bi zauzeli zajednički stav. Dr. CB je tonski snimao razgovor uz dopuštenje pok. DBV, radilo se o razgovoru u sobi i ne sjeća se točno, ali jedno kraće vrijeme su bili s pokojnom sami vodili razgovor, a kasnije su i majka i suprug ušli u sobu jer je majka imala medicinsku dokumentaciju pa im je dala da ju pogledaju. Iz medicinske dokumentacije da je bilo vidljivo da se radi o karcinomu pluća u terminalnoj fazi s metastazama na većini organa, ali da nisu vidjeli metastaze na mozgu, niti dr. CB niti on jer su zajedno gledali tu dokumentaciju. Sjeća se da je rekla da je bila na zračenju i da sada ima manje bolova, a na pitanje kome želi ostaviti svoju imovinu decidirano je odgovorila da želi ostaviti suprugu, mislim da je bila i majka prisutna, pa je bilo evidentno da zna što ima od imovine i kome to želi i zašto ostaviti, jer su uložili zajednička sredstva. Njegov zaključak je da je u tom trenutku bila pok. DBV sposobna za rasuđivanje i da je mogla shvatiti značaj svojih postupaka.

Svjedok navodi da ga je nakon svih događaja kontaktirao 2. tužitelj i bez obzira na empatiju koju je osjećao prema članovima obitelji, da je čak mislio otići na policiju jer ga je 2. tužitelj par mjeseci mailovima uznemiravao i prijetio mu na vrlo ružan način, ali je odustao i zamolio ga da to više ne čini.

9. Iz iskaza svjedoka CB proizlazi da je njega kolega IB kontaktirao dan prije pregleda pok. DBV rekavši mu da je imao neugodna iskustva s članovima obitelji i zamolio ga da zajedno obave pregled kako bi to imalo jaču vjerodostojnost, na što da je on iz kolegijalnosti i pristao. Pregled da je obavljen u mjestu stanovanja i u sobi da su bili sa pok. DBV njih dvoje, a pri kraju je došao i javni bilježnik. Imao je na uvid medicinsku dokumentaciju i bilo je razvidno da je teško bolesna a čega je i sama bila svjesna jer je karcinom pluća metastazirao na ostale organe. Njemu da je bilo bitno da se isključe metastaze na mozgu, a sada se ne sjeća se da li je postojao u dokumentaciji CT mozga, no nigdje se nisu spominjala metastaze u mozgu. Isto tako da su izvršili uvid u terapiju koju je uzimala kako bi vidjeli utjecaj analgetika na sposobnost rasuđivanja te joj je on postavio tri pitanja koja uvijek postavlja u tim slučajevima - da li je svjesna o kakvom pravnom aktu se radi, koja je njezina imovina i tko su njezini nasljednici. Koliko se sjeća, radilo se o dva stana, ona je uz napor ali jasno iskazivala da želi imovinu ostaviti svom suprugu, da nema djece, a na pitanje zašto ne sačini oporuku rekla je da bi onda njeni roditelji kao nasljednici imali pravo na nužni dio, a ona to da ne želi. Bila je svjesna i vrijednosti imovine. Bitno je za reći i da je imala moždani udar više od 10 godina prije ovog pregleda, ali da nije bilo nikakvih psihijatrijskih dijagnoza i posljedica niti liječenja koji bi se mogli dovesti u vezu sa sposobnošću za rasuđivanje. On da je u struci 30 godina, a sudski vještak da je od 2008. Ima preko 1100 vještačenja u svojoj psihijatrijskoj karijeri i uglavnom vještači u obiteljskim i parničnim postupcima radi utvrđivanja poslovne sposobnosti.

10. Stalni sudski vještak dr.sc. Nataša Đuran, dr.med. specijalist psihijatar ističe kako se u vještačenjima ove vrste najčešće ne može obaviti osobni pregled ispitanika te se ocjene temelje isključivo na podacima sadržanima u sudskom spisu. Tako je i u ovom slučaju analizom spisa i medicinske dokumentacije vidljivo da je pok. DBV rođena **.**.1970., a umrla je 2. listopada 2021. U braku je bila s ČB od 2001. Živjeli su u zajedničkom stanu i nisu imali djece. Prema dokumentaciji u spisu pok. DBV nije bila teže bolesna do studenog 2008. kada je dobila subarahnoidalno krvarenje uz rupturu aneurizme. Nakon rehabilitacije se dobro oporavila što je vidljivo i iz nalaza psihologa iz 2012. Godine 2021. dijagnosticiran joj je metastatski karcinom pluća.

U spisu ne postoji psihijatrijska dokumentacija za sada pok. JBV osim nalaza dvojice psihijatara koji su ju pregledali na dan potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju. U navedenom nalazu ne nalazi se nikakvih zapreka s psihijatrijske strane koje bi ometale shvaćanje svojih odluka i postupaka, odnosno znala je kakav ugovor potpisuje.

Unatoč tome što se radilo o teško bolesnoj osobi, pok. DBV nije pregledavana psihijatrijski.

U spisu se nalazi jedno psihologijsko testiranje iz 2012. u kojem se ne uočava nikakva dublja psihopatologija.

Iz medicinske dokumentacije proizlazi kako se pok. DBV liječila na onkologiji, u zadnjoj hospitalizaciji koja je bila do kraja srpnja 2021. se u nalazu navodi kako je pok. DBV pri svijesti i orijentirana.

Analiza motivacije za potpisivanje Ugovora pok. DBV ne upućuje na psihopatološke dimenzije tog pitanja, već se njeni motivi mogu razumjeti na razini ličnosti i dinamike obiteljskih odnosa.

Analiza svih do sad raspoloživih medicinskih podataka kao i nalaza psihijatra u vrijeme potpisivanja Ugovora prethodnih vještačenja ne nudi dovoljno uvjerljivih psihopatologijskih argumenata koji bi isključivali sposobnost za rasuđivanje u vrijeme sačinjenja Ugovora 20. rujna 2021.

Vještak zaključuje da je pok. DBV bolovala od metastatskog karcinoma pluća. Ta je bolest dijagnosticirana 2021. Nigdje se u medicinskoj dokumentaciji ne spominje bilo kakva narušenost rasuđivanja, niti bilo kakva druga psihopatologija. Na dan potpisivanja Ugovora pregledana je od dva psihijatra koji su zaključili kako je sposobna shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati njima, odnosno sposobna je slobodno odlučiti o sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojim suprugom ČB. Stoga je mišljenja kako je pok. DBV bila u stanju shvatiti značenje svog postupanja i njegove posljedice u vrijeme poduzimanja ove pravne radnje.

11. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelji su istakli primjedbu da se vještak prilikom izrade istog nije u dovoljnoj mjeri očitovao da li su brojni lijekovi, a neki i sa opioidnim sadržajem, mogli utjecati na stanje svijesti pok. DBV te ako jesu na koji način i u kojem obujmu obzirom na propisane doze i to kako svaki pojedinačno, tako i u međusobnim interakcijama.

12. Vještak se na te primjedbe očitovao podneskom od 6. kolovoza 2025. na način da ističe da s obzirom na sve navedene lijekove koji su bili ordinirani i dalje je mišljenja kako je pok. DBV bila u stanju shvatiti značenje svog postupanja i njegove posljedice, odnosno nitko od medicinskog osoblja, psihijatara ili javnog bilježnika nije uočio većeg odstupanja u njezinom psihičkom funkcioniranju, unatoč uzimanju lijekova koji su navedeni.

13. Tužitelji osporavaju valjanost predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju tvrdnjom da primateljica uzdržavanja u trenutku sklapanja Ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje te da je Ugovoru nedostajao element aleatornosti s obzirom na to da je u trenutku sklapanja bila izvjesna bliska smrt primateljice uzdržavanja.

Prije svega valja naglasiti da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti i da stoga glede pitanja ništavosti podliježe pravilima obveznog prava iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) kao i svaki drugi ugovor.

Element aleatornosti kod Ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi iz činjenice da točan iznos i vrijednost uzajamnih činidbi (davanja i primanja) nisu unaprijed poznati, već ovise o neizvjesnom događaju – smrti primatelja uzdržavanja. Zbog toga se vrijednost uzdržavanja i vrijednost imovine koja prelazi na davatelja nakon smrti ne moraju podudarati, a Ugovor se ne može pobijati zbog prekomjernog oštećenja.

Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju Ugovor nije sklopljen iskorištavanjem tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi pa da bi bio ništav, odnosno suprotan moralu društva, a protivan i načelu poštenja i savjesnosti.

Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je pok. DBV u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 20. rujna 2021. bila sposobna za rasuđivanje te da je bila u stanju u potpunosti shvatiti značenje svog postupanja i njegove posljedice. To proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. Nataša Đuran, dr.med. specijaliste psihijatra te iskaza svjedoka IB i CB koji su obavili pregled i razgovor s istom neposredno prije zaključenja Ugovora i kojima je ista jasno i suvislo objasnila motive zaključenja Ugovora, odnosno navela da svoju imovinu želi ostaviti u cijelosti svom suprugu koji vodi brigu o njoj i sa kojim je tijekom braka uložila znatna sredstva u nekretnine koje mu ostavlja i čije je vrijednosti bila svjesna, a što je sve izjavila i u prisutnosti svoje majke, ovdje 1.tužiteljice, kako svjedoči svjedok IB koji se ne sjeća točno je li to bilo prilikom prvog ili drugog pregleda iste.

14. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tuženika koji je u svom iskazu detaljno iznio kronološki prikaz života s pokojnom suprugom od vremena zaključenja njihovog braka 2001. pa do njezine smrti 2021. Iz iskaza proizlazi da je njihov brak bio skladan, da su supružnici zajednički donosili oduke o mjestu stanovanja i ulaganju u nekretnine i ostale odluke vezane uz zajednički život te budući da u braku nije bilo djece isti su, po mišljenju suda, bili više emocionalno povezani i upućeni jedan na drugoga. Nadalje, nesporno je da je tuženik svojoj supruzi počevši od 2008. kada je preboljela moždani udar, koji joj je prouzročio trajnu nesposobnost za rad koja je rezultirala odlaskom u invalidsku mirovinu, financijski potpomagao i skrbio za nju te sam organizirao njezin boravak na liječenju u Zagrebu te premještaj i operaciju na JIL u Rijeku, a potom i na rehabilitaciju u Specijalnu bolnicu Krapinske toplice. Nakon što je pok. DBV dijagnosticiran karcinom pluća u ožujku 2021. započelo je liječenje na njezinu inicijativu i želju za produljenjem života, pa se navodi 1.tužiteljice da je ista imala saznanja kako joj je preostalo samo tri tjedna života ukazuju u cijelosti neživotnim i neprihvatljivim. Kroz cijeli period do njezine smrti tuženik je snosio troškove liječenja, nabavio potrebna medicinska pomagala, angažirao fizioterapeuta i ispomoć 1.tužiteljici u osobi koja joj je pomagala kada je za vrijeme njegovog radnog vremena skrbila o kćeri. Sama činjenica da mu je pok. supruga umrla na rukama upućuje na zaključak da je tuženik doživio emocionalni stres, nakon kojeg nije dobio podršku tužitelja već mu je 2.tužitelj slao uvredljive e-mailove zbog čega je i podnio prijavu nadležnom ODO- u. Istinitost ovog dijela iskaza potvrđuje i svjedok IB koji je iskazao da ga je 2.tužitelj par mjeseci nakon smrti pok. DBV uznemiravao i prijetio na isti način te je bez obzira na empatiju koju je osjećao prema članovima obitelji jedno vrijeme namjeravao podnijeti kaznenu prijavu.

Zato po shvaćanju ovoga suda predmetni Ugovor nije protivan moralu društva, jer Ugovor sadrži elemente aleatornosti, ali nema elemenata za zaključak da bi teška dijagnoza sama po sebi ukazivala na to da je tuženik sklopio Ugovor koristeći nevolju primateljice uzdržavanja, pa u predmetni Ugovor nije ništav po čl. 322. st.1. ZOO-a.

Stoga u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje izloženih pretpostavki za ništavost Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer iako je Ugovor trajao kraće vrijeme (od zaključenja ugovora 20. rujna 2021. do smrti primateljice uzdržavanja 2. listopada 2021.) tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik duži niz godina od moždanog udara 2008. isključivo brinuo o tužiteljici, te ju pomagao, a posebice intenzivno od oboljenja pa do smrti, a indikativno je da je na isti dan sklapanja Ugovora sa suprugom prema kojem je on davatelj uzdržavanja sklopljen i ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem je tuženik primatelj uzdržavanja, a što sve upućuje da je postojalo međusobno povjerenje između supružnika.

Mišljenje je suda da Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije sklopljen niti u svrhu izigravanja prava na nasljeđivanje ostalih zakonskih sunasljednika, osobito sestre pok. DBV koja nije nasljednica 1. nasljednog reda, već isključivo predstavlja stvarnu volju pok. DBV koja je sklapanjem predmetnog Ugovora htjela ostaviti svoju imovinu isključivo svom bračnom drugu s kojim je bila u skladnoj životnoj i ljubavnoj zajednici kao zahvalu za dugi niz godina skrbi o njoj, a koje pravo joj je nesporno pripadalo za života.

Okolnost da je primateljica uzdržavanja umrla relativno kratko vrijeme nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne čini sama po sebi Ugovor ništavim, posebno u situaciji kada tužitelji nisu dokazali da bi tuženik zaključio Ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primateljice uzdržavanja (Rev-325/15).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

15. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, pristup ročištima 12. prosinca 2024., 6. veljače 2025., 2. travnja 2025., 29. travnja 2025. i 3. listopada 2025. svaki u iznosi od 200 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 300,00 EUR, pristojba na odgovor na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 1.526,55 EUR.

U Rijeci, 20. studenoga 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. 1. i 2. tužitelja

- pun. tuženika