REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3945/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Sanji Dozet, odvjetnici iz Zagreba, B. Adžije 17 A, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 20. studenog 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03390382346, URBROJ: 341-99-05/3-24-4212 od 06. kolovoza 2024. godine.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-06/23-01/03390382346, URBROJ: 341-25-05/3- 23-166214 od 08. veljače 2024. godine.
III. Tužitelju se počevši od 24. siječnja 2024. godine utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 50%, razina 2, po točki III-7 Liste oštećenja organizma, čiji je uzrok bolest.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 3.550,00 €, na što zatezne kamate u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove presude.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 06. kolovoza 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 08. veljače 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju utvrđeno tjelesno oštećenje od 30% te je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
Tužitelj u tužbi osporava utvrđeni postotak tjelesnog oštećenja te ukazuje na svoje zdravstveno stanje.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je proveo vještačenje po vještaku neurologu Vesni Šerić.
Osporavano drugostupanjsko rješenje je nezakonito, a nezakonito je i prvostupanjsko rješenje iz upravnog postupka.
Tužitelj je nakon pretrpljenog moždanog udara (02. travnja 2020. godine) 11. rujna 2023. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
Tijela vještačenja su tužitelju nakon pregleda 24. siječnja 2024. godine utvrdila tjelesno oštećenje od 30% (razina 1), prema točki III-7 Liste oštećenja organizma (Lista), a kao uzrok tog tjelesnog oštećenja je navedena bolest.
U tom smislu su onda i bila donesena rješenja u oba stupnja upravnog postupka. Sud je u ovom upravnom sporu prihvatio prijedlog za provedbu vještačenja po nezavisnom sudskom vještaku te je to vještačenje povjereno vještaku neurologu Vesni Šerić.
Vještakinja je po zahtjevu suda pregledala svu relevantnu medicinsku dokumentaciju tužitelja te je i neposredno provela njegov klinički pregled. Pritom je analizirala i noviju tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, nastalu nakon provedenih vještačenja u upravnom postupku.
Vještakinja je potvrdila da je tužitelj 02. travnja 2020. godine doživio moždani udar, a nakon provedene rehabilitacije je došlo do regresije neurološkog deficita, ali uz zaostalu slabost desnih ekstremiteta (lakšu slabost ruke i jaču slabost noge), uz diskretnu desnu facioparezu i uz jaku hemihipesteziju desne polovice tijela te uz talamičku bol.
Vještakinja je potvrdila utvrđivanje tjelesnog oštećenja po točki III-7 Liste, ali je ocijenila da bi u okviru predviđenog raspona od 30% do 100% tužiteljevo tjelesno oštećenje trebalo ocijeniti u visini od 50% (razina 2), imajući u vidu da je tužitelj dešnjak i da tijela vještačenja u upravnom postupku nisu cijenila slabost desne ruke, odnosno nespretnost desne šake.
Vještakinja također smatra da je uzrok nastanka tjelesnog oštećenja bolest. Posebno je ukazala na to da je zaostali neurološki deficit nakon dvije godine od moždanog udara definitivan.
Tužitelj je istaknuo primjedbe pa je sud vještakinju pozvao i na raspravno ročište, radi usmenog davanja nalaza i mišljenja.
Vještakinja je na ročištu u odnosu na primjedbe tužitelja navela da prilikom utvrđivanja tjelesnog oštećenja nije u obzir uzela tinitus (šum u uhu), s obzirom na to da taj medicinski problem tužitelj dalje nije medicinski obrađivao. Međutim, cijenila je sve posljedice moždanog udara, prvenstveno u pogledu slabosti i izrazite bolnosti njegovih desnih ekstremiteta. U pogledu kralježnice vještakinja navodi da MR nalaz ukazuje na degenerativne promjene, ali one nisu takve da bi utjecale na povećanje stupnja tjelesnog oštećenja. Na upit o datumu od kojeg je tužitelju moguće utvrditi tjelesno oštećenje, vještakinja je potvrdila da posljedice moždanog udara ostaju trajne nakon dvije godine, a u ovom slučaju tužiteljeva medicinska dokumentacija ukazuje na stacionarno stanje, što znači da nema bitnih promjena u pogledu stupnja tjelesnog oštećenja u zadnjih nekoliko godina.
Nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja stranke više nisu imale primjedbi ni pitanja za vještakinju pa je i sud nalaz i mišljenje vještakinje Vesne Šerić u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.
Iz navedenog vještačenja proizlazi da je tužitelju u smislu čl. 61. st. 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO) te na temelju čl. 21. Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 96/23 - Uredba) trebalo utvrditi postojanje tjelesnog oštećenja od 50% (razina 2), na temelju točke III-7 Liste, a uzrok tog tjelesnog oštećenja je bolest.
Navedeno tjelesno oštećenje je bez obzira na naknadno dostavljenu medicinsku dokumentaciju trebalo utvrditi još prilikom pregleda tužitelja pred prvostupanjskim tijelom vještačenja 24. siječnja 2024. godine, jer je vještakinja jasno ukazala na to da je trebalo cijeniti i slabost tužiteljeve desne ruke (šake) i činjenicu da je dešnjak, kao i to da njegova medicinska dokumentacija ukazuje na stacionarno stanje u zadnjih nekoliko godina.
Prema tome, vještačenja provedena u upravnom postupku nisu bila pravilna, pa su stoga posljedično i rješenja zasnovana na njima nepravilna i nezakonita. Stoga je osporavano drugostupanjsko rješenje od 06. kolovoza 2024. godine usvajanjem tužbenog zahtjeva poništeno (čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima - ZUS), a potom je poništeno i prvostupanjsko rješenje od 08. veljače 2024. godine. Tužitelju je potom u sporu pune jurisdikcije počevši još od 24. siječnja 2024. godine utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50%, razina 2, po točki III-7 Liste, čiji je uzrok bolest - na temelju čl. 61. st. 1. i 3. ZMO-a te na temelju čl. 21. st. 2. Uredbe. Tužitelju na temelju čl. 61. st. 2. ZMO-a ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, jer kod njega tjelesno oštećenje nije nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 3.000,00 €, a tome treba pribrojiti i plaćeni trošak vještačenja od 550,00 €. Na ukupan trošak od 3.550,00 € zatražene zatezne kamate u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a).
U Zagrebu, 20. studenog 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Sanja Dozet
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba
