Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9162/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene ĆK i drugookrivljenog ZK zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. i stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), odlučujući o žalbama prvookrivljene ĆK podnesenoj po branitelju Rafaelu Krešiću odvjetniku iz Zagreba, te drugookrivljenog ZK podnesenoj po branitelju Nenadu Grofu odvjetniku iz Zagreba protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj:Pp-15890/2024 od 25. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba drugookrivljenog ZK i prvostupanjska presuda u odnosu na drugookrivljenika potvrđuje.

II. Djelomično se prihvaća žalba prvookrivljene ĆK, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri zabrane međusobnog približavanja na udaljenost od 100 metara gdje god se nalazi u Republici Hrvatskoj i zaštitna mjera zabrane međusobnog uznemiravanja i uhođenja u trajanju od jedne godine na način da će se u izrečenu zaštitnu mjeru uračunati vrijeme trajanja mjere opreza zabrane približavanja bivšem izvanbračnom suprugu ZK, kao i zabrana uspostavljanja i održavanja veze s njim izrečena rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj:Pp-15890/2024-5 od 23. prosinca 2024. godine u trajanju do okončanja prekršajnog postupka, u smislu odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba prvookrivljene ĆK, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na žaliteljicu.

IV. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi sa člankom 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) prvookrivljena ĆK i drugookrivljeni ZK su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 120,00 (stodvadeset) eura, svaki u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj:Pp-15890/2024 od 25. srpnja 2025. proglašeni su krivima prvookrivljena ĆK i drugookrivljeni ZK da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prvookrivljena ĆK, a drugookrivljeni ZK prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te im je svakom izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenicima je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme za koje su bili lišeni slobode u uhićenju po policijskim službenicima VII Policijske postaje Zagreb od dana 23. prosinca 2024. godine u 14,00 sati do 23. prosinca 2024. u 22,45 sati kao jedan dan zatvora pa svaki okrivljenik ima za izdržati još 29 dana zatvora, a na temelju članka 41. u svezi sa člankom 44. stavkom 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona prema okrivljenicima se primijenjena uvjetna osuda, te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenici u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji im je izrečena ista ili teža kazna od izrečene.

2. Na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera zabrane međusobnog približavanja na udaljenost od 100 metara gdje god se nalazili u Republici Hrvatskoj i zaštitna mjera zabrane međusobnog uznemiravanja ili uhođenja sve u trajanju od jedne godine.

3. Nadalje, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, svaki.

4. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe po braniteljima zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji, a prvookrivljenica ĆK navodi da joj nije valjano uračunata mjera opreza niti dostatno obrazložena, a sukladno odredbi članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona.

5. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

6. Žalba prvookrivljenice ĆK je djelomično osnovana, a žalba drugookrivljenog ZK je neosnovana.

7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda, a niti bitne povrede na koje žalitelji ističu u žalbi iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

8. Naime, prvookrivljena ĆK i drugookrivljeni ZK ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi koje sadrži su nejasni i znatno proturječni, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi.

8.1. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala u okviru čega je, između ostalog, reproducirao obrane oboje okrivljenika, reproducirao na raspravi u žurnom postupku 2. siječnja 2025. godine snimku na usb stiku dostavljenu od strane prvookrivljenice sa dinamikom događaja u kuhinji dana 23. prosinca 2024. u vremenu od 11,49 sati do 12,27 sati, a na koju se očitovao na raspravi drugookrivljeni ZK i njegov branitelj, zatim je na ročištu u žurnom postupku 16. svibnja 2025. godine u nazočnosti okrivljenika i njihovih branitelja reproducirana snimka koju je na dvd dostavio drugookrivljenik, koju snimku je prvookrivljenica smatrala prilagođenom drugookrivljeniku jer da nedostaju pojedini dijelovi, a na toj raspravi reproducirane su i snimke učinjene mobitelom od strane prvookrivljenice, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileže spisu, te u točki 13. obrazloženja prvostupanjske presude sve provedene dokaze prvostupanjski sud je analizirao i obrazložio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanim, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o sankciji, a isti su jasni i nisu proturječni. Zbog toga je ocjenjeno da žalbe okrivljenika zbog bitne povrede iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona nisu osnovane.

9. Prvookrivljenica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u izreci presude naveo da je počinila prekršaj iz članka 10. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji iako prekršaj pod tim člankom i stavkom u predmetnom zakonu ne postoji. Međutim, u izreci presude je osim materijalne odredbe članka 10. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji navedeno da je isti kažnjiv za prvookrivljenicu po članku 22. stavku 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa dakle navedeni propust suda ne predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka kako to smatra žaliteljica.

10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenici obrazlažu pregledane video snimke u postupku na način koji njima odgovora umanjujući osobnu odgovornost, odnosno tumače navedene snimke prilagođene svom interesu. Dakle, obrane okrivljenika dane nakon pregledanih snimku međusobno su djelomično proturječne i očito usmjerene na umanjene vlastite odgovornosti pri čemu svaki od okrivljenika selektivno tumači sadržaj snimke na način koji mu ide u prilog, a na teret drugog suokrivljenika.

10.1. Prvostupanjski sud je reproducirao, cijenio i valjano obrazložio sve provedene dokaze, te posebno analizirao snimke događaja koje jasno i nedvojbeno pokazuju dinamiku relevantnih radnji, a što je u točki 13. obrazloženja prvostupanjske presude dostatno i argumentirano obrazložio, koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud, te kako je prvostupanjski sud sukladno članku 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijeni provedene dokaze i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, pri čemu nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, a razlozi zbog kojih je, na temelju slobodne ocjene dokaza, uzeo neku činjenicu dokazanom ili nedokazanom moraju imati podlogu u općim načelima ljudskog mišljenja, logici i opće prihvaćenim društvenim i pravnim načelima i standardima, što je sve učinio prvostupanjski sud u ovom prekršajnom predmetu.

11. Stoga, žalbenim navodima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju pravilnost i stupanj pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba ni zbog te žalbene osnove.

12. Nadalje, ispitujući odluku o primijenjenoj prekršajnopravnoj sankciji uvjetnoj osudi, ovaj Sud je zaključio da navedena mjera nije prestroga, te da su u dostatnoj mjeri vrednovane sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere prekršajne sankcije, te da nije potrebna preocjena navedenih okolnosti koje je imao u vidu prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji.

13. Po ocjeni ovog Suda, kao i činjenicu da su vrlo izraženi zahtjevi provedeni generalno preventivnog djelovanja u konkretnom slučaju se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i članka 42. stavka 2. Prekršajnog zakona ostvariti primijenjenom prekršajnopravnom sankcijom uvjetnom osudom.

14. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenicima na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrekao zaštitnu mjeru zabrane međusobnog približavanja na udaljenost od 100 metara gdje god se nalazili u Republici Hrvatskoj, kao i mjeru zabrane međusobnog uznemiravanja ili uhođenja sve u trajanju od jedne godine, a koju primjenu zaštitne mjere je valjano i obrazložio.

15. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da su odnosi između okrivljenika znatno poremećeni, obilježeni dugotrajnim međusobnim nesuglasicama i učestalim sukobima, pa i ovaj Sud smatra da nastavak neposrednog kontakta između okrivljenika nosi realnu opasnost od daljnjih sukoba i ponavljanja prekršaja imajući u vidu narušenu komunikaciju i visoku razinu konfliknosti među strankama.

16. Stoga nije prihvaćen žalbeni navod drugookrivljenika, a jednako tako niti prvookrivljenice da nije bilo osnove za izricanjem navedene zaštitne mjere.

16.1. Međutim, pravilno žaliteljica ističe da joj prvostupanjski sud u izreci prvostupanjske presude nije na temelju odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona u izrečenu zaštitnu mjeru uračunao mjeru opreza, a citiranom odredbom zakona je propisano ako je prije ili tijekom trajanja postupka prema okrivljeniku određena mjera opreza koja po svojem sadržaju i svrsi odgovora zaštitnoj mjeri koja je odlukom o prekršaju primijenjena prema okrivljeniku ili za vrijeme trajanja mjere opreza uračunava se u vrijeme trajanja primijenjene zaštitne mjere, pa je ovaj Sud u tom dijelu prihvatio žalbu okrivljenice ĆK, a na koju povredu pazi po službenoj dužnosti, te je preinačio prvostupanjsku presudu na način da će se na temelju odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona u izrečenu zaštitnu mjeru uračunati mjera opreza koja je okrivljenici izrečena rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj:Pp-158u90/2024-5 od 23. prosinca 2024. godine i to mjera opreza zabrane približavanja bivšem izvanbračnom suprugu ZK na udaljenost do 100 metara na teritoriju Republike Hrvatske, kao i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa istom, a koja po svojem sadržaju i svrsi odgovara zaštitnoj mjeri izrečenoj pobijanom presudom.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravilno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, a koji je odlučivao u redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika, ili samo okrivljenika. Paušalna svota je u skladu sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Mirjana Medić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.