REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: VE, zbog prekršaja iz čl.216.st.1.t.3. i st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/10000 URBROJ: 511-19-36-25-1, od 16.04.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 20.11.2025.g., kada je i objavljena presuda, bez nazočnosti okrivljenika, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
Okrivljenik VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno osuđivan,
k r i v j e
što je 16. travnja 2025. u 16,30 sati u Velikoj Gorici, upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] krećući se kolnikom Trga kralja Petra Krešimira IV., u smjeru sjeveroistoka i dolaskom do kbr. 4 navedene ulice, izvršen je nadzor vozila i vozača kojom prilikom je utvrđeno da upravlja vozilo prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilima obzirom da nije položio vozački ispit,
čime je počinio prekršaj iz čl.216.st.1.t.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.216.st.3. istog Zakona,
pa mu se temeljem navedenih propisa
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.320,00 (tisuću tristo dvadeset) EURA.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Prema okrivljeniku se zbog počinjenog prekršaja, ne primjenjuje predložena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci, jer sudac smatra kako izricanje takve mjere nije opravdano niti svrhovito, budući okrivljenik nije niti stekao pravo na upravljanje, odnosno nema položen vozački ispit, pa mu je već samim time zabranjeno upravljanje motornim vozilima.
IV/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 16.05.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog počinjenog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Sud je okrivljeniku za dan 24.07.2025.g. uputio poziv da pristupi ročištu pred Sudom radi ispitivanja i iznošenja obrane u vezi s terećenim prekršajem, ali se poziv vratio neuručen s napomenom pošte „obaviješten nije podigao pošiljku“.
Slijedom navedenog, prvo zakazano ročište za glavnu raspravu je odgođeno te je zakazano novo ročište.
3.
Sud je okrivljeniku za dan 14.10.2025.g. uputio novi poziv da pristupi ročištu pred Sudom radi ispitivanja i iznošenja obrane u vezi s terećenim prekršajem, ali se i drugi poziv vratio neuručen s napomenom pošte „obaviješten nije podigao pošiljku“.
4.
Sud je putem MUP-a, PP Delnice, zatražio terensku provjeru adrese okrivljenika i uručenje poziva za ročište zakazano za dan 14.10.2025.g., povodom čega je Policijska postaja Delnice s Ispostavom Čabar dostavila Sudu potpisanu dostavnicu od strane BE s prebivalištem u [adresa].
5.
Slijedom navedenog proizlazi da je okrivljenik za ročište zakazano za dan 14.10.2025.g. uredno zaprimio poziv dana 30.09.2025.g., što je vidljivo iz vraćene dostavnice poziva, ali se na zakazano ročište nije odazvao i nije pristupio pred Sud niti je ispričao svoj izostanak, pa je i drugo ročište za glavnu raspravu odgođeno.
6.
Sud je izvršio uvid u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) i utvrdio da okrivljenik ima aktivnu poznatu adresu prebivališta: [adresa], od dana 27.06.2023.g., kada je zadnja adresa prebivališta prijavljena.
7.
Sudac je utvrdio da je okrivljeniku temeljem odredbe čl.109.a st.1. Prekršajnog zakona, dana 16.04.2025.g., od strane ovlaštenog tužitelja MUP, PUZ, PP Velika Gorica, izdana Obavijest počinitelju prekršaja, a u kojoj je upoznat sa svojim pravima i dužnostima kao i mogućnostima, te da je okrivljenik istog dana primio i potpisao Obavijest koja mu je uručena osobno na ruke.
8.
Slijedom svega navedenog sudac je zaključio kako postoje okolnosti koje ukazuju da se okrivljenik ne želi odazvati na pozive Suda, te da očito izbjegava iznijeti obranu, pa je temeljem odredbe čl.145.st.5. Prekršajnog zakona poziv za ispitivanje okrivljenika za datum 20.11.2025.g., istaknut na e-oglasnu ploču ovog Suda dana 14.10.2025.g., a protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom.
9.
Budući se okrivljenik na uredni poziv ovog Suda za ročište za glavnu raspravu, dostavljen putem e-oglasne ploče, nije odazvao, nije opravdao svoj izostanak, niti je iznio svoju obranu u pisanom obliku, sudac je zaključio da okrivljenik ne želi pristupiti pred ovaj Sud na ročište za glavnu raspravu niti iznijeti svoju obranu, pa je vodeći se odredbom čl.85.st.3. Prekršajnog zakona, budući okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu, uzeo da se okrivljenik u daljnjem tijeku prekršajnog postupka brani šutnjom.
10.
Stoga je sudac temeljem čl.167.st.3. Prekršajnog zakona odlučio da se glavna rasprava održi bez nazočnosti okrivljenika, jer to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, a sudac je zaključio da pribavljeni i izvedeni dokazi pružaju dostatnu osnovicu za donošenje valjane presude.
11.
U dokaznom postupku ispitan je svjedok PE, policijski službenik, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 16.04.2025. oko 16,30 sati iz OKC-a PUZ-a dojavljeno Policijskoj postaji Velika Gorica kako kolegica iz OKC-a prati jedan osobni automobil za kojeg postoji sumnja da je ukraden. Ta kolegica pratila je isto vozilo od Popovca do [adresa] te je dojavila da se vozač ima namjeru parkirati kod [adresa]. u [adresa]. On je, kao krim službenik u Policijskoj postaji Velika Gorica, došao do Trga kralja Petra Krešimira IV. te je zamijetio kako vozač upravlja vozilom i parkira isto na parkirnom prostoru koji se nalazi na Trgu. Iz vozila je izašao vozač i jedna ženska osoba te su ušli u jednu trgovinu. Daljnjim postupanjem prema vozaču utvrdio je njegov identitet, a provjerom u IS MUP-a RH utvrdio je da je vozač upravljao vozilo prije stjecanja prava na upravljanje jer nema položen vozački ispit. Zamolio je kolege iz prometnog odjela da prilikom sastavljanja optužnog prijedloga protiv tog vozača kao okrivljenika njega navedu kao osobu koja je utvrdila počinjenje prekršaja. To je sve što ima za iskazati.
12.
Sudac je u nastavku dokaznog postupka izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja broj 1061699170, obavijest Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: NK-214-02/25-16/2724, URBROJ: 511-19-36-25-1 od 16. travnja 2025. upućena PU Primorsko- Goranska, Policijskoj postaji Vrbovsko, izvješće o postupanju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Policijske postaje Ludbreg od 17. travnja 2025., izvješće na dojavu sačinjeno 16. travnja 2025. u prostorijama Policijske postaje Velika Gorica i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Veljka Vlahović od 9. srpnja 2025.
II/
1.
Smatrajući da se okrivljenik u tijeku prekršajnog postupka brani šutnjom, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbama iz čl.216.st.1.t.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan u izreci presude, pa da je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.216.st.3. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio vrlo znakovitim ustrajno otklanjanje, ignoriranje i/li odbijanje okrivljenika da na bilo koji način iznese svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj.
Sudac je s uvjerenjem zaključio kako su uporno izbjegavanje i propuštanje okrivljenika da se javi na Sud radi provođenja glavne rasprave nakon uredno zaprimljenog poziva, njegov nedolazak pred Sud na uredno zakazano ročište putem e-oglasne ploče radi iskazivanja i iznošenje obrane, kao i njegovo nedostavljanje pisane obrane Sudu, samo tendenciozni pokušaji okrivljenika da izbjegne sudjelovanje u prekršajnom postupku, odnosno proračunati svrsishodni postupci da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne ili umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
3.
Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka ŽE, policijskog službenika, te mu je u cijelosti poklonio vjeru.
Sudac smatra da je imenovani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da zapravo nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju profesionalnih i osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.
Sudac je zaključio kako iskaz ispitanog svjedoka činjenično nadopunjava te logično potkrepljuje i cjelovito životno upotpunjava izvedene materijalne dokaze koje je ovlašteni tužitelj dostavio Sudu uz optužni prijedlog, a takvom zaključku snažno je doprinijela i okolnost kako njegov iskaz nije posve podudaran i/li istovjetan s materijalnim dokazima, pa je stoga sudac uvjeren da je imenovani svjedok svoj iskaz pred Sudom iznio spontano, iskreno i vjerodostojno.
Nakon što je sudac savjesno i temeljito procijenio iskaz imenovanog svjedoka te ga usporedio sa izvedenim materijalnim dokazima, snažno je učvrstio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ispitanog svjedoka.
Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.
4.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja sadržan u optužnom aktu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika, a koje je potvrdio i ispitani svjedok.
5.
Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 09.07.2025.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: VE, utvrdio da je okrivljenik do tada već bio više puta pravomoćno prekršajno osuđivan radi počinjenja raznih prekršaja, pa i radi počinjenja identičnog prekršaja zbog kojeg se vodi ovaj postupak.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije izvodio druge postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem svih izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, smatrajući da se okrivljenik brani šutnjom, a cijeneći sve izvedene dokaze i dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.
2.
Sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno u izreci ove presude navedenim materijalnim odredbama iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na taj način ostvario biće prekršaja opisano u označenim propisima, povodom čega su prema okrivljeniku primijenjene propisane kazneno-prekršajne odredbe imenovanog Zakona.
3.
Sudac je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj radi kojeg je optužen, jednostavnim izbjegavanjem pristupanja pred Sud i stvarnim odbijanjem iznošenjem svoje obrane, te je zaključio kako takvo postupanje, na kojem je okrivljenik uporno ustrajao, nije od nikakvog odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane okrivljenika.
Sudac je uvjeren kako je okrivljenik svojim izbjegavanjem iznošenja obrane, pokušao zapravo zatajiti i prikriti svoj postupak i/li prijestup, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode samostalno upravljao označenim osobnim automobilom u prometu na cesti, a nije položio vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije, odnosno da je upravljao motornim vozilom u prometu na cesti prije stjecanja prava na upravljanje, a sve to s ciljem da izbjegne prekršajnu odgovornost, krivnju i kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu je stavljen na teret.
4.
Slijedom navedenog sudac je, nakon što je zaključio da se okrivljenik brani šutnjom, a poslije provedenog dokaznog postupka u glavnoj raspravi, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je okrivljenika proglasio krivim te ga kaznio novčanom kaznom, u visini koja je zakonom propisana u određenom rasponu iznosa, odnosno u najmanjem propisanom iznosu, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.
5.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao olakotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.
Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je predmetne zgode počinio terećeni prekršaj u prometu na cestama, a već je bio više puta pravomoćno prekršajno osuđivan zbog počinjenja prekršaja u prometu, pa i za počinjenje identičnih prekršaja.
6.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem zakonom propisanom iznosu, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, to jest da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
7.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
8.
Okrivljeniku za počinjeni prekršaj opisan u izreci presude nije izrečena kazna zatvora do 60 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.
Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenika.
9.
Prema okrivljeniku se, zbog počinjenog prekršaja opisanog u izreci presude, ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer okrivljenik nije stekao pravo na upravljanje, odnosno nema položen vozački ispit, a Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 85/22), (koji je stupio na snagu 30.07.2022.g.), brisana je odredba članka 288. ZSPC-a koja je propisivala izvršenje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima kada okrivljenik stekne pravo na upravljanje.
Općepoznato je i razumljivo da sudovi u prekršajnom postupku zaštitnu mjeru moraju izricati isključivo temeljem čl.58. Prekršajnog zakona.
Na Sjednici Odjela za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama, Visokog prekršajnog suda RH, doneseno je jednoglasno mišljenje da za prekršaj iz čl.216.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uopće nije opravdano izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je osobi koja nije stekla pravo na upravljanje, već i samo zbog toga po prirodi stvari, zabranjeno upravljanje motornim vozilima.
Slijedom navedenog odučeno je kao u točki III/ u izreci presude.
10.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 20. studeni 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
