REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2280/2021-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Silvije Hraste, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hraste & Partneri d.o.o., Zagreb, Ribnjak 40, protiv tuženika: MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Željka Marčić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri j.t.d., Zagreb, Đorđićeva 3 B, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 21. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice tužiteljevog opunomoćenika i tuženikove opunomoćenice, 20. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznosu 1.100.000,00 EUR (slovima: jedanmilijunstotisuća eura), kao naknadu za prijenos 15 (petnaest) poslovnih udjela upisanih u knjizi poslovnih udjela rednog broja 7-21, na temelju dospjele i neispunjene obveze iz Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, sklopljenog 6. studenoga 2017., ovjerovljenog 10. studenoga 2017. po javnom bilježniku Mladenu Burecu, pod br. OV- 17136/2017, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 25. ožujka 2021. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 220.195,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužba je predana ovome sudu e-komunikacijom 25. ožujka 2021. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da su tužitelj TA, kao prenositelj s jedne strane i tuženik MA, kao stjecatelj s druge strane, 6. studenog 2017. sklopili Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, u društvu Exoportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 88, MBS: 080744523, OIB: 06192319594. Temeljem navedenog Ugovora tužitelj je tuženiku prodao 75% ukupnog kapitala u društvu Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, odnosno prodao mu je 15 (petnaest) poslovnih udjela od kojih je svaki udio izražen u nominalnom iznosu 1.000,00 HRK, a koji udjeli su upisani u knjizi poslovnih udjela od rednog broja 7-21. Navedeni Ugovor sklopljen je kao javnobilježnički sadržajno potvrđena (solemnizirana) privatna isprava, koju je 10. studenoga 2017. sadržajno potvrdio javni bilježnik Mladen Burec pod posl. br. OV- 17136/2017, pri čemu je ova privatna isprava stekla snagu javnobilježničkog akta, u svezi čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16.). Nakon ovakvog prijenosa poslovnih udjela tužitelj je ostao suvlasnik za 25% temeljnog kapitala, odnosno udjela u društvu Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Stranke su u odredbi čl. 2. opisanog Ugovora ugovorile da će naknadu za prijenos poslovnih udjela utvrditi naknadno, i to ''nakon što tuženik izvrši uvid, osobno ili putem stručne osobe, u poslovnu dokumentaciju društva''. Međutim, tuženik se nije javljao tužitelju radi određivanja naknade za prodane poslovne udjele, zbog čega je tužitelj pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak za utvrđenje ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, od 6. studenoga 2017., jer po mišljenju tužitelja navedenim Ugovorom nije ni određena, niti je odrediva visina naknade koju je tuženik dužan platiti tužitelju radi stjecanja 75% udjela u društvu Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2694/18 od 5. srpnja 2019. u pravnoj stvari tužitelja TA, protiv tuženika MA, radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, od 6. studenoga 2017. je utvrđeno kako je nesporno da se radi o naplatnom prijenosu na koji se primjenjuju odredbe ugovora o kupoprodaji. Prvostupanjski sud je također odlučio da se ne bi radilo o ništetnom Ugovoru, jer da je tim Ugovorom odredivo koliku naknadu tuženik mora isplatiti tužitelju radi stjecanja udjela u društvu. Međutim, nakon ovakve prvostupanjske presude tuženik je sam odlučio kolika je cijena poslovnih udjela, te je kod javnog bilježnika položio iznos kojeg je on odredio da predstavlja vrijednost 75% kapitala društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Radilo se o izrazito malom novčanom iznosu koju ne odgovara vrijednosti prodanih udjela, radi čega tužitelj nije podigao taj novčani iznos iz javnobilježničkog pologa. Navodi se da je Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, vlasnik hotela Academia u Tkalčićevoj ulici, u Zagrebu, kao i uređene podzemne garaže i objekta s većim brojem različitih poslovnih prostora. Kada je društvo podizalo kredit kod poslovne banke, tada je banka 5. siječnja 2017. procijenila vrijednost nekretnina društva na iznos 117.692.265,91 HRK te je procijenjeno kako se radi o legalnoj nekretnini iznadprosječne utrživosti. Štoviše, početkom 2020. g. vršeni su pregovori radi prodaje nekretnina društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, trećoj osobi, te je tada bilo pregovarano da tužitelju na ime njegovih 25% postojećih udjela u društvu pripadne iznos 1.100.000,00 EUR. Zbog ovakvog postupanja tuženika, kojim nije ispunio Ugovorom preuzete obveze, tužitelj je od stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Blaževića iz Splita zatražio procjenu vrijednosti navedenih poslovnih udjela koji su bili predmet Ugovora između stranaka od 6. studenoga 2017. Procjenu vrijednosti ovih udjela zatražio je i od ovlaštenog društva Revizija Uzor d.o.o., Zagreb. Vještak Blažević je procijenio da vrijednost društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, po dinamičkoj metodi 31. prosinca 2018. iznosi 25.481.587,07 HRK, a Revizija Uzor d.o.o., Zagreb, je izvršila različite vrste procjena vrijednosti društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, i to na različite datume i po različitim metodologijama. U svakom slučaju Revizija Uzor d.o.o., Zagreb, je procijenila kako je najniža vrijednost društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, bila 31. listopada 2017. te je po dinamičkoj metodi iznosila 18.050.316,00 HRK. No, Revizija Uzor d.o.o., Zagreb, je izvršila i procjenu vrijednosti društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, na 30. rujna 2018. te je utvrdila da na navedeni dan vrijednost ovog društva po dinamičkoj metodi iznosi 176.231.667,00 HRK. Prema tome, vrijednost 75% udjela koji su bili predmet kupoprodaje između stranaka iznosi najmanje 19.111.190,30 HRK kada se uzme u obzir vještačenje sudskog vještaka Ante Blaževića, koje je za tuženika povoljnije. Slijedom navedenog, predlaže se donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 19.111.190,30 HRK, kao naknade za prijenos 15 (petnaest) poslovnih udjela upisanih u knjizi poslovnih udjela društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, rednog broja 7-21, sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2018., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.
2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu preporučenom pošiljkom 23. lipnja 2021. (list 109), primljen 25. lipnja 2021. (list 53), u kojem se navodi da tuženik, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda za postupanje po predmetnoj tužbi. Stoga, budući da je predmet ovoga postupka spor vezan za raspolaganje članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb (prijenos poslovnih udjela u društvu), nesporno je da ovaj sud nije nadležan za postupanje po predmetnoj tužbi, nego je to stvarno i mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Tuženik ističe kako ne spori postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku, a temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, od 6. studenoga 2017. No, tuženik ističe kako je davanjem pologa u iznosu 856.500,00 HRK u javnobilježnički polog, u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate odgovarajuće naknade za prenesene poslovne udjele. Naime, tuženik je vodeći se odredbom čl. 2. st. 2. Ugovora o prijenosu poslovnih udjela društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, od 6. studenoga 2017., po ovlaštenim sudskim vještacima izvršio procjenu vrijednosti društva na 31. prosinca 2017. Tuženik ističe i kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2694/2018, a kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, od 6. studenoga 2017., u međuvremenu postala pravomoćna i to odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5115/2019. Tuženik u cijelosti osporava priloženo financijsko računovodstveno vještačenje procjene vrijednosti trgovačkog društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, izrađeno po stalnom sudskom vještaku Anti Blaževiću iz Splita, kao i Elaborat o procjeni vrijednosti trgovačkog društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, sa stanjem na 31. listopada 2017., 31. prosinca 2017 i 30. rujna 2018. izrađen po Reviziji Uzor d.o.o., Zagreb. U obje priložene procjene sudski vještaci ispravno zaključuju da su dinamičke metode mjerodavne za procjenu vrijednosti društva. Međutim, očito je da se vještaci u priloženim procjenama nisu pridržavali osnovnih standarda i pravila temeljem kojih se vrši procjena vrijednosti društava. Tuženik stoga predlaže izvesti novo financijsko- računovodstveno vještačenje, kako se odredila realna vrijednost poslovnih udjela društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, u trenutku prijenosa poslovnih udjela tužitelja na tuženika i to na 6. studenoga 2017. Glede Zapisnik o pregovorima od 4. ožujka 2020., na koji se tužitelj poziva kada navodi ''Štoviše, početkom 2020. vršeni su pregovori radi prodaje nekretnina društva EXPORTDRVO PROJEKTI d.o.o. trećoj osobi, te je tada bilo pregovarano da tužitelju na ime njegovih 25% postojećih udjela u društvu pripadne iznos od 1.100.000,00 EUR'', tuženik ističe kako je predmetni Zapisnik u potpunosti nevjerodostojan i bespredmetan za ovaj postupak. Naime, predmetni Zapisnik o pregovorima od 4. ožujka 2020. sastavljen je očito samoinicijativno od strane tužitelja, isti nije potpisan niti od strane tužitelja niti od strane navodno nazočnih osoba i nema nikakvu dokaznu vrijednost, a u odnosu na osobe za koje se navodi da su bile navodno nazočne u trenutku sastavljanja predmetnog Zapisnika, ne može se utvrditi bi li bile uopće ovlaštene ''prodavati hotel'' koji se navodi u predmetnom Zapisniku, sve i da su bile nazočne u trenutku sastavljanja istog. Naime, iz priloženog Zapisnika je jasno da gdin DA nije predočio nikakvu punomoć temeljem koje bi uopće bio ovlašten za vođenje pregovora, a niti je dao pisanu ponudu navodnih kupaca. Podredno, ukoliko ovaj sud ipak smatra da je stvarno nadležan za postupanje po predmetnoj tužbi, tuženik ističe da je ista u cijelosti pravno i činjenično neosnovana, pa stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.
3. Podneskom predanim 25. rujna 2025. (list 515-519) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s financijskim vještačenjem, zahtijevajući isplatu iznosa 1.100.000,00 EUR, kao naknade za prijenos 15 poslovnih udjela upisanih u knjizi poslovnih udjela društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, rednog broja 7-21, sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe 25. ožujka 2021., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 6. studenoga 2017., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 10. studenoga 2017. (list 5-8), izvadak iz sudskog registra za Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, od 30. lipnja 2020. (list 9-12), procjembeni elaborat tržišne vrijednosti nekretnine, od 30. prosinca 2016.(list 13-16), zapisnik sa sastanka održanog 4. ožujka 2020. (list 17), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. oec. Ante Blaževića, od 26. kolovoza 2019. (list 18-29), elaborat o procjeni vrijednosti Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, sa stanjem 31. listopada 2017., 31. prosinca 2017. i 30. rujna 2018., od 29. listopada 2018. (list 30-47), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2694/2018 od 5. srpnja 2019 uz potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti i odnosnu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 5115/2019-3 od 19. travnja 2021. (list 60-74), procjenu vrijednosti društva Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, na 31. prosinca 2017. (list 75-108), zapisnik o zasnivanju javnobilježničkog pologa (pologu novca) od 2. kolovoza 2019., uz priloge-potvrde i Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 6. studenoga 2017. (list 172-179), tuženikov dopis, od 31. ožujka 2021., upućen tužitelju, uz povratnicu (list 184-186), pisano očitovanje dipl. oec. Ante Blaževića na pisanu dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića (list 353-363), Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu, od 8. travnja 2016., Dodatak I. Ugovoru o kratkoročnom revolving kreditu, od 16. svibnja 2016., Dodatak II. Ugovoru o kratkoročnom revolving kreditu, od 18. svibnja 2016., Dodatak III. Ugovoru o kratkoročnom revolving kreditu, od 23. svibnja 2017., zadužnicu, mjenicu, mjenično očitovanje, Ugovor o prodaji tražbine br. 02-70/2020, izjavu o prijenosu tražbina i ostalih sporednih prava, Ugovor o ustupu tražbine od 20. studenoga 2020., Ugovor o ustupu tražbine od 1. ožujka 2021., izjavu o prijeboju od 16. studenoga 2023. i obračune zateznih kamata (368-446), Ugovor o kupoprodaji nekretnine i prava građenja, od 22. srpnja 2024. (list 520-533) i izvadak iz sudskog registra za Infinitum nekretnine d.o.o., Zagreb (list 534-536) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, koji je 15. srpnja 2022. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 201-271) uz isprave naknadno pribavljene po istom vještaku (list 273-304), te je 28. srpnja 2023. predao pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 331-334), te je isto usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na ročištu 11. lipnja 2024. (list 447-451) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka VA i DA te parničnih stranaka, na ročištu 10. rujna 2025. (list 509-514).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu, kao naknade za prijenos 15 poslovnih udjela upisanih u knjizi poslovnih udjela rednog broja 7-21, na temelju dospjele i neispunjene obveze iz Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, sklopljenog 6. studenoga 2017., javnobilježničko potvrđenog sadržaja 10. studenoga 2017.
S obzirom na tuženikove navode proizlazi da nije sporno postojanje dospjele tužiteljeve tražbine prema tuženiku po navedenoj osnovi, no tuženik ističe da je po istoj obvezi postupio davanjem javnobilježničkog pologa.
Sporna je osnovanost, poglavito visina tužbenog zahtjeva.
7. Uvidom u Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 6. studenoga 2017., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 10. studenoga 2017. (list 5-8), utvrđeno je da su tužitelj TA, kao prenositelj s jedne strane i tuženik MA, kao stjecatelj s druge strane, 6. studenog 2017. sklopili Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, u društvu Exoportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 88, MBS: 080744523, OIB: 06192319594. Temeljem navedenog Ugovora tužitelj je tuženiku prodao 75% ukupnog kapitala u društvu Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, odnosno prodao mu je 15 (petnaest) poslovnih udjela od kojih je svaki udio izražen u nominalnom iznosu 1.000,00 HRK, a koji udjeli su upisani u knjizi poslovnih udjela od rednog broja 7-21. Navedeni Ugovor sklopljen je kao javnobilježnički sadržajno potvrđena (solemnizirana) privatna isprava, koju je 10. studenoga 2017. sadržajno potvrdio javni bilježnik Mladen Burec pod posl. br. OV- 17136/2017, pri čemu je ova privatna isprava stekla snagu javnobilježničkog akta, u svezi čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16.).
8. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, od 30. lipnja 2020. (list 9-12) utvrđeno je da su ovdje parnične stranke osnivači/članovi istog društva.
9. Uvidom u procjembeni elaborat tržišne vrijednosti nekretnine, od 30. prosinca 2016. (list 13-16), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. oec. Ante Blaževića, od 26. kolovoza 2019. (list 18-29), elaborat o procjeni vrijednosti Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, sa stanjem 31. listopada 2017., 31. prosinca 2017. i 30. rujna 2018., od 29. listopada 2018. (list 30-47), procjenu vrijednosti društva Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, na 31. prosinca 2017. (list 75-108), utvrđeno je da je tužitelj nakon ovakve prvostupanjske presude tuženik je sam odlučio kolika je cijena poslovnih udjela, te je kod javnog bilježnika položio iznos kojeg je on odredio da predstavlja vrijednost 75% kapitala društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Radilo se o izrazito malom novčanom iznosu koju ne odgovara vrijednosti prodanih udjela, radi čega tužitelj nije podigao taj novčani iznos iz javnobilježničkog pologa. Navodi se da je Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, vlasnik hotela Academia u Tkalčićevoj ulici, u Zagrebu, kao i uređene podzemne garaže i objekta s većim brojem različitih poslovnih prostora. Kada je društvo podizalo kredit kod poslovne banke, tada je banka 5. siječnja 2017. procijenila vrijednost nekretnina društva na iznos 117.692.265,91 HRK te je procijenjeno kako se radi o legalnoj nekretnini iznadprosječne utrživosti. Štoviše, početkom 2020. g. vršeni su pregovori radi prodaje nekretnina društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, trećoj osobi, te je tada bilo pregovarano da tužitelju na ime njegovih 25% postojećih udjela u društvu pripadne iznos 1.100.000,00 EUR. Zbog ovakvog postupanja tuženika, kojim nije ispunio Ugovorom preuzete obveze, tužitelj je od stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Blaževića iz Splita zatražio procjenu vrijednosti navedenih poslovnih udjela koji su bili predmet Ugovora između stranaka od 6. studenoga 2017. Procjenu vrijednosti ovih udjela zatražio je i od ovlaštenog društva Revizija Uzor d.o.o., Zagreb. Vještak Blažević je procijenio da vrijednost društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, po dinamičkoj metodi 31. prosinca 2018. iznosi 25.481.587,07 HRK, a Revizija Uzor d.o.o., Zagreb, je izvršila različite vrste procjena vrijednosti društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, i to na različite datume i po različitim metodologijama. U svakom slučaju Revizija Uzor d.o.o., Zagreb, je procijenila kako je najniža vrijednost društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, bila 31. listopada 2017. te je po dinamičkoj metodi iznosila 18.050.316,00 HRK. No, Revizija Uzor d.o.o., Zagreb, je izvršila i procjenu vrijednosti društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, na 30. rujna 2018. te je utvrdila da na navedeni dan vrijednost ovog društva po dinamičkoj metodi iznosi 176.231.667,00 HRK.
10. Uvidom u zapisnik sa sastanka održanog 4. ožujka 2020. (list 17), utvrđeno je da su početkom 2020. vršeni pregovori radi prodaje nekretnina društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, trećoj osobi, te je tada bilo pregovarano da tužitelju na ime njegovih 25% postojećih udjela u društvu pripadne iznos 1.100.000,00 EUR.
11. Uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2694/2018 od 5. srpnja 2019 uz potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti i odnosnu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5115/2019-3 od 19. travnja 2021. (list 60-74), utvrđeno je da je tužitelj pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak za utvrđenje ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, od 6. studenoga 2017., jer po mišljenju tužitelja navedenim Ugovorom nije ni određena, niti je odrediva visina naknade koju je tuženik dužan platiti tužitelju radi stjecanja 75% udjela u društvu Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2694/18 od 5. srpnja 2019. u pravnoj stvari tužitelja TA, protiv tuženika MA, radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, od 6. studenoga 2017. je utvrđeno kako je nesporno da se radi o naplatnom prijenosu na koji se primjenjuju odredbe ugovora o kupoprodaji. Prvostupanjski sud je također odlučio da se ne bi radilo o ništetnom Ugovoru, jer da je tim Ugovorom odredivo koliku naknadu tuženik mora isplatiti tužitelju radi stjecanja udjela u društvu. Ista prvostupanjska presuda je postala pravomoćna 19. travnja 2021.
12. Uvidom u zapisnik o zasnivanju javnobilježničkog pologa (pologu novca) od 2. kolovoza 2019., uz priloge-potvrde i Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 6. studenoga 2017. (list 172-179), tuženikov dopis, od 31. ožujka 2021., upućen tužitelju, uz povratnicu (list 184-186), utvrđeno je da je nakon ovakve prvostupanjske presude tuženik sam odlučio kolika je cijena poslovnih udjela, te je kod javnog bilježnika položio iznos kojeg je on odredio da predstavlja vrijednost 75% kapitala društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Radilo se o novčanom iznosu 856.500,00 HRK, za koju tužitelje smatra da ne odgovara vrijednosti prodanih udjela, radi čega tužitelj nije podigao taj novčani iznos iz javnobilježničkog pologa.
13. Uvidom u Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu, od 8. travnja 2016., Dodatak I. Ugovoru o kratkoročnom revolving kreditu, od 16. svibnja 2016., Dodatak II. Ugovoru o kratkoročnom revolving kreditu, od 18. svibnja 2016., Dodatak III. Ugovoru o kratkoročnom revolving kreditu, od 23. svibnja 2017., zadužnicu, mjenicu, mjenično očitovanje, Ugovor o prodaji tražbine br. 02-70/2020, izjavu o prijenosu tražbina i ostalih sporednih prava, Ugovor o ustupu tražbine od 20. studenoga 2020., Ugovor o ustupu tražbine od 1. ožujka 2021., izjavu o prijeboju od 16. studenoga 2023. i obračune zateznih kamata (368-446), utvrđeno je da je nakon godinu dana od otvaranja pologa kod javnog bilježnika, budući da tužitelj nije preuzeo sredstva iz javnobilježničkog pologa to je tuženik za utvrđeni iznos tužitelju izjavio prijeboj-Izjava o prijeboju od 16. studenoga 2023., a što je tužitelj primio 21. studenoga 2023.
14. Svjedok VA, saslušan na ročištu 10. rujna 2025., iskazao je, u bitnom, da je isti kao dipl. ing. graditeljstva sudjelovao pri izvođenju radova na građevini u Zagrebu, Tkalčićeva ulica, Hotel Academia. Poglavito je isti sudjelovao kao sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina te po završetku namjeravanih radova na istoj građevini je isti svjedok izradio etažni elaborat i pripremio sve isprave za provedbu istoga u zemljišnim knjigama glede predmetne građevine. Ovdje se radilo o prenamjeni "propalog trgovačkog centra" u Hotel Academia. Bila su dva investitora i to Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb i Zbor prebendara, koji su bili vlasnici zemljišta. Isti graditeljski radovi odnosno prenamjena trgovačkog centra u Hotel Academia odvijali su se u razdoblju 2014.-2016. godina, u kojem razdoblju je ovdje tužitelj bio vlasnik i direktor Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Ovdje tuženik je u istom projektu prenamjene trgovačkog centra u hotel sudjelovao na način da je dao određene instrumente osiguranja-kolaterale kod realizacije kredita za izvođenje predmetnih radove na navedenoj građevini. I nakon razdoblja 2014.-2016. je isti svjedok sudjelovao u razgovorima i uređenju odnosa između ovdje parničnih stranaka. Isti svjedok je sudjelovao na sastanku i dogovoru zajedno s DA i ovdje tužiteljem, dok tuženik tada nije nazočio te je uglavljeno da će se izraditi pisani ugovor kojim će se odrediti cijena poslovnih udjela u Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, način i rokovi za isplatu, te je isti Ugovor sastavljen, a koliko zna isti Ugovor nije sklopljen- potpisan. Početkom godine je održan navedeni sastanak te je na istom dogovoreno da će ispunjenje ugovornih obveza biti do kraja iste tekuće godine. Na istom sastanku određena je cijena svih poslovnih udjela, "za izlazak iz firme", dakle koji su preneseni s tužitelja na tuženika, u iznosu 1.100.000,00 EUR a rok za isplatu je bio dogovoren do kraja te iste godine. DA je zastupao interese ovdje tuženika. Cilj istog sastanka je bio razriješiti imovinsko pravne odnose ovdje parničnih stranaka, poglavito jer su nekretnine-imovina ovdje tuženika, bile zablokirane, a koje tuženik dao kao instrument osiguranja kod realizacije kredita za izvođenje predmetnih radova- prenamjene u hotel. Investitor Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, namjeravao je prodati Hotel Academia (Tkalčićeva), te je i održan jedan sastanak na kojem su nazočili DA, kao zastupnik tuženika i agent Opereta nekretnine d.o.o., Zagreb, ali ne zna ishod dogovora s navedenom agencijom u posredovanju pri prodaji nekretnina. Isti svjedok se je družio s tužiteljem pa je stoga upoznat sa svim okolnostima predmetne izgradnje pa tako zna da je 2014. godine izdana lokacijska i građevna dozvola, dok su naravno pregovori i dogovori u svezi ulaska u sam projekt bili i ranije. DA je zajedno radio, surađivao s tuženikom u cijelom ovom projektu.
15. Svjedok DA, saslušan na ročištu 10. rujna 2025., iskazao je, u bitnom, da isti nema nikakvih saznanja o odnosima ovdje parničnih stranaka poglavito nema saznanja o postojanju dogovora niti o cijeni poslovnih udjela Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, niti o isplati za iste. Isti svjedok nikada nije nazočio nikakvom sastanku na kojem bi sudjelovali tužitelj i danas saslušani svjedok VA. Pojašnjava da su bili na druženjima, npr. na piću, ručak i sl., no nikada isti svjedok nije nazočio nikakvom sastanku. Od 2018. godine se isti svjedok družio s ovdje tužiteljem i uvijek je bio VA, dok je isti svjedok imao osobni interes naći se s tužiteljem i VA te je uglavnom isti svjedok bio tema istih njihovih druženja. Zaključno, na tim njihovim druženjima nikada se nije razgovaralo niti dogovaralo o odnosima ovdje parničnih stranaka, možda su se samo spominjali. Naime, isti svjedok se je nalazio s navedenim osobama jer je isti svjedok imao poteškoća. To stoga jer je tužitelj zatražio istog svjedoka za pomoć pri realizaciji kredita za izvođenje radova- prenamjene u Hotel Academia u Zagrebu. Isti svjedok je pristao na tužiteljevu zamolbu te je za predmetni kredit založio više svojih nekretnina, među inim i svoju stambeni prostor u kojem stanujem sa svojom obitelji, a procijenjena vrijednost istih tih nekretnina svjedoka je bila 3.000.000,00 EUR. Isti svjedok je pristao na tužiteljevu zamolbu i to tijekom 2016. godine te su tada tužitelj i isti svjedok uglavili da će tužitelj vratiti dug u roku 2-3 mjeseca, odnosno osloboditi iste nekretnine svjedoka založnog prava, osnovanog u korist kreditora-PBZ d.d., Zagreb. Međutim isto se nije dogodilo u dogovorenom roku 2-3 mjeseca te je isti svjedok nakon dvije godine, dakle tijekom 2018. godine pokušavao očajnički "osloboditi" svoje nekretnine zaloga danog u korist PBZ d.d., Zagreb. Napominje da tužitelj u cijelom tom projektu prenamjene u Hotel Academia nije sudjelovao sa svojom imovinom, već je isti svjedok sudjelovao na način da je založio navedene svoje nekretnine u vrijednosti 3.000.000,00 EUR. Dakle, isti svjedok je bio u ulozi očajnika te je pošto poto pristajao na sve uvjete koje je postavljao tužitelj, a sve kako bih skinuo založno pravo sa svojim nekretnina. Višekratno je isti svjedok razgovarao s tužiteljem kako riješiti iste odnose poglavito kako skinuti hipoteke s nekretnina svjedoka te je tužitelj nudio raznolika rješenja. Naposljetku je isti svjedok bio primoran otkupiti tražbinu PBZ-a sve s ciljem brisanja hipoteke sa svjedokovih nekretnina, a što je na kraju i uspio učiniti. Pojašnjava da je treća osoba otkupila tražbinu PBZ d.d., Zagreb, a zatim je isti svjedok od iste te treće osobe otkupio istu tražbinu i na taj način brisao hipoteku. Na taj način isti svjedok nije imao nikakvu poveznicu s tuženikom. Osnovni cilj istog svjedoka je bio brisati hipoteke s njegovih nekretnina, a koje je založio jer je uslišio zamolbu tužitelja pri realizaciji kredita za predmetni projekt. Naposljetku je isti svjedok prodao Hotel Academia po istoj cijeni po kojoj je i stekao Hotel Academia, a kojega je bio vlasnik Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb. Naime, Hotel Academia je bio predmet ovrhe te je isti svjedok u ovršnom postupku stekao istu nekretninu od ovršenika Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb. U svim odnosima koje je isti svjedok imao s tužiteljem i tuženikom je isti svjedok nastupao isključivo u svoje ime i za svoj račun. Dakle, isti svjedok nikada nije zastupao niti predstavljao ovdje tuženika.
16. Na temelju iskaza tužitelja, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 10. rujna 2025., koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, utvrđeno je, u bitnom, da je projekt kupnje propalog trgovačkog centra Cascade u Zagrebu, Tkalčićeva ulica, te prenamjena istoga u Hotel Academia i Trgovački centar započeo 2012./2013. godina. Isti trgovački centar prenamijenjen je u Hotel Academia te stanove, poslovne prostore i garaže, ukupne površine oko 22000 čm. Tijekom 2016. godine došlo je do određenih nesuglasica unutar Zbora prebendara, jer nije proveden etažni elaborat, a temeljem kojega su se trebale osloboditi hipoteke dvije kuće (u Zadru i Sukošanu), koje je založio DA. Stoga je tužitelj htio "izići" iz cijelog tog projekta te je predlagao da kao 100% vlasnik prenese poslovne udjele na način da ovdje tuženik stekne 25%, DA 25% i još jedan gdin idućih 25%, dakle, tužitelj bi ostao suvlasnik u ostalih 25% poslovnih udjela. Međutim, isto tužitelj nije uspio ostvariti te ga je upravo ovdje tuženik nagovarao da tužitelj ne izađe iz istog projekta na navedeni način. Tijekom 2017. godine je tužitelj obavio prijenos poslovnih udjela u društvu Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, i to 75% u korist ovdje tuženika, dok je tužitelj ostao suvlasnik u 25% poslovnih udjela Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb. U svezi potonjeg sastavljen je pisani Ugovor iz 2017. godine, koji je javnobilježnički potvrđen. No, nikada nisu niti usmeno niti pisano dogovorili cijenu za predmetne poslovne udjele u Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, koje je tužitelj prenio u 75% na tuženika. Bio je okvirni dogovor da će cijenu za predmetne poslovne udjele od 75% odrediti naknadno, bez određenog roka, ali kada se proda predmetni objekt-Hotel Academia i Trgovački centar, ukupne površine 22000 čm. Ujedno znala se okvirna cijena za 75% poslovnih udjela u Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, i to u iznosu oko 1.000.000,00 EUR, s obzirom da je tužitelj imao jednu ponudu u navedenom iznosu. Također kada je obavljen predmetni prijenos poslovnih udjela s tužitelja na tuženika dogovoreno je da će u isti projekt odnosno u vlasničku strukturu Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, ući i DA u omjeru 25% poslovnih udjela i još jedan gdin u omjeru od 25% poslovnih udjela. Napominje da su tuženik i tužitelj imali prijateljske odnose sve do 2017./2018. godine. Tužitelj nije vidio tuženika zadnjih osam godina, dakle, imaju poremećene odnose te je u zadnjih osam godina komunicirao s tuženikom isključivo preko odvjetnika i DA. Naime, DA je suvlasnik cijelog projekta Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, a koje je u oko 77% bilo suvlasnik sa Zborom prebendara u projektu u kupovini i izgradnji Hotel Academia i trgovački centar. Do današnjeg dana tužitelj nije primio nikakvu isplatu od tuženika po osnovi navedenog prijenosa poslovnih udjela u Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Navedeni objekt Hotel Academia i Trgovački centar je prodan te Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb danas nema nikakvu veću vrijednost, u kojem su suvlasnici tužitelj u 25% i tuženik u 75%. Tijekom 2019./2020. godine je tužitelj ustao sa zahtjevom za isplatu cijene navedenih poslovnih udjela prema tuženiku.
17. Tuženik, saslušan osobno kao stranka na ročištu 10. rujna 2025., a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbe te svih tuženikovih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, iskazao je, u bitnom, da je tijekom 2017. godine tuženik razgovarao s tužiteljem te su dogovorili da će tužitelj prenijeti na tuženik 75% poslovnih udjela u Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb. U istom smislu sastavljen je pisani Ugovor tijekom 2017. godine. Isti Ugovor sadrži uglavak kojim je određeno da će se cijena za prenesenih 75% poslovnih udjela u Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, naknadno utvrditi i to putem ovlaštenog vještaka. Nakon par godina tužitelj je pozvao tuženika na isplatu cijene za 75% poslovnih udjela u navedenom društvu te je ovlašteni sudski vještak Ivan Čevizović, porezni savjetnik, utvrdio vrijednost 75% poslovnih udjela u Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, u ukupnom iznosu oko 860.000,00 HRK. Navedeni iznos vrijednosti za predmetne poslovne udjele je tuženik isplatio na način da je iste dao u polog kod javnog bilježnika Bože Miletića, Zagreb, te je o istom javnobilježničkom pologu pisano obavijestio tužitelja. Isti polog nije isplaćen tužitelju, već je polog povučen, jer je tuženik izjavio prijeboj prema tužitelju, a o istoj tuženikovoj izjavi prijeboja obaviješten je Trgovački sud u Zagreb i ovaj sud. Nakon toga je tužitelj ustao tužbom kod Trgovačkog suda u Zagrebu, zahtijevajući utvrđenje ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnih udjela iz 2017. godine, u kojoj parnici je ovdje tuženik bio tuženik te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naposljetku, tužitelj je ustao predmetnom tužbom radi isplate. Prije 2017. godine je tuženik poznavao tužitelja oko 3-4 godine te su njihovi odnosi bili "odlični". Tuženik je angažirao stalnog sudskog vještaka Ivana Čevizovića radi utvrđenja vrijednosti 75% poslovnih udjela u Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb. Misli da je i tužitelj također angažirao stalne sudske vještake radi iste stvari, dakle radi utvrđenja vrijednosti 75% poslovnih udjela u navedenom društvu. Nikada ništa tuženik nije izravno platio tužitelju po osnovi cijene za 75% poslovnih udjela u navedenom društvu. Tuženik ne osporava svoju obvezu isplate tužitelju cijene za prenesenih 75% poslovnih udjela tužitelja u Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb. U pisanom Ugovoru o prijenosu poslovnih udjela iz 2017. godine nigdje nije određen rok u kojem će se isplatiti cijena za prenesene tužiteljeve poslovne udjele u navedenom društvu.
18. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića, predanog 15. srpnja 2022. (list 201-271), koji je ujedno razmotrio i daljnje isprave naknadno pribavljene po istom vještaku (list 273-304), utvrđeno je da je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, a na temelju postavljene zadaće, isti vještak mišljenja:
Spisu predmeta priložene su tri procjene vrijednosti trgovačkog društva Exportdrvo- projekti d.o.o. Zagreb:
1. Financijsko računovodstveno vještačenje-procjena vrijednosti trgovačkog društva Exportdrvo-projekti d.o.o., Zagreb, na 31. prosinca 2018., koje je 26. kolovoza 2019. izradio Ante Blažević, stalni sudski vještak za financije i računovodstvo (list 18-29); 2. Elaborat o procjeni vrijednosti društva Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, sa stanjem 31. listopada 2017., 31. prosinca 2017. i 30. rujna 2018., koji je 29. listopada 2018. izradilo društvo Revizija uzor d.o.o., Zagreb (list 30-47)
3. Procjena vrijednosti društva Exportdrvo-projekti d.o.o., Zagreb, na 31. prosinca 2017., koju su 3. prosinca 2018. izradili dr. sc. SA i dr. sc. TAP (list 75-108).
Ovaj vještak se u cijelosti slaže s odabranom metodom procjene vrijednosti društva, a razlike u izračunatoj konačnoj vrijednosti u najvećoj mjeri proizlaze s jedne strane iz ponešto različitih procjena budućeg poslovanja društva, kao i iz drukčije primijenjene diskontne stope (WACC).
Slijedom navedenog, na temelju pregleda i analize dostavljenih isprava, a u skladu s utvrđenjima iz nalaza te uz navedene pretpostavke i dane ograde, vještak je mišljenja:
- Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, sklopljen je 6. studenoga 2017., pa je procjena vrijednosti društva Exportdrvo-projekti d.o.o., Zagreb, sačinjena prema financijskim izvještajima i drugim poslovnim ispravama na 31. prosinca 2017.;
- vrijednost poslovnih udjela u procjenjivanom Društvu na dan 31. prosinca 2017. iznosila je 2.467.065,60 HRK, a dobivena je primjenom metode svođenja budućih očekivanih novčanih tokova (FCFF) na dan procjene;
- vrijednost poslovnih udjela u procjenjivanom Društvu koje je tužitelj prenio na tuženika predmetnim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela (preneseno 15 poslovnih udjela, svako nominalnog iznosa 1.000,00 HRK, od ukupno 20 poslovnih udjela koji čine temeljni kapital društva, svaki nominalnog iznosa 1.000,00 HRK), na 31. prosinca 2017. je iznosila 1.850.299,20 HRK (2.467.065,60 HRK x 75 %);
- primjena FCFF metode ukazuje se opravdanom iz razloga što se radi o društvu čije dionice ne kotiraju na uređenom tržištu kapitala, ujedno društvu koje ne isplaćuje dividende (udjele u dobiti), kao i stoga što se radi o procjeni vrijednosti većinskog paketa udjela u kapitalu Društva.
19. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića, predanog 28. srpnja 2023. (list 331-334), kao dopunskog financijskog vještačenja na okolnost vrijednosti poslovnih udjela, kao očitovanja na primjedbe tuženika iz podneska od 18. kolovoza 2022. i na primjedbe tužitelja iz podneska od 12. prosinca 2022., utvrđeno je:
Podneskom od 18. kolovoza 2022. je tuženik je stavio nekoliko primjedbi i prijedloga na što se vještak očituje:
- Prvi prigovor tuženika odnosi se na to da je vještak iskazao veće iznose slobodnih novčanih tokova prilikom izračuna terminalne vrijednosti društva. Glede prigovora tuženika da se slobodni novčani tokovi za izračun terminalne vrijednosti društva, ako se već uvećavaju za neku stopu rasta polazeći od slobodnih novčanih tokova posljednje godine procjene, trebaju diskontirati diskontnim faktorom za godinu t+1 (u konkretnom slučaju za 6. godinu), vještak ističe kako se terminalna vrijednost uvijek diskontira primjenom diskontnog faktora za posljednju procjenjivanu godinu, o čemu postoje brojni izvori u stručnoj literaturi;
- Tuženik u nastavku podneska daje svoj izračun vrijednosti procjenjivanog društva, polazeći od svih parametara kao i vještak, osim što nije uvećao slobodne novčane tokove iz posljednje procjenjivane godine (2022.) za iznos očekivane inflacije, pri čemu dolazi do diskontirane vrijednosti novčanih tokova koji se očekivano mogu ostvariti iz budućeg neograničenog poslovanja procjenjivanog Društva, na 31. prosinca 2017. u iznosu 55.292.261,73 HRK, a nakon ispravka za iznos novca na računu, odnosno za postojeće dugove i potrebno novo zaduženje, tuženik dolazi do procijenjene vrijednosti društva na 31. prosinca 2017. u iznosu 1.413.354,73 HRK. Pregledom navedenog izračuna vještak je utvrdio kako je isti točan, ako se polazi od pretpostavke na koju ukazuje tuženik (dakle, isti takav izračun dobio bi i vještak, pod istim pretpostavkama). Međutim, kako je to već objašnjeno u osnovnom nalazu, kao i u ovoj dopuni, vještak je mišljenja kako je ispravno uvećao slobodne novčane tokove iz posljednje godine procjene za stopu očekivane inflacije;
- Tuženik nadalje ističe kako je pretpostavka o stalnom rastu od 4,5 % nemoguća, u pogledu čega vještak ističe kako je istu iskazao na temelju očekivane projekcije dugoročnog rasta nominalnog BDP-a u Republici Hrvatskoj. Naime, ako se procjena radi u nominalnim iznosima, onda je primjereno koristiti nominalne dugoročne stope rasta;
- Konačno, tuženik navodi kako je vještak primijenio drukčiju (nižu) diskontnu stopu (WACC), glede čega se ističe kako je u danom nalazu i mišljenju vrlo detaljno pojašnjeno na koji način je odabrana ta stopa, i kod toga se u cijelosti ostaje. Podneskom predanim 12. prosinca 2022. tužitelj je u cijelosti prigovorio danom nalazu i mišljenju, stavljajući veći broj primjedbi i prijedloga, na što se vještak očituje:
- Tužitelj prvo prigovara kako je vještak s jedne strane naveo stope rasta u industriji u kojoj posluje procjenjivano Društvo (12%, str. 12. osnovnog nalaza i mišljenja), ali onda te podatke nije u kasnijim izračunima nigdje uzeo u obzir. U odgovoru na navedeno, vještak ističe kako se navedena stopa rasta odnosi na rast ukupnih prihoda deset vodećih trgovačkih društava iz djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane u 2017. godini u odnosu na prethodnu godinu, što je podatak potpuno neprimjenjiv u ovom slučaju, jer se tek 2017. godina uzima kao polazna godina poslovanja (iz svih razloga detaljno opisanih u danom nalazu i mišljenju);
- Tužitelj nadalje ističe kako se vještak niti na jednom mjestu nije očitovao o procijenjenoj vrijednosti nekretnina (koja proizlazi, primjerice, iz procjene Privredna banka Zagreb d.d. prilikom davanja kredita i uzimanja kolaterala), u pogledu čega vještak ističe, a kako je to detaljno opisao u danom nalazu i mišljenju, da se primjenom dinamičkih metoda procjene imovina ne valorizira prema njenoj vrijednosti u nekom trenutku, već se ista valorizira kroz njenu profitnu snagu, dakle kroz očekivane prihode i novčane tokove koje će ta imovina donositi u budućnosti. Naime, cilj održivog dugoročnog poslovanja nekog trgovačkog društva nije rasprodaja osnovne imovine koja služi poslovanju, već upravo suprotno, održavanje iste, ulaganje u istu i poboljšanje te imovine kako bi se i dalje ostvarivali isti ili veći novčani tokovi u budućnosti;
- Tužitelj nadalje problematizira navode vještaka u pogledu nekih odredbi Međunarodnih računovodstvenih standarda (MRS) i Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI), ističući kako procjenjivano Društvo ne podliježe izvještavanju u skladu s tim standardima, već u skladu sa Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja, u pogledu čega vještak pojašnjava da su odredbe MRS i MSFI citirane samo metodološki, a ne u smislu toga da bi se na Društvo iste primjenjivale prilikom sastavljanja financijskih izvještaja;
- Tužitelj prigovara vještakovom odabiru diskontne stope WACC na temelju međunarodnih izvora podataka, jer se u konkretnom slučaju radi o malom gradskom hotelu (kao što je predmetni hotel Academia u Zagrebu koji predstavlja temeljnu imovinu procjenjivanog Društva), pa tužitelj smatra da su cijene izvora kapitala u razvijenim tržišnim gospodarstvima, za hotelske grupe koje upravljanju velikim brojem hotela po cijelom svijetu, neusporedive s cijenom izvora financiranja istih subjekata na hrvatskom financijskom tržištu, i to posebno i stoga što je u ovom slučaju riječ o društvu s ograničenom odgovornošću čijim udjelima se ne trguje ni na jednom tržištu vrijednosnih papira. U odgovoru na navedeno, vještak ističe da se u cijelosti slaže s tužiteljevim navodima, međutim, usvajanje istih dovelo bi do toga da bi diskontna stopa bila značajno (za nekoliko postotnih poena) veća od one koju je primijenio vještak, što bi dovelo do značajno manje konačne procijenjene vrijednosti Društva (ostali parametri ceteris paribus). Naime, povećanje diskontne stope znači oštriji (veći) diskont iznosa iz budućnosti koji se svode na datum procjene, pa posljedično proizlazi manja procijenjena vrijednost. S druge strane, u procjenama se uobičajeno polazi od toga da je tržište i konkurencija na istome najbolji korektor svih segmenata poslovanja, pa upravo velike hotelske kuće koje uspješno posluju na međunarodnom, izrazito konkurentnom tržištu, predstavljaju poslovni model kojem će prirodno (svjesno ili ne) u svom poslovanju težiti svi akteri iz istog sektora. Naime, elementi uspješnog poslovanja na konkurentnom tržištu pretpostavljaju konvergenciju svih sudionika k takvom modelu poslovanja, jer u suprotnom, ako se posluje ispod prosječnih performansi, na dugi rok takvo poslovanje nije moguće i konkurencija će istisnuti takvo društvo s tržišta (drugim riječima, društvo će propasti), a ako se pak posluje iznad prosječnih performansi, tržišna logika natjerati će ostale igrače na tržištu (konkurenciju) da se tome prilagode, ili će oni u konačnici propasti. Dakle, primjena prosječnih parametara poslovanja s uređenih, konkurentnih tržišta, je upravo primjerena u ovom slučaju, i zbog toga je vještak tako i postupio;
- Tužitelj nadalje navodi svoje viđenje pojedinih elemenata koje bi trebalo uzeti u obzir, odnosno za koje tužitelj smatra da ih vještak nije uzeo u obzir, u pogledu čega vještak ističe kako se radi o tužiteljevoj subjektivnosti i njegovom „subjektivnom miksanju“ različitih kriterija i parametara, dok je vještak u danom nalazu i mišljenju vrlo detaljno obrazložio izvore pojedinih podataka korištenih u procjeni, kao što je detaljno obrazložio odabranu metodu procjene;
- Tužitelj navodi da su CAPEX i amortizacija nerealno i besmisleno visoki, u pogledu čega vještak ističe kako amortizacija upravo predstavlja računovodstveni iskaz potrebe za reinvestiranjem, obnavljanjem i održavanjem dugotrajne imovine, a imajući na umu o kojem se poslovanju radi (hotelsko poslovanje na visoko konkurentnom i visoko frekventnom tržištu), samo po sebi je jasno da se radi o potrebi kontinuiranog obnavljanja temeljne imovine putem koje se ostvaruju prihodi procjenjivanog Društva (prvenstveno hotelske sobe).
- Konačno, tužitelj daje svoju ''razumnu / razumskiju'' procjenu vrijednosti Društva na 31. prosinca 2017., na način da od vrijednosti dugotrajne imovine Društva (60,876 milijuna kuna) oduzima dugoročne obveze Društva (45,152 milijuna kuna), pa dolazi do vrijednosti od 15,724 milijuna kuna, u pogledu čega vještak ističe kako u tom izračunu nisu u obzir uzete sve obveze Društva na dan 31. prosinca 2017. (kratkoročne obveze iznosile su 22,759 milijuna kuna), a nije uzeta u obzir niti sva imovina, a da su sustavno uzete sve stavke imovine i obveza, rezultat (vrijednost procjenjivanog Društva) bi iznosio -2,166 milijun kuna. Dakle, primjenom metode koju predlaže tužitelj, vrijednost procjenjivanog Društva je 0,00 HRK, a zbog čega navedena metoda nije primjenjiva, vještak je detaljno obrazložio u osnovnom nalazu i mišljenju danom u ovom predmetu.
Slijedom iznesenoga, vještak u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.
20. Isti financijski vještak je na ročištu 11. lipnja 2024. (list 447-451) usmeno iznio i obrazložio prethodno dani pisani nalaz i mišljenje, kao i pisanu dopunu istog te se očitovao na istaknute navode ističući da u cijelosti ostaje kod prethodno danog pisanog nalaza i mišljenja, kao i pisane dopune istoga u kojem smislu iskazuje. U odnosu na tužiteljeve primjedbe istaknute na nalaz i mišljenje, odnosno dopunu istoga očitujem se navodeći da tužitelj primjedbama na pisanu dopunu nalaza i mišljenja ponavlja ranije primjedbe istaknute na osnovni nalaz i mišljenje, poglavito izvora podataka i primijenjene metode o čemu se je vještak očitovao u osnovnom nalazu te ponovno u pisanom dopunom nalaza i mišljenja. Na upit tužitelja je li metodologija koju je vještak primijenio za procjenu vrijednosti poslovnih udjela, primjenjiva u državama odnosno ekonomijama koje nemaju dugu povijest postojanja, odnosno ekonomsku tradiciju, a sve imajući na umu kako se radi o poslovnim udjelima trgovačkih društava koje postoje na tržištu Republike Hrvatske, a koje pak u tržišnom gospodarstvu oko 30 god., vještak navodi da prema njegovim saznanjima je navedeno uobičajena metoda procjene, pogotovo imajući na umu da se ne radi o nekakvom neposrednom početku tržišnog gospodarstva već o proteklih više od 30 godina. Dodatno ističem kako se radi o, za područje R Hrvatske, vrlo razvijenoj industriji (turizam, hotelski smještaj i dr.), koja je u proteklih, 30 godina se razvila po mišljenju vještaka u konkurentnu industriju unutar tržišnog gospodarstva, pa u tom smislu smatra da je primijenjena metoda ispravna. Na daljnji upit je li moguće realno prikazati projekciju poslovanja društva u budućnosti, a bez računanja odnosno uračunavanja sadašnje vrijednosti, vještak navodi da bez obzira što je primijenjena metoda koja se temelji na budućim očekivanim novčanim tokovima koji se zatim svode na današnju vrijednost, to ne znači da ta metoda ne uzima u obzir vrijednost imovine društva u vrijeme početka procjene, jer jedna od sastavnica izračuna pretpostavljenih novčanih tokova je amortizacija koja zapravo odražava dugoročnu vrijednost imovine. Naime, da društvo uopće nema nikakve imovine tada bi očekivani novčani tokovi bili manji za iznos amortizacije koja u ovom slučaju čini vrlo značajan dio slobodnih novčanih tokova, a kako je to vidljivo iz izračuna sa str. 31. pisanog osnovnog nalaza i mišljenja. Na daljnji upit tužitelja je li uobičajeno u metodi koju je vještak primijenio izračune sačiniti u nekom rasponu između lošijih mogućnosti i boljih mogućnosti koje bi se mogle očekivati, vještak navodi da je moguće i sačiniti i takve dodatne izračune, no oni samo daju i nekakav raspon vrijednosti, a uvijek se kreću upravo oko vrijednosti koje je vještak izračunao. Naime, može se sačiniti izračun primjerice kakva bi bila vrijednost da je diskontna stopa pola postotka manja ili pola postotka veća, što bi naravno dalo drukčiji iznos, no s obzirom da je vještak primjerice diskontnu stopu izabrao na tržišnoj razini na temelju javno dostupnih podataka, a kako to i inače u procjenama analognih pravnih sporova radi, vještak je na temelju takve stope sačinio jedinstveni izračun. Isto vrijedi i za ostale parametre u izračunu. Naravno, u opisanom slučaju izračuna nekog raspona vrijednosti, postojale bi i vrijednosti veće od ove koju je vještak iskazao, ali jednako tako i manje. Na daljnji upit tužitelja je li se vještak prilikom davanja nalaza i mišljenja vodio stvarnim ekonomskim parametrima i ako je, kojim, vještak navodi kako se je vodio stvarnim ekonomskim parametrima kada je analizirao kretanje makro ekonomskih pokazatelja u R Hrvatskoj, i kada je analizirao osnovne odrednice poslovanja sektora turizma u R Hrvatskoj, što je mjerodavan sektor za poslovanje procjenjivanog društva, a ti ekonomski pokazatelji kako su ostvareni i kako su prikazani u mjerodavnim statističkim izvješćima, koje je detaljno naveo na str. 5-16. pisanog osnovnog nalaza i mišljenja predstavljaju stvarne podatke o poslovanju sektora, a što je onda jedan od izvora podataka za izračun pretpostavljenih kretanja poslovanja procjenjivanog društva. Nadalje, u toč. 3. pisanog osnovnog nalaza i mišljenja je vještak analizirao stvarno ostvareno poslovanje procjenjivanog društva u razdoblju od 2013. - 2017. g. Na temelju tih stvarnih ekonomskih pokazatelja i podataka, polazeći od stvarnog poslovanja procjenjivanog društva u razdoblju prije datuma procjene te uspoređujući iste s naturalnim i financijskim pokazateljima sektora turizma u R Hrvatskoj je vještak sačinio procjenu naturalnih i financijskih pokazatelja poslovanja procjenjivanog društva u razdoblju 2018.-2022. g., a što je sve detaljno obrazloženo u toč. 5.1. pisanog osnovnog nalaza i mišljenja. Dakle, procjena budućeg očekivanog poslovanja procjenjivanog društva napravljena je na temelju stvarnih ekonomskih pokazatelja i parametara koji su bili ostvareni u ranijem razdoblju, kako za samo procjenjivano društvo, tako i za sektor turizma u R Hrvatskoj. Na daljnje pitanje tužitelja je li poslovno opravdano cijeli iznos amortizacije predvidjeti za kapitalna ulaganja odnosno za investicijska ulaganja, s obzirom da se radi o novom hotelu, vještak navodi kako prema njegovom iskustvu se radi o izuzetno konkurentnoj djelatnosti u kojoj za zadržavanje statusa odnosno ranga hotela su potrebita neprekidna ulaganja, pa je vještak u tom smislu i tako napravio. Mišljenja je da navedeno se odnosi i na nove hotele, pogotovo imajući u vidu obujam korištenja, dakle jako visoku popunjenost tijekom gotovo cijele godine. Na daljnji upit tužitelja dopušta li mogućnost da bi s obzirom na činjenicu o novom objektu, u prvim godinama potrebito investicijsko ulaganje bilo niže od iznosa amortizacije, vještak navodi kako je moguće prihvatiti taj razlog, no, na dugi rok će se kad-tad sva amortizacija morati investirati, da bi se zadržala kvaliteta ili rang hotela odnosno usluge. U tom smislu dodatno pojašnjava kako je izračun rađen na bazi procjene novčanih tokova za prvih pet godina poslovanja, kao i na bazi izračuna terminalne vrijednosti, a za svaku navedenu godinu, pa tako i za terminalnu vrijednost, udio amortizacije odnosno druge strane ulaganja u dugoročno održavanje nekretnina i opreme, su uzeta u obzir, u kojem smislu bi promjena nekog od tih parametara u prvoj godini i u prvim godinama, se obrnuto proporcionalna trebala odraziti i u kasnijim godinama. Na daljnji upit tužitelja na temelju čega je vještak za razdoblje od 2019.- 2022. pretpostavio prosječan rast dobiti od poslovanja po stopi od 5% godišnje, imajući u vidu da se radi o sektoru koji je rastao po znatno većim stopama, vještak navodi kako se porast pojedinog parametra može gledati na temelju količinskih pokazatelj, a cjenovnih pokazatelja a onda i financijskih pokazatelja, u kojem smislu je vještak prosječnu popunjenost, dakle količinske pokazatelje iskazao na temelju analize popunjenosti hotela u 2017. g., i poredbene analize popunjenosti takvih smještaja u gradu Zagrebu u kojem hotel posluje. Cjenovno je vještak pošao od prosječne ostvarene cijene noćenja u 2017. godini, te je istu pretpostavio da će u 2018. porasti za 15% i na temelju toga je sačinio izračun pretpostavljenih prihoda od noćenja u 2018. godini. Jednako tako, ostale je prihode procijenio po prosječnoj stopi rasta od 11% u 2018. g. u odnosu na 2017. g. Međutim, prihodi su samo jedan aspekt poslovanja trgovačkih društva te istima treba sučeliti rashode nužne za ostvarenje prihoda, pa je vještak sačinio i analizu ostvarenih rashoda u 2017. g., kao i pretpostavljenih rashoda u 2018. g., a kako je detaljno obrazloženo u toč. 5.1. osnovnog nalaza i mišljenja. U smislu navedenoga procjena neprekidnog rasta dobiti iz poslovanja po stopi od 5% godišnje zapravo u sebi u grubim crtama obuhvaća procjenu rasta prihoda i istovremeno procjenu rasta rashoda, pa navedenih 5% pretpostavlja očekivanu razliku odnosno procjenu da će prihodi svake godine rasti brže od rashoda. U tom smislu, vještak smatra da je stopa od 5% porasta dobiti od poslovanja realna, i ista nije usporediva sa stopama povećanja pojedinih segmenata. Naposljetku, na upit tužitelja je li procjenjivano društvo kao mali poduzetnik u skladu s propisima (Zakona o računovodstvu i dr.) u obvezi koristiti međunarodne standarde financijskog izvješćivanja ili hrvatske standarde financijskog izvješćivanja, vještak navodi kako mora koristiti hrvatske standarde financijskog izvješćivanja prilikom izrade financijskih izvještaja o svom poslovanju.
21. Navedeni pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kao i pisana dopuna istoga te usmeno očitovanje na ročištu, su prihvaćeni u cijelosti, ocijenivši iste sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, objektivnim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, to tim više što na isti stranke nisu imale primjedbe u odnosu na matematički izračun, niti se je ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.
22. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi, odnosno sudska praksa na koje se pozivaju stranke u prilog svojih tvrdnji. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 9. rujna 2021. (list 169 i 170) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok ostali dokazi nisu izvedeni, jer nisu potrebiti. Naime, ostali dokazi su predloženi radi utvrđenja činjenica koje nisu od odlučnog utjecaja u ovoj pravnoj stvari, budući da su isti na općenitoj razini dokazivanja, dok je izvedenim drugim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
23. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), poglavito glede ugovora o kupoprodaji (čl. 376.-473. ZOO-a)
Naime, s obzirom na Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, od 6. studenoga 2017., ovdje se nesporno radi o naplatnom prijenosu na koji se primjenjuju odredbe ugovora o kupoprodaji.
Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO-a je propisano da ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.
Ugovor o prijenosu poslovnog udjela je obveznopravni ugovor čiji predmet je poslovni udjel, time i svih prava i obveza člana društva i ovdje tužitelja. Na ovaj pravni posao istodobno se primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 111/93.-136/24., dalje: ZTD), u dijelu koji uređuje oblik i valjanost prijenosa, te odredbe ZOO-a, u dijelu koji se odnosi na obveznopravne učinke između ugovornih strana (čl. 2. st. 2. i 3. Ugovora). Kako se radi o naplatnom prijenosu poslovnog udjela, na predmetni ugovor shodno se primjenjuju odredbe ZOO-a o ugovoru o kupoprodaji (čl. 376. i sl.), pri čemu su bitni sastojci tog ugovora prijenos udjela i cijena. Predmet obveze iz spornog ugovora je prijenos poslovnih udjela. Takva ugovorna obveza je moguća, dopuštena, i određena te nije protivna Ustavu RH-e, prisilnim propisima i moralu društva što je potvrdio Trgovački sud u Zagrebu u postupku pod posl. br. P- 269418 koji je pravomoćno dovršen. Temeljem odredbe čl. 2. st. 2. i 3. predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela ugovoreno je ''Ugovorne strane su suglasne da će se naknada za prijenos poslovnih udjela utvrditi naknadno, nakon što stjecatelj MA izvrši uvid, osobno ili putem stručne osobe, u poslovnu dokumentaciju društva. Potpisom ovog ugovora, Prenositelj izričito dozvoljava Stjecatelju da izvrši uvid u poslovne knjige društva, te dozvoljava svim stručnim osobama koje obavljaju određene usluge za društvo kao što su odvjetnici, knjigovođe, revizori, kao i svim zaposlenim osobama u društvu da daju na uvid stjecatelju svu potrebnu dokumentaciju radi detaljnog uvida u poslovanje društva i njegovo financijsko stanje.''
24. Dovodeći u svezu tužiteljev iskaz, koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, kao i podudarnih dijelova iskaza svjedoka VA i DA, s ostalim (pisanim) dokazima, utvrđeno je točnost navoda tužbe, odnosno da se ovdje radilo o Ugovoru o prijenosu poslovnih udjela u društvu Exoportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, od 6. studenoga 2017., sklopljen između tužitelja TA, kao prenositelj s jedne strane i tuženika MA, kao stjecatelj s druge strane, temeljem kojeg je tužitelj prodao tuženiku 75% ukupnog kapitala u društvu Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, odnosno prodao mu je 15 (petnaest) poslovnih udjela od kojih je svaki udio izražen u nominalnom iznosu 1.000,00 HRK, a koji udjeli su upisani u knjizi poslovnih udjela od rednog broja 7-21. Navedeni Ugovor sklopljen je kao javnobilježnički sadržajno potvrđena (solemnizirana) privatna isprava, koju je 10. studenoga 2017. sadržajno potvrdio javni bilježnik Mladen Burec pod posl. br. OV- 17136/2017, pri čemu je ova privatna isprava stekla snagu javnobilježničkog akta, u svezi čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16.). Nakon ovakvog prijenosa poslovnih udjela tužitelj je ostao suvlasnik za 25% temeljnog kapitala, odnosno udjela u društvu Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Stranke su u odredbi čl. 2. opisanog Ugovora ugovorile da će naknadu za prijenos poslovnih udjela utvrditi naknadno, i to ''nakon što tuženik izvrši uvid, osobno ili putem stručne osobe, u poslovnu dokumentaciju društva''. Međutim, tuženik se nije javljao tužitelju radi određivanja naknade za prodane poslovne udjele, zbog čega je tužitelj pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak za utvrđenje ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, od 6. studenoga 2017., no presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 2694/18 od 5. srpnja 2019. u pravnoj stvari tužitelja TA, protiv tuženika MA, radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, od 6. studenoga 2017. je utvrđeno kako je nesporno da se radi o naplatnom prijenosu na koji se primjenjuju odredbe ugovora o kupoprodaji. Prvostupanjski sud je također odlučio da se ne bi radilo o ništetnom Ugovoru, jer da je tim Ugovorom odredivo koliku naknadu tuženik mora isplatiti tužitelju radi stjecanja udjela u društvu. Međutim, nakon ovakve prvostupanjske presude tuženik je sam odlučio kolika je cijena poslovnih udjela, te je kod javnog bilježnika položio iznos 856.500,00 HRK kojeg je on odredio da predstavlja vrijednost 75% kapitala društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Budući da tužitelju nije odgovarao navedeni iznos pologa, tužitelj nije podigao taj novčani iznos iz javnobilježničkog pologa. Naime, Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, je vlasnik hotela Academia u Tkalčićevoj ulici, u Zagrebu, kao i uređene podzemne garaže i objekta s većim brojem različitih poslovnih prostora, ukupne površine 22.000 čm. Kada je društvo podizalo kredit kod poslovne banke, tada je banka 5. siječnja 2017. procijenila vrijednost nekretnina društva na iznos 117.692.265,91 HRK te je procijenjeno kako se radi o legalnoj nekretnini iznadprosječne utrživosti. Štoviše, početkom 2020. g. vršeni su pregovori radi prodaje nekretnina društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, trećoj osobi, te je tada bilo pregovarano da tužitelju na ime njegovih 25% postojećih udjela u društvu pripadne iznos 1.100.000,00 EUR. Zbog ovakvog postupanja tuženika, kojim nije ispunio Ugovorom preuzete obveze, tužitelj je od stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Blaževića iz Splita zatražio procjenu vrijednosti navedenih poslovnih udjela koji su bili predmet Ugovora između stranaka od 6. studenoga 2017. Procjenu vrijednosti ovih udjela zatražio je i od ovlaštenog društva Revizija Uzor d.o.o., Zagreb. Vještak Blažević je procijenio da vrijednost društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, po dinamičkoj metodi 31. prosinca 2018. iznosi 25.481.587,07 HRK, a Revizija Uzor d.o.o., Zagreb, je izvršila različite vrste procjena vrijednosti društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, i to na različite datume i po različitim metodologijama. U svakom slučaju Revizija Uzor d.o.o., Zagreb, je procijenila kako je najniža vrijednost društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, bila 31. listopada 2017. te je po dinamičkoj metodi iznosila 18.050.316,00 HRK. No, Revizija Uzor d.o.o., Zagreb, je izvršila i procjenu vrijednosti društva Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, na 30. rujna 2018. te je utvrdila da na navedeni dan vrijednost ovog društva po dinamičkoj metodi iznosi 176.231.667,00 HRK. Prema tome, vrijednost 75% udjela koji su bili predmet kupoprodaje između stranaka iznosi najmanje 19.111.190,30 HRK kada se uzme u obzir vještačenje sudskog vještaka Ante Blaževića, koje je za tuženika povoljnije. Na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da je projekt kupnje propalog trgovačkog centra Cascade u Zagrebu, Tkalčićeva ulica, te prenamjena istoga u Hotel Academia i Trgovački centar započeo 2012./2013. godina. Isti trgovački centar prenamijenjen je u Hotel Academia te stanove, poslovne prostore i garaže, ukupne površine oko 22000 čm. Tijekom 2016. godine došlo je do određenih nesuglasica unutar Zbora prebendara, jer nije proveden etažni elaborat, a temeljem kojega su se trebale osloboditi hipoteke dvije kuće (u Zadru i Sukošanu), koje je založio DA. Stoga je tužitelj htio "izići" iz cijelog tog projekta te je predlagao da kao 100% vlasnik prenese poslovne udjele na način da ovdje tuženik stekne 25%, DA 25% i još jedan gdin idućih 25%, dakle, tužitelj bi ostao suvlasnik u ostalih 25% poslovnih udjela. Međutim, isto tužitelj nije uspio ostvariti te ga je upravo ovdje tuženik nagovarao da tužitelj ne izađe iz istog projekta na navedeni način. Tijekom 2017. godine je tužitelj obavio prijenos poslovnih udjela u društvu Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, i to 75% u korist ovdje tuženika, dok je tužitelj ostao suvlasnik u 25% poslovnih udjela Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb. U svezi potonjeg sastavljen je pisani Ugovor iz 2017. godine, koji je javnobilježnički potvrđen. No, nikada nisu niti usmeno niti pisano dogovorili cijenu za predmetne poslovne udjele u Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, koje je tužitelj prenio u 75% na tuženika. Bio je okvirni dogovor da će cijenu za predmetne poslovne udjele od 75% odrediti naknadno, bez određenog roka, ali kada se proda predmetni objekt-Hotel Academia i Trgovački centar, ukupne površine 22000 čm. Ujedno znala se okvirna cijena za 75% poslovnih udjela u Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, i to u iznosu oko 1.000.000,00 EUR, s obzirom da je tužitelj imao jednu ponudu u navedenom iznosu. Također kada je obavljen predmetni prijenos poslovnih udjela s tužitelja na tuženika dogovoreno je da će u isti projekt odnosno u vlasničku strukturu Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, ući i DA u omjeru 25% poslovnih udjela i još jedan gdin u omjeru od 25% poslovnih udjela. Napominje da su tuženik i tužitelj imali prijateljske odnose sve do 2017./2018. godine. Tužitelj nije vidio tuženika zadnjih osam godina, dakle, imaju poremećene odnose te je u zadnjih osam godina komunicirao s tuženikom isključivo preko odvjetnika i DA. Naime, DA je suvlasnik cijelog projekta Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb, a koje je u oko 77% bilo suvlasnik sa Zborom prebendara u projektu u kupovini i izgradnji Hotel Academia i trgovački centar. Do današnjeg dana tužitelj nije primio nikakvu isplatu od tuženika po osnovi navedenog prijenosa poslovnih udjela u Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb. Navedeni objekt Hotel Academia i Trgovački centar je prodan te Exportdrvo Projekti d.o.o., Zagreb danas nema nikakvu veću vrijednost, u kojem su suvlasnici tužitelj u 25% i tuženik u 75%. Tijekom 2019./2020. godine je tužitelj ustao sa zahtjevom za isplatu cijene navedenih poslovnih udjela prema tuženiku.
Iz iskaza tuženika proizlazi da niti sam tuženik ne osporava svoju obvezu isplate tužitelju cijene za prenesenih 75% poslovnih udjela tužitelja u Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb. Međutim, navodi da u pisanom Ugovoru o prijenosu poslovnih udjela iz 2017. godine nigdje nije određen rok u kojem će se isplatiti cijena za prenesene tužiteljeve poslovne udjele u navedenom društvu.
25. S obzirom na odredbu čl. 2. opisanog Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile da će naknadu za prijenos poslovnih udjela utvrditi naknadno, i to ''nakon što tuženik izvrši uvid, osobno ili putem stručne osobe, u poslovnu dokumentaciju društva''. Dakle, isto je odredivo, a za potrebe istoga je izvedeno financijsko vještačenje.
26. Naprotiv, ne može se prihvatiti tuženikov navod da je Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela točno određen način na koji će se utvrditi vrijednost poslovnih udjela, čl. 2. st 2. i 3. ugovora, budući daj e tuženik prvotno utvrđivanje vrijednosti poslovnih udjela povjerio Čevizović Ivanu j.t.d. i Anić revizija d.o.o., te je utvrđeni iznos vrijednosti poslovnih udjela položio kod javnog bilježnika i o tome obavijestio tužitelja. Budući da tužitelj niti nakon godinu dana od otvaranja pologa kod javnog bilježnika nije preuzeo sredstva iz pologa to je tuženik za utvrđeni iznos tužitelju izjavio prijeboj koji je nastupio 6. travnja 2021., kada je tužitelj zaprimio izjavu o prijeboju. Naime, u pravu je tužitelj kada ističe da je tuženik prekludiran s iznošenjem tvrdnji i podnošenjem Izjave o prijeboju od 16. studenoga 2023. (list 442 i 443) u ovom postupku, budući da je tužba podnesena 25. ožujka 2021., a prethodan postupak u predmetu zaključen na pripremnom ročištu 9. rujna 2021. Suprotno navodima tuženika, isti nije dostavio valjane i pravovremene dokaze o plaćanju priznatog novčanog iznosa tužitelju, jer u ovom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti i pretpostavke za dopuštenost građanskog prijeboja iz ZOO-a, budući da sporne tražbine nisu istovrsne, dospjele niti uzajamne na način kako to zakon zahtijeva, a tuženik ujedno niti ne dokazuje da bi ti uvjeti bili ispunjeni. Uostalom, ustupljena tražbine više niti ne postoji tj. nije postojala u trenutku davanja spornih izjava o prijeboju jer je prethodno namirena. Dakle, navodi tuženika o mogućem prijeboju nemaju pravnu osnovu jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 195. i 196. ZOO-a (nedostatak istovrsnosti, dospjelosti i uzajamnosti tražbina),
27. Utvrđeno je temeljem iskaza tužitelja, a svjedok VA potvrdio, da je načelni dogovor parničnih stranaka bio da će cijenu za prijenos udjela odrediti naknadno, ali kada se proda predmetni objekt u naravi Hotel Academia i trgovački centar, razmjerno postignutoj kupoprodajnoj cijeni, ali ne manje od iznosa od 1.100.000,00 EUR, kako su to stranke dogovorile. Čak je postojala ponuda za kupoprodaju predmetnog objekta po kojoj je tužitelju trebao biti isplaćen taj iznos za prijenos udjela, a kako to proizlazi iz Zapisnika sa sastanka od 4. ožujka 2020. Iz istog Zapisnika na tom je sastanku je dogovoreno da se tužitelju za njegove udjele isplati iznos 1.100.000,00 EUR, a ukoliko bi se nekretnina uspjela prodati za veći iznos od izložene ponude od 13.000.000,00 EUR tužitelju bi se dogovorno povećao iznos za isplatu. Naime, predmetna nekretnina je u konačnici prodana trećoj osobi (M1 HOTELS d.o.o.) za ukupan iznos 21.000.000,00 EUR temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine i prava građenja od 22. srpnja 2024., sklopljenog između prodavatelja MA, ovdje tuženika i Infinitum nekretnine d.o.o. čiji je osnivač i direktor ovdje saslušani svjedok DA s jedne strane i kupca M1 HOTELS d.o.o.. U konačnici ukupno postignuta kupoprodajna cijena govori u prilog vrijednosti predmetne nekretnine koja je prethodno bila u vlasništvu društva Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, a samim time i poslovnih udjela koje je tužitelj prenio tuženiku. Tom je sastanku ujedno nazočio i saslušani svjedok DA ,koji je u svemu sudjelovao ravnopravno sa strankama te je bio upoznat s cjelokupnim stanjem u svezi predmetne nekretnine i poslovanja društva Exportdrvo projekti d.o.o., Zagreb, pa tako i sudionik dogovora vezano za sporni prijenos udjela te imovinsko-pravno uređenje odnosa među strankama. Isto tako, upravo je navedeni svjedok zajedno s tuženikom preko svojih povezanih društava bio taj koji je u konačnici otkupio i prodao predmetni objekt koji je bio u vlasništvu društva Exportdrvo projekti d.o.o., čime je navedeno društvo ostalo bez vrijednosti i tužitelj nenamiren za preneseni poslovni udjel.
28. Naposljetku, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u manjem iznosu nego prvotno utuženom, koji je bio utemeljen na prethodno izvedenom vještačenju, pa stoga tužitelj s obzirom na rezultate izvedenih dokaza, a u smislu prave volje i dogovora parničnih stranaka o visini naknade za prijenos udjela te po izvedenom vještačenju, postavlja zahtjev za isplatu cijene za prodane poslovne udjele u iznosu 1.100.000,00 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe.
29. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.
30. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužiteljeva tražbina dospjela i osnovana i to upravo u zahtijevanom iznosu 1.100.000,00 EUR, to je valjalo tužitelju dosuditi zatraženi iznos 1.100.000,00 EUR. Ujedno, tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe, tj. od 25. ožujka 2021., budući da je zahtjev za isplatu navedenog iznosa dospio u trenutku podnošenja ove tužbe, temeljem čl. 29. st. 1. u svezi čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.
31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
32. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 3. prosinca 2021., 12. prosinca 2022., 14. studenoga 2023. i 25. rujna 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 9. rujna 2021., 11. lipnja 2024., 10. rujna 2025. i 21. listopada 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u iznosu 16.576,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 18.634,00 EUR, te sastava podneska od 25. rujna 2025. (Tbr. 8./1. OT) i zastupanja na ročištu 21. listopada 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 13.274,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 175.732,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (43.933,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu zahtijeva 2.500,00 HRK / 331,80 EUR. Ujedno je tužitelju u valjalo priznati trošak predujma financijskog vještačenja u iznosu 1.500,00 HRK/ 199,08 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 220.195,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).
33. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 15. studenoga 2021., 17. ožujka 2023., 15. veljače 2024. i 12. listopada 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 11. lipnja 2024., 10. rujna 2025. i 21. listopada 2025., za svaku radnju u iznosu 16.576,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 20.000,00 EUR dakle ukupno u iznosu 132.608,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (33.152,00 EUR). Međutim, nije priznat trošak zastupanja na ročištu 9. rujna 2022. u zahtijevanom iznosu 20.000,00 EUR uvećanog za PDV 25%, jer isto nije tada održano. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 165.760,00 EUR nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.
34. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.
35. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. studenoga 2025.
S u d a c:
Mario Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od objave presude, odnosno od dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).
DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 663,61 EUR i
- opun. tuženika.
