REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1356/2024-92

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika: Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljevog opunomoćenika i tuženikovog opunomoćenika, 20. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu 33.446,15 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2014. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 23.712,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana neposredno 14. rujna 2016. (list 1), u kojoj se navodi da je 7. rujna 2011. u [adresa], u [adresa], tužitelj, kao pješak, stradao u prometnoj nesreći. Do nesreće je došlo na način da se s priključnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka] (BiH), kojim je u trenutku nezgode upravljao CŽ iz [adresa] ([adresa]), odvojio gazeći reljefni sloj pneumatika, koji je potom udario u tužitelja. Sukladno čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) tuženik je odgovoran za štetu koju je prouzroči vozilo inozemnih registracijskih oznaka. Tužitelj je naknadu štete zahtijevao u mirnom postupku protiv tuženika. Tužitelj je bolnički liječen u Općoj bolnici Karlovac, i to zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, koje je nastalo kao posljedica prometne nesreće od 7. rujna 2011. Kod tužitelja je kao posljedica predmetnog štetnog događaja zaostala skraćenost desne noge za 3,5 cm u odnosu na lijevu nogu, kao i zaostalo šepanje, a što predstavlja naruženje. Tužitelj zahtijeva naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u ukupnom iznosu 42.000,00 kn. Navedeni iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, s obzirom na činjenice: za pretrpljene fizičke boli zahtijeva iznos 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah zahtijeva iznos 4.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti zahtijeva iznos 10.000,00 kn i za duševne boli zbog naruženosti zahtijeva iznos 22.000,00 kn, te s osnove tuđe pomoći i njege zahtijeva iznos 1.000,00 kn. Tužitelj se je u mirnom postupku 18. studenoga 2014. s odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji je isti otklonio. Sukladno čl. 1103. ZOO-a (Narodne novine, br. 35/05., 41/08. i 125/11.), tužitelj zahtijeva zatezne kamate tekuće od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 19. studenoga 2014. do isplate. Slijedom navedenog, tužitelj zahtijeva naknadu štete u ukupnom iznosu 42.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenoga 2014. i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. U odgovoru na tužbu se navodi da tuženik priznaje svoju pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, budući da temeljem dokaza dostavljenih uz tužbu šteta nije dospjela odnosno liječenje tužitelja nije dovršeno, a osim toga tužitelj je svoju tražbinu uredio s tuženikom potpisom nagodbe. Tužitelj je s tuženikom 27. lipnja 2012. sklopio Sporazum o izvansudskoj nagodbi te je istim uređena tražbina u predmetu posl. br. Pn-6093/11, u svezi predmetnog štetnog događaja od 7. rujna 2011., a iz kojeg tužitelj tvrdi da mu je nastalo utuženo pogoršanje zdravstvenog stanja. Navedenim Sporazumom o izvansudskoj nagodbi tužitelj je (pod toč. 2.) ugovorio da se isplatom nagođenog iznosa odriče bilo kakve daljnje tražbine budući da nagođeni iznos predstavlja stvarnu štetu, s obzirom na sve sadašnje i buduće okolnosti. Poradi navedenog tuženik ističe prigovor nagođene stvari, te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Ukoliko sud odluči izvoditi daljnje dokaze, tuženik navodi kako je predmetnim Sporazumom obuhvaćena i šteta koju tužitelj danas trpi, te da se ne može govoriti o novoj i nepredviđenoj šteti koju tužitelj trpi. Osim toga, liječenje tužitelja po medicinskim ispravama u ovom spisu predmeta ni u kom slučaju nije završeno, budući da se tužitelju preporuča daljnje operativno liječenje nakon 27. studenoga 2014., a o čemu tuženik nema nikakvih saznanja je li obavljeno. Osim toga, tuženik opravdano sumnja u selektivno dostavljanje medicinskih isprava od strane tužitelja, budući da je tuženik provjerom i usporedbom medicinskih isprava tužitelja (koju je dostavio uz odštetni zahtjev, a koju nije priložio uz tužbu) utvrdio da tužitelj u trenutku potpisivanja nagodbe nije u spis predmeta posl. br. Pn-6093/11 dostavio medicinske isprave s kojim je tada raspolagao, a koja je opisivala uredno srastanje prijeloma tužitelja. Imajući na umu navedeno, tuženik osporava postojanje uzročno-posljedične sveze između štetnog događaja i u medicinskim ispravama nastalih tegoba tužitelja. Tuženik s toga smatra da tužitelj niti u ovaj spis predmeta nije dostavio sve medicinske isprave u svezi svog liječenja. U svezi dospjelost štete tužitelja, a s obzirom na razvoj istog i izostanak medicinskih isprava o daljnjem liječenju, pored činjenica iz odgovora na tužbu, predlaže pozvati liječnika vještaka na očitovanje na okolnost: je li liječenje tužitelja vezano za predmetnu ozljedu dovršeno te može li se očekivati daljnja promjena zdravstvenog stanja i je li kod tužitelja nastala nova i nepredviđena šteta, a u svezi medicinskih isprava sastavljenih nakon 27. lipnja 2012. U slučaju da sud odluči izvoditi dokaze glede visine štete, tuženik istu osporava, smatrajući je previsoko postavljenom. Slijedom navedenog, osporava se visina tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek kamata, te se predlaže odbiti tužbeni zahtjeva, uz obvezu naknade tuženiku parničnih troškova.

3. Podneskom predanim 26. veljače 2021. (list 149 i 150) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s medicinskim vještačenjima, zahtijevajući naknadu neimovinske štete u iznosu 252.000,00 HRK sa zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2014. do isplate i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, dok je djelomično povučena tužbe glede zahtjeva za naknadu nenovčane imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege.

4. U ovoj pravnoj stvari je presudom ovoga suda posl. br. Pn-2766/2016-64 od 24. studenoga 2022. u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 33.446,15 EUR / 252.000,00 HRK sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2014., uz naknadu tužitelju parničnih troškova u iznosu 6.181,56 EUR / 46.575,00 HRK sa zateznim kamatama od 24. studenoga 2022. Rješenjem ovoga suda posl. br. Pn-2766/2016-72 od 22. prosinca 2023. ispravljena je potonja presuda od 24. studenoga 2022. glede ukupnog iznosa parničnih troškova odmjerenih i dosuđenih tužitelju, i to u izreci, redak treći, proizašlog iz obrazloženja- 26. odlomak, tako da umjesto navedenog iznosa 6.181,56 EUR / 46.575,00 HRK treba pisati iznos 6.664,68 EUR / 50.215,00 HRK.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-501/2024-3 od 16. svibnja 2024. je ukinuta potonja prvostupanjska presuda od 24. studenoga 2022., ispravljena rješenjem posl.br. Pn-2766/2016 od 22. prosinca 2023. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

5. Podneskom predanim 11. veljače 2025. (list 381) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, iskazavši u EUR ranije naznačene novčane vrijednosti u HRK, dakle zahtijevajući naknadu neimovinske štete u iznosu 33.446,15 EUR / 252.000,00 HRK sa zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2014., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u izvješće MUP-a RH, PU karlovačke, PPP Karlovac, od 29. prosinca 2011. (list 5 i poleđina), medicinske isprave (list 6-10 i 27 A-33, 41 i 67), potvrdu o ortopedskim i drugim pomagalima (list 42 i poleđina), ovjerovljeni osobni zdravstveni karton tužitelja (list 43-65), tužiteljev odštetni zahtjev upućen tuženiku, uz potvrdu o primitku preporučene pošiljke od 18. studenoga 2014. (list 11), Sporazum o izvansudskoj nagodbi, od 27. lipnja 2012. (list 26), tuženikov odgovor na tužiteljev odštetni zahtjev od 25. studenoga 2014., upućen 22. prosinca 2014. (list 27) i po tuženiku dostavljen CD medij i fotografije u boji koje se odnose na tužitelja (list 182-188), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja osobno kao stranke na ročištu 14. svibnja 2018. (list 76-78) koji je dopunski saslušan na ročištu 21. veljače 2022 (list 193-195), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjima i to po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Dubravku Orliću, spec. ortopedu, koji je 12. veljače 2019. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 96-105), koji je usmeno iznio i obrazložio te se očitovao na istaknute primjedbe parničnih stranaka na ročištu 16. listopada 2019. (list 117-119) i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. med. Jadranu Moroviću, spec. psihijatru, koji je 22. prosinca 2020. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 134-139), te su ga obojica navedenih vještaka usmeno iznijeli i obrazložili te se očitovali na istaknute primjedbe i ujedno su dali usuglašenu ocjenu duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (list 211-214).

U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeni dokazi obnovljeni čitanjem zapisnika o istima i uvidom u priložene isprave te su nadalje izvedeni dokazi i to dopunsko medicinsko vještačenje po prim. dr. med. Jadranu Moroviću, spec. psihijatru, koji je 14. studenoga 2024. predao pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 364-366) te je na ročištu 19. studenoga 2024. izveden dokaz ponovnim dopunskim saslušanjem stalnih sudskih vještaka dr. Dubravka Orlića i dr. Jadrana Morovića (list 367-370).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć i njega), s time da je tužba glede zahtjeva za naknadu nenovčane imovinske štete povučena, uzrokovane štetnim događajem (prometnom nesrećom) od

7. rujna 2011., u [adresa].

Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja. Ujedno je nesporno da je prije podnošenja predmetne tužbe i to po Sporazumu o izvansudskoj nagodbi od 27. lipnja 2012. tužitelju naknađena štetu u ukupnom iznosu 33.750,00 HRK. Međutim, istaknut je prigovor nagođene stvari, s obzirom da je Sporazumom tužitelj ugovorio da se isplatom nagođenog iznosa odriče bilo kakve daljnje tražbine budući da nagođeni iznos predstavlja stvarnu štetu uzimajući u obzir sve sadašnje i buduće okolnosti,

Stoga, među strankama je sporno je li se u vrijeme sklapanja Sporazuma od 27. lipnja 2012. moglo predvidjeti pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, poglavito u vidu skraćenja desne noge, kao i psihičke tegobe, te se osporava uzročno-posljedična sveza između štetnog događaja i nastalih tegoba tužitelja, a posljedično je li tužitelju prilikom zadobivanja predmetnih tjelesnih ozljeda narušeno zdravlje tako da je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu. Stoga, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

Suprotno tuženikovim navodima kako se psihičke tegobe tužitelja ne navode u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je na ročištu 14. svibnja 2018. (list 76-78) ustrajao kod tužbenog zahtjeva kojim traži naknadu štete zbog pogoršanja cjelokupnog zdravstvenog stanja tužitelja nakon sklapanja Sporazuma.

9. Na sporne okolnosti izvedeni su gore navedeni dokazi, poglavito medicinskim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Dubravku Orliću, spec. ortopedu i prim. dr. med. Jadranu Moroviću, spec. psihijatru.

10. Uvidom u izvješće MUP-a RH, PU karlovačke, PPP Karlovac, od 29. prosinca 2011. (list 5 i poleđina) utvrđeno je da je 7. rujna 2011. u 7,05 sati u [adresa], u [adresa], kod k. br. 2/C dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao CŽ, upravljajući skupom vozila, odnosno teretnim automobilom reg. oznaka i broja M28-T-319 (BiH), osiguranog kod Euroherc osiguranje d.d., kojem je pridodano priključno vozilo reg. oznake i broja T19-M-396 (BiH), te se je s navedenog priključnog vozila, odnosno sa srednje osovine odvojio gazeći reljefni sloj pneumatika, koji se nastavio nekontrolirano kretati u desno, te udario u pješaka, mldb. LŽ, ovdje tužitelja, rođenog **.**.1998., koji je u istoj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede.

11. Uvidom u Sporazum o izvansudskoj nagodbi, od 27. lipnja 2012. (list 26) utvrđeno je da je isti sklopljen između ovdje tuženika i ovdje tužitelja, kao oštećenika, povodom prometne nesreće od 7. rujna 2011., kojom se ovdje tuženik obvezao po istom štetnom događaju po osnovi naknade cjelokupne štete isplatiti oštećeniku iznos 33.750,00 kn (čl. 1.); oštećenik je izjavio da će isplatom navedene naknade se smatrati u cijelosti namirenim sa svojim tražbinama po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakve daljnje tražbine jer navedeni iznos naknade je i stvarna šteta koju je pretrpio u ovom štetnom događaju čija je visina određena sporazumno, uzimajući u obzir sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete (čl. 2.) i da se isti Sporazum sklapa na temelju isprava koje su prihvaćene kao vjerodostojne javne isprave, a za slučaj da se naknadno utvrdi suprotno, a to utječe na izmjenu odluke o odgovornosti u ovom štetnom događaju, oštećenik potpisom istog Sporazuma pristaje na povrat realnog iznosa naknade koju je po ovom Sporazumu primio, a naknadno se utvrdi da mu stvarno ne pripada zbog postojanja njegove odgovornosti ili suodgovornosti za nastalu prometnu nesreću (čl. 3.).

12. Na temelju iskaza tužitelja, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 14. svibnja 2018., koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju polomio desnu bedrenu kost, a isto se dogodilo dok je tužitelj pohađao 7. razred osnovne škole. Odmah nakon što je tužitelja udario kotač tužitelj je podvrgnut operaciji i bio je u bolnici, misli, oko 1 mjesec, a nakon toga je još mjesecima bio doma. Sad je zbog toga tužitelju noga kraća 3-4 cm. Nije niti liječnik predvidio da će biti skraćivanja noge, a s vremenom je sve gore. I liječnik, kod kojeg je tužitelj bio na kontroli, bio je iznenađen s ovim skraćivanjem, a ista kontrola je bila, misli, u 8. razredu osnovne škole, jer se sjeća da nije bilo u onom istom razredu kada je nezgodu doživio. Tužitelj misli da je to bilo u 8. razredu, nedugo do polazak u srednju školu. Nakon operacije tužitelj nije mogao normalno hodati, te je dugo ležao, pa mu je trebalo 1 ili 2 mjeseca da se navikne ponovno na hodanje. Tužitelj se ne sjeća je li bila sklapanja nekakve izvansudske nagodba u svezi njegovog zdravlja. Dosta dugo nakon operacije je tužitelj nosio pomoćne štake, odnosno nosio ih je sve do oko 2,5 mjeseca nakon dolaska iz bolnice doma. Kada se je tužitelj nakon operacije vratio u školu tužitelj je pohađao nastavu iz tjelesnog odgoja, ali je imao nekakvu potvrdu da ne radi sve vježbe. Tužitelj je zbog ovog događaja imao poteškoća s okolinom, jer su mu govorili da je nizak, krivan, a s godinama je počeo i šepati, pa je postao asocijalan, jer je izbjegavao druge ljude, jer su mu se smijali. Ističe da mu je onda krenuo i strah od kamiona te da je taj strah i danas ima, te navodi da mu se cijede ruke, a na upit suda prilazi i pokazuje ruke, te se vidi da su tužitelju doista potpuno mokre ruke. Ističe da se tako znoji i po stopalima i pazuhima. Tužitelj ima i drugih poteškoća sa zdravljem i to u vidu niske razine trombocita, pa navodi da su mu zbog toga i odgađali operaciju. Tužitelju sada više ne koristi štake pri hodu. Tužitelj je posjećivao liječnika psihijatra, no, sad ga neko vrijeme više ne posjećuje. Tužitelju je nakon operacije morala pomagati majka te mu je pomagala da se okupa, oko hoda, hrane i odlaska na nužnik, odnosno sve mu je pomagala. Tužitelju je stanje noge slabije pa stoga više ne može igrati nogomet niti trčati. Tužitelj kada dulje hoda osjeća bol u lijevom kuku i u desnoj nozi. Ističe da mu se ovo sve više pogoršava u zadnje vrijeme. Tužitelju su se rugali već kada je krenuo u 7. razred osnovne škole sa štakama, jer su ga tada zvali "limeni". Tužitelju je majka pružala pomoć skoro četiri mjeseca. Tužitelju 2013. g. majka više nije morala pružati pomoć u vidu kupanja i odlaska na nužnik, ali mu je pružala pomoć u vidu masaže noge, kukova, da ga je vodila kod psihijatra i da mu je pomagala oko hrane. Tužitelju je niska razina trombocita odgodila operaciju, a riječ je o operaciji za produžavanje noge, jer da mu je liječnik rekao da ne treba raditi tu operaciju dok mu zdravstveno stanje nije savršeno. Tužitelju su liječnici rekli da može ići na operaciju kojom bi mu izjednačili dužinu obje noge. Tužitelj sada trenutno nosi obične tenisice s posebnim ortopedskim uloškom. Tužitelj je sam osjetio da mu je jedna noga malo kraća i to nekih mjesec dana nakon što je počeo hodati bez štaka, pa je onda otišao kod liječnika na kontrolni pregled koji je to uočio i rekao da to ne bi trebalo biti tako. Tužitelj je išao na više pregleda i da su mu pri trećem pregledu doista potvrdili da je došlo do skraćenja noge. Ti pregledi su bili u razmaku od 1,5 do 2 mjeseca. Tužitelj je štake nosio još oko 1,5 mjesec računajući od dana kada je iz bolnice došao doma, a doma je bio oko 2 mjeseca. Ističe da je riječ o dolasku doma iz bolnice nakon operacije po štetnom događaju.

13. Na temelju dopunskog iskaza tužitelja, saslušanog na ročištu 21. veljače 2022., koji je ostao kod navoda iz ranijeg iskaza od 14. svibnja 2018. (list 76-78), a koje navode je dopunio i pojasnio navodeći da je tuženik uz podnesak od 28. prosinca 2021. priložio fotografije i snimke koje je učinio privatni detektiv, a na kojim fotografijama tužitelj nosi istu obuću, odnosno crvene tenisice, marke All Star, koje nosi i na današnjem ročištu. Utvrđuje se da su u trenutku davanja istog iskaza ovdje tužitelju znojni dlanovi, s kojih kapa znoj, te da tužitelj iskazuje da su mu također znojna i stopala na isti način, a da tužitelj iskazuje da je sve to posljedica predmetnog štetnog događaja. Tužitelj uvijek nosi ortopedski uložak u desnoj obući pa tako i sada ima uložak, koji je debljine prvotno 2,5 cm, koji se korištenjem istanji te je sada debljine oko 2 cm, te ih mijenja svaka četiri mjeseca, a svaki košta oko 300,00 HRK. Napominje da su specijalisti rekli da uložak nije poželjno imati debljine-visine 3 cm, koliko je tužitelju kraća desna noga, već isti ortopedski uložak može biti najviše debljine do 2,5 cm. Utvrđuje se da tužitelj u desnoj tenisici ima ortopedski uložak debljine oko 2 cm, dok isti uložak nije u lijevoj tenisici. Nakon što je tužitelj ustao, te stavio nogu uz nogu, skroz uz pod, primjećuje se da tužitelj mora savinuti lijevu nogu kako bi izjednačio razinu s desnom nogom. Nadalje, tužitelju se nalaže da se bos (bez ortopedskog uloška) prošeće i napravi krug po sudnici te se utvrđuje da isti vidno šepa i naginje se na desnu stranu. Naposljetku, tužitelj je obuo navedene tenisice, te umetnuo ortopedski uložak u desnu tenisicu i napravio krug-prošetao po sudnici te se zapaža da se tužitelj i dalje pri hodu naginje u desno. Tužitelj potvrđuje da predmetne fotografije i CD, a koje su priložene uz tuženikov podnesak od 28. prosinca 2021., prikazuju tužitelja. Tužitelj uvijek šepa pri hodu, pa tako i kada u obuću umetne potpuno novi ortopedski uložak. To stoga što s ortopedskim uloškom nikada ne postigne razinu i izjednačenost s lijevom nogom, zbog kraće desne noge za 3 cm. Svakodnevno osjeća bol u desnoj nozi i lijevom kuku, pa stoga svakodnevno pijem, izjutra, analgetike poput ibruprofene. Navedene tenisice najčešće nosi, dok osim navedenih tenisica nosi i ortopedsku obuću, koju je namjeravao predočiti sudu, ali mu nije dopušteno unošenje u zgradu suda, ali kod nošenja iste ortopedske obuće stvaraju se neugodni mirisi i klizave su. Po doma nosim klompe, kod kojih je desna obuća povišena, koji ortopedski ulošci se uslijed svakodnevnog korištenja smanje (istanje se). Glede psihičkih i duševnih smetnji ističe da mu se pojačano znojenje pojavilo po završetku predmetnog liječenja, kao posljedice predmetnog štetnog događaja, netom prije prvog otpusta iz bolnice. Vještak psihijatar je naveo činjenicu da je možebitno na tužiteljevo pojačano znojenje utjecala smrt tužiteljevog oca. Međutim, smrt tužiteljevog oca nije utjecala na tužiteljevo pojačano znojenje. Tužiteljeve psihičke tegobe koje su uzrokovane predmetnim štetnim događajem se odražavaju i ispoljavaju na način da je nervozan što zbog noge, što zbog boli koju osjeća, zbog društva, odnosno okoline, osjeća sram zbog kraće desne noge, izbjegava rukovanje zbog pojačanog znojenja dlanova, pa je tako nervozan i na današnjem ročištu, a i inače općenito osjeća nervozu. Tužitelj je zbog navedenih psihičkih tegoba išao kod psihijatra na tretman, ali je prestao jer nema novca snositi trošak takvog liječenja, te gotovo svaki drugi dan pije lijek za smirenje poput Normabela. Nije mu ordiniran lijek Normabel, već je isto propisano tužiteljevoj majci, od koje ja uzima isti lijek. Trenutno je tužitelj nezaposlen. Psihičke tegobe je tužitelj počeo osjećati povratkom u svoje svakodnevno okruženje, među ljude, prijatelje, dakle, po prvom povratku s liječenja, no ne znam koje godine se isto počelo ispoljavati. Tužitelj je pokušao započeti emotivnu vezu s jednom djevojkom, ali ista veza je prekinuta od strane iste djevojke, pretpostavlja zbog ožiljaka koje ima na desnoj nozi, slabijeg mišića desne noge, šepanja, boli itd. Tužitelju su se psihičke i druge tegobe koje osjeća zbog posljedica štetnog događaja intenzivirale u mjeri u kojoj ih osjeća danas i to s vremenom sve više i više. Tužitelj ne može dugo stajati pri obavljanju radnih procesa, već mora sjesti, kako bi ublažio bol koju osjeća u desnoj nozi i lijevom kuku, a zbog čega je i dobio otkaz u mljekari i na proizvodnoj traci.

14. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Dubravka Orlića, spec. ortopeda, od 12. veljače 2019. (list 96-105), utvrđeno je da je 7. rujna 2011. tužitelj, kao pješak, u dobi od 13 godina, čekajući autobus na autobusnom stajalištu za odlazak u školu grubo udario i ozlijedio odvojeni dio pneumatika priključnog vozila kamiona u vožnji, čime je zadobio prijelom donjeg okrajka desne bedrene kosti, uz odljuštenje donje ploče rasta. Predmetna štetna ozljeda liječena je hitnim operativnim zahvatom 7. rujna 2011. u smislu namještanja donjeg okrajka desne bedrene kosti, uz pričvršćenje koštanih ulomaka metalnim vijcima i žicama. Predmetna ozljeda desnog koljena uzročno-posljedično je uvjetovala ograničenu pokretljivost desnog koljenskog zgloba u razvoju tzv. sekundarnih degenerativnihposttraumatskih promjena, labavost desnog koljena u dvije ravnine, nepravilno zarastao prjielom natkoljenice uz patološki trodimenzionalni poremećaj agulacije, tj. kutova između osi zglobnih tijela koljena desno, skraćenje dužine desne noge od 3 cm, te smanjenje pokretljivosti lijevog gležnja. U svezi s predmetnim štetnim događajem tužitelj je tijekom liječenja trpio nelagode u vidu tri operativna zahvata i jedne opće anestezije, nošenje gipsanog zavoja, brojne radiološke obrade desnog koljena, najmanje 19 odlazaka na liječničke preglede izvan mjesta stanovanja, tijekom izvođenje vježba uz dolaske na fizikalne rehabilitacije, 26 pregleda nadležnog liječnika opće medicine, korištenje prvo dvije štake, a kasnije jedne štake, te nošenje obuće s povišenjem pod desnu petu koje će trebati koristiti cijeli život. Temeljem spisu predmeta priležećih medicinskih isprava, izvršenog kliničkog pregleda tužitelja, kao i uvidom u izvorne radiološke slikovne isprave, daje odgovore na traženja suda:

- Je li u vrijeme sklapanja sporazuma o izvansudskoj nagodbi (list 26) tužitelj mogao hodati bez štake?

Sukladno u sudskom spisu predmeta dostupnim nemedicinskim ispravama 27. lipnja 2012. sklopljen je Sporazum o izvansudskoj nagobi između HUO-a, ovdje tuženika i malodobnog oštećenika, tj. tužitelja. U vrijeme sklapanja navedenog Sporazuma od predmetnog štetnog događaja proteklo je tek oko devet mjeseci tijekom kojeg vremena je uslijedilo samo primarno cijeljenje područja prijeloma, međutim, novostvoreno koštano tkivo nije još postiglo svoju punu čvrstoću i punu mogućnost prijenosa fiziološkog opterećenja težine tijela. U vrijeme Sporazuma tužitelj više nije trebao neprekidno koristiti dvije štake, ali iz ranije navedenog razloga nedovoljne čvrstoće novostvorene kosti na mjestu prijeloma trebao je nastaviti privremeno korištenje jedne štake i to iz biomehaničkog razloga u lijevoj ruci. Rasterećenje donjeg okrajka bedrene kosti bilo je potrebno i radi čuvanja osjetljive donje ploče rasta desne bedrene kosti koja se nalazi upravo uz područje samog prijeloma i najviše je bila ugrožena te uzročno-posljedično oštećena.

- Je li tada postojalo skraćenje desne noge, odnosno kada je nastalo i je li se u lipnju

2012. moglo predvidjeti skraćenje desne noge?

Skraćenje desne noge u vrijeme sklapanja Sporazuma 27. lipnja 2012. nije postojalo, niti je bilo klinički izraženo, a jednako tako nije se moglo prognozirati hoće li uopće nastati i u kojem opsegu iz više objektivnih razloga. Kao prvo, navedeno je bilo s obzirom na dob i na kratkoću vremena proteklog od predmetnog štetnog događaja i predmetne značajne ozljede donjeg okrajka bedrene kosti s pločom rasta. Opterećenje desne noge tužitelja bilo je u početku jedno vrijeme zabranjeno u cijelosti, tek kasnije vremenom dozvoljeno je najmanje opterećenje korištenjem dvije štake, da bi se zatim vremenom tužitelju savjetovalo polovično opterećenje korištenjem samo jedne štake, a tek na kraju hod s punim opterećenjem. Tijekom navedenih rasterećenja sama ploče rasta nije imala potrebno opterećenje kao poticaj za fiziološki rast, a uz sve navedeno radi životne dobi tužitelja ploča rasta istovremeno još nije ni bila u svom stadiju pojačanog aktivnijeg rasta koji se fiziološki postupak normalno u dječaka javlja u dobi 13-15 godine života, ovisno o pojedinačnim osobinama. Jednako tako nije se medicinski možebitni poremećaj rasta niti mogao prognozirati ili predvidjeti radi nepoznavanja pojedinačnih fizioloških osobina u pogledu rasta tužitelja, te postojanja i mogućeg opsega posttraumatskog oštećenja donje ploče rasta bedrene kosti tužitelja. Nastanak skraćenja desne noge razvijao se tijekom 2013. i 2015. g., a što objektivno i dokazuje nalaz ortopeda od 22. listopada 2013., kada se registrira prvo skraćenje desne noge za samo 1,5 cm, a slijedeći nalaz ortopeda od 27. studenoga 2014. pokazuje skraćenje desne noge već od 3,5 cm.

- Ukoliko nije bilo skraćenja ili se nije moglo predvidjeti nastanak skraćenja potrebno je očitovati se na okolnost postojanja, trajanja intenziteta fizičkih boli i straha Uzročno-posljedično s predmetnim štetnim događajem tužitelj je nesporno trpio i fizičke boli i strah. Treba istaknuti kako je tužitelj, pojednostavljeno rečeno, trpio fizičke boli i strah u dva vremenska razdoblja, gdje prvo razdoblje obuhvaća vrijeme neposredno iza predmetnog štetnog događaja, dok drugo vremensko razdoblje obuhvaća vrijeme od nastanka većeg skraćenja desne noge koje se polako javlja od 15 godine života na dalje.

Trajanje i jačina fizičkih boli:

Uslijed predmetne štetne ozljede 7. rujna 2011. te liječenja iste i nastalih izravnih posljedica, tužitelj je u prvom vremenskom razdoblju trpio odgovarajuće fizičke boli. Akutnu izrazito jaku bol neposredno iza predmetnog štetnog događaja tužitelj je trpio tijekom 2 sata. Iza toga se u tužitelja razvija tzv. sekundarna bol jakog intenziteta koja je sveukupno trajala 3 tjedana, zatim je trpio bol srednjeg intenziteta sveukupno tijekom 3 mjeseca, te konačno bol slabijeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 5 mjeseci.

U drugom vremenskom razdoblju koje obuhvaća vrijeme od 2013. godine, tj. 15. godine života na dalje, kada dolazi do polaganog razvoja i očiglednog povećanja skraćenja desne noge, tužitelj počinje ponovno trpjeti fizičke boli tijekom stajanja i kretanja. Fizičke boli srednjeg intenziteta trajale su sveukupno godinu dana, a fizičke boli slabijeg intenziteta nastavljaju se kao stalna bol trajnog karaktera tijekom stajanja i kretanja, te ista ne ulazi okvire stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja. Trajanje i jačina straha:

Radi predmetne štetne ozljede 7. rujna 2011. te liječenja iste i nastalih izravnih posljedica, tužitelj je u prvom vremenskom razdoblju trpio strah koji je primarno bio izraziti, gotovo panični u trajanju od 3 sata. Kasnije, s vremenom, razvija se tzv. sekundarni strah koji je bio izrazito jaki sveukupno 2 mjeseca, zatim srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 3 mjeseca, a zatim slabijeg intenziteta u sveukupnom trajanju od 6 mjeseca.

U drugom vremenskom razdoblju koje obuhvaća vrijeme od 2013. godine, tj. 15. godine života na dalje kada dolazi do polaganog razvoja i očiglednijeg povećanja skraćenja desne noge, tužitelj počinje ponovno trpjeti strah. Strah srednjeg intenziteta trajao je sveukupno godinu dana, a strah slabijeg intenziteta nastavlja se kao stalni strah trajnog karaktera, te ne ulazi u okvire stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja.

Postojanje stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja:

Uzročno-posljedično s predmetnim štetnim događajem od 7. rujna 2011. tužitelju je narušeno i poremećeno biomehaničko funkcioniranje dijela sustava za kretanje, detaljnije desnog koljenskog zgloba i desnog gležnja. Predmetna štetna povreda desnog koljena uzročno-posljedično je nesporno uvjetovala ograničenu pokretljivost lakog stupnja desnog koljenskog zgloba uz razvoj tzv. sekundarnih degenerativnih posttraumatskih promjena, labavost desnog koljena u dvije ravnine srednjeg stupnja, nepravilno zarastao prijelom natkoljenice uz patološki trodimenzionalni poremećaj angulacije, tj. kutova između osi zglobnih tijela koljena desno srednjeg stupnja, skraćenje dužine desne noge od 3 cm, te smanjenje pokretljivosti desnog gležnja. Navedene uzročno-posljedične promjene iz predmetnog štetnog događaja od 7. rujna 2011. uvjetovale su trajno smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja u omjeru od 28,598%.

Postojanja i stupanj naruženosti:

U svezi ozljede iz predmetnog štetnog događaja od 7. rujna 2011. i posljedica iste tužitelj ima trajno naruženje vanjskog sklada tijela koje je bez obuće ili s obućom bez povišenja jakog stupnja, u vidu unakaženja, dok je tijekom nošenja obuće s povišenjem srednjeg stupnja u vidu nagrđenosti , uočljivo svima.

Potreba za tuđom pomoći i njegom, a ukoliko je bila potrebita, u kojem opsegu:

Uzročno-posljedično s predmetnim štetnim događajem od 7. rujna 2011. tužitelju je bila potrebita tuđa njega i pomoć. Tuđu njegu vršili su zdravstveni radnici medicinskih ustanova gdje se je tužitelj nalazio na liječenju. Tuđu pomoć vršile su pak medicinski nekvalificirane druge osobe, različitog opsega i vremenskog trajanja. Tuđa pomoć bila je potrebita u trajanju od 4 sata na dan i noć kroz sveukupno razdoblje od 2 mjeseca, zatim u trajanju od 3 sata na dan kroz razdoblje od 3 mjeseca, a nakon toga u trajanju od 1,5 sata kroz razdoblje od 3 mjeseca. Tuđa pomoć bila je potrebita tužitelju za dobavu, pripremu te kuhanje i posluživanje hrane i pranje pripadajućih pribora, za osobnu njegu i higijenu u sanitarnim prostorijama, oblačenje i/ili skidanje odjeće, te za pratnje pri odlasku u školu. Tužitelju su tijekom liječenja predmetne ozljede i posljedica istih bile neophodne usluge treće osobe za vožnje izvan mjesta stanovanja tijekom odlaska na zdravstvene preglede, na fizikalnu terapiju te dobavu lijekova.

- Očitovati se o datumu kada je završilo liječenje tužitelja:

U svezi ozljede iz predmetnog štetnog događaja od 7. rujna 2011. i uzročno- posljedičnih liječenja tužitelj je imao redovite liječničke preglede i postupke do studenoga 2014. Sukladno tome, isti vještak je mišljenja kako je liječenje tužitelja završilo krajem prosinca 2014.

15. Na ročištu 16. listopada 2019. je stalni sudski vještak dr. Dubravko Orlić usmeno iznio i obrazložio te se očitovao na istaknute primjedbe, iskazujući da u cijelosti ostaje kod prethodno danog pisanog nalaza i mišljenja od 12. veljače 2019., dok je isto dopunio i pojasnio navodeći da glede ocjene smanjenja životne aktivnosti tužitelja ističe kako je isti zadobio niz dokazanih posljedica uvjetovanih predmetnim štetnim događajem. Temeljem suvremenijeg načina izračuna smanjenja životne aktivnosti trajnog karaktera ističe kako se danas koriste tablice, a koje se koriste u Europskoj uniji, čija je članica i Republika Hrvatska. Pregledom medicinskih isprava, zatim, kliničkim specijalističkim ortopedskim pregledom tužitelja osobno, te uvidom u izvorne radiološke slike tužitelja, isti vještak je donio ocjenu trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Po starom načinu izračuna tužitelj bi imao smanjenje životne aktivnosti trajno u omjeru od 47,50%, međutim, prema novim izračunu dolazi se do ocjene trajnog smanjenja u omjeru od 28,59%. Treba istaći da je tužitelj uzročno-posljedično zadobio niz oštećenja kao što je navedeno u vještačkom nalazu i mišljenju od 12. veljače 2019.: ograničena pokretljivost desnog koljenskog zgloba s razvijenim tzv. sekundarnim degenerativnim posttraumatskim promjenama, labavost desnog koljena u dvije ravnine, nepravilno zarastao prijelom natkoljenice uz trodimenzionalni patološki poremećaj kutova između osi zglobnih koljena desno, skraćenje dužine desne noge od 3 cm, te smanjenu pokretljivost desnog gležnja, s time da je tijekom davanja iskaza isti vještak uočio da je u pisanom nalazu i mišljenju upisano smanjenje pokretljivosti lijevog gležnja, što je očita pogrješka kod prepisivanja, dakle, treba biti smanjenje pokretljivosti desnog gležnja. Kod navođenja uzročnih posljedica prema postojećim načelima donose se ocjene za svaku posljedicu, ali se konačni redoslijed posljedica ocjenjuje i konačno izračunava na način da se prvo navodi najveća posljedica, a zatim se navode postoci nižih vrijednosti do najmanje. Temeljem navedenog izračuna po tzv. balthazarovoj metodi dobije se konačni iznos trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja koja je, kao što je izneseno u pisanom nalazu i mišljenju vještaka, u omjeru od 28,598%. Tužitelj je sklopio Sporazum o izvansudskoj nagodbi 27. svibnja 2012., odnosno u razdoblju od 8 mjeseci iza predmetnog štetnog događaja. Sukladno svim medicinskim nalazima dostupnim u sudskom spisu predmetu, nadležni liječnici nisu mogli iz medicinskih razloga uočiti koje su i u kojem opsegu posljedice, već je tužitelj imao stanje nakon prijelom donjeg okrajka bedrene kosti uz odljuštenje donje ploče rasta bedrene kosti, a u to vrijeme se nisu mogle niti fiziološki očitovati koje posljedice će biti izražene u daljnjem tijeku ne završenog liječenja. U vrijeme sklapanja izvansudske nagodbe tužitelj je imao prijelom donjeg okrajka desne bedrene kosti u neposrednoj blizini i uz donju ploču rasta bedrene kosti, zatim, stanje nakon prvog hitnog operacijskog zahvata te stanje nakon odstranjenja žica u drugom operacijskom zahvatu. U to vrijeme tužitelj je hodao i kretao se prvo s dvije štake, a iza toga s jednom štakom i iz fizioloških razloga sve kasnije postupno razvijane posljedice nisu mogle biti u cijelosti klinički registrirane. Jednako tako, nije se smjelo u to vrijeme dati ocjenu u kome će se postotku i u kojem vremenskom razdoblju razviti posljedice koja su moguće uz vrstu štetnog događaja kao što je zadobio tužitelj. Uz do sada navedeno, osobito je važno prihvatiti da je u vrijeme ozljede i u vrijeme Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, tužitelj bio u dječjoj dobi gdje se je fiziološki trebao odvijati rast zglobnih tijela, kao što je bio na suprotnoj, neoštećenoj lijevoj strani. Isti vještak nije cijenio posljedice sa psihijatrijske strane, a koje su prema iskazu tužitelja osobno tijekom kliničkog pregleda od 8. veljače 2019., kada je tužitelj u tijeku razgovora istaknuo sve svoje poteškoće, koje treba ocijeniti ne specijalist ortopedije ili kirurgije, već specijalist psihijatar. Vještak nije koristio tablice Europske unije, nego je prema Balthazarovom pravilu Hrvatski liječnički zbor u Zagrebu izdao tzv. orijentacijske tablice koje se u izradi medicinskih vještačkih nalaza i mišljenje sada koriste te su ocjene u odgovarajućim postocima računate prema ranije navedenom izvoru. Ističe da je prva po visini postotka oštećenja bila labavost srednjeg stupnja u dvije ravnine u iznosu do 12,5%. S obzirom da je raspon za niži stupanj 10%, za viši 15%, a 12,5% predstavlja sredinu kao što je vještak i računao. Skraćenje desne noge od 3 cm iznosi 10%, jer je srednjeg stupnja navedenog skraćenja. Isti vješta je bio dužan izvršiti klinički specijalistički ortopedski pregled tužitelja i sukladno svom dugogodišnjem kliničkom iskustvu i načinu rada stalnih sudskih vještaka, bio obvezatan ocijeniti nalaz registriran objektivnim mjerenjima uz pomoć kutomjera, odnosno artrometra, kako se zove u ortopediji, koji je opseg pokretljivosti, pa je temeljem kliničkog objektivnog nalaza, donesena ocjena i postotak za navedenu štetnu posljedicu. Isti je, kao stalni sudski vještak, dužan cijeniti nalaze ranijih liječnika raznih specijalnosti gdje su mogući drukčiji pogledi na uočene ili neuočene posljedice, kada kao klinički dugotrajan specijalist registriram pojedini loš ili dobar nalaz, isto je dužan uzeti u obzir pri izračunavanju konačnog iznosa trajnog oštećenja. Operacija izjednačavanja nogu i to produženjem desne noge rezultirala bi vjerojatno smanjenjem iznosa skraćenja desne bedrene kosti, ali je velika mogućnost da bi se trajno smanjenje životne aktivnosti pogoršalo, jer je tužitelj već sada razvio sekundarno degenerativne promjene te nestabilnost koljenskog zgloba u dva smjera, što svakako samim tehničkim izvođenjem zahvata bi neminovno napredovalo. Ocjena naruženosti tužitelja, a koja je u vidu unakaženja donesena je tijekom izravnog kliničkog pregleda tužitelja koji se je mogao kretati s obućom, kao i bez obuće. Sve opisano u prikazu kliničkog nalaza i izneseno u pisanom nalazu, razvidno je kod svakog oblika kretanja tužitelja. Jednako tako vidljivo je u slučajevima kada je bez odjeće i bez obuće, a sve navedeno je vrlo jednostavno uočljivo svima koji ga promatraju. Ovdje treba istaći kako je navedena nagrđenost vidljiva i drugoj osobi u trenucima intimnog dijela života. Napominjem da je šepanje i nagrđenost koljena jednako uočljivo tijekom života i rada u kući, kao i izvan kuće, te na radnom mjestu. Tužitelj bi se, u slučaju da se je podvrgnuo operativnom zahvatu produženja desne noge, izložio daljnjem napredovanju i povećanju posljedica prve ozljede, jer je već sada, dakle 2019. g., uočljiv razvoj tzv. posttraumatskih degenerativnih promjena koje imaju već same od sebe tendencu napredovanja koje bi vjerojatno operacijski zahvat, u smislu produženja, još i pojačao, dakle, isti operativni zahvat doveo bi do povećanja svih kvalifikatornih okolnosti.

16. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. med. Jadrana Morovića, spec. psihijatra, od 22. prosinca 2020. (list 134-139), utvrđeno je da je isti mišljenja da je tužitelj osoba koja je tijekom svojeg djetinjstva pretrpjela znatne fizičke i psihološke traume, sada s vidljivim trajnim narušenjem vanjskog sklada tijela (prema sudskom vještaku ortopedu) i znatnim psihološkim tegobama, trajnim promjenama ličnosti, a koje su proizašle iz proživljenog i srećom preživljenog štetnog događaja, a opisane su u navedenim psihijatrijskim dijagnozama: F 62.0 Trajna promjena ličnosti; F 43.21 Poremećaj prilagodbe; F 43.21 Prolongirana depresivna reakcija i F 43.25 Poremećaj prilagodbe s mješovitim smetnjama emocija i ophođenja. Trajna promjena ličnosti je dijagnoza koja upućuje na promjene koje su se razvile kod osobe kod koje ranije nije ustanovljen poremećaj ličnosti, a to je slučaj i s oštećenikom. Ranije nije bio psihijatrijski liječen, niti ima podataka koji bi govorili o tome da je ranije bio dijagnosticiran takav ili sličan poremećaj. K tome, s obzirom da je u vrijeme kada je nastupio štetni događaj oštećenik bio dijete, dakle bio je u fizičkom i psihološkom smislu, u razvoju, stanja koja su nastupila isključivo su vezana za štetni događaj. Štetni događaj je dakle, djelovao i u smislu štetnosti po razvoj, kako fizičkog (što je opisano u mišljenju sudskog vještaka ortopeda), tako i u smislu psihološkog formiranja ličnosti- poremećaja ličnosti. Uzročnik poremećaja ličnosti, osim psihološkog učinka štetnog događaja u smislu pretrpljenog straha, primarnog i sekundarnog, pa i traumatskog događaja, je i promjena, odnosno, teškoća na fizičkom planu, otežano kretanje, kraća noga, narušenje vanjskog sklada tijela. Sve su to čimbenici koji su uzrokovali i uzrokuju još i danas, komplikacije u oštećenikovu življenju, kroz pojačane životne napore oštećenika, potrebu prilagođavanja na otežani razvoj i rast, privikavanje na promjene, tjelesne nedostatke, defekte. Kada je u pitanju primarni strah, intenzivan, isti vještak je mišljenja da je bio u trajanju od nekoliko sati, a sekundarni strah koji je bio izrazito jak sveukupno dva mjeseca, dok kada je u pitanju sekundarni strah srednjeg intenziteta, mišljenja je da je trajao znatno dulje, i to u razdoblju od najmanje dvije godine, dok je strah slabijeg intenziteta koji je opisan u nalazima psihijatara kao: tjeskoba, smetnje koncentracije, doživljavanje ruganja od strane vršnjaka, pa i osjećaj umora, depresivnosti, napora, nedostatak mogućnosti uživanja, prestanak aktivnosti poput trčanja, brzo zamaranje, šepanje, prekomjerno znojenje, osjećanje srama, gubitak svojih dotadašnjih prijatelja i nemogućnost stvaranja novih poznanstava, trajao sve do prije dvije godine, dakle ukupno ne manje od pet i ne više od šest godina. Kod oštećenika zaostaje povremeni sekundarni strah slabog intenziteta koji traje još i danas i koji će ostati kao trajna posljedica štetnog događaja, a što je uklopljeno u dijagnoze kao što su trajni poremećaj ličnosti i poremećaj prilagodbe uz prolongiranu depresivnu reakciju sa smetnjama emocija i ophođenja. To stanje ima karakteristike povremenosti i promjenjiv intenzitet, što se može opisati kao duševnu bol zbog narušenosti psihofizičkog integriteta, ili kao trajne posljedice u smislu povrede prava osobnosti, odnosno pojačanih napora u obujmu od 15%, što bi se trebalo nadodati na postotak koji se tiče fizičkog stanja i ozljeđivanja, po mišljenju vještaka ortopeda. Iz svega iznesenog proizlaze zaključci da je tužitelj osoba koja je tijekom svojeg djetinjstva pretrpjela znatne fizičke i psihološke traume, sada s vidljivim trajnim narušenjem vanjskog sklada tijela i znatnim psihološkim tegobama opisanim u dijagnozama: Trajne promjene ličnosti i poremećaj prilagodbe s depresivnosti, mješovitim smetnjama emocija i ophođenja, a koje su posljedica štetnog događaja. Trpio je intenzivan, primarni strah u trajanju od tri sata, sekundarni strah jakog intenziteta trpio je dva mjeseca, sekundarni strah srednjeg intenziteta dvije godine, dok je sekundarni strah slabijeg intenziteta trajao ne kraće od pet i ne dulje od šest godina. Trajne posljedice sa stajališta narušenja psihofizičkog integriteta i isključivo duševnih boli, procjenjuje u omjeru od 15%.

17. Na ročištu 12. listopada 2022. saslušani su stalni sudski vještaci dr. Jadran Morović i dr. Dubravko Orlić, koji je dopunski saslušan.

Tako dr. Jadran Morović navodi kako u cijelosti ostaje prethodno danog pisanog nalaza i mišljenja, dok iste navode dopunjuje i pojašnjava, očitujući se na tuženikove primjedbe, navodeći da međuvremenu, od kada je dao pisani nalaz i mišljenje do davanja iskaza, isti vještak nije došao do spoznaje o novim medicinskim nalazima pa stoga u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Posebno ističe da je se kod davanja nalaza i mišljenja vodio postojećim medicinskim ispravama i pregledom oštećenika, a što je opsežno i iznio u svom nalazu i mišljenju od 20. prosinca 2020. Za očekivati je nakon takvih ozljeda koje je zadobio oštećenik da se razviju smetnje koje bi se uklapale u već postavljene dijagnoze i opisane dijagnoze u nalazu i mišljenju koje je dao. Smetnje koje su bile predvidive one su utjecale na razvoj tih trajnih posljedica posebno iz razloga što je predmetna nesreća nastupila u razvojnoj dobi (u djetinjstvu). Trajne posljedice se mogu vidjeti već nakon 2-3 godine nakon što je predmetna nesreća nastupila. S obzirom na razvojnu dob može se predvidjeti da će se to još više pogoršati. Vještak navodi da se prema pregledu i medicinskim ispravama iz 2012. g. moglo vidjeti da postoje psihološki preduvjeti za stvaranje trajnog poremećaja kako je kasnije i utvrđeno. Posebno bi istaknuo činjenicu da je oštećenik prekinuo odlaske u obiteljski centar gdje se bavio problemom žalovanja. Isti, problem žalovanja nije bitno izražen bio pri pregledu 2020. godine te je u prvom planu bilo isticanje posljedica štetnog događaja prvenstveno tjelesnih oštećenja i smetnji koje to tjelesno oštećenje izaziva u tužiteljevom sadašnjem životu i koje ga je pratilo od njegove 13-te godine života odnosno od trenutka štetnog događaja. Vještak smatra da smrt oca nije utjecala na teškoće koje su bile izazvane štetnim događajem i koje su opisane u nalazu i mišljenju. Vještak je 15% trajnih posljedica odredio na osnovi sadašnjeg stanja te je moguće, a kako je u nalazu i mišljenju navedeno, očekivati promjenjiv intenzitet i to u smislu pogoršanja. Ovo je zaključak s obzirom na vještakovo iskustvo iz prakse (40 godina), a budući da je štetni događaj nastupio vrlo rano u životu i na taj način oštećenika obilježio. Stanje se stabiliziralo sa 16 godina tužiteljeva života, a trajne posljedice su nastupile nakon tog razdoblja, dok je isto vještak utvrdio krajem 20-te godine tužiteljeva života, kada je pregleda tužitelja. Mnogi ljudi izbjegavaju psihijatrijsko liječenje zbog moguće stigme koja je vrlo česta kod pučanstva. Nadalje, dr. Dubravko Orlić navodi kako i dalje ostaje u cijelosti kod prethodno danog nalaza i mišljenja od 12. veljače 2019. Isti vještak napominje da se medicina i znanost u medicini ne bavi predviđanjima pa onda brzopleto i ovisno o nekim čudnim interesima predviđaju prognoze. Iskustvo pokazuje da slične ozljede u različitih osoba ostavljaju različite posljedice to je detaljno vidljivo u predmetnom slučaju, jer je nakon vrlo ružne i neugodne ozljede već oblikovane kosti, ali i tzv. ploče rasta u području zgloba koljena. Iskustva klinička govore da ozljeda ploče rasta može uvjetovati manje posljedice, ali jednako tako može uvjetovati i vrlo velike posljedice. U pogledu ocjene tjelesnog oštećenja, odnosno trajnog smanjenja životnih aktivnosti, isti vještak ponavlja navode iz pisanog nalaza i mišljenja, tj. da se uzima za ocjenu nekoliko vrsti posljedica: sekundarno degenerativno posttraumatsko oštećenje, labavost predmetnog desnog koljena i to u dvije ravnine, nepravilno zarastao prijelom natkoljenice uz patološku remodelaciju u tri dimenzije između zglobnih dijela koljena, skraćenjem dužine desne noge i na kraju smanjenje pokretljivosti desnog gležnja. Nakon predočenja zapisnika s ročišta 21. veljače 2022., poglavito utvrđenja suda neposrednim opažanjem glede načina hoda tužitelja, a na upit tuženika ostaje li vještak i dalje kod svog nalaza i mišljenja glede jakog stupnja-unakaženosti naruženja kod tužitelja, isti vještak navodi da ista utvrđenja suda neposrednim opažanjem da se nagrđenost ili unakaženje nikako ne može i ne smije ocijeniti samo temeljem jedne aktivnosti ili izgleda tužitelja, što znači da je ocjena kod koje ostaje u cijelosti da tužitelj ima jakog stupnja unakaženje vidljivo ne samo tijekom hoda, već i tijekom radnih aktivnosti, aktivnosti po kući, aktivnosti na radnom mjestu, a osim toga oštećenja i posljedice tužitelja vidljive su i utječu na istoga u osobnim intimnim trenucima.

Naposljetku, isti stalni sudski vještaci dr. Dubravko Orlić i dr. Jadran Morović u svezi kvalifikatorne okolnosti-duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (trajne posljedice) iskazali su da je trajno oštećenje, tj. zajednička ocjena trajnog smanjenja u omjeru od 47,5%. Isti ukupan zajednički omjer, a s obzirom da je isto više od zbroja obujma zasebno danih omjera trajnih posljedica, utvrđen je i izračunat na temelju Balthazarove tablice gdje se sada izračunava sveukupni postotak s obzirom na dva tjelesna sustava, tj. psihijatrijski dio i ortopedski dio, te je izračun tjelesnog oštećenja tada, vrjednujući sva oštećenja ranije navedena u vještačkom nalazu i mišljenju, dao zbroj od navedenih 47,5%. Ovdje treba ukazati da laicima opće poznati sustav izračuna u cijeloj Europskoj uniji da se kod oštećenja u području jednog tjelesnog sustava uzima od uobičajenih ocjena samo 60% tog iznosa. Kada se radi o posljedicama koje obuhvaćaju dva ili više tjelesna sustava tada se ocjene uzimaju u iznosu od 100%, dakle u ovom slučaju objedinjavanja i davanja zajedničke ocjene trajnih posljedica. U ovom slučaju ocjenjivana su dva zasebna sustava tužitelja: ortopedski i psihijatrijski.

18. U ponovljenom suđenju, na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja stalnog sudsko vještaka dr. Jadrana Morovića, predane 14. studenoga 2024. (list 364-366), utvrđeno je da isti vještak, nakon što je ponovno proučio predmetni spis i primjedbe Županijskog suda u Splitu, navodi da je Izvansudska nagodba sklopljena 27. lipnja 2012. Tada još nije bilo moguće utvrditi sve posljedice štetnog događaja. Tužitelj je tada bio u vremenu važnog formativnog razdoblja na početku kojeg je pretrpio teške ozljede koje su bile i vrlo značajan psihotraumatizirajući događaj. Dakle predmetni štetni događaj koji posljedično rezultira razvojem trajnih reperkusija za njegovu osobnost, osobno i socijalno funkcioniranje. Logično da u to vrijeme obujam narušenja zdravlja sa stajališta psihijatrijske struke nije bilo moguće procijeniti. Nakon osnovnog vještačenja od 20. prosinca 2020. i mišljenja koje je dao, vještak navodi da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, kao i dijela usuglašenog s vještakom ortopedske struke na samom ročištu. Postotkom izražene trajne posljedice odnosno možebitne razlike usuglašenog mišljenja njih vještaka i kvantifikacije u presudi pitanje su za sud. Zaključno, ističe da su navedene trajne posljedice s psihijatrijskog stajališta nastale nakon 2012. godine, usuglašene i u uzročno-posljedičnom slijedu s vještakom ortopedske struke. Potpuno je suglasan s tuženikom u tvrdnji da ponovno saslušanje vještaka nije potrebito, u najmanju ruku nije neophodno, s obzirom da su bili u prilici odgovoriti na sve primjedbe i upite stranaka u postupku. U tim primjedbama vještaci nisu našli niti jedan stručno utemeljen razlog za neki možebitan ispravak nalaza i mišljenja. Zahtjev tuženika za nadvještačenjem po Medicinskom fakultetu, pravna je radnja glede koje se ne može vještak očitovati, osim da to posredno potvrđuje nedostatak stručnih razloga za osporavanje nalaza i mišljenja vještaka u dosadašnjem tijeku postupka. Kao liječnik i kao vještak ima etičke rezerve spram nekih postupaka tuženika u odnosu na oštećenika-npr. tuženikov zahtjev da tužitelj na sudu izuje obuću i pred svima pokaže svoje šepanje-tjelesnu invalidnost. Taj je ozbiljan životni hendikep višekratno i egzaktno mjerenjem utvrđivan, ne samo tijekom liječenja, rehabilitacije i kontrola, nego i vještačenjem po sudskom vještaku ortopedu.

19. Na ročištu 19. studenoga 2024. je izveden dokaz ponovnim dopunskim saslušanjem stalnih sudskih vještaka dr. Dubravka Orlića i dr. Jadrana Morovića (list 367-370), na kojem su se isti vještaci očitovali na tuženikove primjedbe i upite, navodeći da u cijelosti ostaju kod prethodno danog pisanog nalaza i mišljenja, kao i dopune istoga, u kojem smislu su iskazivali. Vještak dr. Dubravko Orlić glede uočene razlike u ocjeni smanjenja životne aktivnosti postavljene prije, u odnosu na ocjenu na postavljanje kasnije, pojašnjava da se radi o istom predmetu, ali s obzirom na posjedovanje ocjene smanjenja životne aktivnosti od liječnika psihijatra, postoje izrazito izražena glavna razlika između donošenja konačne ocjene. U slučaju kada se radi o ozljedi samo jednog organa ili jednog područja postoje već zadate granice postotka smanjenja životne aktivnosti koje se za takve ozljede ili smetnje određuju. Međutim, kada je u pitanju više tjelesnih sustava, a u konkretnom predmetnom slučaju radi se da je uz ortopedski dio bio dostupan i nalaz psihijatra, donesena nova ocjena za ovaj put je zajednička ocjena smanjenja životne aktivnosti, jer sada imaju dva tjelesna sustava, jedan je ortopedski, a jedan je neuropsihijatrijski odnosno psihijatrijsko područje. U tom slučaju kada su dva ili više sustava oštećena je iznos 100% oštećenja, a od kojeg se odbijaju po izračunima, znači, dvije ocjene smanjenja životne aktivnosti i uvijek je ta ocjena na određeni način izračunata viša, u odnosu na ocjenu kada je samo jedan tjelesni sustav oštećen. To se upravo dogodilo i u predmetnom slučaju gdje je iznos izračuna smanjenja životne aktivnosti od 28,6%. Međutim, to je bila ocjena bez nalaza i mišljenja psihijatra. Sada kada je dobijena ocjena psihijatra, više je izraženo tjelesno oštećenje u iznosu 47,54%. Dakle, prvo vještačenje je bila ocjena samo jednog sustava, a druga ocjena je ocjena koja obuhvaća dva tjelesna sustava. Na poseban upit tuženika iz kojeg razloga je dana ocjena od 47,5%, što je veća od matematičkog zbroja dvaju danih ocjena s ortopedskog i psihijatrijskog stajališta, vještaci dr. Dubravko Orlić i dr. Jadran Morović odgovaraju da matematički zbroj mogućeg postotka oštećenja za sva područja koja su oštećena u predmetnom štetnom slučaju iznosi 62,5%, znači, da su isti vještaci čisto matematički zbrajali iznose za pojedina oštećenja to bi bilo ukupno u iznosu 62,5%. Međutim, koristeći izračune iz Europske unije, isti vještaci konačno zajednički donose ocjenu od 47,54%. Do ukupne ocjene od 47,54% vještaci su došli izračunom po Balthazarovom izračunu koji se koristi u Europskoj uniji, gdje su imali više sustava. Naime, ovdje je oštećeno koljeno, natkoljenica, skraćenje dužine cijele noge, smanjenu pokretljivost nožnog zgloba i psihijatrijski nalaz. Na poseban upit tuženika na koje sustave vještaci misle navodeći pojedine ozljede odgovaraju da se pod sustavom misli na različita područja tijela, a to je: natkoljenica, koljenski zglob, potkoljenica te nožni zglob ili gležanj. Na poseban upit tuženika kolika je ukupna ocjena trajnih posljedica s ortopedskog stajališta za sve navedene tjelesne sustave (natkoljenica, koljenski zglob, potkoljenica te nožni zglob ili gležanj), dr. Dubravko Orlić odgovara da je ukupna ocjena trajnih posljedica s ortopedskog stajališta 47,5% i dr. Jadran Morović odgovara da je s psihijatrijskog stajališta ukupna ocjena trajnih posljedica od 15%, no isto bi predstavljalo puko matematičko zbrajanje, a što je ovdje isključeno. Na poseban upit tuženika je li se u trenutku sklapanja Nagodbe, s obzirom da je tužitelj operiran i zadobio je ožiljak, moglo predvidjeti da će taj ožiljak zaostati i ako je, u kojem, stupnju, vještaci odgovaraju da je tužitelj već 7. rujna 2011. imao dijagnozu koja je ukazivala da je došlo do prijeloma donjeg okrajka desne bedrene kosti uz odljuštenje donje ploče rasta bedrene kosti, pojednostavljeno govoreći područje ploče rasta je mjesto gdje se stvara koštano tkivo i noga, a i svaki drugi koštani sustav, počinje rasti i povećava se. Ovisno o pojedinačnim osobinama kod jedne osobe odljuštenje donje ploče rasta bedrene kosti može uvjetovati zaostajanje u rastu koje nikako ne možemo predvidjeti koliko će biti. Upravo skraćenje noge tužitelja je uvjetovano ozljedom donje ploče rasta i to je "najgori dio" njegovog naruženja. Tužitelj je hodao pred sudionicima rasprave gdje je bilo naglašavano i na nekim privatnim nedozvoljenim snimkama da nosi papuče tzv. tenisice i bilo je govora da se radi o zabušavanju, a zapravo je tužitelj u toj novoj papuči već imao povišenje s kojim je nadoknađena dužina noge. Na raspravi od 21. veljače 2022. tuženik je upirao da tužitelj zabušava i pozivao se na snimke istoga, koje su nedopuštene, i da nosi tenisice.

20. S obzirom da su navedeni liječnici vještaci prethodno dali pisani nalaz i mišljenje, te su ih isti vještaci i usmeno iznijeli te dali zajedničku ocjenu duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti od 47,54% te ujedno stručno i obrazloženo otklonili sve primjedbe, sud je iste prihvatio u cijelosti, ocijenivši iste stručnim, sveobuhvatnim, nepristranim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama te pregledu tužitelja, kao i dugogodišnjem iskustvu vještačenja u brojnim sudskim postupcima. Također, budući da su vještaci i usmeno razjasnili, te tako otklonili sve primjedbe tuženika, to se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danih mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istih, raspravnim rješenjem od 12. listopada 2022. (list 215) odbijen je tuženikov prijedlog za izvođenjem novog medicinskog vještačenja na istaknute okolnosti, odnosno raspravnim rješenjem od 15. listopada 2025. (list 388) je odbačen isti ponovljen tuženikov prijedlog.

21. Tako je na temelju iskaza dr. Dubravka Orlića utvrđeno da, sukladno svim medicinskim nalazima dostupnim u predmetnom spisu, nadležni liječnici nisu mogli iz medicinskih razloga uočiti koje su i u kojem opsegu posljedice, već je tužitelj imao stanje nakon prijelom donjeg okrajka bedrene kosti uz odljuštenje donje ploče rasta bedrene kosti, a u to vrijeme se nisu mogle niti fiziološki očitovati koje posljedice će biti izražene u daljnjem tijeku ne završenog liječenja. U vrijeme sklapanja izvansudske nagodbe tužitelj je imao prijelom donjeg okrajka desne bedrene kosti u neposrednoj blizini i uz donju ploču rasta bedrene kosti, zatim, stanje nakon prvog hitnog operativnog zahvata te stanje nakon odstranjenja žica u drugom operativnom zahvatu. U to vrijeme tužitelj je hodao i kretao se prvo s dvije štake, a nakon toga s jednom štakom i iz fizioloških razloga sve kasnije postupno razvijane posljedice nisu mogle biti u cijelosti klinički registrirane. Jednako tako, nije se smjelo u to vrijeme dati ocjenu u kome će se postotku i u kojem vremenskom razdoblju razviti posljedice koja su moguće uz vrstu štetnog događaja kao što je zadobio tužitelj. Ujedno, u vrijeme ozljede i u vrijeme Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, tužitelj je bio u dječjoj dobi gdje se je fiziološki trebao odvijati rast zglobnih tijela, kao što je bio na suprotnoj, neoštećenoj lijevoj strani. Dakle, utvrđeno je da se opseg trajnih posljedica kod tužitelja nije uopće mogao utvrđivati u vrijeme sklapanja Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, jer je tužitelj još nije bio u stadiju pojačanog aktivnijeg rasta koji se tek javlja u dobi 13-15 godine života te se nije mogao prognozirati ili predvidjeti radi nepoznavanja pojedinačnih fizioloških osobina u pogledu rasta tužitelja, dok je na temelju iskaza vještaka dr. Jadrana Morović utvrđeno da se opseg trajnih posljedica s psihijatrijskog gledišta mogao utvrditi s tužiteljevih 16 godina odnosno kada je stabilizirano njegovo zdravstveno stanje, a što bi bilo tek krajem 2014. godine.

22. Dakle, na temelju navedenim medicinskih vještačenja je utvrđeno da su zaostale trajne posljedice kod tužitelja, kako s kirurško-ortopedskog, tako i s psihijatrijskog gledišta, u cijelosti odnose na razdoblje nakon sklapanja Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 27. lipnja 2012., odnosno nastale su u daljnjem vremenskom razdoblju, dok je liječenje završeno krajem prosinca 2014.

23. Stoga, u trenutku sklapanja Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 27. lipnja 2012., skraćenje desne noge kod tužitelja, kao niti utvrđene psihičke tegobe u smislu narušenog duševnog zdravlja, nije postojalo niti je bilo klinički izraženo, niti se je moglo predvidjeti da će isto nastati kod tužitelja i u kojem opsegu, dakle, ovdje se radi o šteti koja se nije mogla predvidjeti, pa stoga, suprotno tuženikovim tvrdnjama, predmetnim Sporazumom nije obuhvaćena i naknadno nastala šteta koju tužitelj danas trpi.

24. Dakle, usvajajući u cijelosti nalaz i mišljenja navedenih vještaka, temeljem kojih proizlazi da je narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica njegovog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (uzročno-posljedična veza), pa je tuženik odgovoran za štetu nanesenu tužitelju i stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja.

25. Stoga, utvrđeno je kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), čime mu je nanesena daljnja neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

26. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po vještacima utvrđeno trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženosti od 47,54%, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, brojne liječničke preglede i kontrole, fizikalne terapije, te dugotrajnu rehabilitaciju, kao i dob tužitelja (rođen 1998. g.) i zanimanje (prehrambeni tehničar), sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu 37.295,11 EUR / 281.000,00 HRK. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju- promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopu inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020. -lipanj 2025.) od 30,7% s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Naime, medicinskim vještačenjima je utvrđena težina ozljeđivanja tužitelja i posljedice istog. No, kako je nesporna činjenica da je u mirnom postupku po Sporazumu o izvansudskoj nagodbi od 27. lipnja 2012. (list 26) tužitelju već ranije isplaćena odšteta u ukupnom iznosu 33.750,00 HRK, od toga u iznosu 29.000,00 HRK po osnovi nesporne neimovinske štete, valjalo je tužitelju po istoj osnovi dosuditi razliku u zahtijevanom iznosu 33.446,15 EUR / 252.000,00 HRK, a budući da prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, to su stoga tužitelju dosuđene zatezne kamate kako se zahtijevaju od 31. prosinca 2014., tj. od završetka liječenja do isplate, budući da je medicinskim vještačenjem utvrđen završetak liječenja krajem prosinca 2014. (list 105).

27. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena naknada neimovinske štete u zahtijevanom iznosu 33.446,15 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2014. do isplate, sve po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

29. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32./1. OT) i tužbe (Tbr. 7./1. OT) te podnesaka od 3. listopada 2017., 8. lipnja 2018., 7. studenoga 2019., 3. lipnja 2020., 26. veljače 2021. i 2. studenoga 2021. prijedloga za ispravak presude od 9. prosinca 2022. i podneska od 11. veljače 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 16. veljače 2017., 14. svibnja 2018., 16. listopada 2019., 2. rujna 2021., 21. veljače 2022., 12. listopada 2022., 19. studenoga 2024. i 15. listopada 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u iznosu 1.000,00 EUR te troška zastupanja na ročištu 23. siječnja 2018. u iznosu 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT) jer je isto odgođeno zbog nedolaska tužitelja osobno, umjesto zahtijevanog iznosa 1.000,00 EUR, te troška zastupanja na ročištu 18. svibnja 2022. u iznosu 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT) jer je isto odgođeno zbog pristupa vještaka, umjesto zahtijevanog iznosa 1.000,00 EUR, kao i troška sastava podnesaka od 30. svibnja 2017., 2. listopada 2018. i 15. lipnja 2020., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), dakle ukupno u iznosu 18.350,00 EUR, uvećanog za pripadajući PDV 25% (4.587,50 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu 102,20 EUR / 770,00 kn i za presudu u iznosu 380,91 EUR / 2.870,00 HRK. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu 291,99 EUR / 2.200,00 HRK. Međutim, nije priznat trošak sastava podneska od 23. rujna 2016. kojim se dostavlja dokaz o platežu sudske pristojbe, te podneska od 18. travnja 2019. kojim se požuruje postupanje, podneska od 20. studenoga 2019. kojim se dostavlja dokaz o predujmu vještačenja i podneska od 19. siječnja 2020. jer isto ne prileži spisu predmeta, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR, niti je priznat trošak sastava odgovora na žalbu od 12. srpnja 2023. u zahtijevanom iznosu 1.000,00 EUR, sve uvećano za PDV 25%. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 23.712,60 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

30. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 26. lipnja 2017., 19. srpnja 2019. i 10. veljače 2021., za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 16. veljače 2017., 14. svibnja 2018. i 16. listopada 2019. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te troška zastupanja na ročištu 23. siječnja 2018. u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 9./5. OT) i troška sastava podnesaka od 14. rujna 2021., 27. prosinca 2021., 6. svibnja 2022. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 2. rujna 2021., 21. veljače 2022. i 12. listopada 2022. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u iznosu 1.000,00 EUR, te troška zastupanja na ročištu 18. svibnja 2022. u iznosu 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT) umjesto zahtijevanog iznosa 250,00 EUR, te sastava žalbe od 30. studenoga 2022. u zahtijevanom iznosu 1.250,00 EUR (Tbr. 10./1. OT), te podnesaka od 24. siječnja 2024. u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te podnesaka od 4. listopada 2024. i 23. siječnja 2025., za svaku radnju u iznosu 1.000,00 EUR (Tbr. 8./1. OT) i podneska od 19. studenoga 2024. u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 11.500,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (2.875,00 EUR). Ujedno je valjalo u cijelosti priznati trošak pristupa medicinskog vještaka 16. listopada 2019. u iznosu 33,18 EUR / 250,00 HRK. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 14.408,18 EUR sa zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova sa zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

31. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

32. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja i

- opun. tuženika.