REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-596/2022-106

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Kristine Apfenthaler kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ČV, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 1., 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-2115/2021 od 31. prosinca 2021., s izmjenom od 17. siječnja 2025., 22. siječnja 2025. i 30. travnja 2025., nakon održane javne rasprave 17. siječnja 2025., 24. veljače 2025., 7. travnja 2025., 19. rujna 2025. i 20. studenog 2025., u prisutnosti savjetnika u OKDO Zagreb BV, oštećene OV, optuženog uz tumača Domagoja Borošaka, te braniteljice optuženog, odvjetnice Jadranke Sloković, dana 20. studenog 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi DV, zvan Č, sin PV i IV rođene B, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Aque Animo AG, 6426 O, državljanin Republike Austrije, pismen, sa završenom srednjom školom, grafički tehničar, zaposlen u Švicarskoj u Aque Animo AG, 6426 Lutzenberg s plaćom od 2.000,00 franaka, bez imovine, razveden, otac četvero djece od kojih je troje malodobno, bez čina i odlikovanja, vodi se drugi kazneni postupak, misli povezan sa financijama, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

- od točno neutvrđenog dana u svibnju 2021. te neutvrđenog dana u rujnu 2021. i dana 12. studenog 2021. u Zagrebu, u nakani da ustraši bivšu suprugu ČVČ, tijekom rujna 2021. istoj poslao više poruka kako tekstualnih tako i glasovnih u kojima joj poručuje da neka uživa u svojem životu, ali da neće dugo, da je njegov zadatak da ju uništi do kraja, te 12. studenog 2021. oko 21,00 sati u telefonskom razgovoru istoj rekao da ide s kim hoće, da ima svoju slobodu, ali ako vidi nekog drugog pored svoje djece da će se dogoditi tragedija i da će ju ubiti, da će ju strpati u grob, a navedene je riječi više puta ponovio, a uslijed izgovorenog kod ČVČ izazvao je osjećaj straha za vlastitu sigurnost i život te sigurnost djece, jer je prije opisanih događaja, neutvrđenog dana tijekom svibnja 2021. u osobni automobil marke BMW X5, registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim se koristila OV, s namjerom da prati kretanje i zastraši ČVČ, dao ugraditi uređaj za praćenje (GPS) u kutiju prve pomoći u prtljažniku, koji uređaj se nalazio u automobilu za vrijeme dok ga je koristila ČVČ, odnosno do početka kolovoza 2021., što je kod OV izazvalo strah sa vlastitu sigurnost,

- d a k l e, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskoj osobi, te kroz dulje vrijeme pratio drugu osobu, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio 3 (tri) kaznena djela protiv osobne slobode, od čega jedno kazneno djelo – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 1. i 3. KZ-a, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ-a, jedno kazneno djelo – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ-a, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ-a te jedno kazneno djelo – nametljivim ponašanjem – opisano po članku 140. stavak 1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po članku 140. stavak 2. KZ-a, sve uz primjenu članka 51. KZ-a.

II. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ-a za svako kazneno djelo prijetnje optuženom VV se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Temeljem članka 140. stavak 2. KZ-a optuženom VV se kazneno djelo nametljivog ponašanja

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) MJESECA.

IV. Temeljem članka 51. KZ-a optuženi DV se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE)

GODINE.

V. Temeljem članka 56. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 1., 2. i 3. KZ-a te kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ-a, u svezi članka 51. KZ-a.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koje mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da koliko razumije se radi o dva kaznena djela prijetnje i to putem telefonskih poziva. Rekao je kako mora početi od početka, odnosno da su se papirnato razveli 2017., no u postupku u Austriji se utvrdilo da je to bio fiktivan razvod te su oboje, znači i oštećena i on zbog toga kažnjeni i to on s 1.000.000,00 eura novčane kazne i osam mjeseci zatvora, a oštećena s 800.000,00 eura novčane kazne i šest mjeseci zatvora zbog utvrđene porezne prijevare. S time se ispostavilo da su u biti podnijeli zahtjev za razvod u smislu zaštite nekretnina u RH, odnosno da ih Austrija ne može uključiti u postupak vezan za njih dvoje. Unatoč razvodu nastavili su voditi život kakav su vodili i ranije te je u tom smislu vršena kriminalistička istraga u Austriji i tada su svi njegovi telefoni bili oduzeti te je bila predočena sva njihova prepiska i tako je utvrđeno da su imali jedan potpuno normalan život bez obzira na razvod, ljeti su bili na krstarenju, a tijekom zime na skijanju s djecom. Boravio je u stanu oštećene u [adresa] koji je bio iznajmljen na njezino ime, a kako su mu telefoni bili prisluškivani to je njegova prisutnost u stanu utvrđena putem baznih stanica te je isto tako pretragom boravišta u [adresa] utvrđeno da je u ormaru pronađena i njegova odjeća. Iz prepiske je bilo uočeno da su razmjenjivali i emotivne poruke, kao „volim te“ i slično. Oštećena je tada njemu slala i intimne fotografije. Dakle, u Austriji na nekih tisuću stranica dokumenata nesporno je utvrđeno da je 2017. razvod izvršen isključivo zbog njegovih interesa i ciljeva. Problemi su počeli negdje u ljeto 2021., s time da su tada zajedno unajmili stan u [adresa] na adresi [adresa], a koji najam je on plaćao, to jest oštećenoj je davao novac za najam stana, a svrha je bila kako bi djeca bila bliže njemačkoj školi koju su pohađali. U odnosu na ove prijetnje rekao je da je izigran od strane oštećene te je tako negdje krajem 2020. oštećena htjela da se kupi još jedan stan. Odvjetniku je dao 10.000,00 eura za taj stan kao kaparu, a oštećena je već bila u tom stanu te je počela renovirati isti. U odnosu na inkriminirani razgovor između njih, s time da se on fizički nalazio u Austriji, bilo je dogovoreno da će doći i posjetiti djecu u Zagrebu te je htio doći u subotu i provesti vrijeme s djecom, a u petak je krenuo na put. Sjeća se da ga je sin D dva puta nazvao, da bi mu potom napisao poruku „nazovi me važno je“, što nikada prije nije učinio te je uslijed navedenog pomislio što se dogodilo, i iz tog razloga ga je povratno nazvao i pitao što se dogodilo. Tada ga je D pitao kada će stići, a on mu je rekao da je upravo krenuo i da će stići negdje tijekom noći. Bilo je negdje oko osam ili devet sati navečer te je pitao da zašto ga to pita i gdje mu je majka, na što mu je D odgovorio da je na nekom sastanku ili razgovoru, što mu je bilo čudno zbog doba dana i tada mu je D rekao da mu je majka dozvolila da može živjeti kod njega, na što mu je odgovorio da će o tome razgovarati kada stigne, no u tom trenutku je oštećena uzela telefon i počela vikati da kakve stvari to radi s djecom, da ne može raditi stvari iza leđa, da više neće djecu moći vidjeti, to jest da će ih moći vidjeti samo uz policijsku zaštitu. Tada je oštećena spomenula i da ima novog muškarca, nakon čega su se međusobno izvrijeđali te joj je tada rekao da može ići s tim novim čovjekom i raditi s njim što hoće, no da ne želi da u to budu uključena djeca i da ne želi da djeca spavaju u prostoru gdje je taj muškarac. Zna da je oštećena rekla da joj je tada rekao da će ju uništiti, što je i rekao, no u smislu da će ju financijski uništiti i to isključivo iz razloga jer su zajedno u braku, odnosno u zajedničkom životu stekli tu imovinu. Rekao je da će zaštiti i braniti djecu i da ih i dalje želi viđati, no oštećena je djeci uzela telefone te je na Leonovom mobitelu blokirala njegov broj. Oštećena je uvijek ponavljala da može vidjeti djecu, tako je uvijek govorila, no u stvarnosti je radila drugačije. Već četiri godine traje postupak za skrbništvo i alimentaciju djece te je njemu bilo ponuđeno da može viđati djecu uz prisustvo Centra za socijalnu skrb ili policije, što je odbio, jer to nije dobro niti za djecu, a niti naravno za njega. Isto tako zna da je oštećena govorila u ovom postupku da je nju strah od njega, da od straha ne može hodati po ulici, a sve je to neka njezina gluma jer tome nije tako. Može ispričati da ga je jedan put kontaktirao Leonov prijatelj iz škole, budući da ga D nije mogao kontaktirati te je došao u Zagreb ispred škole, i s D je pričao nekih deset minuta, te je D otišao, a on je krenuo prema prijatelju s kojim je došao i htjeli su autom otići, no nisu mogli jer se iza njih parkirao jedan auto i neka žena. Pogledao je u retrovizor i ugledao oštećenu s telefonom na uhu te je izašao iz auta i vidio da se iza u tom automobilu nalazi i njihova kći P, a za volanom taj njezin novi prijatelj ili ljubavnik. Oštećena je bila na telefonu s policijom te mu je rekla da kada je sada već tu da može razgovarati i s kćeri, a znao je da je to njezina taktika, odnosno da je oštećena htjela iskoristiti priliku i prijaviti ga radi kršenja mjera opreza, odnosno zabrane približavanja. Vladao se potpuno mirno te je bio u kontaktu s očima s tim njezinim prijateljem i rukom mu je pokazao da makne vozilo, na što je oštećena počela vikati „ne, ne, ne“, no on je pomaknuo par metara auto te su tako dobili slobodan prolaz da mogu proći dok je oštećena vikala „slikaj, slikaj“. Jednako tako tom prilikom je oštećena gurnula ruku i uhvatila volan tog njegovog prijatelja kako se oni ne bi mogli udaljiti, a to sve govori iz razloga kako bi ukazao da oštećenu nije strah. Nakon toga su se udaljili te je o tom događaju izvijestio svoju odvjetnicu. Najveći strah oštećene je bio da bi D završio živjeti kod njega, a što je saznala iz poruka koje mu je D pisao te se tako bojala da će izgubiti dijete pa joj je cilj bio da to spriječi, njega izbaci iz života, uzme nekretnine i druge vrijedne stvari. Nakon inkriminiranog razdoblja o kojem je ranije govorio, oštećenoj se ispričao te joj je tada rekao da nije imao nikakvu lošu namjeru vezanu niti za nju niti za djecu, te od tog trenutka nije više ništa loše poduzeo, misleći pri tome na postupke koje je mogao poduzeti putem odvjetnika. Rekao joj je da može ići pred sud, no ukoliko ona ode da će tada i on štititi svoja prava i da će se boriti za djecu. Za vrijeme problema s porezom u Austriji, ako je istina sve što je oštećena navela, istaknuo je da kako je onda moguće da je njegov otac 2021., a o čemu posjeduje dokumentaciju, na ime njezinog odvjetnika uplatio 7.500,00 eura, kao i on osobno 7.500,00 eura za obranu oštećene u postupku u Austriji. Nadalje, ukazao je da ukoliko se njega oštećena toliko boji, da kako je moguće da unazad godinu dana djecu može vidjeti svaka dva tjedna, da može s istima razgovarati i provoditi praznike unutar RH, a što se upravo dogodilo kada je s djecom proveo praznike 2025. Neposredno prije tog godišnjeg odmora 2025. D je bio kod njega te je oštećena htjela dovesti i P. Bili su u jednom hotelu na doručku, D, njegov prijatelj i on te je tada nazvala oštećena koja je dovela P te ga je sačekala ispred lifta i pružila mu ruku. Tada su se rukovali i tada ga je pitala da li on zna da time krši zakon, no isto tako je rekla da je njoj to svejedno te ga je pitala da li mogu razgovarati o djeci i alimentaciji, s čime se složio. To govori iz razloga jer ako se on nekoga boji miče se od njega i na jedan kilometar, a ne dolazi kod te osobe. Spomenuo je i događaj kod zubara vezan za kćer P, jer je tako prije par mjeseci u stomatološkoj ordinaciji platio račun od 3.500,00 eura, a gdje je došla i oštećena te ga je opet tamo sačekala. Želi naglasiti da je 2022. u užasnoj prometnoj nesreći izgubio sina od 19 godina te je tada oštećenu obavijestio da su D i P izgubili brata i zamolio ju je da pusti djecu da dođu k njemu kako bi se od brata oprostili, no oštećena je to odbila, navodeći da ne može pustiti djecu u takvo okruženje. To govori iz razloga jer se oštećena želi predstaviti kao dobar čovjek, a u stvari je osoba bez srca. Nakon inkriminiranog razgovora oštećenu nije zvao, nije joj prijetio, nije joj se približivao, već se pridržavao svega što mu je naložio sud, a unajmio je dva stana u [adresa], s time da je za jedan plaćao najam pola godine, a za drugi cijelu godinu, a sve kako bi mogao vidjeti djecu.

3.1. Na poseban upit braniteljice odgovorio je da njemu oštećena nije dozvoljavala da viđa djecu i to od 2021. do kraja 2024. Kada ga se pitalo da li je istina da je rekao da će se dogoditi tragedija ako vidi nekoga pored djece, rekao je da to nije istina, da je oštećena 2009. došla u Austriju s jednim gaćama, a da je 2017. imala dvije vile, tako da je samo rekao da će ju financijski uništiti. Na upit da li je ikada rekao da će ubiti oštećenu odgovorio je da tako nešto nije nikada rekao. U odnosu na GPS rekao je da je taj uređaj stavio u auto i to u kutiju za prvu pomoć, a u smislu praćenja vozila u slučaju krađe, no isto tako da je bitno naglasiti da je u to vrijeme imao normalan odnos s oštećenom te su zajedno boravili na adresi u [adresa] i imao je ključ od auta. Kako je otišao u Tursku te kako nije znao da je oštećena prodala auto i kako je zaboravio na taj uređaj, to je onda primijetio novi vlasnik. Na upit da li je oštećenu pratio i kontrolirao, odgovorio je da taj uređaj nije baš redovito pratio, već je samo primijetio da je odjednom auto na nekom mjestu, a tada mu je oštećena rekla da je auto prodala, dok je on na taj uređaj zaboravio i zato ga nije izvadio. Na daljnji upit da li ju je ikada prestrašio i da li je to htio, naveo je da nije, već kako je ranije naveo, poslije inkriminiranog razgovora se ispričao i nije htio ništa loše. Naravno da će braniti sebe i vezano za skrbništvo i vezano za financije vezane uz njihov zajednički život. Ponovio je da je njemu oštećena govorila da se djeci neće moći približiti odnosno da će im se moći približiti jedino uz pratnju policije. Djeca su se kroz ovo vrijeme udaljila od njega i to je uspjeh oštećene, a to mu je naravno teško palo. Nevjerojatno je da postupak skrbništva traje već četiri godine te da isto još uvijek nije riješeno, a D je tada imao 14 dok sada ima skoro 18 godina. Na kraju je rekao da je oštećena uspjela u svemu, uzela mu je djecu i nekretnine, sebe je materijalno zbrinula, a očito niti to nije dovoljno jer još traži i alimentaciju, kao i da on završi u zatvoru. Optuženi nije želio odgovarati na pitanja zastupnice optužbe, oštećene i suda.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitana je oštećena OV, HV i CV, te je uz suglasnost stranaka pročitano i razgledano: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od ČVČ na zapisnik VII Policijske postaje Zagreb od 13. studenog 2021. bez onoga što prijavitelj izjavljuje (list 8 - 9 spisa), prevedeno rješenje o razvodu i sudskoj nagodbi Okružnog suda u Dornbirnu (list 331-348 spisa), izlazni račun za predujam Dentum d.o.o. od 30. lipnja 2025., te preslika ovjerenih preslika uplata iz R Austrije od 26. siječnja 2021., a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 271 i 289 spisa) te ECRIS (list 313-324 spisa).

4.1. Odbijen je dokazni prijedlozi obrane za čitanjem ovjerenog prijevoda optužnice iz Republike Austrije s prilozima, temeljem članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP-a, obzirom se radi o neprikladnom dokaznom prijedlogu, budući da je postupak u Austriji još uvijek u tijeku.

5. U ovom postupku nesporno je da su oštećena i optuženi kao bivši supružnici u inkriminirano vrijeme komunicirali, kao i da je optuženi u automobil s kojim se koristila oštećena stavio uređaj za praćenje u kutiju prve pomoći u prtljažniku i da je povremeno pratio gdje se nalazi, obzirom isto proizlazi kako iz iskaza oštećene i svjedoka, tako i iz same obrane optuženog. Nasuprot tome, sporno je da li je optuženi u toj komunikaciji prijetio oštećenoj nekim zlom ili smrću te da li je uređaj za praćenje stavio kako bi bivšu suprugu pratio i kontrolirao, budući da optuženi ove činjenične navode negira.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ-a, i kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ-a, upravo na način kako mu je stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

7. Naime, oštećena OV (ranije EV), bivša supruga optuženog, navela je da je živjela u [adresa] za vrijeme trajanja braka, no u nekoliko navrata je odlazila s djecom u RH, s time da je optuženi bio opsesivan i manipulativan i iz tog razloga ga zovu I, te ga se i svi boje. Znala je da jednom kada odluči otići od njega da će to biti teško i da će biti problema. U tri navrata se pokušavala razvesti, a treći put je uspjela. Optuženi ima taj usađeni turski mentalitet te misli da nakon njega više ne može biti ničija, a to je za nju neka vrsta bolesti i opsesije. Zna da je optuženi imao kaznenih problema u Austriji, a to se najviše događalo između 2014. i 2016. kada je otišla u RH, kada mu je policija stalno dolazila na vrata te kada su mu i prijetili ubojstvom. 2017. se odselila s djecom u [adresa] iz [adresa], s time da je već i ranije 2015. i 2016. odselila s djecom u Zagreb. Nažalost krajem 2016. vratila se k optuženom jer joj je rekao da se odlučio maknuti od te mafije i da je spreman živjeti obiteljskim životom, s time da je čitavo vrijeme strahovala zbog tog miljea te je znala i u retrovizor gledati da li ju netko prati. Kada je bila s djecom u RH 2015. i 2016. optuženi se nije odazivao na sudska ročišta, no onda joj je pisao da je u pravu, da će se promijeniti i uvjerio ju je da se vrati 2016. i povuče zahtjev za razvod (oštećena je tijekom diktiranja plakala). Shvatila je da nije prestao s takvim ponašanjem te mu je rekla da je konačno gotovo, da se razvodi te da odlazi. 2017. je već prije zahtjeva za razvod otišla s djecom u [adresa]. Tada su počeli još veći njegovi problemi sa zakonom te je tada pristao na razvod te ju je pustio na miru negdje do 2019., s time da je od 2017. do 2019. živjela s djecom u [adresa]. Sukladno sudskoj odluci imao je pravu djecu viđati svaki zadnji vikend u mjesecu, no kako je živio na udaljenosti od nekih 600 kilometara te kako je rijetko dolazio, svakih dva do tri mjeseca, to mu je rekla da može djecu viđati i drugačije, na što je pristao i bio je nekako prisutan, no nije mogao prihvatiti činjenicu da ne može biti s njom, već je uvijek kada bi došao bio fokusiran na nju. Govorio joj je da će kraj između njih biti kada netko od njih umre te da njemu razvod ništa ne znači. 2019. je s djecom otišla u RH, a optuženi je dolazio u RH bez najava, a ona je htjela da barem otprilike kaže kada će doći, no on je volio uvijek banuti kako bi imao kontrolu nad njezinim životom. Krajem 2020. odlučila je da u stan u kojem živi s djecom može dolaziti isključivo kada nje nema i to uz najavu, a da može odsjesti u hotelu, s time da je rekao da će doći pa onda ne bi došao. Tijekom 2021. mu je ponavljala da ne može dolaziti u njezin stan te se toga pridržavao te nije uopće dolazio par mjeseci, no slao joj je indirektne poruke prijetnje u smislu "samo po malo, ja sam strpljiv, spreman sam ići preko svog limita, znaš tko sam ja". Zna da je optuženi sklon prljavim poslovima te se ne boji da će on njoj osobno nešto napraviti, već se boji što će joj napraviti njegovi ljudi, obzirom ju njegovi ljudi još uvijek prate. Početkom kolovoza 2021. prodala je svoj osobni automobil, a krajem kolovoza 2021. nazvao ju je kupac te joj je rekao da je kod njega bio detektiv koji je došao po uređaj za praćenje. Bila je u šoku te ga je pitala da li je zvao policiju, na što joj je gospodin HV rekao da je poslao tog detektiva kod sina, kod kojeg se nalazio automobil, da izvadi taj uređaj za praćenje. Jednako tako rekao joj je da mu je taj detektiv rekao da je uređaj postavio po nalogu optuženog za praćenje supruge, na što mu je rekla da je ona bivša supruga. Gospodinu HV je rekla da je trebao otići na policiju, no on ju je zvao nakon par dana od kada je taj detektiv bio kod njega. Nakon toga pisala je poruke optuženom te ga je pitala zašto je to napravio, a u jednom navratu je konačno priznao da je to napravio iz razloga jer ju voli i jer je mislio da ima nekoga i da je njemu to normalno, a upravo tog mentaliteta je rekla kako se boji. Nakon toga mu je rekla da definitivno više ne može ući u njezin stan jer se bojala što bi i u stan mogao postaviti. Negdje od rujna do studenog 2021. kako više nije mogao s njom, to je počeo manipulirati s njihovim sinom, koji je tada imao 12 godina, te ga je upućivao na stvari koje nisu dopuštene maloljetnoj djeci. Iz tog razloga je počela pratiti njihovu komunikaciju, odnosno mobitel sina te je vidjela da komuniciraju putem aplikacije Telegram, koja se ne može pratiti i Instagrama, i našla je na sinovom mobitelu svakakve stvari koje je govorio sinu, s time da mu je pisao kako sve to odmah mora izbrisati. Tada unatoč svemu ga je ipak nazvala negdje sredinom ili krajem listopada 2021. jer je sin bio loš u školi, odnosno odlazio je iz škole te nije htio pratiti nastavu i imao je loše ocjene, a kako bi joj pomogao oko ocjena i igrica koje je igrao. Našla je poruku koju je sin napisao svom prijatelju u Austriju da će otac pobijediti na sudu te da će onda živjeti s ocem te da će se moći igrati cijelu noć i kockati i da će ići u školu kao zombi. Upravo zato ga je zvala kako bi prestao loše utjecati na sina te je htjela s njim porazgovarati o tome. Tada je vjerovala i da optuženi dolazi u RH. Nakon toga je još kod sina svašta našla te je pitala sina V što je to što izvode, na što joj je sin odgovorio da želi živjeti s tatom. Kako je optuženi sutradan trebao doći zvala ga je te mu je htjela reći da je vidjela poruke, no on joj se nije javio te je zato rekla sinu da ga nazove i da ga stavi na zvučnik te da mu ne kaže da je i ona prisutna i da sluša. Čula je kako je optuženi sinu rekao da sutra dolazi, pitao je gdje je madam, misleći na nju, rekao je sinu da je vidjela komunikaciju te da je to morao brisati, i to mu je sto puta rekao. Tu se i ona uključila i rekla da sluša razgovor te mu je rekla da on sutra ne dolazi nigdje, pitala ga je zašto joj je stavio uređaj za praćenje te mu je rekla da tada nije imala nikoga, da je bez veze trošio novac na detektiva, no da sada ima nekoga. Tu je situacija eskalirala, obzirom je optuženi znao da je htjela slobodu, te joj je na to rekao da ako vidi nekoga pored svoje djece, to jest drugog muškarca da će to biti njezin kraj, da će se dogoditi tragedija, da će ju ubiti, da će ju strpati u grob te je ponovio to u nekoliko navrata da joj to bude jasno. Pitala ga je da li se treba bojati, a na to joj je rekao, odnosno zaključila je da će biti mir dok nema nikoga. Negdje u rujnu 2021. joj je optuženi u porukama pisao da će ju odležati ako treba, da joj treba biti loše, da ona treba vidjeti…. Na kraju je rekla da se boji optuženog.

7.1. Na poseban upit braniteljice odgovorila je da njihov razvod nije bio fiktivan, već je bio stvaran, a sva imovina nakon razvoda je pripala njoj, jer je ista nastala njezinom ušteđevinom, njezinom imovinom te njezinim kreditima. Odgovorila je da se protiv nje u Austriji vodi postupak zbog utaje poreza, u kojem je optuženi naveden kao I optuženi. Nakon razvoda braka s optuženim više nikada nije živjela zajedno, no kada je živjela s djecom na adresi u [adresa] optuženi je znao doći i prespavati kod sina u sobi. Nakon razvoda braka jednom su ljetovali 2018. i jednom zimovali 2018. u Austriji i to isključivo radi djece, a ljetovali su na način da je s optuženim sama bila na krstarenju u Italiji i Grčkoj, no mora reći da joj je to ljetovanje bila najveća životna greška, a to joj je jedino ljetovanje s optuženim ikada. Unatrag četiri godine dopušta optuženom viđati djecu, no sukladno uvjetima CZSS-a, koji je predložio da djecu viđa pod nadzorom, a kćer je vidio 25. listopada 2023. zadnji put, odnosno istu je vidio kada je htio, dok na rođendan 2024. je čak rekla da će se maknuti iz stana i da može doći kćer vidjeti, no uopće joj se nije javio. Austrijski sud je stavio na njezine nekretnine privremenu mjeru zabrane otuđenja dok se ne okonča postupak u Austriji. Na poseban upit zastupnika optužbe odgovorila je da je sina V vodio u krivom smjeru, slao je istome kripto valute, kao i presliku svoje putovnice, a kako bi se sin mogao on line registrirati za kockanje. Prilikom razgovora nije očekivala da će čuti prijetnje te je istome samo rekla da je na zvučniku, na što je optuženi rekao "zovi V da čuje da ću te ubiti, on će to razumjeti on je moj sin". Upravo zato se boji optuženog. Kada joj je radi djelomično različitog iskazivanja predočen raniji dio iskaza dan pred VII PP Zagreb, navela je kako je točno da joj je optuženi rekao prilikom razgovora kada je bio na zvučniku „da ide s kim hoće, da ima svoju slobodu, ali ako vidi nekoga pored djece da će se dogoditi tragedija jer nema straha od nikoga, ima dovoljno muda i to će joj pokazati, ako želi da se dogodi tragedija da učini to, neka ju cijela armija čuva to će se desiti, ako netko bude pored njegove djece to će joj biti kraj, trebat će joj pomoć, da će ju smjestiti u grob makar mu to bilo zadnje što će učiniti“. Jednako tako da je točno da je pred policijom navela da joj se pojavila sumnja da priprema teren za odlazak u Tursku i da želi povesti djecu kako bi joj naudio, kao i da bi tijekom svađa znao reći: „lijepo si sredila život, samo uživaj u svom životu, nećeš dugo, neću ja sad ništa napraviti, ja sam strpljiv, ali se nemoj jednog dana iznenaditi, moj zadatak je da te uništim do kraja“, s time da je pojasnila da je dio toga u više navrata on njoj napisao ili rekao putem glasovnih poruka.

8. Svjedok HV rekao je da je gospođa OV došla kod njegovog sina kako bi uredila auto jer je isti htjela prodati, da se onda on zainteresirao za kupnju istog te je isti na kraju i kupio. Radilo se o BMW X5. Nakon nekih mjesec i pol nakon što je kupio auto došao je jedan čovjek te se predstavio kao privatni istražitelj i nudio mu je neko vino, a on uopće nije razumio o čemu se tu radi, no isti je znao da je tjedan dana ranije bio u Novalji, na magarećoj farmi kraj Zadra te ga je pitao kako to zna da bi mu detektiv rekao da u autu postoji uređaj za praćenje, koji je njegov te da bi htio da mu se isti vrati, a rekao je da se nalazi u prtljažniku u prvoj pomoći. Rekao mu je da auto nije kod njega već kod sina te je detektiv otišao kod sina koji mu je onda i dao taj uređaj. Pitao ga je kada je već vidio da auto mjesec dana stoji kod njega, a kad je već i očito doznao kako se on zove, zašto ga prati? Tek poslije je razmišljao da mu uopće nije trebao vratiti taj uređaj, obzirom je auto bio od gospođe pa je onda sve što je bio u autu bilo od gospođe. Nazvao je gospođu OV isti dan ili drugi dan te mu je ona rekla da se rastala od muža, a on joj je ispričao da je bio taj istražitelj i da se auto pratio. Nakon nekih dva tjedan gospođa OV je došla sa zaštitarima, misli iz H, te su isti provjeravali da li je auto možda ozvučen, no nisu ništa pronašli.

8.1. Na pitanje braniteljice odgovorio je da se ne sjeća točnog datuma kada je kupio vozilo od gospođe OV, no misli da je bilo ljetno vrijeme i da je to bilo negdje prije tri i pol godine. Ne sjeća se kako se zvao taj istražitelj, no sjeća se da mu je tada rekao ime, a i dao mu je posjetnicu na kojoj je pisalo njegovo ime, kao i da je privatni istražitelj te je ta posjetnica ostala kod njega, a ne sjeća se da li je istu imao kod sebe kada je iskazivao na policiji, no to je njemu izgledalo službeno, a ne zna ime agencije u kojoj je isti radio. Taj istražitelj je rekao da je Mandin muž njega angažirao za praćenje žene, s time da on taj uređaj za praćenje nije vidio, no sin mu je rekao da se radi o nekakvom plastičnom duguljastom predmetu, a to isto mu je rekao i istražitelj i da se nalazi u prvoj pomoći. Gospođa OV mu je rekla da je njen bivši suprug C te da se boji da bi isti prebacio djecu u Tursku. Kada je svjedoku radi ne sjećanja predočen iskaz dan pred policijom isti je naveo da je točno da je tada naveo da je u osmom mjesecu 2021. kupio vozilo od oštećene, da je sredinom rujna 2021. u autopraonicu došao muškarac koji se predstavio kao CV, pokazao značku s grbom RH te rekao da je privatni detektiv, dao mu posjetnicu na kojoj je pisalo detektivska agencija „Mreža“, te da je uređaj za praćenje postavio po nalogu i angažmanu bivšeg supruga oštećene.

9. Svjedok CV naveo je kako je gospodin EV bio njegov klijent odnosno da je istome iznajmio GPS i to prije nekih par godina. Međutim, isti se prestao javljati te mu ga nije platio. Kako mu isti nije platio to je otišao po svoj GPS do vlasnika jednog crnog BMW-a. Znao je da je upravo u toj autopraonici vlasnik tog BMW-a jer je poslao svoje ljude tamo te su mu oni rekli da je on vlasnik. Gospodin EV je njemu rekao da taj GPS njemu treba jer se boji da se auto ne bi ukrao, odnosno da gospođa s istim ne bi otišla u BiH. Znao je gdje je uređaj, budući da isti odašilje signal, a isti je bio upravo u autopraonici gdje je najčešće i bio auto. Kad kaže ovo najčešće, pojasnio je da taj uređaj ima tzv. povijest u kojoj se vidi točno pa i unazad godinu dana gdje se uređaj nalazio, odnosno vidi se i kada se auto kretao, kada je stajao te gdje je bio. Pitao je tog gospodina da mu uređaj vrati i to iz razloga jer mu se gospodin EV niti više nije javljao niti je platio uređaj. Takve uređaje smije iznajmljivati, a optuženom je iznajmio uređaj uz potvrdu koju je misli i predao policiji. S optuženim je kontaktirao svega dva puta i to isključivo radi novca, s time da je prvi put došao i ostavio polog za taj uređaj od nekih par stotina eura, a onda je mjesečno trebao uplaćivati iznose što nije, a mogao je prekinuti to iznajmljivanje kad god je htio, budući da je najam uređaja dnevno koštao 70,00 eura. Bilo mu je čudno što se optuženi nije bunio na cijenu i tražio neki popust, a pojasnio je da postoje takvi uređaji koji traju na rok od mjesec dana kao i na tri mjeseca, a ovaj konkretni uređaj je bio na tri mjeseca, nakon čega se istroši baterija pa se uređaj više ne može naći pa je zato morao ići po svoj uređaj. Ne treba imati nikakvih kompetencija za postavljanje tog uređaja. Osim gospodina EV i on je mogao vidjeti gdje se uređaj nalazi, kao i osobe koje imaju šifru za isti. On je počeo gledati gdje se uređaj nalazi tek nakon što mu se optuženi prestao javljati te ga nije obavijestio da je uređaj iz auta izvadio.

9.1. Na poseban upit braniteljice da li je prekršio odredbe Zakona i podzakonskih propisa ovlasti o privatnim detektivima odgovorio je da nije poduzeo nikakvu aktivnu radnju, već je samo iznajmio uređaj, odnosno isti nije postavio, a svaka osoba koja uređaj uzme sama odlučuje i odgovara gdje isti postavlja i što gleda, a što je navedeno i u potvrdi koja je potpisana prilikom preuzimanja uređaja. Ne mora MUP obavještavati o iznajmljivanju uređaja, budući da to nije detektivska radnja. Na upit optužbe rekao je da mu optuženi nije dao nikakvu punomoć niti ju je potpisao ili bilo kakav radni nalog. S optuženim nije zaključio nikakav ugovor te nije vodio nikakvu evidenciju. Kada je rekao da se bojao da gospođa ne ode u Bosnu rekao je da se radi o njegovoj supruzi, no nije mu rekao ime i prezime supruge. U toj potvrdi kojom je iznajmio uređaj piše kome je izdan uređaj, broj uređaja, kada je izdana, te da osoba koja preuzima uređaj pod materijalnom i kaznenom odgovornošću odgovara za upotrebu istog kao i kolika je cijena uređaja ukoliko isti izgubi. Naveo je kako njega ne zanima gdje će osoba koja iznajmi uređaj isti staviti niti za šta će ga koristiti niti je tražio dokaz o vlasništvu bilo čega. Kada ga se pitalo kako to da prije nije išao po uređaj kada mu nije plaćeno odgovorio je da je njemu bilo u interesu da je uređaj što dulje iznajmljen zbog novca, no na kraju mu optuženi nikada nije uslugu platio. Da mu vlasnik nije htio vratiti uređaj mogao bi samo plakati. Taj uređaj građani ne mogu kupiti, već takav uređaj mogu kupiti samo privatni detektivi i druge službene osobe, ali građani isti mogu iznajmiti. Na upit kako je znao da se uređaj nalazi u kutiji za prvu pomoć rekao je iz razloga jer mu je upravo to optuženi rekao da je tamo stavio uređaj, a to mu je rekao u ona dva navrata kada su se čuli, a on ga je pitao gdje ga je postavio. Optuženi je pristupio u njegove poslovne prostorije te se sjeća da je došao s automobilom, čini mu se da je bio neki džip, no ne radi se o vozilu u koji je stavio GPS uređaj. Na poseban upit suda pojasnio je da inače prije samog iznajmljivanja uređaja klijentima daje savjete prije davanja samog uređaja, no kako je optuženi došao i znao što hoće, odnosno kako je rekao da mu treba GPS za praćenje auta, istome nije davao nikakve savjete, a optuženi je znao čemu uređaj služi, to jest htio je da zna gdje se auto nalazi. Ponovio je da se bojao da auto ne bi bio ukraden, a djecu nije spominjao. Dao mu je uređaj s baterijom koja najduže traje jer je i njemu to zbog novca najviše odgovaralo, a optuženi se na to nije bunio. Na pitanje oštećene odgovorio je da u tom trenutku kada je iznajmljivao uređaj nije znao da se radi o bivšoj supruzi te da auto nije u vlasništvu gospodina EV. Naveo je da mu nije jasno kako je onda optuženi ušao u auto ako su bili bivši supružnici. Na pitanje optužbe odgovorio je da je taj uređaj iznajmio kada mu je sin imao mladu misu, odnosno kada se zaredio, odnosno 2021. Uređaj je izvadio negdje u mjesecu rujnu, a zbog trajanja baterije bio je nekih tri mjeseca u autu, a to zna jer je uređaj bio u trenutku kada je otišao po njega na nekih 2% tako da se sigurno radilo o periodu od nekih tri mjeseca.

10. Iz prevedenog rješenja o razvodu i sudskoj nagodbi Okružnog suda u Dornbirnu proizlazi da je brak između oštećene i optuženog sporazumno razveden 11. prosinca 2017. kao i da imovina prelazi u isključivo vlasništvo oštećene.

11. Iz ovjerene preslike uplate iz Austrije od 26. siječnja 2021. proizlazi da je PV (otac optuženog) na ime depozita za zastupanje oštećenoj tada uplatio 7.500,00 eura.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je u velikom, bitnom dijelu za ovaj postupak, prihvatio iskaz žrtve kao vjerodostojan, istinit i uvjerljiv, obzirom je jasno i detaljno opisala kako dinamiku samih inkriminiranih događaja tako i svoj suživot s optuženim. Odmah valja napomenuti kako sud oštećenoj ne vjeruje da razvod braka 2017. nije bio fiktivan, obzirom dokazi govore suprotno, kao npr. okolnost da su ljetovali i zimovali 2018. i to ne kako oštećena tvrdi samo radi djece, budući da su na krstarenju u Italiji i Grčkoj bili bez djece, tako da u tom dijelu iskaz nije prihvaćen. No, navedeno nije od utjecaja za ovaj postupak, obzirom se optuženom stavlja na teret počinjenje kaznenih djela od svibnja do studenog 2021., tako da okolnost da li je razvod u početku bio fiktivan ili ne nije od utjecaja, već su problemi očito počeli u trenutku kada je oštećena htjela krenuti u novu vezu. Oštećena je tako navela da je od negdje kraja 2020. optuženom rekla da može doći u stan samo kada nje nema i to uz najavu, kao i da može odsjesti u hotelu, kada je znači došlo do zahlađenja odnosa, a nakon čega joj je onda u glasovnim porukama optuženi govorio da će ju uništiti do kraja i da mu je to zadatak. Nakon toga je također vrlo detaljno prepričala kako je onda u telefonskom razgovoru, kada je uzela telefon od sina, situacija eskalirala i to nakon što ga je upitala zašto je postavio uređaj za praćenje, što joj je priznao da je učinio jer ju voli i da je mislio da ima nekoga, i kada mu je rekla da ima nekoga, optuženi joj je rekao da će se dogoditi tragedija, da će ju ubiti, strpati u grob, ako vidi nekoga pored djece. Oštećena je tako jasno opisala sve detalje kritičnog događaja od 12. studenog 2021., navevši točno koje prijetnje joj je optuženi rekao tijekom tog telefonskog razgovora, kao i što je navela i ranije prijetnje izrečene u glasovnim porukama. Iskazala je i kako ju je kupac njezinog automobila nazvao krajem kolovoza 2021. i rekao joj da je kod njega bio detektiv koji je postavio uređaj po nalogu optuženog za praćenje nje kao supruge, a zbog čega je ostala u šoku.

13. Iskaz svjedoka HV sud je ocijenio u potpunosti istinitim i vjerodostojnim, a isti je bitan, obzirom je isti kao nepristrani svjedok potvrdio da je privatni detektiv došao kod njega kako bi uzeo postavljeni uređaj za praćenje, kao i da je detektiv bio angažiran po optuženom za praćenje supruge. Iskaz svjedoka CV sud je također u većem dijelu prihvatio, obzirom je potvrdio kako je upravo optuženom iznajmio uređaj za praćenje kao i da istome nije ništa trebao objašnjavati, obzirom je optuženi znao točno što želi. Valja istaknuti kako je sudu ostao dojam da se kao privatni istražitelj, a kako ne bi imao eventualno problema sa zakonom, ne želi miješati te da iz toga razloga nije naveo sve što zna, obzirom je prvo naveo kako mu je optuženi rekao kako mu uređaj za praćenje treba kako se auto ne bi ukrao, da bi onda rekao da je optuženi rekao da se bojao da supruga ne ode u Bosnu, dok je znači svjedok HV jasno naveo kako mu je upravo privatni detektiv rekao da je uređaj postavljen kako bi optuženi mogao pratiti suprugu.

14. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

15. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da su nakon razvoda 2017. još neko vrijeme bili zajedno i da su bili u bliskom odnosu te da su se razveli radi spašavanja imovine, obzirom isto potvrđuje i sklopljena nagodba iz Austrije, kao i plaćanje obrane oštećene pred sudom u Austriji, makar naravno plaćanjem njezine obrane pomaže i sebi u tom postupku, a kako bi spasio imovinu. Jednako tako sud vjeruje dijelu obrane da je oštećena uzela od sina telefon i da je počela vikati na njega i da više neće moći vidjeti djecu te da je spomenula novog muškarca, a na što joj je rekao da ne želi vidjeti istoga pored svoje djece, obzirom je taj dio iskaza u suglasnosti s iskazom oštećene. Sud nije prihvatio dio obrane optuženog da je oštećenoj samo rekao da će ju financijski uništiti, a da nije rekao da će ju ubiti te da je uređaj za praćenje postavio radi krađe. Taj dio iskaza sud ne prihvaća te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom oštećene, kao i iskazom svjedoka HV. Valja naglasiti da sud vjeruje da je sin izjavio kako želi živjeti s optuženim i da je oštećena zbog toga se naljutila pa i vikala i svašta rekla optuženom, no to ne znači da je optuženi onda mogao istoj prijetiti. Naime, nakon ovako provedenog dokaznog postupka proizlazi da se optuženi nakon sumnje da se pojavio novi muškarac s istim nije mogao pomiriti te da je radi toga počeo i pratiti kretanje oštećene, stavivši uređaj za praćenje u njezin automobil. U navod optuženog da je u vrijeme postavljanja uređaja s oštećenom bio u dobrim odnosima sud nije uspio uvjeriti jer bi u tom slučaju oštećenoj rekao da je postavio uređaj u automobil radi krađe te bi znao da oštećena planira prodati auto, što očito nije znao jer više nisu bili u dobrim odnosima, a kako je i sam rekao da su problemi počeli u ljeto 2021. Optuženi je tako postavio uređaj kako bi pratio kretanje bivše supruge i kako bi imao kontrolu njezinog kretanja, i to unajmivši bateriju s najduljim rokom trajanja od tri mjeseca, što je potvrdio svjedok CV, a što je u konačnici i izazvalo strah kod oštećene, odnosno šok kako je to navela, obzirom je optuženi pratio kroz tri mjeseca kuda se kreće. Također oštećena je u više navrata navela kako je osjećala strah od oštećenog, s time da se sada situacija s protekom vremena očito primirila, jer se oštećeni ispričao, kako je to sam naveo u svojoj obrani. Okolnost što se sada oštećena manje boji optuženog ne znači da prijetnje nisu izrečene i da nametljivog ponašanja nije bilo, odnosno okolnost što je sada oštećena spremna doći na mjesta gdje zna da će optuženi biti ne znači da nije govorila istinu i da se nije dogodilo upravo ono što se optuženom stavlja na teret. Upravo prikazivanjem da nema straha kod oštećene prema njemu optuženi pokušava opravdati svoje postupke i ono što je učinio, a kako bi se spasio osude. Okolnost što oštećena i optuženi i dalje imaju zajednički kazneni postupak u Austriji vjerojatno također doprinosi normalizaciji odnosa, a kako bi spasili imovinu.

16. Sud je tako nakon svega navedenog utvrdio da je upravo optuženi na način kako je to i opisano u izreci presude počinio terećena kaznena djela, odnosno da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje i nametljivog ponašanja, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera što znači da je bio svjestan svojih djela te je htio radnju počinjenja istih, vršeći i želeći predmetna djela kao takva i kao svoja.

17. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja predmetnih kaznenih djela na štetu bivše supruge.

18. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

18.1. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio očinstvo četvero djece od kojih je troje malodobno, korektno držanje pred sudom, te kaznena i prekršajna neosuđivanost u RH, dok je otegotno cijenio osuđivanost izvan RH.

19. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ-a i iz članka 140. stavak 2. KZ-a pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

19.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženom utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci za svako kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ-a i četiri mjeseca za kazneno djelo iz članka 140. stavak 2. KZ-a te ga primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je vodio računa da je optuženi sukladno ECRISU već osuđivan, no radi se o osudama prije više od deset i petnaest godina uz napomenu kako nije razvidno da li se radi o kaznenim ili i prekršajnim osudama te o kojim djelima je točno riječ te kakve sankcije su bile izrečene, te da li je eventualno nastupila rehabilitacija, a obzirom na različitosti u nacionalnim pravima tih zemalja. Jednako tako valja napomenuti kako se radi o stranom državljaninu s prebivalištem i zaposlenjem izvan [adresa], protiv kojeg je u R Austriji u tijeku postupak zbog ozbiljne utaje poreza, uz daljnju okolnost da je isti u obvezi uzdržavanja malodobne djece u RH, čije troškove evidentno snosi u visokim iznosima (račun za kćerinog zubara – list 451 spisa), tako da sud ne nalazi da je nužno u RH istoga osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora, tim više jer proizlazi da je odnos s oštećenom ipak se primirio, a slijedom čega svega sud onda smatra da jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će se istom optuženom ukazati na nužnost društveno prihvatljivog ponašanja u kojem nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao i da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja, odnosno da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja. Odlučujući o duljini trajanja roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu. Stoga sud smatra da je rok kušnje u maksimalnom trajanju od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

20. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, koji trošak je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem ovog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, imajući pri tome na umu plaću koju ostvaruje, kao i okolnost da je u obvezi uzdržavanja troje malodobne djece.

U Zagrebu 20. studenog 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-2115/2021

2. optuženom VV po prijevodu – putem odvjetnice Jadranke Sloković

3. braniteljici optuženog, odvjetnici Jadranki Sloković

4. oštećenoj OV, [adresa] – nakon pravomoćnosti