REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-7177/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 16. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja GĆ, dipl.pravnice, te punomoćnika tuženika CĆ, dipl.pravnika, dana 20. studenog 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 27.164,17 eur, uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 01.02.2024. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.".
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od navodi da je osiguranik tužitelja ĆĆ ozlijeđen u prometnoj nesreći dana 14. veljače 1994. godine kao putnik (suvozač) u osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], a kojom prilikom je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede. Na osnovu navedene nesreće osiguraniku tužitelja ĆĆ je rješenjem tužitelja broj IN-646872 od 21. svibnja 1997. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik je za ranija razdoblja izvršio uplatu štete do zaključno 31. prosinca 2013. godine. Postupak za naknadu štete kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-421/2016 je pravomoćno okončan presudom od 09. ožujka 2022. godine, dok su postupci kod Trgovačkog suda u Osijeku broj P-218/2024 (raniji P-606/18) i Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2411/2020 i P-2288/2022 za kasnija razdoblja i dalje u tijeku. Tužitelj je za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. godine s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio 27.164,17 eur. Obzirom je osiguranik tužitelja ĆĆ pridonio prometnoj nesreći u omjeru od 30%, to iznos od 19.014,92 eur (70% od 27.164,17 eur) predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Dana 10. siječnja 2024. godine tužitelj se zahtjevom obratio tuženiku da isplati naknadu štete kako je to gore navedeno, međutim, tuženik je isti otklonio navodeći kako ne postoji obveza tuženika za naknadu štete jer bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari stekao pravo na starosnu mirovinu, te da bi bilo potrebno utvrditi razliku između invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i potencijalne starosne u kojem slučaju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti razliku. Tužitelj obzirom na utuženo razdoblje upire na odredbe iz čl. 161. st. 1. i 2. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te takav otklon tuženika smatra na zakonu neosnovanim. Stoga tužitelj predlaže od tuženika isplatu navedenog iznosa, zajedno sa zateznim kamatama od 01. veljače 2024. godine pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Što se tiče pitanja primjene zakona, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u obračun isplaćene mirovine od 02. siječnja 2024.g., rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu, broj IN-646872 od 21. svibnja 1997.g., zahtjev za naknadu štete, obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 23. siječnja 2024.g., ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja.
4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. godine u ukupnom iznosu od 27.164,17 eur.
6. Među strankama nije sporno:
- da je osiguranik tužitelja 14. veljače 1994. godine ozlijeđen u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika,
- da tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u omjeru od 70% na temelju rješenja HZMO-a od 21. svibnja 1997. godine,
- da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je nastala zbog ozljede na radu (prometna nesreća).
7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te pravno pitanje primjene zakona.
8. Prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženog kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
9. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženoga regulirana je ZOOP-om, temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženi može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. Člankom 8 st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."
10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
11. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
12. Stoga se navedeni zakon ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju i sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. godine.
13. Stvarnom štetom se u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
14. Međutim, iz dokaza koji su dostavljeni u spis ne može se utvrditi postojanje stvarne štete, odnosno razlike propisane čl. 27. st. 3. ZOOP-a jer nema dokaza da postoji razlika između isplaćenih mirovina i onih koje bi bile utvrđene prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
15. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 20. studenog 2025. godine
Sudac:
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
