Poslovni broj P-879/2025-3
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
[adresa], I [adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci protiv tuženika RAIFFEISENBANK Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 20. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 628-50-4431830 sklopljenog 28. rujna 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom je ugovorena naknada od 3,30% (tri zarez tridesetposto) od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.
II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu broj: 628-50-4431830 sklopljenog 28. rujna 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom je ugovoreno kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 831,79 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 30. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na 559,28 EUR od 3.10.2007. pa do isplate, a na 272,51 EUR od 24.8.2012. pa do isplate, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 20. studenog 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je 28. rujna 2007. sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 628-50-4431830 (dalje u tekstu: ugovor o kreditu) kojim je tužitelju odobren kredit radi kupnje motornog vozila u iznosu 29.106,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti dok je u članku 3. navedeno kako je tužitelj obvezan platiti naknadu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Također, tužitelju je, sukladno čl. 9. ugovora o kreditu, naplaćena i naknada za prijevremenu otplatu kredita. Smatra kako je naplaćivanje naknade za obradu kredita (ulazne naknade) i naknade za prijevremenu otplatu kredita (izlazne naknade) nepošteno i ništetno. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi nije ni moglo pregovarati kao i da tuženik nije prezentirao tužitelju o kakvim se točno troškovima radi (tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje ulazne naknade i o njezinoj krajnjoj svrsi), može se zaključiti da je primjena sporne ugovorne odredbe prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba ništetna. Dodatno, u konkretnom slučaju povrijeđeno je i načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. Time što tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja sporne ugovorne odredbe u ugovorenom postotku od iznosa kredita proizlazi zaključak da ugovaranjem ulazne naknade nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Poziva se na čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 4. i 322. Zakona o obveznim odnosima, te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024. (donesene u predmetu iste činjenične i pravne osnove). Nadalje navodi da je odredbom čl. 9. ugovora o kreditu ugovoreno kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik. Tužitelj da je izvršio prijevremenu otplatu kredita te mu je 24. kolovoza 2012. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 272,51 EUR/2.053,25 kn. O odredbi ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo tuženika na naknadu za prijevremenu otplatu kredita nije se pregovaralo. Prema pravnom shvaćanju sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020., ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.
2. Tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o kreditu od 28.9.2007. (list 6-9 spisa), zahtjev za dostavom podataka od 8.1.2025. sa povratnicom (list 10-11 spisa) i potvrdu od 21.1.2025. (list 13 spisa) iz koje proizlazi da je tuženik naplatio od tužitelja iznos od 4.213,94 kn naknade za obradu kredita i iznos od 2.053,25 kn naknade za otplatu kredita.
3. Rješenjem od 15. rujna 2025. tuženik je pozvan u smislu odredbe čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, /0/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) da u roku od 30 dana podnese pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice ne postupanja po naloženom u smislu odredbe čl. 331 b. ZPP-a. Tuženik je tužbu sa rješenjem od 15. rujna 2025. uredno zaprimio 19. rujna 2025. putem pošte (vidi presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž- 156/2023-2 od 4. srpnja 2023., par. 10.).
4. Budući da tuženik u ostavljenom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, te ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih bi proizašlo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331 b. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.
5. Odluka o troškovima postupka se temelji na čl. 154. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sud je tužitelju priznao trošak od 187,50 EUR (PDV uključen) za sastav tužbe. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude .
U Rijeci 20. studenog 2025.
Sutkinja:
Iva Ivanišević Mostovac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.
DNA:
-pun. tužitelja uz nalog za platež pristojbe na presudu zbog ogluhe
-tuženiku
