REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-14712/2021-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sidonija Grbavac, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr.sc. Sandra Marković, Sidonijia Grbavac i dr.sc. Dino Gliha u Zagrebu, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. iz [adresa], OIB: 39901919995, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Buterin & partneri iz Zagreba, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Vlašića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Ane Crnković, odvjetnice te presude javno objavljene dana 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, propustio poduzeti mjere radi zaštite tužitelja, i to NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja.

II. Nalaže se tuženiku, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, poduzeti mjere radi zaštite tužitelja, i to NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od nastavka povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja, i to sve u roku od 8 dana.

III. Utvrđuje se da je tuženik, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, odgovoran tužitelju, i to, NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi svu štetu nastalu uslijed pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, pretrpljenog straha te smanjenja životne aktivnosti, kao i uslijed povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja tužitelja kao radnika, kao i imovinsku štetu nastalu uslijed potrebe za tuđom pomoći i njegom.

IV. Nalaže se tuženiku, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, isplatiti tužitelju, i to NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 150.400,00 HRK (slovima: sto pedeset tisuća četiristo kuna), a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od podnošenja tužbe pa do isplate, i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, naknaditi tužitelju, i to NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od podnošenja tužbe pa do isplate, i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.".

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 3.732,97 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dugogodišnji radnik tuženika (neprekidno od 1989. godine), tijekom kojeg je razdoblja tužitelj bio zaposlen na nekoliko radnih mjesta, uglavnom unutar svoje struke, a u trenutku podnošenja tužbe tužitelj se kod tuženika nalazi na radnom mjestu Voditelj Grupe za kontrolu i mjerenje elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava. Tužitelj navodi da je tijekom radnog odnosa kod tuženika bio, i još uvijek jest, suočen i s diskriminacijom i uznemiravanjem na radnom mjestu, a što ima za posljedicu povredu tužiteljevog prava na rad sukladno članku 55. Ustava Republike Hrvatske, te povredu prava osobnosti tužitelja, i to u vidu povrede prava tjelesno i duševno zdravlje, kao i prava na ugled, čast i dostojanstvo te osobni i obiteljski život u smislu članka 19. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj iznosi kronologiju događaja vezano uz sigurnost prometa te navodi da kada je kod tuženika došlo do implementacije assetmenagmenta u kojem je jedan dio vezan za kontrolu i mjerenje željezničkih infrastrukturnih podsustava, u vezi s tim uprava tuženika imenovala je tužitelja na mjesto Voditelja tima za SMV kojem je zadatak implementacija podataka dobivenih mjerenjem u računalni program Ramsys7. Od toga svega tuženik je ubrzo načelno ipak odustao, odnosno čitav sektor za kontrolu i mjerenja zajedno s radnicima koji rade na tim poslovima, stavljeni su u drugi plan dolaskom nove uprave . Od tužitelja se tada tražilo da uz pomoć direktorice financija izradi detaljnu analizu potrebe nabave novog mjernog vozila, a nakon što po prezentaciji te analize nova uprava nije imala valjanih argumenata za odustajanje od nabave novog mjernog vozila, ipak je dozvoljen nastavak procesa. Međutim, nakon što je tužitelj upravi skrenuo pozornost na aktualnu ugroženost sigurnosti prometa na željezničkoj infrastrukturi i na nepravilnosti koje su se aktualno događale u procesu nabave po kreditu EBRD, došlo je do potpune blokade rada mjernih grupa koje su bile u sastavu tadašnjih Poslova Održavanja. Uprava je novom sistematizacijom ukinula Odjel za kontrolu i mjerenje željezničkog infrastrukturnog podsustava i raspustila Projektni tim za nabavu po kreditu EBRD. Za rad na nabavi novog mjernog vozila imenovane su osobe koje se nikada do tada nisu susrele s mjernim vozilima i mjernom tehnologijom niti su se ikada bavili tim područjem, a nabava novog mjernog vozila potpuno se kompromitirala i tako što se izmijenila tehnička dokumentacija kako bi se izbacili pojedini mjerni sustavi za nadzor, nastavno čemu EBRD od te 2015. godine pa sve do danas tuženiku nije izdala dozvolu za potpisivanje ugovora s potencijalnim proizvođačima. Dakle, budući da izrada novog mjernog vozila koje bi se naručilo predvidivo traje oko dvije godine, tuženik je isto mogao imati već 2017. godine da je tužitelju omogućio da radi svoj posao. Umjesto toga, tuženik cijelo vrijeme sve do danas plaća interkalarne kamate na neiskorišteni iznos kredita od 15.000.000,00 EUR i troškove mjerenja i popravaka mjernih vozila u vlasništvu tuženika koji su zastarjeli i neumjereni te nisu zamijenjeni novim mjernim vozilom. Budući da kontrola i mjerenje željezničkog infrastrukturnog podsustava propisani propisima nisu uopće izvršavani, Agencija za sigurnost željezničkog prometa donijela je rješenje o smanjenju brzina na prugama tuženika od 01.01.2019. godine. Program Ramsys je računalni program u koji se unose podaci dobiveni neposrednim mjerenjem i koji na temelju tih podataka očitava greške i nepravilnosti u odnosu na stanje predmeta mjerenja, a izradilo ga je talijansko društvo MERMEC koja proizvodi mjerna vozila, a kojima je tuženik na natječaju za izradu novog mjernog vozila po kriteriju EBRD dala prvenstvo u potpisu ugovora bez obzira na to što je četiri milijuna eura skuplja od druge prispjele ponude koja je prema mišljenju upućenih također ispunjavala sve kriterije tehničke dokumentacije. Tužitelja i njegov tim uprava tuženika tada je prisiljavala izvršiti kontrolu i mjerenje neumjerenim mjernim uređajima za mjerenje parametara kontaktne mreže, a Grupu za kontrolu i mjerenje građevinskog infrastrukturnog podsustava da testnim mjernim vozilom P&T (prema riječima Voditelja grupe) na kojem nije izvršena homologacija izvrše kontrolu i mjerenje geometrijskih karakteristika kolosijeka. Tako je Grupu za kontrolu i mjerenje građevinskog infrastrukturnog podsustava lokomotivom po pruzi vukla neispravno mjerno vozilo P&T EM-100 i falsificirala podatke o stanju geometrijskih karakteristika kolosijeka. S druge strane, nakon što je tužitelj odbio falsificirati podatke koje je on sa svojom grupom trebao «izmjeriti», uprava umjesto njih za to postavila djelatnike koji su to trebali odraditi po njihovoj uputi. Kada su shvatili da ti ljudi nisu educirani niti kompetentni uopće provesti to mjerenje i iz analizirati podatke, članovi uprave tuženika osobno su potpisali izjavu kojom tvrde da su sva mjerenja izvršena i da sigurnost prometa nije ugrožena te je ista izjava dostavljena Agenciji. Na temelju takve neistinite izjave i falsificiranih podatka, Agencija je donijela rješenje kojim se tuženiku dozvoljava provedba voznog reda, odnosno vozne brzine koje ne odgovaraju stvarnom stanju kolosijeka, navodeći pritom kako nije sigurna je li ugrožena sigurnost zbog neobavljanja zakonom ne odrađenih mjerenja parametara kontaktne mreže jer u sastavu Agencije kao niti u Uredu upravljanja sigurnošću kod tuženika nema stručnjaka za to područje koji bi to mogli provjeriti i procijeniti. Sve to tužitelj je tada prijavio Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i osobno predsjedniku Vlade Republike Hrvatske te Pučkom pravobranitelju, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i USKOK-u, međutim nitko nije reagirao. Nakon toga, nastavio se mobbing nad tužiteljem te prijetnje nadređenih i uprave tuženika usmjerene prema tužitelju kojih je intenzitet rapidno porastao, a kada tužitelja niti to nije pokolebalo u ustrajnosti da postupa zakonito i obavlja svoj posao prema propisima i pravilima struke, tada su mu nuđena veća primanja samo kako bi odustao, a mjerna vozila u vlasništvu tuženika su popravljena te su ručna mjerila umjerena, no do stvarnih promjena zapravo ipak nije došlo. Naime, uprava tuženika za uslugu mjerenje parametara kontaktne mreže angažirala je društvo ATM BG d.o.o. iz Beograda, no to čine protivno odredbama Zakona o javnoj nabavi. Navedeno je tuženika trebalo koštati najmanje 3.000.000,00 HRK godišnje, međutim što je tužitelj nezakonitu nabavu prijavio nadležnim institucijama, od toga se odustalo. Nakon toga, tuženik nemoćno i bezidejno ponovno pristupa popravku mjernog vozila, a za što biva zadužena Mehanizacija tuženika koja također nema za to educirane djelatnike. Zbog toga, za mjerenje geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka ponovno se angažiralo neispravno mjerno vozilo društva P&T za 6.000.000,00 HRK (godišnje propisana 3 mjerenja), društva koja je proizvođač mjernog vozila za mjerenje geometrije kolosijeka EM 120 u vlasništvu tuženika i koja je isto proglasila neispravnim tri godine prije. Kao voditelj tima za SMV u assetmenagmentu zadužen za obradu podataka geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka i parametara kontaktne mreže tužitelj dobiva podatke iz mjernog vozila za mjerenje geometrije kolosijeka P&T (iz drugog mjerenja u lipnju 2019. godine jer rezultati mjerenja iz prosinca 2018. godine na osnovu kojih je izvan snage stavljeno rješenje Agencije o smanjenju brzina nisu upotrebljivi) i prenosi ih u program Ramsys. Na prezentaciji sustava zajedno s kolegama uviđa da pojedine dionice pruge treba zatvoriti, a na pojedinim dionicama pruga potrebno je smanjiti brzine prometovanja. Navedena je utvrđenja tužitelj bez odgađanja prijavio upravi tuženika, no isti su bez obzira na dokaze o stanju pruge od njega tražili da izvrši mjerenje i ispitivanje elektrotehničkog mjernog vagona pri brzinama 160 km/h, odnosno da svoje ljude, s obzirom na stanje geometrije kolosijeka, izloži pogibiji. Nakon nevjerojatnih i neizdrživih pritisaka glede toga, tužitelj je sve prijavio već nadležnim državnim institucijama, na što je dobio poneki odgovor, no ništa konkretno. Potom je uprava tuženika ukinula tužiteljev tim za Samovozno mjerno vozilo u assetmenagmentu bez obzira na to što, nakon dugo vremena kočenja projekta, nisu niti uspjeli završili svoj dio implementacije programa Ramsys. Za to vrijeme svi upućeni znaju da je sigurnost prometa ugrožena, a u međuvremenu iskaču dva putnička vlaka, dana 03.12.2019. godine u Križevcima i dana 07.12.2019. godine u Kaštel Sućurcu, sva sreća bez ljudskih žrtava, no uprava tuženika ne odustaje od svojeg scenarija. Nakon toga uprava tuženika poslala je svog predstavnika na tajni sastanak s tužiteljem, a tamo je isti molio tužitelja da falsificira izmjerene podatke, a oni će zaboraviti i zanemariti sve nesuglasice s njim, obustaviti disciplinski postupak protiv tužitelja koji su pokrenuli i «vratiti sve na početak», a ponuđena su mu i veća primanja. Konkretno, između ostalog, tužitelju je rečeno: «Rezultati mjerenja su takvi kakvi jesu, samo ti potpiši da je sve u redu, zaustaviti će se disciplinski postupak protiv tebe, doći će novi rezultati, sve ćemo zaboraviti i nećeš dobiti otkaz». Odbivši uraditi traženo, tužitelj je poslan na izvanredni liječnički pregled (koji je prošao!) te na privremeno radno mjesto Tehnologa na Zagreb zapadni kolodvor u trajanju od tri mjeseca s danom 05.12.2019. godine. Uprava tuženika je istog dana 05.12.2019. sklopila ugovor s društvom ATM iz Beograda prema kojem je navedeno društvo s tuženikovim mjernim vagonom za mjerenje parametara kontaktne mreže trebalo izvršiti nezakonita mjerenja i falsificirati podatke, odnosno posao koji je tužitelj ranije odbio izvršiti. Znajući da osim njega u RH trenutno ne postoji nitko tko je kvalificiran za rad na mjernom vagonu i za obradu izmjerenih podataka, tužitelj obavještava upravu tuženika i svoje nadređene o tome da, s obzirom na nepoznavanje tehnologije, postoji velika mogućnost da isti izazovu kvar i onesposobe mjerni vagon za mjerenja kontakte mreže. Bez obzira na tužiteljeve molbe kako upravi tuženika tako i Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture te ministru osobno i premijeru, nitko nije reagirao. Dakle, institucije se ne oglašavaju i događa se neizbježno, djelatnici ATM zajedno s novo radnicima tuženika koji su novoimenovani za taj projekt (a koji također nisu adekvatno osposobljeni niti educirani) prvi dan mjerenja uništavaju elektrotehnički mjerni vagon i nastavljaju mjerenje na cijelom području kao da je sve u redu te zatim izrađuju izvješće. Isti ti djelatnici društva ATM koje je uprava tuženika pokušala direktnom pogodbom angažirati za mjerenja s njihovim mjernim vagonom u iznosu od minimalno cca 3.000.000,00 kn godišnje, budu za ovo uništavanje temeljem predmetnog ugovora nagrađeni s oko 180.000,00 kn. Tužitelj u međuvremenu biva vraćen na svoje radno mjesto Voditelja grupe za kontrolu i mjerenje elektrotehničkog infrastrukturnog podsustava (EIP) te mu je od strane nadređenih naloženo, bez obzira na to što je nalogodavcima pritom bilo poznato da je EMV neispravan, izmjeriti parametre kontaktne mreže na željezničkoj infrastrukturi tuženika, a uz svoj rad morao je odrađivati i poslove needuciranih dodijeljenih mu djelatnika koje je ujedno morao i educirati. Tužitelj je tako poslan na ispitnu vožnju s neispravnim mjernim vagonom dana 04.06.2020. godine, nakon čega je nadređenima dostavio dokaze da je mjerni vagon i dalje neispravan te da je na željezničkoj infrastrukturi tuženika, s obzirom na njegova saznanja, i dalje ugrožena sigurnost prometa. Zatim je tužitelj ponovno o tome obavijestio sve institucije, resornog ministra i premijera te ih ponovno molio da poduzmu potrebne korake, a koliko mu je poznato nitko niti na to nije reagirao. Popravak elektrotehničkog mjernog vagona i dalje, bez znanja tužitelja, vodila je mehanizacija tuženika, no bez uspjeha jer je isti i dalje bio neispravan. Kontrola i mjerenje geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka i dalje se obavlja mjernim vozilom u vlasništvu Plasser & Theurer prema novopotpisanom ugovoru. O tome kakvo je trenutno stanje kolosijeka tužitelj nema uvida niti saznanja, no iz iskustava prijašnjih mjerenja postoji sumnja u njihovu ispravnost te ih analizom svakako treba provjeriti. Zbog svega toga postavlja se pitanje zašto su prijašnja mjerenja falsificirana i zašto je prema nevaljanim izmjerenim podacima (koje tužitelj posjeduje) dozvoljena brzina prometovanja koja nije u skladu s trenutnim stanjem kolosijeka, odnosno zašto je ugrožena sigurnost prometa, a također i zašto je za takve radnje društvu Plasser & Theurer plaćeno toliko milijuna kuna za nešto što nije ispravno, a pritom su se tim novcem mogla modernizirati i popraviti mjerna vozila u vlasništvu tuženika koja bi svojim djelovanjem osigurala siguran tijek prometa. Prema saznanjima tužitelja i podacima kojima on raspolaže vezanim uz geometrijske karakteristike kolosijeka, na željezničkoj infrastrukturi tuženika ugrožena je sigurnost prometa. S obzirom da je recentno maknut sa svih pozicija koje imaju pristup izmjerenim podacima ne može govoriti o aktualnom stanju, ali uzimajući u obzir iskustvo i ranija saznanja te spoznaje o tome kakav je modus operandi tuženika i odgovornih osoba kada je riječ o segmentu upravljanja sigurnošću, tužitelj smatra da je potrebno izvršiti dubinsku analizu trenutnih mjerenja i stanje pruge, odnosno općeg stanja infrastrukture tuženika jer vezano za stanje parametara kontaktne mreže tužitelj vjeruje da je, uslijed neizvršavanja propisanih mjerenja, na infrastrukturi tuženika na elektrificiranim prugama (na kojima je najveća frekvencija prometa ljudi i robe) ugrožena sigurnost prometovanja vozila s podignutim pantografom (lom konzola i izolatora, stupova, vodova pod naponom od 25000 V i iskakanja vlakova u stajalištima, kolodvorima i na otvorenoj pruzi). Slijedom navedenog, bez obzira na trenutno stanje geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka, može se zaključiti kako je uslijed neizvršavanja propisanih kontrola i mjerenja, sigurnost prometa na infrastrukturi tuženika ozbiljno ugrožena. Slijedom svega do sada iznesenoga, tužitelj ističe da su navedenim postupanjem poglavito tužitelju neposredno nadređenih te članova uprave tuženika, dakle posredno tuženika kao poslodavca ispunjene sve pretpostavke mobbinga, odnosno predlaže da sud utvrdi da tuženik nije poduzeo mjere radi zaštite tužitelja, od povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja, da naloži tuženiku da poduzme i mjere radi zaštite tužitelja od nastavka povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja, te naknadi štetu nastalu uslijed takvog postupanja sve uz naknadu troška postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe da bi tijekom radnog odnosa tužitelj bio suočen s diskriminacijom i uznemiravanjem na radnom mjestu te da bi mu bilo povrijeđeno pravo na rad, zajamčeno Ustavom i Zakonom o radu, kao što u cijelosti osporava da bi prema tužitelju tuženik odnosno bilo koji zaposlenik tuženika poduzimao zabranjene radnje usmjerene na diskriminaciju tužitelja po nekom od osnova predviđenih Zakonom o suzbijanju diskriminacije, odnosno da bi prema tužitelju bile poduzimane bilo kakve radnje koje bi za posljedicu imale uznemiravanje ili spolno uznemiravanje tužitelja uslijed kojih bi bilo potrebno zaštiti dostojanstvo radnika na način propisan člankom 134. Zakona o radu, a sve kako je detaljno opisano u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu tužitelja broj 1832-5/19 (100-102), Ugovor o radu od 1.1.2015. uz opis radnog mjesta redni broj sistematizacije 181 (103-105), Pravilnik o organizaciji HŽ Infrastrukture d.o.o., Pravilnik o 1. Izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ Infrastruktura d.o.o. od 9. studenog 2012., Pravilnik o organizaciji HĆ Infrastrukture d.o.o. (HŽI-660) od 23. ožujka 2017., mail poruke, dopis tuženika od 10. prosinca 2019., dopis tuženika od 21. travnja 2020., dopis tužitelja premijeru, očitovanje tuženika od 11. svibnja 2020., dopis od 25.5.2020., istražna izvješća zajedničkog istražnog povjerenstva, Odluku o kategorizaciji projekata i smjernicama za formiranje projektnih timova od 11.7.2017., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HĆ Infrastruktura d.o.o. od 6. ožujka 2019., dopis od 1. travnja 2019., dopis tuženika od 14. studenog 2019., 18. veljače 2020., upute za upotrebu za mjerni instrument za kontaktni vodič FM3, Uputu za umjeravanje instrumenata i brojila u elektrotehničkim poslovima od 23. travnja 2013., Zakonita mjerila Državnog zavoda za mjeriteljstvo, Potvrda o umjeravanju br. 0828/19 od 28. i 29.10.2019., Izvješće o stanju kontaktne mreže na pruzi M 301 od 9. prosinca 2015., Izvješće o stanju kontaktne mreže na pruzi M 202 od 17. prosinca 2015., Mjerenje geometrijskih karakteristika kontaktne mreže na obnovljenim prugama u čvoru Zagreb od 15. travnja 2019., Odluku o privremenom povećanju broja izvršitelja za radno mjesto pod rednim brojem 771 od 13. svibnja 2019., Rješenje o privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta od 18.06.2019., Prijedlog izmjena cijena sata navedenih u prilogu 2. KU od 12. rujna 2019., Odluku o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude od 09.07.2019., mail poruke, prijedlog za donošenje odluke od 13. studenog 2019. uz Kontrolu iznesenih navoda, poziv na iznošenje obrane od 15. studenog 2019., Upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza Ugovora o radu od 26. kolovoza 2019., Potvrdu o predaji daljinskih uređaja i 9 ključeva od 13. studenog 2019., Dopis od 11.10.2019., Kontrolu navoda iznesenih u predstavci zaprimljenoj sa g-mail adrese od 14. travnja 2020., Kontrolnu listu za primljenu opremu/usluge/radove od 14.02.2020., Izvješće o sigurnosti za 2020. godinu iz svibnja 2021., Rješenje Agencije za sigurnost željezničkog prometa od 21. lipnja 2021., CD medij s pohranjenim ispravama i svim drugim materijalnim dokazima koje se tužitelj poziva, USB, presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-519/22-19 od 4. listopada 2023., Rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od 21.3.2024., 12.3.2024., medicinsku dokumentaciju, saslušao je SZ, OZ, TZ, tužitelja i zz tuženika, te proveo je medicinsko vještačenje po prim. Gordanu Makariću, dr. med. specijalisti psihijatru,

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan,

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj dugogodišnji radnik tuženika, a sporno je da li su članovi uprave i radnici svojim postupanjem tijekom više godina vršili mobing nad tužiteljem na radnom mjestu.

6. Člankom 7. st. 1. Zakon o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Nadalje, stavkom drugim istoga članka je propisano da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.

Odredbom stavka 4. istog članka propisana je zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju, dok je odredbom članka 7.stavak 5. ZR propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupan je neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

7. Odredbom članka 134.ZR određena je zaštita dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, te je propisano da se postupak i mjere te zaštite uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

8. Sukladno odredbi članka 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije ( Narodne novine 85/08, 112/12. dalje ZSD) uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1.stavak.1. tog zakona koji ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

9. Nadalje, valja istaknuti da mobing nije kategorija koja je definirana u ZR- ili kojem drugom zakonu, ali prema prihvaćenom standardu kao i sudskoj praksi, mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja položaja, zdravlja ili prava. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale. U hrvatskom zakonodavstvu pojam koji koristi zakonodavstvo je termin zlostavljanje na radu ili uznemiravanje.

10. U pogledu prigovora tuženika da tužitelj nije naveo niti jedan od diskriminacijskih osnova valja istaknuti da kada uznemiravanje nije u uzročnoj vezi s nekim od zabranjenih temelja diskriminacije, kod traženja sudske zaštite su relevantne odredbe ZR-a, uz supsidijarnu primjenu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO)“, te posljedično tome u situaciji kada radnik doživljava psihofizički teror na radnom mjestu, tada su povrijeđena njegova prava i dostojanstvo, ugroženo je njegovo zdravlje pa može tražiti sudsku zaštitu na temelju ZOO-a, i to na temelju onih odredbi ZOO-a kojima su propisana pravila o odgovornosti za štetu.

11. U prilog iznesenom pravnom shvaćanju ukazuje se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/6791/2014 od 30. svibnja 2018., prema kojoj odluci "Ustavni sud napominje da iz prakse Suda Europske unije, vezane uz problematiku zaštite na radu i zaštite dostojanstva radnika, proizlazi pravno shvaćanje da se temeljna socijalna prava radnika moraju tumačiti široko, a iznimke i ograničenja vrlo restriktivno. U tom smislu, i domaće propise koji reguliraju područje zaštite dostojanstva radnika, treba tumačiti u skladu s obveznim tumačenjima koja proizlaze iz prakse Suda Europske unije. Tumačenje tih propisa mora biti ekstenzivno jer dostojanstvo, zdravlje i sigurnost radnika treba štititi ne samo od diskriminatornih ponašanja na radu i u vezi s radom, već od svih loših i neželjenih ponašanja koja mogu štetiti navedenim pravima osobnosti. Uz neželjena loša postupanja na radu i u vezi s radom, izravno se veže obveza poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika. Nadalje, Ustavni sud smatra da pojam mobinga uključuje svaku vrstu psihofizičkog zlostavljanja ili uznemiravanja na radnom mjestu, neovisno o tome je li ono uzrokovano nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12. - u daljnjem tekstu: ZSD) ili pak ne proizlazi iz takve osnove već je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva" , jer bi u suprotnom, značilo da je uznemiravanje na radnom mjestu moguće ili čak i pravno dopušteno ako ono ne proizlazi iz neke od taksativno navedenih osnova iz članka 1. ZSD-a."

12. Radi utvrđivanja spornih činjenica da li je došlo do uznemiravanja tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju i saslušao svjedoke i stranke.

13. Valja istaknuti da sud u ovom postupku nije utvrđivao, niti je ovlašten ispitivati poslovanje tuženika u spornom razdoblju, niti preispitivati način vođenja poslova tuženika, postupaka javne nabave i eventualnih nepravilnosti odnosno zakonitosti poslovanja.

14. Nesporno je u postupku između stranaka da je tužitelj podnio niz prijava različitim tijelima, kao što je i nesporno da ni jedno od tijela nadležnih za nadzor nad radom tuženika nije utvrdilo postojanje propusta ili nepravilnosti prema podnesenim prijavama, pa tako niti Agencija za sigurnost željezničkog prometa nije utvrdila da postoje nepravilnosti po prijavi podnesenoj od strane tužitelja.

Sud u ovom postupku nije ispitivao kakve je podatke Agenciji tuženik dostavljao jer za navedeno nije ovlašten.

15. U odnosu na navode tužitelja da je zbog njegovih prijava nadležnim institucijama spriječen u svom radu, da je premješten na drugo radno mjesto i da je onemogućen u napredovanju sud je izvršio uvid u dokumentaciju i saslušao svjedoka i stranke.

16. U pogledu tužiteljeve tvrdnje da mu se onemogućava izvršenje poslova iz ugovora o radu sud je saslušao svjedoka SZ kojeg je tužitelj naveo kao nadređenog koji je nad njim vršio mobing. Svjedok u svom iskazu osporava da bi utjecao na rad tužitelja na bilo koji način, da su bili u prijateljskim odnosima, a svjedok je bio nadređeni tužitelju do 2017. do kada je on bio šef službe. Osporava da bi na bilo koji način mogao utjecati na da se mijenjaju bilo kakvi tehnički uvjeti ili tehnička dokumentacija obzirom da konkretno kod nabave mjernog vozila taj proces traje preko 5 godina, a sva dokumentacija mora proći sve odjele i sektore. Osporava i da bi ikada tražio da se povuče dokumentacija iz sektora nabave i da se prilagodi za određeno mjerno vozilo, pa tako niti kolegi pok. V. Osporava da bi ikada prijetio tužitelju da ukoliko ne povuče tehničku dokumentaciju da će netko drugi biti stavljen na njegovo radno mjesto jer je tužitelj radio od 2013. do 2017. na svom radnom mjestu, a on nije imao nikakav utjecaj na promjenu njegovog radnog mjesta. Nikada nije imao prigovor na njegov rad, ali je Interna revizija donijela odluku da se nekim radnicima izda upozorenje, pa tako i tužitelju. U odnosu na popravak mjernog vozila navodi da je to postupak koji dugo traje, da su se tražili naknadni popravci, a da se zbog tog dugotrajnog procesa i njima prijetilo otkazom i to od člana uprave N. Navodi da je tužitelj 2017. dobio drugo radno mjesto kao voditelj grupe obzirom da je došla nova Uprava i nova sistematizacije, odnosno svaka uprava želi neke promjene, pa je tako i u ovom slučaju došlo do spajanja nekih odjela, a tužitelju je promijenjeno radno mjesto. Osporava da bi on izbacio tužitelja odlukom od 4.4.2017. iz projekta za tehničku podršku kod nabave novog mjernog vozila, već je nova uprava tražila da se rade novi projektni timovi i u tome je došlo do promjene. U pogledu problema kod nabave mjernog vozila Plaser & Theuer gdje je tužitelj upozoravao na bitne problem oko težine vozila, navodi da se toga ne sjeća, ali u konačnici ta se firma nije niti javila na natječaj, ali su proučavali cjelokupnu tehničku dokumentaciju. Nadalje da je tužitelj dok je bio šef, bio svaki dan na poslu i radio svoj posao, a nakon 2017. su nastale promjene jer je tužitelju promijenjeno radno mjesto i više nije s njim komunicirao, jer je bio na drugom radnom mjestu, ali je komunicirao sa voditeljem ČZ, koji je ukazivao na probleme koji se odnose na rad tužitelja. Nadalje da tužitelj, za vrijeme dok mu je svjedok bio nadređeni, nikada nije imao prigovora na svjedokov rad ili ponašanje, kao niti drugi radnici. Navodi da mu je tužitelj poslao mail u kojem mu se ispričao, a datiran 9. lipnja 2017.

17. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu navedenog svjedoka, jer je isti u suglasju sa dokumentacijom u spisu. Tako je prihvatio iskaz u djelu da je popravak mjernog vozila trajao dugo, a što je nesporno u ovom postupku, kao i da je tužitelj dobio drugo radno mjesto uslijed nove sistematizacije u 2017.

Uvidom u Pravilnikom o organizaciji iz ožujka 2017. utvrđeno je da su navedenom organizacijom bila su obuhvaćena i druga radna mjesta unutar Odjela za mehanizaciju, kontrolu i mjerenje infrastrukturnih podsustava, kao i Odjela za upravljanje elektrotehničkim infrastrukturnim podsustavom. Odluku o navedenoj organizaciji je donijela Uprava tuženika, pa su neosnovane tvrdnje tužitelja da je svjedok imao utjecaja na ukidanje tužiteljevog radnog mjesta.

Uvidom u mail od 9. lipnja 2017. utvrđeno je da tužitelj navodi, između ostalog, da je svjestan svojih krivih postupaka zbog kojih je izbačen iz projekta i svega ostalog, te da se ispričava zbog nepromišljenih nastupa u nekim situacijama te mu stvorio neugodnosti (list 175 spisa). Tako je utvrđeno da je Uprava donijela Odluku o kategorizaciji projekata i smjernicama za formiranje projektnih timova, kojom odlukom su definirane i vrste projekata i formiranje projektnih timova te naknade za rad na projektima, koja je za posljedicu imala ukidanje dotadašnjih timova, te ovisno o potrebama poslovanja tuženika formiranje novih u skladu s novim pravilima o projektnim timovima.

18. Svjedok OZ u iskazu navodi da je u vrijeme izrade dokumentacije za novo mjerno vozilo, radio kao šef službe za mehanizaciju, pa koliko se sjeća da je taj postupak bio vrlo dinamičan, ali da on nije imao bilo kakav utjecaj na rad tužitelja, niti ga sprječavao u radu, te ističe da je i on bio u više timova, iz koji su ga isto izostavljali. Ističe da na dnevnoj bazi ima 30-ak prijava kvarova pa ne može reći da li je tužitelj prijavljivao nepravilnosti. Svjedok navodi da se ponašao u skladu sa etikom kao i da nije imao primjedbe na rad tužitelja. Iskazuje da svaki projekt prolazi usuglašavanje tehničke, pravne i ekonomske struke, a konačno odobrenje donosi uprava odnosno predsjednik ili predsjednica uprave.Također navodi da nije nikad dobio prijavu od tužitelja da bi ga mobingirao, a ne sjeća se da bi se tužitelj žalio da bi bio mobingiran od strane FZ.

Sud je ocijenio iskaz kao istinit, vjerodostojan i u suglasju sa ostalim provedenim dokazima kao i dokumentaciji u spisu.

19. Svjedok TZ, je iskazao da je uvijek prema svim radnicima postupao bez ikakvih mobinga ili diskriminacija pa tako i prema tužitelju, a na rukovodećim mjestima je 35 godina. Od tužitelja je zahtijevao da obavi svoj posao prema Pravilniku o organizaciji HŽI-660, Pravilnika 213, i Uputa 264. Navodi da se prvi puta susreo službeno sa tužiteljem kada je prebačen u njegovu organizacijsku jedinicu, a što se dešavalo 15.3.2019., kada su on i njegovi radnici dobili odluku za prelazak. Tužitelj je tada bio na bolovanju i 20.3.2019. ali mu šalje u večernjim satima mail u kojem od traži da stavi van sage pisano upozorenje koje je dobio od nadređenog u bivšoj organizacionoj jedinici kao i da zabrani rad ŠZ, jer da ga isti mobingira. To je njemu bio podređeni radnik, a za njega je naveo da je uništio mjerni vlak. Na posao je došao 25.3.2019. kada je završio sa bolovanjem. Nadalje, da je mjerni vlak sa kojim je tužitelj trebao vršiti mjerenje bio na popravku, a kada je popravljen, kada je bilo sve spremno za provođenje mjerenja, tužitelj je dobio nalog da isto provede i to 5.4.2019. kada se provodilo jedan dan mjerenje, i to u petak, a trebalo se nastaviti u ponedjeljak, ali je tužitelj poslao mail i naveo da je na bolovanju koje je trajalo do 10.5.2019., a onda je otišao na godišnji odmor zato što je imao 26 radnih dana starog godišnjeg kojeg je morao iskoristiti do kraja lipnja te je godišnji koristio do 27.6.2019. Mjerni vagon je bio na reviziji zbog isteka revizije, a rok je bio 6.6.2019., te je u 7. mj. otišao u tvornicu na popravak i reviziju i zbog raznih problema je bio popravljen tek krajem 10. mjeseca 2019. Kada je prošao reviziju trebalo je preuzeti mjerni vagon te je TŽV Gredelj tražio da prilikom primopredaje budu prisutne osobe iz mjernog ureda kako bi se izvršila i primopredaja i probna vožnja, a tužitelj je odbio prisustvovati sa svojim ljudima iz mjernog ureda jer je rekao da pruga nije sigurna i da se boji za život svojih ljudi i svoj život. Navodi da tužitelj nije kvalificiran da bi procjenjivao stanje pruge, a kolega koji je nadležan za procjenu stanja pruge je dao izvješće da je pruga sigurna za prometovanje uz određene nepravilnosti koje treba otkloniti. Nakon što tužitelj nije postupio po nalogu, svjedok je o tome obavijestio članove uprave te su dva člana, a od toga je jedan pok. AZ otišli do tužitelja i ponovili mu da treba izvršiti taj nalog, a tužitelj je ponovno otišao na bolovanje nakon naloga članova uprave da izvrši mjerenje.

Navodi da je tek nedavno saznao da je tužitelj jedini osposobljen za vršenje mjerenja, odnosno analizu podataka, sastavljanja izvješća o tome, što smatra da je jako loše, ali nitko drugi to nije mogao napraviti. Nadalje navodi da obzirom da nisu znali da li će se i kada vratiti sa bolovanja poslali su mu pisani upit da se očituje iz kojih razloga ne želi izvršiti mjerenje, no povratnica tog pismena se vratila neuručena, tako da nisu imali odgovor do 11. mj. kada se vratio na posao, a tada je dao pisano obrazloženja o niz kriminalnih radnji koje su počinili pojedini radnici. Navodi da je tužitelj sa svim svojim radnicima koji su mu bili podređeni imao loš odnos, jer se žalio da oni njega mobingiranju, a pri tome je za ŠZ tražio da mu se zabrani rad, DZ je sumnjičio da ga je neovlašteno snimao, a te snimke je dao na uvid u emisiji koju je emitirao RTL. Navodi da su kolege koji su bili mladi i tek došli raditi, S O i T Č, prijavili tužitelja povjereniku za zaštitu dostojanstva, te je tužitelj dobio opomenu odnosno pisano upozorenje zbog provođenja mobinga nad njima. Za LZ koji je otišao u mirovinu je tužitelj govorio da ga ne može vidjeti zbog svega onoga što je taj radnik napravio. Nadalje, iskazuje da su nakon proučavanja pismenog odgovora tužitelja na 55 stranica bili zastrašeni njegovim tvrdnjama da se boji za svoj život i za život svoje obitelji, da mu se vraćaju ratna sjećanja, da će ga S i T zaklati. Zbog svega su odlučili da tužitelja upute na izvanredni liječnički pregled. Taj pregled je tužitelj obavio i dobio je ocjenu da je sposoban za rad, no u 2021. kada je ponovno trebao obaviti pregled bio je nesposoban za rad, a nakon toga je ponovno ocijenjen sposobnim. Napominje da je tužitelj puno vremena provodio na bolovanju zbog čega su odlučili angažirati vanjsku tvrtku za provođenje mjerenja, jer nije imao tko provesti mjerenje. Ugovorena je vanjska usluga mjerenja i isto je obavljano tijekom prosinca 2019., a istovremeno je ta tvrtka obučavala mlađe kolege kako bi isti bili osposobljeni za rad, ali na svojim radnim mjestima i to sveukupno 4 kolega. Obzirom da nisu znali koji će biti rezultati liječničkog pregleda i koliko će taj liječnički pregled trajati tužitelja su uputili na privremeni raspored u trajanju od 3 mj. na mjesto tehnologa na Zagreb, Zapadni kolodvor. To je inače uobičajeno, jer se tisuće radnika upućuje na privremena druga radna mjesta. Navodi da je mjerni vlak prije ovog mjerenja koje je završeno krajem 2019. nekoliko godina je bio u kvaru.

Rezultati mjerenja su pokazali neke nepravilnosti koje su onda poslali Sektoru održavanja kako bi iste otklonili, a mjerni vlak svake godine odnosno po završetku mjerenja ide na ponovni pregled odnosno održavanje, zato jer je potrebno provoditi ponovno mjerenje i provodi se svake godine. Navodi da je moguće proglasiti sigurnim prometovanje ukoliko nisu vršenja mjerenja mjernim vozilom, jer su vršena druge kontrole, pa je tako i sam tužitelj a napravio kontrolu bez mjernog vozila odnosno mjernog vagona dok je bio šef službe te je proglasio 2 pruge ispravnim za prometovanje.

U vrijeme kada je mjerni vlak bio u kvaru, vršili su se kontrolni pregledi sa posebnim motornim vozilom, a vršili su se mjesečno, tromjesečno, godišnje. To je provodila organizacijska jedinica Sektora održavanja i to je propisano da oni obavljaju te preglede. Dok mjerni vlak nije bio u funkciji 3 ili 4 godine se nije obavljalo mjerenje ,ali je tužitelj kao šef tadašnje službe obavljao mjerenje sa mjernim vozilom i to 2015. na dvije pruge, i sa ručnim mjerilom. Nadalje navodi da je tužitelj nakon povratka na svoje radno mjesto dobio nalog da sačini natječajnu dokumentaciju za HŽ CARGO, međutim, tužitelj je nakon 3 dana otišao na bolovanje i ne završivši natječajnu dokumentaciju i to je dovršio netko drugi od kolega. Po povratku sa bolovanja tužitelj je dobio nalog da sačini probnu vožnju što je učinio sa ostalim osobljem i po povratku je ukazao na nepravilnosti te su mjerni vagon poslali na održavanje. Nakon toga je tužitelj otišao na dugotrajno bolovanje, a sva mjerenja su napravljena bez njega jer je bio odsutan sa posla. U pogledu situacije sa zahtjevom tužitelju da preda ključeve od garaže i od mjernih vozila, tužitelj iste nije predao dok npr. kolega LZ je predao. Navodi da je tužitelj napravio problem zašto se od njega traži da preda ključeve, a pojašnjava da je bilo nekoliko setova tih ključeva, nije se znalo kod koga se sve nalaze te su željeli napraviti centralno mjesto na kojem će se uvijek nalaziti.

U pogledu tvrdnje tužitelja da je naredio tužitelju da promijeni potrganu uredsku bravu, iskazuje da je upozorio da dolaze nove kolege i da je brava neispravna te ostavio bravu u uredu da istu sektor održavanja promijeni. Na pitanje tužitelja da li se sa kolegom FZ kladio da će srediti tužitelja ako ga prebaci u njegov sektor, odgovara da li je ovo pitanje šala, i da naravno da nije.

Na pitanje pun. tužitelja da li je tužitelja poslao 20.10.2021. na teren u Vinkovce, iako je tužitelj imao slomljenu nogu, odgovara da ako imaš slomljenu nogu nalaziš se na bolovanju, a on takve informacije nije imao.

Tako navodi da je zahtijevao da se izvrše mjerenja iako je utvrđeno da mjerno vozilo nije u funkciji, jer je tražio da se provedu mjerenja sukladno propisima, time da je tek naknadno saznao da je tužitelj kao šef službe nadležan za građevinsko i elektrotehničko mjerenje pruge. Također navodi da je tražio da se izvrši probna vožnja mjernog vozila i da se izvrši mjerenje ako je sve u redu. Sve što je tužitelj dostavio je proslijedio nadležnoj grupi za mjeri odnosno BZ, koji je nekoliko puta potvrdio sposobnost za promet.

U odnosu na pismeno upozorenje iskazuje da je isto bilo usmjereno na opstrukciju rada koju je vršio tužitelj, kao i da je za iskliznuće elektrotehničkog mjernog vlaka u Vinkovcima, u izvješćem komisije utvrđena odgovornost, pa je tako upoznat sa svim izvješćima te problemima koji su se pojavili u slučaju onesposobljavanja kočnog sustava na elektrotehničkom mjernom vlaku, a koji problem se rješavao na licu mjesta na kolodvoru.

U svom iskazu sa gnušanjem odbija navode tužitelja da mu je nudio veću plaću ukoliko krivotvori podatke.

20. Sud je iskazu navedenog svjedoka poklonio vjeru u cijelosti jer je iskaz u suglasju sa dokumentacijom u spisu, pa tako i u pogledu činjenice da je mjerni vlak bio duže vremena u kvaru, ali da su se mjerenja vršila. Također je nesporno da je tužitelj bio jedini ovlašteni radnik, u to vrijeme, za vršenje mjerenja, to je poklonjena vjera i iskazu da zbog neispunjavanja radnog zadatka od strane tužitelja su morali angažirati vanjsku mjernu uslugu. Poklonjena je vjera iskazu i u djelu iskaza da je svim radnicima naloženo da predaju ključeve, obzirom da su sva sredstva i poslovne prostorije vlasništvo poslodavca te isti može u svakom trenutku tražiti od radnika da omoguće pristup istima, a kako je to ovdje slučaj predajom ključeva, a što je utvrđeno uvidom u mail od 07.11.2019. ( list 305 spisa).

Tako i u pogledu neispravne brave ovaj sud nije našao nikakvih ponižavajućih okolnosti za tužitelja u situaciji da je isti i bio pozvan da popravi bravu, a što konkretno nije bio slučaj jer iz maila od 27.ožujka je utvrđeno da TZ traži od ŽZ da se zamjeni bravu u sobi 11. (list 197 spisa).Valja istaknuti da je svjedok, kao nadređen radnik, ovlašten davati naloge za izvršenje pojedinog zadatka, kako u slučaju mjernog vozila, tako i u ostalim slučajevima. Utvrđeno je da je TZ tražio i očitovanje od ŠZ da li se može obaviti mjerenje sukladno Uputi 264, te da je isti 16. travnja 2019. odgovorio da za to nije osposobljen i da to jedino tužitelj zna očitavati. Jednako je tako odgovorio i ĐZ.

U cijelosti je prihvaćen iskaz svjedoka i u pogledu opomena tužitelju, jer je uvidom u Upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza Ugovora o radu od 26. kolovoza 2019. ( listovi 301-302 spisa) utvrđeno da je zbog višekratnog neizvršavanja poslova i radnih zadataka radnog mjesta tužitelja, izdana opomena koja se temelji na provedenoj internoj kontroli od strane poslodavca za neizvršavanje radnih zadataka u razdoblju od 25.10.2019. do 08.11.2019.

Valja istaknuti da poslodavac ima pravo upozoravati radnike na neopravdane razloge zbog kojih radnik ne izvršava naloge sukladno poslovima njegovog radnog mjesta.Tako poslodavac može donijeti i odluku o privremenom povećanju broja izvršitelja i privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta, a što je temeljem kolektivnog ugovora tuženika i ugovora o radu radnika svjedok i učinio rješenjima od 13.05.2019. te 18.08.2019. ( listovi 226 – 228 spisa).

21. Zz tuženika MZ navodi da je predsjednik uprave od 01.06.2016. i nakon toga su se u 2017. g. desile neke reorganizacijske promjene u kojima su reorganizirali nekoliko 1o-taka radnih mjesta, a jedno od njih je bilo i radno mjesto tužitelja, a od toga trenutka su se pojavili problemi i sa tužiteljem, jer je on počeo njemu i nekim drugim članovima uprave pisati i predlagati da se ponovno uspostavi njegovo radno mjesto, a koje je voditeljsko. Kada mu to nije udovoljeno počeo je pisati mailove i prijave i ministarstvu i političkim strankama odnosno političkom vrhu, institucijama i policiji te je došlo i do istražnih radnji Gospodarskog odjela DORH-a, no nisu u tom pregledu ništa pronašli nezakonito odnosno neispravno. Tužitelj je sudjelovao i u nekim emisijama u kojima je iznosio neistine da je željeznički promet ugrožen, zbog čega su podnijeli kaznenu prijavu protiv tužitelja, jer su sve njegove tvrdnje neistinite. U svemu tome tužitelj nije želio obavljati poslove svog radnog mjesta, a to je mjerenje, a on je bio jedini ovlašteni radnik koji je to mogao obavljati, zbog čega su bili prisiljeni unajmiti vanjskog suradnika da ta mjerenja provodi, a u konačnici su novi ljudi osposobljeni za taj posao, te su kupili novi mjerni stroj. Navodi da je jedini motiv za podnošenje ove tužbe bilo njihovo odbijanje postavljanje njega na radno mjesto koje je tražio, a da je tome tako ukazuje i činjenica da on u prijedlozima nagodbe traži da mu se omogući voditeljska plaća, bez mogućnosti smanjivanje iste i to sve do ispunjenja uvjeta za mirovinu. Tužitelj od podnošenja tužbe ne radi i prima cjelokupnu plaću. Neistiniti su navodi tužitelja da je željeznički promet nesiguran, a nesreće se dešavaju svakodnevno u prometu, pa su tako moguće i željezničkom, no u zadnjih 10 godina uzrok svih nesreća je bio ljudski faktor, a ne neispravnost željezničke infrastrukture. Neistiniti su navodi tužitelja u pogledu mjerenja na kontaktnim mrežama jer ukoliko bi bili istiniti svi navodi tužitelja u tom pogledu na kontaktnoj mreži došlo bi do nestanka napona i tu bi sve stalo, vlak se u tom trenutku zaustavlja jer nema struje. U opisu radnog mjesta tužitelja nije tumačenje rezultata mjerenja jer on zato nije ovlašten niti školovan, a njegovo radno mjesto predviđa isključivo provođenje mjerenja. Drugi odjeli provode tumačenje rezultata mjerenja, i njihova mišljenja su relevantna.

Navodi da provode 2 puta godišnje mjerenja kontaktne mreže odnosno provode sve što je potrebno da sustav bude funkcionalan, pa tako i mjerenja mreže. Potvrđuje da je točno da su objavili podatke tužitelja na stranicama njihovog interneta.

Osporava da bi tužitelju davao dnevne i neprimjerene zadatke koji su degradirajući u odnosu na ostale, jer se sa tužiteljem vidio svega dva - tri puta, a sigurno se s njim nije viđao na dnevnoj bazi.

22. Sud je ocijenio iskaz svjedoka kao istinit, logičan, životan i u skladu sa ostalim iskazima svjedoka u postupku te dokumentacijom . Valja istaknuti da sud nije utvrdio da bi u postupanju zz tuženika bilo ponižavajućeg i mobingirajućeg djelovanja te da je zz tuženika kao član uprave nalagao da se vrše zadaci koji su potrebni da bi sustav za koji je zadužen funkcionirao i bio siguran za sudionike. Naime, tužitelj sve navedene tvrdnje unatoč obimnoj dokumentaciji i prijavama nadležnim institucijama, nije dokazao, pa tako niti u ovom postupku nije dokazao da bi zz tuženika postupao na način koji bi ukazivao na mobing, odnosno uznemiravanje.

Nesporno je da je tužitelj ukazivao tijekom godina na navodne nepravilnosti u poslovanju tuženika, te da je prijave slao na mnogobrojne institucije, no njegove prijave nisu potvrđene niti je provedenim radnjama utvrđena bilo koja nepravilnost na koje je tužitelj ukazivao.

23. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da problemi sa nadređenima i upravom počeli kada je došlo do pitanja nabave novog mjernog vozila i kada je kao voditelj tog tehničkog projekta uvidio nepravilnosti u nabavci koje je uprava donijela i upozorio upravu na te nepravilnosti, a što sve detaljno navodi u historijatu tužbe. Od tog trenutka počinju napadi na njega i to na način da ga se sprječava u vođenju voditeljskog mjesta i osnovnog rada. Navodi da je bio glavni inicijator da se popravi mjerno vozilo, međutim, SZ je konstantno opstruirao tu inicijativu, što je sve to sve prijavio predsjednici uprave IZ koja je naredila da se odmah mora pokrenuti postupak popravka. Do toga nije došlo, dapače, ukida se njegovo radno mjesto te ga imenuju za voditelja za mjerenje kontaktne mreže, te smještaju u neku prolaznu kancelariju bez grijanja, a čitavo vrijeme ga nadređeni SZ ismijava u e- mailovima koje šalje radnicima i svim zaposlenima na način da koji bi to stroj trebalo platiti 130.000,00 eur odnosno "kakav je to sport koji bi to trebalo platiti. Kad je premješten kod HZ isti mu direktno nudi veću plaću ako napravi lažirano izviješće da je pruga sposobna za brzine određene voznim redom, što on nije htio napraviti, pa ga isključuju iz svih mjerenja, a šalju njegove podređene da vrše mjerenja za koja nisu osposobljeni, njemu uručuju opomenu pred otkaz i to za vrijeme kada je bio na bolovanju i nije mogao dati iskaz internoj komisiji. Navodi da su podređeni radnici bili pripravnici i da za pripravnike postoji protokol kod tuženika da im se dodijeli mentor koji će ih obučavati, a za što mentor dobiva 20% veću plaću, time da je on dobio nalog da ih obučava ali nije dobio niti veću plaću niti rješenje o mentorstvu. Nadalje se uznemiravanje nastavilo kada je sa slomljenom nogom bio upućen na mjerenje u Vinkovce, jer su HZ i MZ tvrdili da lažira dokumentaciju i da mu nije ništa, pa je otišao sa slomljenom nogom u Vinkovce i tada se desilo da se mjerni vlak sam pokrenuo i udario u zaštitnu ogradu, a samo je sreća bila da nije bio u tom vozilu. Povjerenstvo ureda za upravljanje sigurnošću je utvrdilo da to nije njegova krivnja. Navodi da je dobio srčani udar, te obolio psihički i završio na psihijatriji, a MZ kontinuirano govori da je bolestan i da ga treba smjestiti u neku instituciju, ali takva ne postoji u Hrvatskoj. Rezultat svega je da su ga nekoliko puta tražili da napiše izviješće o valjanosti mjerenja, a što nije htio, pa u konačnici gase njegovo radno mjesto voditelja. Navodi da MZ i AZ govore da će dobiti svoje jer tko je on da stalno prijavljuje i da im se fućka za njegov ratni put. Tako navodi da su ga poslali na neko radno mjesto s kojim nema nikakve veze, a tiče se prometa i izrade voznog reda, a pučka braniteljica je po njegovoj prijavi utvrdila da je takav premještaj bio nezakonit. U pogledu mirenja u spora su mu nudili 15.000,00 eura i radno mjesto voditelja za obrazovanje ali pod uvjetom da potpiše da je lagao u emisiji RTL vezano za brzine i stanja pruge, a povodom kaznenog postupka u kojem ga tuže za klevetu, a sve to je odbio jer je tražio da ga vrate na radno mjesto voditelja koje je bilo ukinuto ali je sada novom sistematizacijom opet ustrojeno te koeficijent od 0,5% veći nego što je imao prije. Za to radno mjesto je predviđen koeficijent 3,0, a je tražio 3,5, ali pristao bi na 3,0 da su mu to ponudili.

Tvrdi da prije opomene pred otkaz su ga HZ i SZ stalno opominjali i prijetili otkazom ukoliko ne napravi izmjene tehničke dokumentacije kako su oni to tražili. Tvrdi da je interna komisija po njegovoj prijavi utvrdila da se snjegočistač na ne izrađuju sukladno utvrđenoj tehničkoj dokumentaciji, a da je MZ platio van ugovora kompletan iznos firmi koja je radila na izradi snijegočistača prije nego što je posao dovršen i prije nego što je to uopće trebalo. Dva puta se desilo da HZ traži da napravi mjerenja po uputi 264, pa iako upozorava da neki elementi više nisu uopće vrijedili po toj uputi, on inzistira da to napravi, a nakon što to je to napravio dobije opomenu pred otkaz jer sam radio po njegovom naređenju, a kontra upute.

24. Sud je iskaz tužitelja ocijenio kao subjektivan u pogledu okolnosti za koje tvrdi da predstavljaju uznemiravanje koje su njegovi nadređeni, ali i podređeni radnici vršili prema njemu. Nesporno je da su od strane tužitelja bile podnesene mnogobrojne prijave, ali navode svojih tvrdnji tužitelj nije dokazao. Iz predloženih i provedenih dokaza niti jedan od svjedoka nije potvrdio navode tužitelja da su prema njemu postupali na način koji bi predstavljao uznemiravanje, a tužitelj nije predložio dokaze koje bi potvrdili navodno sporno ponašanje radnika tuženika prema njemu. Ponovno se ističe da je pravo poslodavca dati nalog da se izvrši pojedini zadatak, a da je radnik sukladno ugovoru o radu dužan obavljati poslove predviđene ugovorom o radu, a tužitelj nije dokazao da bi takvi nalozi bili nedopušteni, odnosno suprotni prisilnim odredbama.

25. Nije sporno da je provedena kontrola postupka nabave snjegočistača i TMD- a, tada su od strane Ureda interne revizije utvrđeni određeni propusti u provedbi tog postupka no navedeno je utvrđivala interna revizija te sukladno utvrđenom provela daljnje postupke.

26. U odnosu na promjenu radnog mjesta tužitelja utvrđeno je da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji od 06.03.2019. ( list 176-188 spisa) došlo do izmjena u organizaciji a voditelj organizacijske jedinice zadužena za kontrolu i mjerenje elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava, je tužitelj. Tako je utvrđeno da je u mailu koji je upućen tada nadređenom tužitelju TZ, od 20.03.2019. tužitelj između ostalog zahtijevao da ga se postavi na mjesto na kojem će kao jedina stručna osoba vezano uz mjerenje ŽIP rukovoditi nabavom jedinstvenog mjernog vozila, da ga se vrati na čelo tehničkog tima za nabavu mjernog vozila, da donese odluku o ukidanju odluke vezano za njegovo pismeno upozorenje jer da je iz izvješća jasno vidljivo da je ista donijeta na osnovu laži i obmana njegovih nadređenih, da mu se dodjeli zasebna soba, te da odmah donese odluku o zabrani ulaska u mjerno vozilo ŠZ koji je imenovan u njegovu grupu kako bi vršio i dalje mobing nad njim( list 165 spisa)

27. Sud je ovakvo postupanje tužitelja ocijenio kao neprilično i sasvim izvan radnih okvira i postupanja radnika prema drugim radnicima, a naročito je neprimjereno pozivati nadređenu osobu da nekome zabrani rad, i to u situaciji kada tužitelj tvrdi da se njemu zabranjuje rad i da ga se opstruira. Također je nezakonito i moralno upitno tražiti da netko stavi van snage pojedine odluke koje su donijeli drugi nadređeni radnici, te da za sebe traži povlašteno radno mjesto. Tužitelj je bio u mogućnosti poduzeti sve pravne radnje koje mu stoje na raspolaganju u pogledu promijenjenog radnog mjesta, a što nije učinio, odnosno u ovom postupku nije dokazao da je za istima posegnuo.

28. Analizirajući iskaze svjedoka i stranaka sud je utvrdio da poslodavac, a niti radnici tuženika nisu poduzimali radnje koje bi predstavljali uznemiravanje (upozoravanje na obavljanje ugovorenih poslova, ugovaranje drugog radnog mjesta uslijed reorganizacije, privremeno upućivanje na obavljanje poslova sukladno članku 5. ugovora o radu, zahtjev za predaju ključeva službenih prostorija i dr.) jer predstavljaju radnje koje neposredno nadređeni daje u okviru svojih ovlasti i koje je ovlašten poduzimati prema svojim zaposlenicima sukladno ZR. To što je tuženik upozorio tužitelja na počinjenje povreda obveza iz radnog odnosa samim time ne ukazuje na protupravno postupanje tuženika, jer , kako je već rečeno, tužitelj je dobio upozorenja zbog neizvršavanja poslova svog radnog mjesta.

29. Tako tužitelj nije dokazao da su mu nadređeni prijetili, da mu je TZ nudio bolju plaću ukoliko lažira podatke, kao i da su ga podređeni radnici mobingirali, jer to ne proizlazi iz dokaznog postupka niti iskaza svjedoka i stranaka.

30. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku Gordanu Makariću koji u nalazu i mišljenju utvrđuje da je tužitelj bio je izložen događajima na radnom mjestu od 2013.g. i 2014.g., pa nadalje. Kod tužitelja je, zbog subjektivnog osjećaja povrijeđenosti i osujećenosti, te posljedičnog razvoja psihičkog poremećaja, došlo do povrede duševnog zdravlja:

Tužitelj je tijekom navedenog razdoblja trpio povremeni umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 7 dana, potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna, te potom slabiji oscilirajući strah sveukupno do 12 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetne događaje. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznosi 20%, te će tužitelj u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom životu.

31. Da bi postojala tuženikova odgovornost za štetu zbog mobinga potrebno je da na strani tuženika postoje protupravni postupci tuženika koja imaju obilježja sustavnog i učestalog uznemiravanja, međutim sud je utvrdio da radnje za koje tužitelj smatra da predstavljaju radnje mobinga to nisu.

32. Tužitelj je bio dužan u postupku dokazati da su postupanja tuženika kao poslodavca, odnosno njemu nadređenih i podređenih osoba imala obilježja uznemiravanja ili općenito radnje mobinga, a što tužitelj sukladno mišljenju ovog sud nije dokazao. Naime, nije dokazana štetna radnja tuženika koja bi imala za posljedicu odštetnu odgovornost, a zdravstveni problemi tužitelja ne znače da je isti uznemiravan, diskriminiran ili mobingiran, jer treba postojati uzročno posljedična veza između ponašanja za koje radnik tvrdi da predstavljaju uznemiravanje i zdravstvenih problema, a čega u ovom slučaju nema.

33. Točno je da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na zaštitu osobnih podataka , a koje je utvrdila Agencija za zaštitu podataka od 21.03.2024.i 12.03.2024. , međutim nije u navedenom postupanju utvrđeno da se odnosi na uznemiravanje tužitelja, iako je postupanje protivno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka. Isto se odnosi na povredu počinjenu u emisiji RTL Potraga gdje je tuženik dostavio zdravstvenu dokumentaciju tužitelja radi pojašnjavanja zdravstvenog stanja tužitelja zbog izjava u navedenoj emisiji koje se odnose na stanje sigurnosti prometa na hrvatskim željeznicama.

34. Dakle iz dokaznog postupka ne proizlazi da postupanje tuženika kao poslodavca za koje tužitelj smatra da su mu narušili dostojanstvo i ugrozili zdravlje, u svojoj ukupnosti predstavlja sustavno psihičko zlostavljanje i ponižavanje, odnosno mobing. Sukladno zauzetom stavu, a s obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje štetne radnje kao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje postojanja uznemiravanja, kao i prestanak uznemiravanja, te zahtjev za naknadu neimovinske štete.

35. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika tužitelja, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tuženiku priznat trošak odgovora na tužbu 13.11.2014., pristupa na ročišta od 14.11. 2024., 20.02.2024., 23.05.2024., 16.10.2024., 04.02.2025., 16.09.2025., 02.10.2025, te podnesak od 20.10.2022. sve po 331,82 eura kako je to tuženiku troškovniku zatražio, odnosno 2.986,38 (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a sveukupno 3.732,97 eura.

37. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. studenog 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku