REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-273/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika IK, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-742/2025 od 30. travnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, a prisutnosti optuženika i odvjetnice Lucije Pocrnić, u zamjeni za branitelja Dragana Mijoča, odvjetnika iz Splita,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika IK i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi IK je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 118. stavka 1. i članka 34. KZ/11 optuženi IK je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 79. stavka 6. KZ/11 aluminijska šipka dužine 60 cm oduzeta presudom Prekršajnog suda u Splitu poslovnog broja J-3014/2024 od 9. listopada 2014., koja je postala vlasništvom Republike Hrvatske, ima se uništiti po pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama

1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženi IK je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 549,92 eura, od čega se 100,00 eura odnosi na paušal, a preostali iznos se odnosi na troškove vještačenja.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi po branitelju Draganu Mijoču, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mijoč & Bakić iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se usvoji žalba kao osnovana, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje pred drugim sucem pojedincem, odnosno da se preinači i optuženika oslobodi kaznene odgovornosti. Ujedno je zatraženo optuženika i branitelja pozvati na sjednicu vijeća.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Sukladno istaknutom prijedlogu u žalbi, određena je javna sjednica na koju su pozvani državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika. Na javnu sjednicu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, dok su pristupili optuženik i odvjetnica Lucija Pocrnić, u zamjeni za branitelja Dragana Mijoča, odvjetnika iz Splita.

9. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da u izostali razlozi o odlučnim činjenicama, da je izreka presude nerazumljiva i u proturječju s obrazloženjem presude.

10. Protivno paušalnim prigovorima, bez konkretizacije u čemu se sastoje navedeni oblici istaknute bitne povrede, izreka presude nije nerazumljiva, nije u proturječju s razlozima presude i dani su jasni i određeni razlozi u odnosu na bitne elemente terećenog kaznenog djela.

11. Nadalje, žalitelj ističe da se u odnosu na ovaj događaj vode dva kaznena postupka i da se na to upozoravalo tijekom postupka, tj. da je u tijeku kazneni postupak po privatnoj tužbi pod brojem K-1160/2014 za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11 i ovaj kazneni postupak za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11. Kako u predmetu po privatnoj tužbi nije rješenjem obustavljen postupak, to je nedopustivo paralelno vođenje dva kaznena postupka.

11.1. U odnosu na ovaj prigovor žalitelja treba istaknuti da je točno da je prvotno podnesena privatna tužba zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, no taj je postupak preuzeo državni odvjetnik slijedom čega se više ne radi o dva kaznena postupka već o jednom te se ne donosi rješenje o obustavi postupka koji je prvotno pokrenut po privatnoj tužbi.

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon niti je počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju se pazi po službenoj dužnosti

13. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žalitelj prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza navodeći da nije na nesporan način utvrđeno je li s namjerom optuženik udario oštećenicu u cilju nanošenja teške tjelesne ozljede ili se branio od istovremenog napada oštećenice, kao što je propušteno na nedvojben način utvrditi radi li se o tjelesnoj ozljedi ili teškoj tjelesnoj ozljedi u pokušaju. U nastavku žalbe se detaljno iznose dijelovi osnovnog nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka i dopunskih očitovanja istog u odnosu na dva modaliteta nastanka ozljeda kod oštećenice, pri čemu, po žalitelju, prvostupanjski sud to zanemaruje i prihvaća iskaz oštećenice, a ne obranu optuženika. Nadalje, žalitelj ukazuje da su iskazi oštećenice i njezine kćerke ŠK u bitnim dijelovima kontradiktorni jer je ŠK iskazala da je majka izašla iz kuće i kad se vratila je bila krvava, da nije vidjela da bi optuženik ulazio u kuću, a oštećenica je iskazala da se sve dešavalo kod ulaznih vrata uz kamenu fasadu, iako je prvotno iskazala da je ušao u stan i prvo udario u kameni zid stana. Cijeneći navedeno žalitelj smatra da nije utvrđeno je li se događaj odvijao u stanu, kod ulaznih vrata ili u vrtu ili ispred ulaznih vrata, a što smatra odlučnim. Nasuprot tome je obrana optuženika dosljedna pri čemu se nije cijenilo da je oslobođen u prekršajnom postupku, a oštećenici je zabranjeno približavanje optuženiku. Smatra da je optuženik postupao u nužnoj obrani, a eventualno u prekoračenju nužne obrane te je optuženika primjenom načela in dubio pro reo trebalo osloboditi optužbe.

14. Protivno svim istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju takve vrijednosne ocjene izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

14.1. Naime, nije sporno da je kritične zgode došlo do fizičkog sukoba u kojem je oštećenica zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u činjeničnom dijelu izreke presude. Nije bilo sporno niti da se u kući oštećenice, prilikom dolaska policije, nalazila ručno izrađena aluminijska šipka koju je predala oštećenica, a iz suglasnih iskaza oštećenice i njezine kćerke proizlazi da to nije njihova šipka, dapače ŠK je iskazala da je tada prvi puta vidjela tu šipku koju je i detaljno opisala. Također, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nije životno niti logično da bi u slučaju da se događaj odvio na način kako to opisuje optuženik, oštećenica zadržala tu šipku i predala je policiji. U odnosu na prigovor da je iskaz oštećenice kontradiktoran sam sebi, a tako i iskazu ŠK u odnosu na mjesto počinjenja kaznenog djela, taj je prigovor neosnovan. Naime, oštećenica je prvotno iskazala da je optuženik ušao u stan ali je prije nego je nju udario, udario šipkom o zid, a prilikom saslušanja kod državnog odvjetnika je iskazala da se sve dešavalo kod ulaznih vrata i da je prvo šipkom optuženik udario u zid kamene fasade. Osim toga, ŠK je iskazala da se njezina soba nalazi odmah uz vrt gdje su i ulazna vrata. Dakle, ne radi se o proturječnostima u odnosu na odlučne činjenice jer to je li se sukob dogodio kod ulaznih vrata, gdje su i stepenice, ili na ulaznim vratima u kuću, nije odlučna činjenica, već je odlučna činjenica da se sukob nije dogodio 10 metara udaljen od kuće oštećenice, kako to tvrdi optuženik. Pritom je važno istaknuti, a što ide u prilog tome da se sve dešavalo na ulaznim ili kod ulaznih vrata, da je ŠK iskazala da nakon što je čula svađu, je majka ušla u kuću i rekla im da ne izlaze van, da je opet izašla i da nakon proteka jedne ili dvije minute je ušla sva krvava, što znači da se događaj morao odvijati kod ulaznih vrata. S druge strane, supruga optuženika je iskazivala proturječno navodima iznesenim u obrani jer optuženik nije izjavio da bi on bio pritisnut uz zid i da bi pao, već suprotno tome je izjavio da mu je iza leđa došla oštećenica, bila je uz sam zid i da ju je onda udario svojom glavom kako bi se istrgnuo. I konačno, iskaz oštećenice je u odnosu na mehanizam nastanka ozljede potvrđen nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka

14.2. U odnosu na prigovor da je vještak dopustio nastanak ozljede na dva načina, dakle i ručno izrađenom šipkom i udarcem glave optuženika u predio nosa oštećenice, s pravom je prihvaćen iskaz oštećenice jer je njezin iskaz o ponašanju optuženika potvrđen i iskazom ŠK po pitanju verbalnog sukoba, pri čemu bi i iz iskaza supruge optuženika proizlazilo da je rekla istome da ne silazi u dvorište, a da je on ipak izašao iz kuće, što ukazuje na namjeru optuženika za sukobom. Također, iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka je razvidno da je ozljeđivanje ručno izrađenom aluminijskom šipkom moglo nastati sa srednjim do jakim udarcem i s obzirom da se radi o licu gdje su važni organi poput očiju, moglo je doći i do teške tjelesne ozljede. Stoga je neosnovan prigovor da nije utvrđeno da bi se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi u pokušaju.

15. Kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje to je neosnovan prigovor žalitelja da je postupao u nužnoj obrani pa ujedno i nije na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon.

16. Žalitelj ne argumentira zbog čega pobija presudu u odluci o kazni pa je u tom dijelu pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti na temelju članka 478. ZKP/08.

16.1. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

16.2. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kao olakotno da je optuženik neosuđivana osoba što ukazuje da se radi o ekscesu u inače urednom životu optuženika koji usklađen s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Stoga je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz rok provjeravanja od dvije godine, opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisana svrha kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

17. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

18. Budući da žalitelj ne navodi zbog čega pobija presudu u odluci o troškovima postupka to u tom dijelu žalba nije razmatrana jer se u odnosu na troškove kaznenog postupka pobijana presuda ne ispituje po službenoj dužnosti.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 20. studeni 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević