REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-230/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika VA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-259/2023 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika VA odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku optuženi VA je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženi VA je osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, a koja je kazna na temelju članka 55. stavaka 1. i 3. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zavora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro.

1.1. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11 ako se osuđenik u roku od osam dana od dana kada je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu se poziv nije mogao uručiti na dosadašnju adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

1.2. Na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11 ako osuđenik svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju će produžiti rok iz članka 55. stavka 6. KZ/11.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom VA se u kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2023. do 4. rujna 2023.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08, u sveukupnom iznosu od 215,00 eura, od čega se na paušal odnosi 200,00 eura dok je 15,00 eura trošak dolaska svjedoka na raspravu. Navedeni je trošak optuženik dužan platiti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Optuženik je dužan platiti i trošak iz članka 145. stavka 2.točke 8. ZKP/08 koji se odnosi na nužne izdatke oštećenika i nužne izdatke i nagradu opunomoćenika, a o visini istih će se odlučiti posebnim rješenjem.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Draganu Crnkoviću, odvjetniku iz Siska, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupa, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se usvoji žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba je neosnovana.

8. Žalitelj ističe da se presuda temelji na proturječnim razlozima u odnosu na odlučne činjenice, čime se upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, no razlozi koje iznosi, dajući vlastitu vrijednosnu ocjenu dokaza, su argumenti za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ne za istaknutu bitnu povredu.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ponavlja razloge prvostupanjskog suda navedenih u pojedinim točkama obrazloženja, osobito one koji se odnose na vjerodostojnost iskaza svjedoka. Tako smatra da je neosnovano otklonjena njegova obrana iako je potvrđena iskazom svjedoka NA, dok s druge strane prihvaća iskaz oštećenice ŠA iako njen iskaz o navodnim prijetnjama koje bi uputio optuženik nije potvrđen iskazom svjedoka JA. Jednako tako se nije cijenilo da je upravo brat oštećenice RA bio taj koji je prijetio optuženiku.

10. Protivno prigovorima žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenih djela.

10.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom su otklonjene obrana optuženika i iskaz svjedoka NA jer ne samo da nisu životni, već su proturječni ostalim personalnim dokazima. Tako optuženik ne osporava da je kritične zgode bila komunikacija s RA, no prema obrani optuženika bilo je samo međusobnog vrijeđanja, a RA je bio taj koji je njemu prijetio, a prilikom tog razgovora je u društvu s RA bila GA. Nadalje, optuženik ne osporava da je nakon tog razgovora bio ljut na RA i da je stoga otišao do kuće ŠA kako bi nahranio psa, da nije točno da bi prijetio ŠA niti JA koje je prije razgovora s RA vidio u kafiću. Da je optuženik kritične zgode zvao na telefon JA potvrdio je svjedok NA koji je bio u društvu s optuženikom, kao što su to potvrdili svjedoci JA i oštećenica ŠA.

10.2. Također, protivno obrani optuženika i iskazu svjedoka NA, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, iz iskaza svjedoka RA proizlazi da ga je kritične zgode putem video poziva nazvao optuženik i vidio je da se nalazi ispred mobilne kućice JA, a optuženik i NA su mu prijetili i sjeća se da je NA u jednom trenutku rekao da će ih „odrobijati“, te da je istovremeno GA imala video poziv s ŠA. Iskaz svjedoka je potvrdila GA navodeći da je optuženik RA prijetio ubojstvom i tražio ga je njegovu adresu u Zagrebu, vidjelo se da se zajedno s NA nalazi ispred mobilne kuće JA, a prema prijetnjama je shvatila da su upućene i RA i ŠA. Također je iskazala da dok je trajao video-poziv optuženika s RA je ona imala video poziv s ŠA i JA i ŠA je mogla čuti prijetnje. Nadalje, na neuvjerljivost obrane optuženika ukazuje i iskaz svjedokinje FA koja je bila u društvu s oštećenicom i ĆA, a uz nju je bilo i njezino dijete, budući da su je vozili do kuće ŠA te je potvrdila da je tijekom vožnje JA imao dva poziva s nepoznatog broja. Ta je svjedokinja potvrdila navode JA i ŠA da se JA nije javio na prvi poziv, a na drugi se javila ŠA, što odgovara i iskazu ŠA. Prema iskazu te svjedokinje, ona je ušla u Monikinu kuću, nakon nekog vremena ju je nazvala ŠA da ide na policiju i da se zaključa jer je vidjela optuženika i NA da idu prema njezinoj kući, ona se uplašila jer je ubrzo stiglo osobno vozilo kojeg su svako malo palili i gasili, nitko iz vozila nije izlazio i nakon 15 do 20 minuta su krenuli i došla je policija. Po iskazu svjedokinje, optuženik nije izlazio iz vozila nahraniti psa V koji je bio vani. Dinamiku događanja od prijetnji OA te ŠA, vožnji prema kući ŠA gdje je ostavljena FA s djetetom te poziv policiji, a potom i još jedan poziv FA kada su uočili da vozio optuženika ide prema kući ŠA, su suglasno opisali oštećenica i svjedok JA.

10.3. Nadalje, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije životno da optuženik zbog svađe sa RA odlazi do kuće ŠA da bi nahranio zajedničkog psa jer je znao da se ŠA vratila s terena i više nije bilo potrebe da on hrani psa, kao što nije logično da zbog ljutnje na RA odlazi do kuće oštećenice, pri čemu iz iskaza svjedokinje FA, koja nije imala razloga neosnovano teretiti optuženika, proizlazi da je čula u vožnji za vrijeme video- poziva prijetnje i da optuženik uopće nije izlazio iz osobnog vozila niti je hranio psa.

10.4. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

11. Kako žalitelj nije argumentirao zbog čega pobija presudu u dijelu odluke o kazni to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZP/08.

11.1. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11.2. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio optuženiku da se odmah po izlasku iz istražnog zatvora zaposlio i radi u Saveznoj Republici Njemačkoj i pomaže financijski svojoj obitelji, a otegotnim je cijenjeno da je osuđivan i da je ovo kazneno djelo počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja po presudi Općinskog suda u Sisku broj Kov-396/2022 od 23. ožujka 2023., pravomoćne istog dana, zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i izrečena je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine. Stoga je pravilno po vrsti i mjeri određena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, no jednako tako je pravilno, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. S ovakvom kaznenom sankcijom će se ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

12. Budući da žalitelj ne navodi zbog čega pobija presudu u odluci o troškovima postupka to u tom dijelu žalba nije razmatrana jer se u odnosu na troškove kaznenog postupka pobijana presuda ne ispituje po službenoj dužnosti.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević