1

Poslovni broj Gž-561/2023-2

Poslovni broj Gž-561/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. R. i 2. D. R., oboje iz Z., zastupanih po punomoćniku M. K., odvjetniku iz R., protiv tuženika: 1. I. B. r. D., pok. A., 2. A. T., sin pok. M., J., 3. F. T. sin pok. M., J., 4. M. T. sin pok. M., J., 5. V. Š. kći pok. M., R., 6. S. P. kći pok. M., R., 7. M. M. kći pok. M., R., odsutna i nepoznata boravišta, 8. M. B. sin pok. M., Z., 9. M. B. kao presumirani zakonski nasljednik iza pok. N. B., J., 10. I. B. sin pok. M., R., 11. N. J. kći pok. M., R., 12. M. J. kći pok. M., R., 13. M. D. kći pok. M., tuženi pod 9. – 13. zastupani po punomoćniku R. K., odvjetniku iz R., 14. A. M. sin pok. M., S., 15. D. M. sin pok. M., S., 16. G. S., 17. N. M. K., Č., zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku iz R., 18. D. Š. rođ. B., D., 19. D. H. sin pok. Z., Z., 20. D. D. supruga pok. D., J., 21. D. D. sin pok. D., J., 22. D. V. kći pok. D., K., 23. G. B. kći pok. D., R.,  24. A. B., R., i 25. V. B., R., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužiteljice D. R. podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-256/2009 od 18. ožujka 2015., 10. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice D. R. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-256/2009 od 18. ožujka 2015.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbačena  tužba tužitelja.

2. Protiv rješenja je žalbu podnijela tužiteljica D. R., pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi koja je u ovom sudu zaprimljena 4. kolovoza 2023., navodi da je tužba u ovom predmetu podnesena još 2008. te da se pitanje nepodobnosti tužbe za raspravljanje postavilo tek rješenjem suda prvog stupnja od 2. veljače 2015. Tvrdi da su donošenjem pobijanog rješenja prekršena njezina ustavna prava i prava zagarantirana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV). Ukazuje na ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom te navodi da se pred istim sudom zahtjevi koji su identično postavljeni kao i u ovoj parnici, prihvaćaju kao podobni za raspravljanje i o njima se odlučuje meritornim odlukama. Nadalje, tvrdi da je povrijeđeno i načelo nepovredivosti vlasništva i vladavine prava iz čl. 3. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98-pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Ustav RH). Naglašava da prijepor u naravi predstavlja kuću i okućnicu tužiteljice koji zahvaćaju dvije parcele, kč. br. 2098 i kč. br. 2235/2 te da se pred istim sudom vode dvije odvojene parnice. U drugom predmetu da se vodi parnica protiv Republike Hrvatske u odnosu na dio okućnice koji zahvaća kč. br. 2235/2, da je u tom postupku sud već proveo sve predložene dokaze, da je izrađen prijedlog parcelacije po ovlaštenom vještaku te da je prijepor dobio novi broj čestice pa će se u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva provesti u katastru i zemljišnim knjigama. Smatra da joj nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, da nije pojašnjeno u kojem dijelu bi postavljeni tužbeni zahtjev mogao biti preciznije definiran prije provođenja sudskog uviđaja te izrade prijedloga parcelacije pa da se nameće jedini logični zaključak, da je sud na takav način odlučio riješiti predmet u skladu s rješenjem koje je  doneseno u postupku suđenja u razumnom roku (Su-Gzp I-4/2014). Ističe da je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s propisima na koje se ukazuje u pobijanom rješenju, osim ukoliko sud smatra da predmetom tužbenog zahtjeva ne mogu biti dijelovi nekretnina. Tvrdi da tužbeni zahtjev sadržava sve podatke o prijepornoj nekretnini prema čl. 10. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje ZZK/96), s tim što je u tužbenom zahtjevu navedeno da će se podaci o nekretnini nadopuniti prijavnim listom koji će se izraditi tijekom postupka pa da stoga zahtjev ne odstupa od zakonskih okvira na koje se sud poziva. Osporava da zbog iznesenih razloga izreka presude ne bi bila ovršiva te u prilog toj tvrdnji dostavlja nekoliko različitih odluka prvostupanjskih sudova.

4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povrede na koje ukazuje tužiteljica u žalbi. Naime, razlozi rješenja su potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati. Pored toga, tužiteljici nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, budući da je uredno primala sva pismena suda, da je sudu bez ograničenja dostavljala podneske te da ni jednom radnjom suda prvog stupnja nije onemogućena u raspravljanju.

7. I prema stajalištu ovog suda, u nazočnom slučaju su bile ispunjene zakonske pretpostavke za pozivanje tužitelja na ispravak tužbe pa kako tužitelji nisu postupili po nalogu suda, posljedično tome je pravilnom primjenom odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a tužba odbačena.

8. Kako to pravilno ukazuje sud prvog stupnja u pobijanom rješenju, prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106.). Tužitelji su u tužbi naveli da su izvanknjižni vlasnici i posjednici jugozapadnog dijela čestice kč. br. 2098, k.o. S. u površini od cca 800 m2 (od ukupne površine od 1100 hvati), da su prijepor stekli na temelju kupoprodajnog ugovora s izvanknjižnim vlasnikom D. H. iz Z. te su se pozvali na pravnu osnovu stjecanja, dosjelost, u smislu čl. 159. st. 3. ZV-a. U tužbi su postavili tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su stekli pravo vlasništva dosjelošću "na manjem jugozapadnom dijelu kč. br. 2098, pašnjak G. i D. travnjak u D. S. u površini od cca 800 m2, a koji će preciznije biti prikazan na parcelacionom elaboratu izrađenom po ovlaštenom sudskom vještaku ...", a tijekom postupka su tužbeni zahtjev izmijenili utoliko što su izmijenili površinu dijela parcele na kojoj su, prema tvrdnjama tužitelja stekli pravo vlasništva navodeći površinu od cca 550 m2.

9. Neki od tuženika su u odgovoru na tužbu osporili tužbeni zahtjev uz prigovor da je tužba neuredna te da je potrebno vratiti ju tužiteljima radi ispravka, a sud prvog stupnja je rješenjem od 2. veljače 2015. postupio na opisani način te je vratio tužiteljima tužbu, uz uputu da je potrebno dostaviti adresu prebivališta jednog od tuženika, a pored toga i određeno postaviti tužbeni zahtjev na način da u istom jasno i nedvosmisleno (opisno/brojčano/prema stranama svijeta uz naznaku površine) navedu utvrđenje prava vlasništva kojeg dijela prijeporne nekretnine traže, u smislu odredbe čl. 109. st. 1. i 2. i čl. 186. st. 1. ZPP-a, uz upozorenje na posljedice propuštanja propisane čl. 109. st. 3. ZPP-a. Kako tužitelji nisu postupili prema nalogu suda, smatrajući da tužbeni zahtjev sadrži sve da bi se po njemu moglo postupati te da prijepor nije moguće preciznije definirati do izrade parcelacijskog elaborata, tužba je odbačena.

10. I prema stajalištu ovog suda, tužbeni zahtjev tužitelja je neodređen te nije podoban za raspravljanje. Naime, prijeporna nekretnina prema podacima iz zemljišne knjige ima površinu od 4 rala i 1110 hvati, prema podacima katastra ima površinu od 2 hektara, 70 ara i 11 m2 (dakle, preko 20 000 m2), a tužbeni zahtjev se odnosi na "dio površine od cca 550 m2 na manjem jugozapadnom dijelu čestice".

11. Takav tužbeni zahtjev je potpuno neodređen pa tuženicima nije moguće dati odgovor na tužbu u smislu odredbe čl. 284. ZPP-a, dakle, očitovati se na navode tužbe, jer iz sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva nije jasno što je predmet spora.

12. Stoga tužiteljica bez osnove tvrdi da joj je trebalo omogućiti tijekom postupka urediti tužbu, nakon provedenog vještačenja, jer tužbeni zahtjev mora biti određen već u trenutku podnošenja tužbe (osim iznimke propisane čl. 186.b. ZPP-a koja se ne odnosi na ovaj slučaj). Tvrdnja tužiteljice da joj je onemogućeno raspravljanje time što je pozvana urediti tužbu te da je povrijeđeno načelo nepovredivosti vlasništva i vladavine prava su potpuno bez osnove. Naime, da bi se uopće moglo pristupiti raspravljanju o pravu vlasništva na dijelu nekretnine, potrebno je urediti tužbu i tužbeni zahtjev na način da je svim strankama jasno o čemu se raspravlja i što je predmetom tužbenog zahtjeva. To ne znači da se negira mogućnost postojanja prava vlasništva na dijelu nekretnine, kako to sugerira tužiteljica u žalbi, već znači da taj dio koji je predmetom tužbe mora biti potpuno određen.

13. U nazočnom slučaju je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 109. ZPP-a kada je pozvao tužitelje ispraviti tužbu te je pritom dao jasnu uputu o načinu ispravljanja tužbe pa tužiteljica bez osnove u žalbi tvrdi suprotno.

14. Na žalbeni navod o tome da nije moguće prije provedenog vještačenja preciznije definirati tužbeni zahtjev, treba odgovoriti da tužbeni zahtjev koji se odnosi na dio katastarske čestice, treba postaviti na način da bude potpuno određeno koji dio čestice je predmet spora. Ukoliko se prijepor ne može preciznije opisno definirati, jer primjerice nije fizički odvojen od preostalog dijela (suhozidom, nekim objektima…) tada je potrebno uz tužbu priložiti odgovarajuću skicu s grafičkim prikazom cijele nekretnine i njezinog dijela koji je predmetom tužbe, pri čemu prijepor treba označiti određenim točkama (pr: A-B-C-D) te tužbeni zahtjev specificirati korištenjem podataka koji su naznačeni u grafičkom prikazu. Treba naglasiti da za postavljanje određenog zahtjeva nije potrebno prethodno provesti parcelaciju na temelju odgovarajućeg elaborata, u smislu čl.53. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ( „Narodne novine“ 16/07, 152/08, 124/10, 56/13, 121/16 i 9/17) , budući da bi tužitelji bili ovlašteni tužbeni zahtjev urediti nakon provođenja odgovarajućih dokaza, na način da bude podoban za upis novonastale nekretnine u zemljišne knjige.

15. Kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 109. st. 4. ZPP-a kada je odbacio tužbu, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.           

U Rijeci 10. listopada 2023.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan, v.r.