REPUBLIKA HRVATSKA

P-551/2023-6

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  I Z O S T A N K A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice MB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bore Erceg, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (53056966535) iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi isplate, nakon pripremnog ročišta održanog 20. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u izočnosti tuženika, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 4.543,29 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2007. godine pa do isplate i to tekućim za razdoblje 30. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, zatim od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, nadalje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, koje na iznos od:

- 1,82 EUR teku od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- 1,05 EUR teku od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- 3,76 EUR teku od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- 5,22 EUR teku od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- 7,77 EUR teku od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- 3,96 EUR teku od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- 2,49 EUR teku od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- 4,37 EUR teku od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- 1,61 EUR teku od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- 1,76 EUR teku od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- 3,45 EUR teku od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- 15,92 EUR teku od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- 7,60 EUR teku od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- 17,85 EUR teku od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- 19,33 EUR teku od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- 19,97 EUR teku od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- 18,57 EUR teku od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 19,04 EUR teku od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 16,12 EUR teku od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- 13,84 EUR teku od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 14,38 EUR teku od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- 15,63 EUR teku od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 15,60 EUR teku od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 14,47 EUR teku od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- 16,64 EUR teku od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 18,55 EUR teku od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 21,20 EUR teku od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- 20,71 EUR teku od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- 24,40 EUR teku od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 23,75 EUR teku od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 25,05 EUR teku od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- 37,10 EUR teku od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 34,41 EUR teku od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- 41,63 EUR teku od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 38,99 EUR teku od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 34,70 EUR teku od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- 42,77 EUR teku od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 53,76 EUR teku od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 45,98 EUR teku od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 48,61 EUR teku od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- 45,41 EUR teku od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 46,20 EUR teku od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 60,09 EUR teku od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- 61,98 EUR teku od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- 72,78 EUR teku od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- 66,50 EUR teku od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- 59,66 EUR teku od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- 57,75 EUR teku od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- 57,14 EUR teku od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- 59,99 EUR teku od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- 62,40 EUR teku od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- 62,66 EUR teku od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- 61,37 EUR teku od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- 62,43 EUR teku od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- 63,06 EUR teku od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- 62,02 EUR teku od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- 62,34 EUR teku od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- 61,57 EUR teku od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- 59,44 EUR teku od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- 61,28 EUR teku od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- 62,34 EUR teku od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- 61,54 EUR teku od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- 56,56 EUR teku od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- 60,51 EUR teku od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- 60,85 EUR teku od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- 59,18 EUR teku od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- 54,66 EUR teku od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- 55,30 EUR teku od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- 56,22 EUR teku od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- 57,67 EUR teku od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- 59,87 EUR teku od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- 58,44 EUR teku od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- 59,32 EUR teku od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- 60,35 EUR teku od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- 60,97 EUR teku od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- 62,29 EUR teku od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- 61,82 EUR teku od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- 60,68 EUR teku od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- 60,29 EUR teku od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- 60,66 EUR teku od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- 61,94 EUR teku od 31.07.2014. godine pa do isplate,

- 63,53 EUR teku od 31.08.2014. godine pa do isplate,

- 1.248,41 EUR teku od 30.09.2014. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 353,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja ove presude (20. studenog 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 153,09 EUR).

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je kao korisnica kredita s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj br. 168-50-4396630 dana 25. rujna 2007. godine, a kojim pravnim poslom da joj se tuženik obvezao staviti na raspolaganje iznos od 19.393,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za valutu CHF na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nadalje je navela da u fazi prije sklapanja Ugovora, kao i u tijeku njegovog sklapanja, tuženik kao trgovac nije ni na koji način s njom kao potrošačem pojedinačno pregovarao, niti je Ugovorom utvrdio egzaktne i točne parametre te metodu za izračun parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni bitnih elemenata predmetnog ugovornog odnosa, a posljedica čega da je neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana (ovdje parničnih stranaka), te u odnosu na koju da kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja, niti je na bilo koji način mogao predvidjeti. Osim toga, da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da joj je u razdoblju prije sklapanja Ugovora davao skrivene ili izričite poruke da je kredit povoljan zbog niže kamatne stope te činjenice niže vrijednosti valute za koju je predmetni pravni posao vezan. Ujedno je navela da su nepoštene odredbe Ugovora ništetne ex tunc (od samog početka), dakle, od trenutka kad su postale sadržaj ugovora, dok njihovo korištenje predstavlja postupanje suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o obveznim odnosima za sve vrijeme dok se koriste. Suviše toga, navela je da valutna klauzula CHF nije isto što i valutna klauzula EUR, a to stoga jer su valuta EUR i valuta HRK u jakoj međusobnoj vezi jer Hrvatska narodna banka štiti tečaj valute HRK u odnosu na valutu EUR dok valuta CHF slobodno fluktuira na međunarodnom financijskom tržištu. Nadalje je navela da je valuta CHF tzv. „valuta utočišta“, dakle sigurna valuta za ulagače, u ovom slučaju banke, budući da se za vrijeme svjetske financijske krize ili prilikom promjena na svjetskom tržištu kapitala trguje valutom CHF na način da se rade velike trgovine tom valutom, odnosno pretvaranjem kapitala iz drugih valuta u valutu CHF, te se njegova vrijednost uvelike povećava (valuta jača). Navela je i da su banke znale da je riječ o iznimno promjenjivoj i nestabilnoj valuti, ali budući da su banke u kontekstu davatelja kredita zapravo „ulagači“ za razliku od potrošača kao korisnika kredita, da je banka zapravo rizik prebacila na potrošače, u ovom slučaju nju, a što da uostalom i proizlazi iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u kojoj se navodi: „da su banke potrošačima objasnile pravo značenje tog pridjeva i značaj te valute kao sigurnog utočišta što nisu činili, zapravo bi ih istinito informirali da je ta valuta sigurno ulaganje za banke kao davatelje kredita, a ne za potrošače. Dakle, pravo značenje riječi da je švicarski franak sigurna valuta razumjele su samo banke, a ne i prosječni potrošač. To što su se i banke, kako tvrde, zaduživale u inozemstvu sklapajući ugovore sa valutnom klauzulom u švicarskim francima ništa ne mijenja jer se to tiče njihovog odnosa sa inozemnim bankama, one su znale za taj rizik, a što je u ovom slučaju najbitnije, taj rizik su u konačnici u cijelosti prebacile na potrošače u Republici Hrvatskoj, bez da su to potrošači znali. CHF je specifična valuta, tzv. „valuta utočišta“, što znači da je švicarski franak siguran za ulagače, ovdje banke, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a postoji mogućnost povećanja vrijednosti. No, za drugu ugovornu stranu, ovdje potrošača, postoji rizik da će mu vrijednost narasti. S obzirom da je potrošač taj koji kredit otplaćuje u kunama, dakle u valuti u kojoj zarađuje, a ne zarađuje u valuti švicarski franak, o čijoj vrijednosti je ovisna glavnica koju otplaćuje u kunama, predmetnom ugovornom odredbom rizik švicarskog franka kao valute utočišta preuzeo je samo potrošač, i to ne znajući za opisani rizik.“ Osim toga, navela je da je opisano postupanje banaka utvrđeno nepoštenim, nesavjesnim i poduzetim u cilju oštećenja potrošača bez da su isti na jasan i nedvojben način upoznati s rizicima opisanog postupanja. Navela je i da je Trgovački sud u Zagrebu 4. srpnja 2013. donio presudu br. 26 P-1401/2012 kojom je pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a koje povrede da su od strane tuženika vršene na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Suviše toga, da je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 43 PŽ-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem postupku da je sudjelovao i tuženik. Ujedno je navela i da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđeno da su banke, među kojima i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.). Konačno je navela da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom br. U-III- 4150-2019 od 3. veljače 2021. odbio ustavnu tužbu i ovdje tuženika u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a čime da je u cijelosti potvrdio sva ranije navedena utvrđenja sudova Republike Hrvatske. Slijedom svega naprijed navedenog, da je vidljivo kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojima se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak CHF nepoštena i ništetna. Stoga, da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa koji se ogleda u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora, pa je konačno ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao pod točkom I. izreke ove presude, i to u visini utvrđenoj provedenim izvansudskim vještačenjem.

2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari do njegova zaključenja, niti je podneskom osporio tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica je predložila donošenje presude zbog izostanka.

4. Kako tuženik, kojem je tužba uredno dostavljena s pozivom za pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, nije pristupio na isto, niti je osporio stavljeni zahtjev tužiteljice, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, odnosno s općepoznatim činjenicama, a ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na pripremno ročište, to je prijedlog tužiteljice za donošenje presude zbog izostanka valjalo prihvatiti i na temelju članka 332. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) presuditi kao u izreci, a u obrazloženju ove odluke iznijeti samo razloge koji opravdavaju njezino donošenje (članak 338. stavak 5. ZPP).

5. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP).

5.1. Tužiteljica je stavila zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog joj zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav tužbe te za zastupanje na ročištu održanom 20.11.2025. u visini od po 100 bodova za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15. i 37/22., odnosno "Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa), te sve uvećano za trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 53,09 EUR za svaku.

5.2. Sud je kao opravdane troškove tužiteljice prouzročene joj zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini od 4.543,29 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife) i zastupanje na ročištu održanom 20.11.2025. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. točka 2. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 150 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 300,00 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak sudske pristojbe za tužbu u potraživanoj visini od 53,09 EUR - Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.).

5.3. Nasuprot tome, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška na ime sudske pristojbe za presudu, a to stoga jer je tužiteljica oslobođena plaćanja daljnjih sudskih pristojbi sukladno odredbi članka 6. stavak 3. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine br. 51/23., koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023.), dakle, nakon podnošenja tužbe u ovoj parnici (29. ožujka 2023.).

5.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku naložiti plaćanje opravdanih troškova tužiteljici prouzročenih joj ovom parnicom u ukupnom iznosu od 353,09 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u daljnjoj visini od 153,09 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate) valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 20. studenog 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

Presuda zbog izostanka ne može se pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DN-a:

- tužiteljici, po punomoćniku

- tuženiku