REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-1014/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupana po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, 13. svibnja 2025., poslovni broj: Pl-159/2025-3, 20. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tužitelja Hrvatske radiotelevizije, ukida se rješenje Općinskog suda u Makarskoj, 13. svibnja 2025., poslovni broj: Pl-159/2025-3, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u odluci o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je da se tužba odbacuje.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog/ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je izreka kontradiktorna sa obrazloženjem i da ne proizlazi iz istog, da smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o parničnom postupku.
2.1. U žalbi navodi da je 18. ožujka 2025. podnio prijedlog za ovrhu koji se ima smatrati tužbom sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga sukladno članku 446. Zakona o parničnom postupku pri čemu ističe i primjenu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona, slijedom čega da se u odnosu na stvarnu i mjesnu nadležnost primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku kao supsidijarnog u pitanjima koja nisu određena Ovršnim zakonom, te da je prvostupanjski sud odbacivanjem tužbe uz obrazloženje da se u ovoj stvari radi o potrošačkom ugovoru, da tuženik ima status potrošača, te da je tužitelj mogao postupak pokrenuti samo pred nadležnim sudom u državi gdje tuženik ima domicil pozivajući se na odredbe Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012., te na odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu, pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu. Naime, smatra da sud pogrešno zaključuje da se u ovom sporu radi o potrošačkom ugovoru pri čemu citira odredbu članka 4. stavka 21. Zakona o zaštiti potrošača, navodeći da se u ovom slučaju ne radi o ugovornoj obvezi, niti o sklapanju pravnog posla, već da među strankama postoji odnos koji je temeljen na zakonu, a ne na potrošačkom ugovoru, te citira odredbu članka 34. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, te ističe da je potraživanje za rtv pristojbu zakonska obveza građana koji imaju prijamnike u RH, tako da je sud trebao donijeti rješenje u kojem izdaje platni nalog i nalaže tuženoj plaćanje duga. Poziva se i na odredbu članka 34. točke 9. alineja 5. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi naplate naknade za pristojbu Hrvatske radio-televizije.
2.2. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pri čemu napominje da bi kao javna ustanova trebao biti oslobođen plaćanja sudskih pristojbi temeljem članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbe i postupak koji mu je prethodio ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a, a nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a obzirom da je pobijano rješenje razumljivo i nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu.
5. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:
- da je ovrhovoditelj (sada tužitelj) 18. ožujka 2025. podnio protiv ovršenika (sada tuženika) prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 4. ožujka 2025., radi naplate novčane (RTV pristojbe za rujan, listopad, studeni i prosinac 2024.) u ukupnom iznosu od 42,48 eura i troškova postupka u iznosu od 50,00 eura,
- da je u prijedlogu za ovrhu i vjerodostojnoj ispravi-izvatku iz poslovnih knjiga kao ovršenik odnosno kao obveznik plaćanja navedena osoba KI sa adresom
[adresa], kat: 3,
- da iz potvrde Porezne uprave od 28. ožujka 2025., o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava proizlazi da je navedena osoba rođena u [adresa], da nema državljanstvo Republike Hrvatske, te da je kao njezina adresa u Sjevernoj Makedoniji, naveden Dobri dol, Vrapchiste, Ul. 101 bb,
- da je predmet dostavljen nadležnom sudu radi izdavanja platnog naloga pozivom na odredbu članka 281. stavka 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; - dalje OZ),
- da je provjerom u evidenciji MUP-a, prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nema prijavljeno prebivalište niti boravište u [adresa],
- da je prvostupanjski sud odbacio tužbu iz razloga što tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj pri čemu se pozvao na članak 16. ZPP-a, te citirane u pobijanom rješenju odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17) i Uredbe (EU) br. 1215/2012, navodeći da: „iz citiranih odredbi čl. 46. st. 1. ZMPP-a u čl. 1. i 6. st. 1. Uredbe te čl. 27. i 47. ZPP-a proizlazi da za predmetni spor radi isplate iznosa nije nadležan sud Republike Hrvatske. Stoga dakle, kako u konkretnom slučaju tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, tužitelj prema Uredbi i čl. 46. st. 1. ZMPP-a te čl. 27. i 47. ZPP-a radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil, a to očito nije Republika Hrvatska.“
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naplatu RTV pristojbe.
7. Prema odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24; - dalje: ZHRT) svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. toga Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno, a prema odredbi članka 36. stavka 1. ZHRT-a, osoba iz članka 34. stavka 1. toga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.
8. U konkretnom slučaju treba poći od činjenice da tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj (što temeljem Zakona o međunarodnom privatnom pravu implicira primjenu Uredbe (EU) br. 1215/2012), da tužitelj traži naplatu novčane tražbine koja se odnosi na dospjele a neplaćene RTV pristojbe nastale na području RH, dakle da je mjesto izvršenja obveze u RH, da se ta tražbina smatra javnom obvezom i da proizlazi iz zakonodavstva RH, odnosno naprijed navedenog ZHRT-a (a ne na ugovornom odnosu slijedom čega se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru), te da su sudovi Republike Hrvatske nadležni za rješavanje sporova koji proizlaze iz obveza koje su propisane zakonima RH, pa je stoga prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju Općinski sud u Makarskoj nadležan za rješavanje predmetnog spora neovisno o prebivalištu i boravištu tuženika.
9. Dana 29. siječnja 2019. na snagu je stupio Zakon o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17, 67/23; - dalje: ZMPP), kojim je regulirano pitanje mjerodavnog prava za privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjem, nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima.
9.1. Člankom 46. st. 1. ZMPP-a propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.), dok je stavkom 2. istog članka propisano da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. toga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.
10. Uredbom (EU) br. 1215/2012, između ostalog, uređena je nadležnost sudova (poglavlje II. članak 5.) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. - 7. toga poglavlja.
10.1. Prema Odjeljku 4. Uredbe (EU) br. 1215/2012, ''Nadležnost za potrošačke ugovore'', u članku 17. stavka 1. Uredbe propisano je da se u pitanjima u vezi ugovora kojeg sklapa osoba potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost utvrđuje ovim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7., ako: (a) je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene; (b) je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili c) u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.
10.2. Iz citiranih odredbi proizlazi da se nadležnost utvrđuje odjeljkom 4. Uredbe (EU) br. 1215/2012, samo ako je riječ o potrošačkim ugovorima koji su taksativno navedeni u članku 17. stavka 1. Uredbe.
11. O takvim se ugovorima u konkretnom slučaju ne radi jer je postupak pokrenut radi naplate RTV pristojbe koja je kako je već ranije navedeno zakonom propisana obveza, pa stoga ne dolazi u primjenu članak 6. i točka 5. članka 7. navedene Uredbe koji se navode u tim odredbama, a niti primjena preostalih stavaka toga članka, odnosno odredaba članka 17. stavka 2. i 3. Uredbe, slijedom čega je prvostupanjski sud odlučujući o nadležnosti pogrešno primijenio odredbu članka 18. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 prema kojoj druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.
12. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 7. stavka 1. te Uredbe prema kojoj osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: (a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze; (b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je: - u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru, - u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru; (c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a).
13. Stoga je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj, kao domaća pravna osoba i isporučitelj javne usluge u Republici Hrvatskoj, protiv tuženika evidentiranog kao vlasnika TV prijamnika (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev 1101/2022-2 od 27. lipnja 2023.).
14. U odnosu na žalbene navode valja odgovoriti i da je odredba članka 446. ZPP-a općenita i nije u suprotnosti s navedenom odredbom članka 7. stavka 1. Uredbe jer ne ulazi u područje međunarodne nadležnosti.
14. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a uvažena je žalba tužitelja, ukinuto je pobijano rješenje i predmet je vraćen na ponovan postupak u kojem će prvostupanjski sud postupiti sukladno odredbi članka 448. ZPP-a, a ako se dostava platnog naloga tuženiku ne uspije izvršiti na adresu navedenu u prijedlogu postupiti će sukladno odredbama članka 84. i 85. ZPP-a.
15. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a u konačnoj odluci.
Slavonski Brod, 20. studeni 2025.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
