Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1828/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov-Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HLŠ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-396/2017-33 od 19. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-396/2017-33 od 19. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženice isplatu iznosa od 1.665,00 eura sa zateznim kamatama po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude kao i trošak tog postupka.
2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.
3. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda odbijen je zahtjev tuženice da se tužitelju naloži polaganje osiguranja parničnih troškova (aktorska kaucija).
4. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno presuda u određenim dijelovima uopće nema razloga, a razlozi koji su navedeni su nejasni proturječni, dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Navodi da sud nije jasno i logično obrazložio iz kojih razloga smatra da se u konkretnom slučaju radi o zastari predmetnog potraživanja. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o anuitetima jer je pravna osnova predmetnog potraživanja Ugovor o zajmu i to obični a ne anuitetni zajam. Navodi da su predmetnim ugovorom predviđene mjesečne otplatne rate, a koje mjesečne rate dospijevaju kroz 17 jednakih mjesečnih rata pa iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o povremenim potraživanjima. S obzirom na činjenicu da je u konkretnom slučaju riječ o običnom zajmu, tužitelj ističe da je odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) za utuženo potraživanje propisan opći zastarni rok od 5 godina, pa kako je tužba podnesena dana 5. travnja 2017., pogrešan je zaključak suda o nastupu zastare cjelokupnog potraživanja. U prilog navedenom poziva se na odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-230/2019 od 10. rujna 2020. Tužitelj ukazuje i na odredbu čl. 240. st. 2. ZOO-a, te imajući u vidu činjenicu da je zadnja uplata izvršena 25. travnja 2012. a kojom uplatom-radnjom za tuženicu je zastarni rok iznova počeo teći te tužba podnesena 5. travnja 2017. u cijelosti je podnesena unutar roka od 5 godina.
6. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to pred drugim sucem pojedincem.
7. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava stajalište tužitelja navedeno u žalbi i pri tome se poziva na svoja očitovanja tijekom postupka. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.
8. Žalba nije osnovana.
9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloga o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju u spisu, tako da je presudu moguće ispitati.
10. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.i 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženica isplati iznos od 1.665,08 eura s osnove Ugovora o zajmu od 31. svibnja 2011.
12. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je između BLŠ kao zajmodavca i tuženice kao zajmoprimca 31. svibnja 2011. sklopljen Ugovor o zajmu, a prema kojem se zajmodavac obvezao predati zajmoprimcu iznos od 19.200,00 kuna, a zajmoprimac se obvezao osim glavnice zajmodavcu platiti i kamatu od 5,79% godišnje te vratiti iznos zajma u roku od 17 mjeseci od dana zaključenja ugovora i to u jednakim mjesečnim ratama od kojih će svaka iznositi 1.179,12 kuna do prvog dana u mjesecu, a prvu ratu zajmodavac se obvezao platiti 1. srpnja 2011.,
- da je između BLŠ kao cedenta i tužitelja kao cesionara sklopljen ugovor o prijenosu potraživanja- cesija, a kojim je cedent ustupio cesionaru potraživanje temeljem Ugovora o zajmu broj ... od 31. svibnja 2011. u cijelosti,
- da je čitanjem podneska Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 20. svibnja 2025. utvrđeno da isti ne provodi istragu te da nije podigao optužnicu protiv HLŠ,
- da je financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Ani Šarić utvrđeno da dospjeli neplaćeni dug na dan 1. studenog 2012. godine iznosi 8.533,53 kune, odnosno 1.132,59 eura, da ukupno neplaćene zatezne kamate za period od 1. srpnja 2011. do 31. prosinca 2016. iznose 4.012,07 kuna odnosno 532,49 eura, pa ukupno dugovanje tuženice iznosi 12.545,60 kuna odnosno 1.665,08 eura,
- da je vještakinja također navela da su u otplatnom planu uočene nepravilnosti budući da iznos anuiteta nije pravilno raspodijeljen na udio glavnice u anuitetu i udio redovne kamate u anuitetu prema otplatnom planu, da je prema otplatnom planu tuženica bila dužna izvršiti uplatu 17 anuiteta od 1.179,12 kuna što ukupno iznosi 20.454,04 kune, razlika između sume anuiteta i sume regularnih kamata trebala bi odgovarati iznosu zajma, da je vještakinja u izradi nalaza i mišljenja izvršila obračun zajma na način da se na iznos od 19.200,00 kuna primijenila kamatna stopa od 5,79% godišnje na rok otplate od 17 mjeseci, te tako izradila otplatni plan prema kojem anuitet iznos 1.179,09 kuna, a ne 1.179,12 kuna.
13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je ZLŠ, kao zajmodavac, tuženici kao zajmoprimcu pozajmio iznos od 19.200,00 kuna s ugovorenom kamatom od 5,79% godišnje, a koji iznos se tuženica obvezala vratiti u 17 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.179,12 kuna počevši od 1. srpnja 2011., pa je time sklopljen Ugovor o zajmu iz čl. 499. ZOO-a. Utvrđuje da ZLŠ svoje potraživanje iz Ugovora o zajmu broj ... od 31. svibnja 2011. ugovorom o prijenosu potraživanja-cesiji prenio na ovdje tužitelja a sve na temelju čl. 80. ZOO-a. Na osnovi vještačenja utvrđuje da je tuženica bio dužna tužitelju osnovom glavnice i ugovorene kamate vratiti ukupan iznos od 1.665,08 eura i to 1.132,59 eura na ime glavnice, i ugovorene kamate 532,49 eura na rok otplate od 17 mjeseci s otplatnim planom prema kojem anuitet iznosi 1.179,12 kuna.
14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud prvog stupnja navodi da je prigovor osnovan, a kao razlog navodi da se radi o anuitetima što proizlazi iz odredbe čl. 4. Ugovora o zajmu, bez obzira što je u ugovoru navedeno da se radi o ratama. Sve navedeno da je potvrđeno nalazom vještaka iz kojeg proizlazi da je obračunat zajam na način da je iznos zajma od 19.200,00 kuna primijenjena kamatna stopa od 5,79% godišnje na rok otplate od 17 mjeseci pri čemu anuitet iznosi 1.179,09 kuna.
15. Dakle, cijeneći da se radi o otplati anuiteta, da je posljednji anuitet dospio na naplatu 1. prosinca 2012., da je tužba podnesena 10. travnja 2017., zaključuje da je tužba podnesena izvan trogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 226. ZOO-a, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.
16. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.
17. Naime, odredbom čl. 226. ZOO.-a propisano je da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. (st.1.) Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja (st.2.).
18. Anuitet je način otplate kredita u kojem korisnik kredita svaki mjesec plaća identičan iznos davatelju kredita. Anuitet je uvijek jednak, s tim da u njemu u početku viši iznos čine kamate, a s vremenom otplate veći iznos čini glavnica u odnosu na kamate. Nasuprot tome, kod otplate kredita u ratama, mjesečne otplatne rate nisu jednake, jer se svakom otplatom plaća isti iznos glavnice, ali se iznos kamata mijenja (varira) na niže ili na više, što ima za posljedicu da mjesečne rate nisu jednake za razliku od anuiteta.
19. U konkretnom slučaju sam izričaj odredbe čl. 4. Ugovora o zajmu da će se zajam otplaćivati u "jednakim mjesečnim ratama" upućuje na zaključak da su u pitanju anuiteti (jednaki mjesečni iznosi). Navedeno potvrđuje i izvadak iz otvorenih stavki od 1. srpnja 2011. (list. 8 i 9 spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženica svaki mjesec trebala plaćati identičan iznos davatelju zajma (1.179,12 kuna), kao i nalaz i mišljenje vještakinje, koja je obračun zajma izvršila na način da je iznos zajma od 19.200,00 kuna primijenila kamatu od 5,79% godišnje na rok otplate od 17 mjeseci te tako izradila otplatni plan prema kojem anuitet iznosi 1.179,09 kuna.
20. Sukladno navedenom i po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 226. ZOO-a, jer iz Ugovora o zajmu iz kojeg proizlazi utuženo potraživanje određena je otplata zajma u jednakim mjesečnim anuitetima kojima se otplaćuje glavnica i kamata, pa takvo potraživanje zastarijeva za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog anuiteta.
21. Budući da je od dospijeća zadnjeg anuiteta koji je dospio 1. prosinca 2012. do podnošenja tužbe 10. travnja 2017., protekao zastrani rok od 3 godine, nastupila je zastara tog anuiteta, kao i ranije dospjelih anuiteta.
22. Točan je žalbeni navod tužitelja da je plaćanjem iznosa od 802,93 kune dana 25. travnja 2012. u smislu odredbe čl. 240. st. 2. ZOO-a prekinut zastarni rok, međutim samo u odnosu na plaćeni dio duga a ne odnosu na preostali neplaćeni dio duga. Stoga navedenom uplatom tuženica je priznala dugovanje prema tužitelju samo u iznosu koji je uplatila. Zbog navedenog nije došlo do prekida zastare onog dijela duga koji tuženica nije platila.
23. Neosnovanost tvrdnje tužitelja da je trebalo primijeniti opći (petogodišnji) rok zastare propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, proizlazi iz same te odredbe kojom je propisano da tražbina zastarijeva za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. U konkretnom slučaju upravo zakonom je propisan "neki drugi rok zastare" odnosno kraći zastarni rok od 3 godine.
24. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.
25. Tuženici nije dosuđen troška odgovora na žalbu budući da isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.
26. Rješenje suda prvog stupnja sadržano u istom pisanom otpravku kao i presuda kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci, 20. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
