Poslovni broj Ovr-1641/2025-3

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  I Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Adriani Puž, kao sucu pojedincu, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste LP, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Eos matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, protiv ovršenika SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ane Blečić Jelenović i Anele Troskot iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 20. studenog 2025. godine

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da može u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke, protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 11.studenog 2025.godine iz čl. 50 st. 1 toč. 9 i 11 Ovršnog zakona.

r i j e š i o  j e

I -Odbija se prijedlog ovršenika u preostalom dijelu, da sud donese rješenje kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja po ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnu naplatu od 4.studenog 2025.godine temeljem zadužnice od 16.ožujka 2009.godine ovjeren po javnom bilježniku Nataši Šuran iz Opatije pod brojem Ov-1986/2009.

II - Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnom naplatom od 4.studenog 2025.godine temeljem zadužnice od 16.ožujka 2009.godine ovjeren po javnom bilježniku Nataši Šuran iz Opatije pod brojem Ov-1986/2009.

II- Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Ovršenik je dana 11.studenog 2025.godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu pljenidbe u kojem je naveo da je dana 5.studenog 2025.godine obaviješten o evidentiranju osnove za plaćanje temeljem zadužnice broj Ov-1986/2009 ovrhovoditelja Eos matrix d.o.o. Zagreb za iznos od 1.638,09 eura. Smatra da je izravna naplata, osnovom ovrhovoditeljevih isprava priloženih uz zahtjev za izravnu naplatu, zatražena radi naplate nepostojeće tražbine prema ovršeniku, prema specifikaciji u iznosu glavnice od 7.539,92 HRK te na ime zakonske zatezne kamate od 4.452,23 HRK, obračunate od 14.9.2015. do 31.10.2025. godine, a sve temeljem zadužnice izdane dana 16. ožujka 2009. godine. Ističe da o ugovoru o cesiji između ovrhovoditelja i društva Addiko Bank d.d. dana 31. prosinca 2018. godine, ovršenik nikada nije bio obaviješten, niti je ikada bio u pravnom odnosu s ovrhovoditeljem pa ne može niti postojati bilo kakvo dugovanje ovršenika prema istome, zbog čega ističe prigovor nedostatak aktivne i prigovor pasivne legitimacije. Ističe i prigovor zastare potraživanja te smatra da je ovrhovoditelj prekludiran u svom zahtjevu za izravnu naplatu. U odnosu na zastaru ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 Zakona o obveznim odnosima obzirom se radi o privatnoj ispravi na kojoj je potpis dužnika ovjeren po javnom bilježniku, a ne o sudskoj odluci. Navodi da je zastarni rok u konkretnom slučaju počeo teći najkasnije 1. studenog 2012. godine kada je podnesen prvi zahtjev za naplatu FINI od strane Hypo-Alpe-Adria Bank d.d., u kojem se taj dan navodi kao dan dospijeća tražbine pa iz navedenog slijedi da je zastara nastupila još 2. studenog 2017. godine o čemu je zauzet stav u sudskoj praksi. Pored toga, navodi da je ovrhovoditelj prekludiran tražiti izravnu naplatu temeljem predmetne Zadužnice obzirom prema čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Stoga, kako dalje navodi, cijeneći da je zadužnica izdana dana 16. ožujka 2009. godine, to je ovrhovoditelj počev od 17. ožujka 2019. godine prekludiran u podnošenju zahtjeva za izravnu naplatu tražbine. Ukoliko bi se desetogodišnji rok imao računati od dana najkasnijeg dospijeća tražbine, onog na dan 1. studenog 2012. godine, i u tom slučaju bi desetogodišnji rok istekao dana 1. studenog 2022. godine, pa bi ovrhovoditelj počev od 2. studenog 2022. godine bio prekludiran. Ovršenik nadalje ističe da je prijedlog ovrhovoditelja nedopušten i zbog činjenice što je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj FINI predložio da se osnova ponovno vrati u redoslijed naplate na način da se zapljeni preostali iznos duga, kako je specificirano u dopisu FINI od 31. listopada 2025. godine. Iz navedenog slijedi da ovrhovoditelj predlaže da FINA, nakon što je prestala postupati po osnovi koja je već bila u Očevidniku (temeljem zahtjeva od 13. studenog 2012. godine), ponovno istu osnovu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istoj, a to je nedopušteno prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanski odjel, poslovni broj Su-IV-245/2019-3 od 27.11.2019. godine. Ovršenik prijedlog ovrhovoditelja smatra nedopuštenim i zbog toga što ovrhovoditelj u svojem dopisu FINI od 31. listopada 2025. godine, obračunava zakonsku zateznu kamatu na navodno neplaćeni iznos glavnice pri čemu se poziva na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim odnosima kojim je izričito propisana zabrana odnosno ništetnost obračunavanja kamata na kamate, osim u slučaju banaka, a ovrhovoditelj nije banka i nije ovlašten vršiti takve obračune. Predlaže se pljenidbu i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o., Horvatova 82, 10000 Zagreb, OIB: 76674680107, protiv ovršenika proglasiti nedopuštenom, zatim odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja protiv ovršenika, uz naknadu prouzročenog troška ovog postupka.

2.Prijedlog je otpremljen na očitovanje ovrhovoditelju ekomunikacijom dana 11.studenog 2025.godine, ali do dana izrade ovog rješenja ovrhovoditelj nije preuzeo pismeno koje je ovlašten preuzeti u roku od 15 dana. Cijeneći činjenicu da se radi o hitnom postupku te su okolnosti slučaja zahtijevale da se postupi drugačije, to je odluka donijeta bez ovrhovoditeljeva očitovanja na što je sud ovlašten primjenom odredbe čl. 65 st. 2 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ-a) i čl. 210 st. 3 OZ-a.

3. Izvršen je uvid u obavijest Financijske agencije ovršeniku od 5.studenog 2025.godine, u presliku ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu od 4.studenog 2025.godine, u zadužnicu ovjerenu dana 16.ožujka 2009.godine kod javnog bilježnika Nataše Šuran pod brojem Ov-1986/2009, u izvod iz poslovnih knjiga Hypo Alpe Adria bank d.d. od 11.rujna 2015.godine, u dopis odnosno specifikaciju tražbine ovrhovoditelja od 31.listopada 2025.godine upućeno Financijskoj agenciji, u obavijest Hypo Alpe Adria bank d.d. ovršeniku od 11.rujna 2015.godine kojim se otkazuje ugovor o transakcijskom računu potrošača, u zahtjev Hypo Alpe Adria bank d.d. od 13.studenog 2012.godine za aktiviranje zadužnice.

4.Odredba članka 210. OZ-a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Tako stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a), dok se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe. Ovdje je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i prijedlog za odgodu prijenosa.

5. Ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI dana 4.studenog 2025.godine temeljem zadužnice sukladno važećem Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20, 133/20, dalje ZPONS). U vrijeme izdavanja zadužnice na snazi je bila odredba čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje OZ/08) koja je propisivala da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku, pri čemu je potpis ovršenika ovjeren od strane javnog bilježnika, sukladno tada važećim propisima.

6. Ovršenikovi prigovori glede zastare i prekluzije prava odgovaraju žalbenim razlozima iz čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a, koje činjenice sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ-a, a o spornim pravnim pitanjima se ne može odlučiti u ovršnom postupku pa je valjalo zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 OZ-a. Nadalje, ovršenikovi prigovori u pogledu neispravnog obračuna dugovanja odgovaraju žalbenim razlozima iz čl. 50 st. 1 toč. 9 OZ-a zbog čega je i u pogledu tog razloga ovršenik upućen na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 OZ-a.

7. Preostali ovršenikovi prigovori su neosnovani iz razloga koji će se nastavno obrazložiti. Naime, izvansudska ovrha je postupak izravne naplate koji se pokreće podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI. Odredba čl. 12 st. 1 ZPONS na koju se poziva ovršenik glasi: Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. FINA dakle, prestaje s izvršavanje osnove za plaćanje nakon propisanog roka jer se nakon proteka roka objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća. Međutim, valja razlikovati izvansudsku ovrhu, kao što se u konkretnom slučaju vodi postupak izravne naplate na temelju zadužnice podnijete FINI dana 4.studenog 2025.godine, od sudske ovrhe u kojoj ovrhovoditelj predlaže da FINA, nakon što je, na temelju odredbe čl. 12 ZPONS, prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno isto rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno toj osnovi. Iz spisu priležećih dokumenata proizlazi da je FINA postupala po ranijem ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnu naplatu 2012.godine te je očito prestala postupati sukladno odredbi čl. 12 ZPONS. Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-245/2019-3 održan 27.studenog 2019.godine ne može se primijeniti u konkretnom slučaju jer se on odnosi na nedopuštenost ovrhovoditeljevog prijedloga da FINA, nakon što je na temelju čl. 12 ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno ovršnu ispravu u okviru istog postupka upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istoj. Ovrhovoditelj ovdje nije predložio da se ovršna isprava, koja je na temelju čl. 12 ZPONS izbrisana iz Očevidnika, ponovno upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istoj, već je FINI podnio novi zahtjev za izravnu naplatu (dana 4.studenog 2025.godine) na temelju ovršne isprave radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine iz ovršne isprave. Podnošenjem novog zahtjeva za izravnu naplatu, ovrhovoditelj je, na temelju osnove koja nije prestala i koja je i dalje na snazi, podnio prijedlog da je FINA upiše u Očevidnik, budući da nije isključeno da ovrha na novčanim sredstvima ovršenika naknadno postane moguća i provediva pa nema opravdanog razloga da se u tom slučaju ovrhovoditelju, koji i nadalje raspolaže valjanom i važećom zadužnicom, zabrani zahtjev za njezinom provedbom. Zaključno se ističe da se izvansudska ovrha pokreće podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI, pa kada FINA primjenom odredbe čl. 12 ZPONS, osnovu za plaćanje (ovdje zadužnicu) isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćenje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, a što ovdje jest slučaj.

8.Nadalje, prigovor nedostatka legitimacije nije osnovan jer za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika sukladno odredbi čl. 32 st. 3 OZ-a, a ugovor o cesiji je dokaz da je potraživanje preneseno na starog (Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb) na novog vjerovnika (Eos matrix d.o.o. Zagreb). Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke ovog rješenja.

9.Ni prijedlog za odgodu prijenosa nije osnovan. Naime, odredba čl. 65 st. 1 OZ- a propisuje da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka. Kako je na ovršeniku teret dokaza glede ispunjenja pretpostavki za odgodu ovrhe i utvrđivanja vjerojatnosti nastanka teško nadoknadive štete odnosno nenadoknadive štete, za što isti nije dao sudu konkretne razloge, to je valjalo odbiti prijedlog za odgodu ovrhe u toč. II izreke zbog nepostojanja kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe, odnosno jedne iz čl. 65. st. 1. toč. 1-11 OZ-a, kao ni druge koji se tiču vjerojatnosti nastanka nenadoknadive/teško nadoknadive štete.

10.U toč. III izreke valjalo je odbiti zatraženi zahtjev za naknadu troška ovršenika jer ovršenik sa jednim dijelom svog zahtjeva nije uspio, dok je u pogledu drugog dijela zahtjeva upućen u parnicu te će se tek po okončanju tog postupka moći donijeta odluka o trošku ovršenika ovisno o uspjehu u sporu, slijedom čega je ustvari preuranjeno odlučivati o postavljenom trošku u okviru ovog postupka.

U Opatiji, 20. studenog 2025.

S u d a c :

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).

Protiv rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA: 1. ovrhovoditelju

2. pun ovršenika