Poslovni broj Ovr-1587/2025-3
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste NV, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatskog telekoma d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupani po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković, Radaković i partneri iz Zagreba, protiv odvjetnika Sebastiana Debeuca iz Jušića, Jušići 81, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Bojani Pavković, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o prijedlogu po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 20. studenog 2025. godine
r i j e š i o j e
I -Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od 31.listopada 2025.godine za donošenje rješenja kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnom naplatom od 21.listopada 2025.godine temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba pod brojem Ovrv-42199/2008 od 25.rujna 2008.godine.
II-Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 31.listopada 2025.godine za odgodu prijenosa po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnom naplatom od 21.listopada 2025.godine temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba pod brojem Ovrv- 42199/2008 od 25.rujna 2008.godine.
III- Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 31.listopada 2025.godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa temeljem čl. 210 Ovršnog zakona. Navodi da je dana 24.10.2025. godine obaviješten o podnijetom zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu te mu je zaplijenjen iznos od 416,01 eur. Smatra da je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha te jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom obzirom je rješenje ovrsi Ovrv- 42199/08 doneseno 25.09.2008. godine, a postalo je pravomoćno i ovršno 17.01.2009. godine. Sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima navodi da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlast zastarijevaju za 10 godina pa i za one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Obrazlaže da je prvotni zahtjev za izravnu naplatu, podnijet dana 31.03.2009. godine te nakon toga nije podnesen novi zahtjev za izravnu naplatu sve do 21.10.2025. godine, pa proizlazi da je do podnošenja drugog zahtjeva za izravnu naplatu 2025. godine proteklo više od 10 godina te je tražbina pala u zastaru. Ukazuje na Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima NN 91/2010, 112/2012, 68/2018 koji u čl. 33. propisuje da će osnove za plaćanje donesene u ovršnim postupcima pokrenutim prije 01.01.2011. godine, Agencija izvršavati prema propisima koji su važili u vrijeme pokretanja postupka. U vrijeme pokretanja postupka da još nije bio donesen Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima već se primjenjivao Ovršni zakon NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08 koji u čl. 252.g. regulira izvansudsku ovrhu gdje se navodi da se na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi može od banke koja vodi glavni račun ovršenika izravno zatražiti da se s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Poziva se na odredbu čl 180. a. istog Zakona prema kojoj se ovrha smatra provedenom dostavom rješenja o ovrsi banci, a isto tako da ako se ovrhovoditelj ne naplati u roku od godinu dana, da će sud obustaviti ovrhu. Ukazuje nadalje da čl. 120 Ovršnog zakona (NN 139/2010) predviđa da ako ovrhovoditelj ne bude namiren u roku od godinu dana od dostave obavijesti iz st. 3. istog stavka i ako u tom roku ovršno tijelo ne zatraži da se nastavi provoditi ovrha, Agencija će postupiti kao po pravomoćnom rješenju o obustavi ovrhe. Ovršenik stoga smatra da je osnova za plaćanje trebala biti isknjižena više od 10 godina prije nego je ovrhovoditelj ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu. Osim toga, predlaže se odgoda ovrhe sukladno odredbi čl. 65. OZ-a. Ovršenik ističe da bi provedbom ovrhe nastala za njega nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta budući je isti jedini zaposlen u svojoj obitelji, a ima i malodobno dijete koje polazi osnovnu školu. Stoga u slučaju prijenosa novčanih sredstava neće imati dovoljno sredstava za život, a neće imati niti njegova tročlana obitelj. Predlaže se odgoditi ovrhu do rješavanja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno u slučaju upućivanja predlagatelja u parnicu do pravomoćnog okončanja takve parnice. Predlaže se donijeti rješenje kojim će pljenidbu i prijenos od dana 21.10.2025. godine proglasiti nedopuštenim, uz zahtjev za naknadu troška.
2.Prijedlog je dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju koji se u ostavljenom roku nije očitovao na prijedlog ovršenika.
3. Izvršen je uvid u presliku ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu od 21.listopada 2025.godine sa ovršnom ispravom, iz koje je razvidno da je izravna naplata zatražena temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba pod brojem Ovrv-42199/2008 od 25.rujna 2008.godine.
4. Prema odredbi čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/2024, dalje: OZ-a) ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema citiranoj odredbi predmetno pravno sredstvo ovršenik može podnijeti isključivo u slučaju kada je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186 a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine.
5.U konkretnom slučaju Financijskoj agenciji je dostavljeno na provedbu pravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, što ustvari znači da se ne radi o traženju izravne naplate tražbine na temelju jedne od isprava taksativno navedenih u čl. 209 st. 1 OZ-a. Stoga ovršeniku ovdje nisu na raspolaganju specifična pravna sredstva iz čl. 210. OZ-a, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u toč. I izreke ovog rješenja (tako i Županijski sud u Rijeci pod poslovnim brojem Gž Ovr-731/2020 od 20.svibnja 2021.godine, Županijski sud u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž Ovr-1370/2021 od 28.srpnja 2021.godine).
6. Odgodu ovrhe uređuje odredba čl. 65 st. 1 OZ-a koja propisuje da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe nije istaknuo niti jedan argument kojim bi opravdala odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu ovrhe, ovršenik mora učiniti na jasan i određeni način. Mora se raditi o okolnostima koje na vjerojatnost opasnosti konkretno ukazuju, pri čemu mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe. Tvrdnje ovršenika da neće imati dovoljno sredstava za život nisu okolnosti koje bi dokazivale spomenutu vjerojatnost prema odredbi čl. 65 st. 1 OZ-a jer je umanjenje imovine redovita posljedica provedbe ovrhe. Provedbom ovrhe ovršenik može trpjeti, prema predočenim okolnostima, samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe ovrhe, kao načina prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja u situaciji kada mu ovršenik dobrovoljno nije ispunio tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom. Cijeneći činjenicu da ovrhovoditelj posjeduje valjanu ovršnu ispravu u kojoj je izričito utvrđena ovršenikova obveza i svrhu instituta odgode po kojoj je smisao da se ovrha odgađa samo iznimno, ovaj sud nije našao razloge zbog kojih bi se ovrha trebala odgoditi jer ovršenik nije dokazao postojanje kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. u svezi s čl. 210 st. 2 OZ-a slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.
7. Ovršenik nije uspio sa svojim zahtjevom, stoga je u toč. III valjalo odbiti postavljeni zahtjev za naknadu troška.
U Opatiji, 20. studenog 2025.
S u d a c :
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA: 1. pun ovrhovoditelja
2. pun ovršenika
