REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1430/2019-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A  N A  T E M E LJ U  O D R I C A NJ A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dražen Vuković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Zagorec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 23.380,94 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-18.415,29 eura od 15. svibnja 2006. do isplate

-124,43 eura od 10. svibnja 2013. do isplate

-1.140,75 eura od 15. veljače 2014. do isplate

-199,08 eura 23. studenog 2013. do isplate

- 3.051,56 eura od 9. prosinca 2013. do isplate

-449,83 eura od 14. svibnja 2016. do isplate

II Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 412,24 eura sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2016. do isplate.

III Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.376,18 eura sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2016. do isplate.

IV Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 15.031,16 eura sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2016. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 14. svibnja 2016. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.147,12 eura sa zateznim kamatama od 20. studenog 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Pravni prednik tužiteljice (ČĆ) i tužiteljica u tužbi podnesenoj 10. svibnja 2018. navode da su oni zakonski nasljednici njihovog pokojnog sina ŠĆ, a da tuženica tvrdi da je i ona zakonska nasljednica njihovog sina što oni osporavaju. Ističu da je njihov sin s PBZ d.d. sklopio ugovor o kreditu u iznosu od 50.000,00 eura, da je kao sredstvo osiguranja kredita osnovano založno pravo na njihovom stanu u [adresa], da su nakon njegove smrti oni otplaćivali taj kredit te da su ukupno platili iznos od 344.270,80 kn s time da su zadnju ratu platili 13. travnja 2016. Ističu da je njihov sin sredstvima iz tog kredita (i još dodatnim novcima koji nisu predmet ovog spora) financirao kupnju i izgradnju stambene zgrade na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da tuženica tvrdi da je suvlasnički dio koji je na toj nekretnini pripadao ŠĆ zapravo u njegovom i njezinom suvlasništvu u jednakim dijelovima. Ističu da podnose ovu tužbu kako bi se zaštitili od prigovora zastare s obzirom da se još uvijek vodi ostavinski postupak iza ŠĆ te parnični postupak pred ovim sudom broj P-2916/14. Vezano uz opisani kredit koju su poslije smrti svog sina plaćali, tužbenim zahtjevom iz tužbe traže isplatu 75% iznosa koji su oni platili - iznos od 34.269,44 eura (258.203,10 kn) sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2016. do isplate kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

1.2. Tužbenim zahtjevom iz tužbe, po osnovi tražili su i isplatu iznosa od:

-138.750,00 kn (18.415,29 eura) sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2006. do isplate

-937,50 kn (124,43 eura) sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2013. do isplate

-8.595,00 kn (1.140,75 eura) sa zateznim kamatama od 15. veljače 2014. do isplate

-1.500,00 kn (199,08 eura) sa zateznim kamatama od 23. studenog 2013. do isplate

-22.992,00 kn (3.051,56 eura) sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2013. do isplate

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je ona bila u izvanbračnoj zajednici s ŠĆ do njegove smrti, da je on bio upisan kao vlasnik u 1/3 dijela kčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da ta nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Navodi da je ugovorom o kreditu koji je ŠĆ sklopio s PBZ d.d. 4. travnja 2006. u iznosu od 50.000,00 eura financirana ta nekretnina i da su ŠĆ i ona uredno izvršavali svoje obveze iz tog kredita sve do njegove smrti. Ističe da je nakon njegove smrti u više navrata iskazivala namjeru da sudjeluje u otplati predmetnog kredita, ali da joj to tužitelji nisu omogućili te da su svojim osporavanjem sastava ostavine i njezinog prava na nasljedstvo spriječili rješavanje tog pitanja u ostavinskom postupku. Navodi da je ona svoju volju preuzimanja obveze isplate kredita pokazala na način je nakon smrti ostavitelja o toj činjenici obavijestila banku. Ističe prigovor zastare. Ističe da tužitelji nemaju pravo na isplatu utuženog iznosa sukladno čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom ovog postupka umro je ČĆ (ranije 1. tužitelj), postupak je u odnosu na njega prekinut, pozvana je tužiteljica koja je naslijedila njegovu tražbinu koja je predmet ovog postupka preuzeti postupak te je postupak nastavljen rješenjem od 19. svibnja 2022. (list 139 spisa).

4.1. U podnesku od 26. svibnja 2023. tužiteljica je ostala kod zahtjeva za isplatu iznosa od 254.813,83 kn (33.819,61 eura) sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2016. po osnovi kredita plaćanog nakon smrti ŠĆ, dok se u preostalom dijelu odrekla tužbenog zahtjeva. Stoga je na temelju čl. 331.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) odlučeno je kao u toč. I izreke.

4.2. Tuženica je na ročištu održanom 31. svibnja 2023. stavila zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, o kojem će se odlučiti zajedno u odluci o troškovima čitavog postupka.

4.3. U podnesku od 8. travnja 2025. tužiteljica se odrekla zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 412,24 eura. Stoga je na temelju čl. 331.a st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. II izreke. Vezano uz taj dio tuženik nije stavio u roku 15 dana od dostave spomenutog postupka zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka pa se taj dio neće uzeti u obzir prilikom odluke o troškovima čitavog postupka.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem parničnih stranaka i financijskim vještačenjem.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Čitanjem ugovora o kreditu sklopljenog između ŠĆ i PBZ d.d. 7. travnja 2006. (list 5-7 spisa) utvrđeno je da je ŠĆ stavljen na raspolaganje iznos od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti za adaptaciju stambenog objekta (dalje ugovor o kreditu). Također je utvrđeno da je tužiteljica založni dužnik po tom ugovoru.

8.1. Čitanjem djelomičnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-1951/2020-21 od 27. listopada 2022. (list 147-151 spisa), utvrđeno je:

-da je ŠĆ umro **.**.2009.

- da su tužiteljica i tuženica zakonske nasljednice pokojnog ŠĆ svaka u ½ dijela

- da njegovu ostavinsku imovinu čini 1/6 dijela zkčbr. [katastarska čestica] upisanih u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok preostali upisani suvlasnički dio od 1/6 tih nekretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu tuženice (1/2 od ukupno upisanog suvlasničkog dijela na ime ostavitelja)

8.2. U opisanom dijelu to je rješenje postalo pravomoćno 7. studenog 2023. kada je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-3/2023-3 (list 179-181 spisa).

8.3. Ovdje tuženica je podnijela žalbu protiv djelomičnog rješenja o nasljeđivanju u dijelu kojim istim nije utvrđeno da ostavinsku imovinu predstavljaju sredstva dobivena po ugovoru o kreditu 9011138956 od 7. travnja 2006. sklopljenim s PBZ d.d. u iznosu od 50.000,00 eura. Žalba tuženice u tom je dijelu odbijena kao neosnovana spomenutim drugostupanjskim rješenjem uz obrazloženje da je među nasljednicama sporan iznos kredita i da se u pogledu istog između njih vodi spor.

9. Tuženica je u odgovoru na tužbu istaknula tvrdnju da su ona i ostavitelj sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice osigurali sredstva za isplatu kupoprodajne cijene iz ugovora od 15. ožujka 2006. kojim su ŠĆ, ŽĆ i IĆ kupili zemljište od prodavatelja NĆ i JĆ. Također je istaknula da su ŠĆ i ona osigurali sredstva potrebna za ispunjenje dospjelih obveza iz sporazuma od 12. ožujka 2007. koji je sklopio ŠĆ s ŽĆ i IĆ kao partnera u izgradnji urbane vile [adresa] na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prihodima stečenim radom te ugovorom o kreditu od 7. travnja 2006. sklopljenim s PBZ d.d. u iznosu od 50.000,00 eura (predmetni kredit). Također je istaknula da su ŠĆ i ona uredno izvršavali svoje obveze iz tog kredita sve do njegove smrti.

10. Dakle, tuženica u odgovoru na tužbu tvrdi da su ona i ŠĆ sredstvima dobivenim ugovorom o kreditu (i ne samo tim sredstvima) financirali izgradnju objekta na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ta da su njih dvoje izvršavali obveze iz tog kredita do smrti ŠĆ. Povezujući to s činjenicom da ½ dijela od ukupno upisanog suvlasničkog dijela na ime ostavitelja nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] upisanih u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja izvanbračnu stečevinu tuženice (što čini 1/6 dijela tih nekretnina, dok preostala 1/6 dijela tih nekretnina predstavlja ostavinsku imovinu), sud nalazi utvrđenim da je ½ dijela obveza iz predmetnog kredita predstavlja dug tuženice po osnovi bračne stečevine. Preostalih ½ dijela obveza iz tog kredita predstavlja dug ostavitelja.

11.1. Tužiteljica i njezin pravni prednik su u tužbi naveli da su oni nakon smrti ŠĆ plaćali rate kredita te da su kredit i otplatili do kraja. Tuženica je u odgovoru na tužbu, a potom i u podnesku od 11. prosinca 2019. (list 104-106) navela da je ona pokazala svoju volju preuzimanja obveze kredita, ali da su tužiteljica i njezin pravni prednik samoinicijativno nastavili plaćati kredit. Prema tome, tuženica je učinila nespornim da su upravo tužiteljica i njezin pravni prednik plaćali kredit nakon smrti ŠĆ. Nakon zaključenja prethodnog postupka, na ročištu održanom 31. svibnja 2023., tuženica ističe da iz sadržaja spisa ne proizlazi da su upravo tužiteljica i njezin pravni prednik plaćali rate kredita.

11.2. Čl. 221. st. 2. ZPP-a propisano je da će sud uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica.

11.3. Na ročištu 19. listopada 2023. tuženica je iskazala da ne može znati tko je plaćao rate kredita i da ju teoretski sestra ŠĆ može tužiti i tvrditi da je ona radila uplate, s time da ju do sada nitko drugi osim tužiteljice i njezinog pravnog prednika nije tužio.

11.4. Po ocjeni ovog suda, naknadno poricanje činjenice koju je tuženica prvo priznala u ovoj pravnoj stvari upereno je na izbjegavanje tuženice da podmiri svoju obvezu. Naime, kad bi doista i postojala teoretska mogućnost da netko treći podnese tužbu protiv nje za isplatu iznosa koji je predmet ovog spora, očito je da bi tražbina te osobe bila u zastari pri čemu se napominje da je tuženica i u ovom postupku istaknula taj prigovor. Prema tome, ne postoji nikakva opravdana bojazan tuženice na koju ukazuje u svom iskazu.

11.5. No, čak i da tome nije tako, sud na temelju iskaza tužiteljice (list 165-166 spisa) nalazi utvrđenim da su upravo ona i njezin suprug (pravni prednik) plaćali rate kredita kao životan, logičan i uvjerljiv. Naime, nitko treći osim njih dvoje i tuženice nije bio potencijalan zakonski nasljednik ŠĆ, niti založni dužnik po ugovoru o kreditu pa nitko treći ne bi ni imao pravni interes podmirivati rate kredita. To što je u pojedinim uplatnicama kao ime i prezime uplatitelja navedeno ŠĆ (u vrijeme kad je već bio mrtav pa nedvojbeno nije on bio platitelj), u nekima samo ŠĆ, u nekima ČĆ (pokojni suprug tužiteljice, ranije i sam tužitelj u ovoj pravnoj stvari), a u nekima nitko nije naveden kao platitelj, ne dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza tužiteljice. Uostalom, tužiteljica i njezin pokojni suprug su te uplatnice dostavili u spis što znači da istima raspolagali i da su iste u njihovom posjedu, što potvrđuje da su upravo oni vršili te uplate.

12.1. Kao što je to naprijed obrazloženo, ½ dijela obveza iz predmetnog kredita nakon smrti ŠĆ predstavlja dug tuženice po osnovi bračne stečevine, što je utvrđeno u ovom postupku. Preostalih ½ dijela obveza iz tog kredita predstavlja dug ostavitelja.

12.2. Međutim, kako je kao dužnik u ugovora o kreditu isključivo naveden ŠĆ (a ne i tuženica), u odnosu prema vjerovniku (PBZ d.d.) za cjelokupnu tražbinu vjerovnika nakon smrti korisnika kredita odgovaraju njegovi nasljednici i to solidarno (čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju, Narodne novine 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN). Stoga time što su tužiteljica i njezin suprug (koji su ujedno i njegovi zakonski nasljednici, s time da je ČĆ tijekom ovog postupka umro pa je njegov nasljedni dio prešao na tužiteljicu) nakon smrti ŠĆ nastavili ispunjavati obveze koje je on preuzeo prema vjerovniku, i u dijelu koji je zapravo dug tuženice po osnovi bračne stečevine (a ne njezin dug kao njegove nasljednice), tužiteljica i njezin sada pokojni suprug nisu podmirenjem rata kredita izvršili isplatu znajući da nisu dužni platiti i u tom smislu nije osnovan prigovor tuženice da oni ne bi imali pravo zahtijevati vraćanje od tuženice sukladno čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO). Stoga po stavu ovog suda postoji obveza tuženice isplatiti tužiteljici (koja je naslijedila i tražbinu ranijeg tužitelja ČĆ), 1/2 dijela obveza ŠĆ iz ugovora o kreditu koji zapravo predstavlja njezin dug po osnovi bračne stečevine, koji su banci platili tužiteljica i ČĆ. Isto tako, sukladno čl. 139. st. 5. ZN postoji obveza tuženice koja je nasljednica ŠĆ u ½ dijela, isplatiti tužiteljici ½ dijela obveza iz tog kredita koji predstavlja dug ostavitelja (što iznosi ¼ dijela), a koji su banci platili tužiteljica i ČĆ. Dakle, sveukupna obveza tuženice prema tužiteljici iznosi 3/4 iznosa kredita koji su banci nakon smrti ŠĆ platili tužiteljica i ČĆ.

13.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Sud je nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 10. ožujka 2025. (list 220-229 spisa) prihvatio u računskom dijelu koji se odnosi na iznos i vrijeme plaćanja, a niti stranke nisu imale prigovore na isti u tom dijelu. Vještak je u nalazu naveo tko je na nalozima za plaćanje naveden kao uplatitelj, i to na onim nalozima u kojima je uopće navedeno tko je uplatitelj. Naravno da nije u domeni financijskog vještaka utvrđivati tko je stvarno uplaćivao te iznose. Okolnost da su iste platili tužiteljica odnosno njezin pravni prednik ČĆ (njezin suprug) sud je utvrdio kako je to obrazloženo u toč. 11.1. do 11.5. obrazloženja, neovisno o tome tko je kao uplatitelj naveden u nalozima za plaćanje.

13.2. Kako je financijski vještak naveo da je za potrebe vještačenja potrebno pribaviti promet po kreditu od PBZ d.d., sud je zatražio potrebne podatke od PBZ d.d. Tuženik se usprotivio korištenju te dokumentacije jer se po njegovom mišljenju radi o novom dokazu nakon zaključenja prethodnog postupka. S obzirom da je tužiteljica prije zaključenja prethodnog postupka (još u tužbi) predložila izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kao i zatražiti podatke o otplati kredita od PBZ d.d., već iz tog se razloga ne radi o novom dokazu u smislu čl. 299. st. 2. ZPP-a.

14. Dakle, sve uplate po kreditu nakon smrti ŠĆ vršili su tužiteljica i ČĆ (njezin pravni prednik). Sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da 75% obveze ŠĆ iz ugovora o kreditu nakon njegove smrti iznosi 33.407,34 eura, u kojem opsegu postoji obveza tuženice isplatiti utuženi iznos tužiteljici.

15.1. Tužbeni zahtjev predstavlja regresni zahtjev koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO). Sukladno čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Dakle, za svaku pojedinu plaćenu ratu kredita, zastara počinje teći prvog dana nakon što su je tužiteljica i njezin suprug podmirili.

15.2. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 10. svibnja 2018., pa je dakle osnovan prigovor zastare za iznos od 18.376,18 eura, jer su uplate tih iznosa tužiteljica i njezin pravni prednik učinili u razdoblju od 17. kolovoza 2009. do 19. travnja 2013. (što je sud utvrdio na temelju nalaza vještaka, odnosno Tabele koja je sastavni dio tog nalaza (list 223-229 spisa). Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu 18.376,18 eura sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2016. do isplate (toč. III izreke).

15.3. Nije osnovan prigovor zastare za tražbinu tužiteljice u iznosu 15.031,16 eura, jer su uplate tog iznosa tužiteljica i njezin suprug vršili u razdoblju od 20. svibnja 2013. do 13. svibnja 2016. (što je sud utvrdio što je sud utvrdio na temelju nalaza vještaka, odnosno Tabele koja je sastavni dio tog nalaza, list 223-229 spisa), pa za taj iznos nije protekao petogodišnji zastarni rok. Stoga je na temelju čl. 139. st. 5. ZN i čl. 52. st. 1. ZOO prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu tog iznosa (toč. IV izreke).

16. Po stavu ovog suda osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 14. svibnja 2016. do isplate. Naime, tužiteljica bi imala pravo na isplatu kamata od dana kad su ona i njezin pravni prednik svaku pojedinu ratu kredita podmirili. Posljednju ratu kredita oni su podmirili 13. svibnja 2016., pa je o tijeku kamata odlučeno unutar granica postavljenog tužbenog zahtjeva. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

17. U odnosu na prigovor tuženice da su tužiteljica i njezin prednik njoj osporavali da je bila izvanbračna supruga ŠĆ, da su osporavali sastav njegove ostavine te da su samovoljno plaćali rate kredita pa da stoga tužiteljica nema pravo na isplatu kamata prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, treba odgovoriti da je točno da su oni njoj osporavali da je bila u izvanbračnoj zajednici s ŠĆ te da su osporavali da bi 1/6 dijela naprijed opisanih nekretnina bila njezina imovina po osnovi bračne stečevine. Međutim, rješenje o nasljeđivanju je isključivo deklaratorne naravi, i ona nije postala nasljednica ŠĆ donošenjem tog rješenja, nego u trenutku njegove smrti. Isto tako, ona nije postala vlasnica 1/6 dijela naprijed opisanih nekretnina po osnovi bračne stečevine u trenutku kad u ostavinskom postupku taj suvlasnički dio ŠĆ nije utvrđen kao dio njegove ostavinske imovine nego je to stekla tijekom trajanja izvanbračne zajednice s ŠĆ. Suprotno tvrdnji tuženice, ona nije PBZ d.d. ponudila da plaća svoj dio obveze, nego je svojim dopisom (list 169 spisa) samo obavijestila banku da je ŠĆ umro, da je ona njegova nasljednica i dostavila je poziv za ostavinsku raspravu. Nadalje, to što su tužiteljica i njezin pravni prednik ČĆ samoinicijativno plaćali rate kredita ne znači da je tuženica bilo njima bilo banci nudila ispunjenje svoje obveze, niti da su oni odbili primiti ispunjenje u smislu čl. 186. st. 1. ZOO. U konačnici, tuženica je mogla dugovani iznos položiti kod suda sukladno čl. 186. ZOO te bi njezino zakašnjenje tada prestalo (čl. 190. st. 2. ZOO), što ona nije učinila.

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje koja od podnošenja tužbe do 25.05.2023. iznosi 56.788,28 eura, a od 26.05.2023. pa nadalje 33.407,37 eura. Dakle, čitavo vrijeme postupka vrijednost predmeta spora je u istom tarifnom razredu. Napominje se da sud niti prilikom izračuna vrijednosti predmeta spora niti prilikom izračuna uspjeha stranaka u sporu nije uzeo u obzir iznos od 412,24 eura, jer se u tom dijelu tužiteljica odrekla tužbenog zahtjeva u podnesku od 8. travnja 2025., povodom čega tuženica nije stavila zahtjev za naknadu troškova postupka.

16. S obzirom da se tužiteljica u podnesku od 26. svibnja 2023. odrekla tužbenog zahtjeva u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 23.380,94 eura, povodom čega je tuženica stavila zahtjev za naknadu troškova postupka, uspjeh stranaka se treba zasebno promatrati u fazi postupka prije 26. svibnja 2023. i od tada pa nadalje. U prvoj fazi postupka tužiteljica je sa svojim zahtjevom iz tužbe (umanjen za 412,24 eura kako je to obrazloženo u toč. 15. obrazloženja) uspjela u omjeru od 26,47%, dok je tuženica u toj fazi postupka uspjela u omjeru od 73,53%. Kada se od postotka tuženice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tužiteljice koja je u manjoj mjeri uspjela dobije se iznos od 47,06% i u tom omjeru tuženici treba odmjeriti naknadu troškova iz ove faze postupka. U drugoj fazi postupka od 26. svibnja 2023. pa nadalje tužiteljica je sa svojim zahtjevom (umanjenom za 412,24 eura kako je to obrazloženo u toč. 15. obrazloženja) uspjela u omjeru od 45%, dok je tuženica u toj fazi postupka uspjela u omjeru od 55%. Kada se od postotka tuženice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tužiteljice koja je u manjoj mjeri uspjela dobije se iznos od 10% i u tom omjeru tuženici treba odmjeriti naknadu troškova iz ove faze postupka.

17.1. Iz prve faze postupka tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu iznosu od 500 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 11.12.2019. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 26.11.2018. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9/2) te trošak pristupa na ročišta 24.09.2019. i 19.12.2019. za svako po 500 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 2250 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 5.625,00 eura. Tužiteljici pripada pravo na naknadu tog troška iz prve faze postupka u omjeru od 47,06% (kako je to obrazloženo u toč. 16. obrazloženja), pa joj je taj trošak odmjeren u iznosu od 2.647,12 eura.

17.2. Tuženici iz ove faze nije priznat trošak sastava podneska od 07.10.2019. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl.155. ZPP. Naime, u tom podnesku predlaže prekid postupka (koji prijedlog nije prihvaćen, a isto je mogla predložiti i na ročištu koje je održano 07.10.2019.

18.1. Iz druge faze postupka tuženici je priznat trošak sastava podneska od 24.04.2025. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 31.05.2023., 19.10.2023. i 13.10.2025. za svako po 500 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 2000 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 5.000,00 eura. Tužiteljici pripada pravo na naknadu tog troška iz druge faze postupka u omjeru od 10% (kako je to obrazloženo u toč. 16. obrazloženja), pa joj je taj trošak odmjeren u iznosu od 500,00 eura.

18.2. Tuženici iz ove faze nije priznat trošak sastava podneska od 23.10.2024. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl.155. ZPP. Naime, u tom podnesku se očituje na dopis vještaka kojim on navodi koja mu je dokumentacija potrebna za izradu nalaza (pribava podataka od banke), čemu se tuženica neosnovano protivila navodeći da se radi o novom dokazu, a tužiteljica je taj dokazni prijedlog stavila još u tužbi.

19. Slijedom svega navedenog, tuženici je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.147,12 eura. Prihvaćen je i njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 20. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.