1

Poslovni broj: 27 Gž Ob-92/2023-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž Ob-92/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene D. R., OIB:... iz S., (dalje: tužiteljica), zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., protiv tuženika-protutužitelja F. M., OIB:... iz Splita, (dalje: tuženik), zastupanog po punomoćnici mr. sc. G. R., odvjetnici u S., uz sudjelovanje mlljt. djece M. M., OIB:... i D. M., OIB:..., zastupanima po posebnoj skrbnici T. P., mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica S., radi određivanja privremene mjere s kojim će roditeljem mlljt. djeca stanovati, ostvarivanju osobnih odnosa s mlljt. djecom i uzdržavanja mlljt. djece, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-251/2020-76 od 20. srpnja 2023., dana 10. listopada 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-251/2020-76 od 20. srpnja 2023.:

 

- potvrđuje pod točkama I., II., III., V. i VI. izreke

 

- potvrđuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici plaćati za uzdržavanje mlljt. M. M. iznos od 223,46 EUR-a, a za mlljt. D. M. iznos od 203,15 EUR-a počevši od 20. srpnja 2023. kao dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri sa pripadajućim zateznim kamatama,

 

- preinačava u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici plaćati za uzdržavanje mlljt. M. M. iznos od 108,35 EUR-a, a za mlljt. D. M. iznos od 62,30 EUR-a počevši od 20. srpnja 2023. kao dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri sa pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

 

''Radi zaštite interesa i dobrobiti mal. djeteta M. M. rođene 14. lipnja 2009., OIB:..., i mal. D. M. rođene 11. travnja 2014., OIB: 74605911762, određuje se

 

p r i v r e m e n a      m j e r a

 

I. Zajednička mal. djeca stranaka mal. M. M., OIB:.., i mal. D. M., OIB:..., stanovati će s ocem F. M. na adresi, S..

 

II. Osobne odnose mal. djeca će sa majkom D. R. održavati svaki drugi vikend od subote ujutro u 9 h do nedjelje u 19 h, te srijedom u trajanju od četiri sata (u tjednu kada je mal. M. škola popodne), dok u tjednu u kojem vikend provode s ocem F. M. (kada je mal. M. smjena ujutro) mal. djeca će s majkom D. R. ostvarivati susrete i druženja utorkom i četvrtkom u trajanju od tri sata.

 

III. Proljetne, ljetne i zimske praznike mal. djeca će provoditi po pola sa svakim od roditelja, dok će se tijekom ljetnih praznika vršiti rotacija svaka dva tjedna.

 

IV. Nalaže se D. R., OIB:..., da počev od dana donošenja ove privremene mjere pa ubuduće, doprinosi na ime uzdržavanja mal. kćeri M. M., OIB:..., iznos od 331,81 EUR-a / 2.500,00 kn mjesečno, te na ime uzdržavanja mal. kćeri D. M., OIB:..., iznos od 265,45 EUR-a / 2.000,00 kn, svakog prvog a najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, koje će isplaćivati na račun oca F. M., OIB:..., broj računa HR..., otvoren kod O. b. S., a u slučaju zakašnjenja ima se na mjesečni iznos uzdržavanja obračunati zakonska zatezna kamata koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka do isplate, obračunata prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

V. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda.

 

VI. Žalba na rješenje o privremenoj mjeri ne odgađa njenu ovrhu.''

 

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje.

 

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navoda te predložio odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je između stranaka u tijeku parnica radi razvoda braka i donošenja odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na zajedničku djecu stranaka, mlljt. M. M. i mlljt. D. M., te da je djelomičnom presudom istog suda poslovni broj P Ob-251/2020 od 12. prosinca 2022. razveden brak roditelja. Kako je prvostupanjski sud radi utvrđivanja činjenica relevantnih za donošenje odluke o tome s kojim će roditeljem djeca živjeti i o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom odredio vještačenje roditeljskih kompetencija, te je i tuženik predložio donošenje privremene mjere, a o ovim pitanjima stranke nisu mogle postići sporazum, to je o istima prvostupanjski sud odlučio privremenom mjerom.

5.1. Prvostupanjski sud, polazeći od činjeničnog utvrđenja:

 

- da iz zaključka Nalaza i mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda S. (dalje: HZSR), citiranog u točkama 6., 6.1., 6.2. i 6.3. obrazloženja prvostupanjskog rješenja, proizlazi da se tužiteljica i tuženik nalaze u visoko konfliktnom razvodu braka, te da je temeljem provedenih radnji (psihologijske obrade tužiteljice i tuženika, obavljenog razgovora sa mlljt. kćerkama stranaka provedenog po psihologu i socijalnom radniku, te dokumentacije dostupne iz postupka obveznog savjetovanja) mišljenja da otac posjeduje adekvatne roditeljske kapacitete, topao je i brižan u odnosu s djecom, dostupan je kada je djeci potreban, angažiran je oko njihovih obveza, kvalitetno s njima provodi vrijeme te je fokusiran na njihovu dobrobit, prepoznaje važnost oba roditelja u životu djece te izražava želju za aktivnijim sudjelovanjem majke u životu i odgoju mlljt. djevojčica, trudi se djeci pružiti primjerenu emocionalnu podršku i razumijevanje koje djeca ne dobivaju od majke, da obje djevojčice s ocem imaju blizak odnos te ga doživljavaju kao dostupnu i sigurnu roditeljsku figuru, dok je majka u razgovorima provedenim sa stručnim timom najviše fokusirana na financijski dio i alimentaciju, izrazito usmjerena ka ocrnjivanju oca, a najmanje je govorila o mlljt. kćerkama koje su trebale biti u fokusu, da je nekritična prema sebi i prikazuje se izrazito pozitivno, negirajući i najmanje mane te je najviše usmjerena na vlastite potrebe i ne priorizira potrebe djece, te da su mlljt, kćerke stranaka izrazile želju da žive se ocem, radi čega je stručni tim mišljenja da je u interesu mlljt. M. i mlljt. D. M. da stanuju s ocem, a da se susreti i druženja s majkom odvijaju svaki drugi vikend (u tjednu kada je mlt. M. škola popodne), od subote ujutro u 9 h do nedjelje u 16 h, te u tjednu u kojem vikend provode s ocem (kada je mlt. M. smjena ujutro) da djeca s majkom ostvaruju susrete i druženja utorkom po dva sata i četvrtkom u trajanju od dva sata,

 

- da je posebna skrbnica obavila razgovor sa mlljt. kćerkama stranaka, koje su verbalizirale da ne žele aktivno sudjelovati u postupku te svoje mišljenje i doživljaje prenijeti sudu (jer će u protivnom iste smatrati da su krive za odluku suda, a istovremeno vole oba roditelja neovisno o njihovim vrlinama, manama i roditeljskim kapacitetima), te da se posebna skrbnica suglasila s prijedlogom HZSR, uvažavajući okolnost da djevojčice već dvije godine (prvi obavljeni razgovor posebne skrbnice sa mlljt. kćerkama stranaka 20. listopada 2021.) ukazuju na odsutnost majke iz njihovog života zbog poslovnih obveza i verbaliziraju želju za majčinom aktivnom uključenosti u njihov život, a što se nije promijenilo tijekom daljnjih razgovora, te da mlljt. kćerke stranaka iskazuju zadovoljstvo svojim boravkom kod oca, opisuju ugodne emocije povezane s boravkom kod oca i druženjem s njim te verbaliziraju da je otac aktivno sudjelovao u njihovom životu tijekom odrastanja,

 

- saslušao tužiteljicu i tuženica kao stranke i njihove iskaze ocijenio u točkama 13. i 13.1. obrazloženja prvostupanjskog rješenja,

 

rukovodeći se načelom najboljeg interesa djeteta (čl.3. Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenoga 1989. godine, a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji ( Sl. list SFRJ br. 15/90, Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 12/93, 20/97 - dalje: Konvencija) i čl. 6. Konvencije,

 

zaključuje da je otac pokazao adekvatne roditeljske kapacitete, da ozbiljno shvaća svoju ulogu kao roditelja, topao je i brižan u odnosu sa djevojčicama, dostupan im je, angažiran je oko njihovih obveza te kvalitetno s njima provodi vrijeme, da djevojčice imaju blizak odnos s ocem, povjeravaju mu se o najosobnijim stvarima, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 536. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020 i 49/2023, dalje: ObZ) prihvatio prijedlog HZSR te privremenom mjerom odredio da će mlljt. kćerke stranaka do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda stanovati sa ocem.

 

5.2. Prvostupanjski sud je osobne odnose majke s kćerkama odredio na način naveden u točkama II. i III. izreke, smatrajući da je potrebno proširiti vrijeme viđanja majke s djecom u odnosu na prijedlog HZSR, a sve u cilju da se majci osigura aktivno sudjelovanje u roditeljskoj skrbi o mlljt. kćerkama, da im pomogne u učenju i izvršavanju školskih obveza, a istovremeno kvalitetnije provede vrijeme s njima, imajući u vidu radno vrijeme majke i školske obveze djece.

 

5.3. Primjenom odredbe čl. 288. st. 1., 308. st. 1., 311. st. 1. i 314. ObZ-a, a nakon što je utvrdio potrebe mlljt. djece stranaka i ukupne mogućnosti tužiteljice kao roditelja obveznika uzdržavanja (točka 25. obrazloženja prvostupanjskog rješenja), prvostupanjski sud je obvezao tužiteljicu plaćati uzdržavanje mlljt. M. M. u iznosu od 331,81 EUR/2.500,00 kn mjesečno, a mlljt. D. M. u iznosu od 265,45 EUR/2.000,00 kn počevši od donošenja privremene mjere, temeljem odredbe čl. 538. st. 1. i čl. 539. ObZ.

 

6. Tužiteljica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP), koju obrazlaže tvrdnjom da obrazloženje pobijanog rješenja nije izrađeno sukladno odredbi čl. 338. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ, te da prvostupanjski sud za svoju odluku nije dao dostatne i uvjerljive razloge za svoju odluku. Navodi da  okolnosti konkretnog slučaja ne ukazuju na hitnost postupanja u vidu određivanja privremene mjere na način da mlljt. djeca stanuju s ocem, već da će se relevantne činjenice utvrditi vještačenjem roditeljskih kompetencija. Daljnjim navodima vrlo opširno analizira dokaze na kojima je sud utemeljio svoju odluku (zaključak Nalaza i mišljenja HZSR od 30. siječnja 2023., očitovanje posebne skrbnice) te daje svoju ocjenu istih, istovremeno osporavajući zaključke prvostupanjskog suda, kao i stručnog tima HZSR, te ističe da niti prvostupanjski sud niti stručni tim HZSR nisu cijenili kaznenu prijavu koju je ona podnijela protiv tuženika i kao dokaz priložila u spis. Smatra da odluka o stanovanju djece ubuduće s ocem nije u najboljem interesu mlljt. djece stranaka, jer djeca od rođenja žive s majkom, radi čega prvostupanjski sud nije imao pravo na ovakav način intervenirati u obiteljski život tužiteljice i mlljt. djece. Osporava i odluku o određenom privremenom uzdržavanju, smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 538. ObZ, a niti je prvostupanjski sud iznio relevantne i dostatno pravno prihvatljive razloge za tu odluku.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tužiteljica u žalbi jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (sukladno čl. 338. st. 4. ZPP). Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Žalbeni navodi tužiteljice kojima preocjenjuje dokaze te analizira zaključak stručnog tima HZSR i očitovanje posebne skrbnice na način koji nije podudaran ocjeni prvostupanjskog suda, nisu pravno odlučni, obzirom je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocjena dokaza pridržana za prvostupanjski sud.

 

8. Odredbom čl. 536. st. 1. ObZ-a propisano je da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

 

9. Budući da stranke tijekom postupka nisu postigle sporazum o pitanju s kojim će roditeljem stanovati njihova zajednička mlljt. djeca (tužiteljica tužbom predlaže da mlljt. djeca žive s njom, a tuženik protutužbom zahtijeva da mlljt. kćerke stanuju s njim) i ostvarivanju osobnih odnosa, te da je otac predložio to pitanje urediti privremenom mjerom, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 536. st. 1. ObZ-a ocijenio da je o tim osobnim pravima djece potrebno odlučiti privremenom mjerom, pa u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice.

 

10. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud  je, sukladno zaključku Nalaza i mišljenja HZSR, a s čijim se prijedlogom suglasila i posebna skrbnica mlljt. kćerki stranaka (putem koje je mlljt. kćerkama stranaka u smislu odredbe čl. 360. st. 3. ObZ omogućeno da izraze svoje mišljenje), uvažavajući i činjenicu da su mlljt. kćerke stranaka stručnom timu HZSR izrazile želju da žive s ocem, da je otac pokazao adekvatne roditeljske kapacitete, topao je i brižan u odnosu s kćerkama, dostupan je kada je djeci potreban, angažiran je oko njihovih obveza, kvalitetno s njima provodi vrijeme, fokusiran je na njihovu dobrobit, trudi se djeci pružiti primjerenu emocionalnu podršku i razumijevanje koje djeca ne dobivaju od majke, da obje djevojčice s ocem imaju blizak odnos i doživljavaju ga kao dostupnu i sigurnu roditeljsku figuru, posebno cijeneći spremnost oca na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. kćerki s majkom u svrhu aktivnijeg sudjelovanja majke u životu i odgoju mlljt. djevojčica, a imajući prije svega u vidu dobrobit mlljt. djece (čl. 5. st. 1. ObZ), pravilno zaključio da su u ovim navedenim konkretnim okolnostima ispunjene sve pretpostavke za određivanje privremene mjere, te je pravilno primijenio odredbu čl. 536. st. 1. i 2. ObZ kada je privremeno odredio da će mlljt. kćerke stranaka stanovati s ocem, a sa majkom ostvarivati osobne odnose, dok se o tome konačno ne odluči u ovom postupku, pri čemu valja istaknuti da je kod određivanja privremene mjere dostatan niži stupanj uvjerenosti suda o postojanju relevantnih činjenica (stupanj vjerojatnosti) u odnosu na onaj stupanj koji je potreban kod donošenja meritorne odluke (u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenice za donošenje meritorne odluke o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati i ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem s kojim neće stanovati, prvostupanjski sud je odredio vještačenje roditeljskih kompetencija).

 

11. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj je naložio plaćati uzdržavanje za mlljt. kćerke u povećanom iznosu.

 

11.1. Prema odredbi čl. 538. st. 1. ObZ privremena mjera radi uzdržavanja, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja, dok se stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja. Odredbom čl. 539. st. 1. ObZ propisano je da u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta sud je dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, i prije toga, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

 

12. Kako nije sporno da su mlljt. kćerke stranaka u dobi od 14 godina, odnosno 9 godina, te da prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečno uzdržavanje djeteta (''Narodne novine'' broj 48/2023), a koju temeljem odredbe čl. 314. st. 1. ObZ donosi ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, minimalni novčani iznos za dijete od 7 do 12 godina iznosi 203,15 EUR, a za dijete od 13 do 18 godina iznosi 223,46 EUR, pravilnom primjenom odredbe čl. 539. st. 1. u vezi čl. 538. st. 1. ObZ-a, tužiteljica je dužna plaćati zakonski minimum uzdržavanja, a što za mlljt. M. M. iznosi 223,46 EUR-a, a za mlljt. D. M. 203,15 EUR-a.

 

13. Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu tužiteljice djelomično odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 346. ObZ potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkama I., II., III., V. i VI. izreke, te u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici plaćati za uzdržavanje mlljt. M. M. iznos od 223,46 EUR-a, a za mlljt. D. M. iznos od 203,15 EUR-a počevši od 20. srpnja 2023. kao dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 346. ObZ žalbu tužiteljice valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti točku IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici plaćati za uzdržavanje mlljt. M. M. iznos od 108,35 EUR-a, a za mlljt. D. M. iznos od 62,30 EUR-a počevši od 20. srpnja 2023. kao dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri te u tom dijelu odbiti zahtjev kao neosnovan.

 

14. Tužiteljici temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je, a imajući u vidu da je prvostupanjsko rješenje osporavala u cijelosti, sa svojom žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu (djelomično u odnosu na odluku o uzdržavanju).

 

U Varaždinu 10. listopada 2023.

                                                                                                                                          Sutkinja             

                                                                                                                              Amalija Švegović              v.r.