Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3410/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Mateje Marjanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GI, državljanina Bosne i Hercegovine, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina, Zagreb, Ulica kralja Petra Krešimira IV, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, zaključene istog dana, 20. studenoga 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina, KLASA: UP/I-216-01/25-03/655, URBROJ: 511-10-10-25-1 od 4. rujna 2024. godine. II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III) Nalaže se tuženiku da isplati da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 10. studenoga 2025. g. iznos od 500,00 EUR, što je ukupno 1.000,00 EUR, plus 25% PDV-a, što je 250,00 EUR i što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina, radi određivanja ograničenja slobode kretanja Klasa: UP/I-216-01/25-03/655, Urbroj: 511-10-10-25-1 od 04. rujna 2024. godine pod točkom 1. tužitelju se određuje smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Obecišće Ježevsko, Savka Kolara 82 i pod točkom 2. se utvrđuje da se smještaj u centru određuje se iz razloga jer postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. Zakona o strancima, s tim da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od 2 mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke navodeći kako je tuženik rješenje donio temeljem individualne procjene da se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih Zakonom o strancima. Kao razlozi za smještaj navode se: neposjedovanje putne isprave, neosiguran smještaj, nedostatak novca i neizvršavanje rješenja o povratku. Međutim, tuženik nije pružio dokaze da su te činjenice pravilno i potpuno utvrđene. U rješenju se navodi da sam "izjavio da neće dragovoljno napustiti RH odnosno EGP, i svojom izjavom potvrđuje da se ne želi dragovoljno vratiti u Bosnu i Hercegovinu". Također se tvrdi da sam izjavio kako primanja stječem "nezakonitim racom". Ove izjave su rezultat pritiska i pogrešnog tumačenja iskaza tužitelja. Tužitelj nije nikada izričito odbio povratak u Bosnu i Hercegovinu, već je zatražio vrijeme za prikupljanje dokumenata i sredstava. Tuženik se u obrazloženju poziva na zabrane ulaska i boravka izdane od strane Austrije i Italije. Tuženik napominje da je na snazi upozorenje u SIS II-u izdano od strane Austrije te zabrana ulaska i boravka na području EGP-a do 15.01.2027., kao i od Italije do 07.07.2027., tuženik je propustio provjeriti sve okolnosti koje su eventualno dovele do tih zabrana. U skladu s člankom 212. stavkom 1. Zakona o strancima, ograničenje slobode kretanja primjenjuje se samo ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama. Tuženik nije dokazao zašto blaže mjere, poput obveze redovitog javljanja policiji, polaganja jamčevine ili određivanja boravka na određenoj adresi, nisu bile dovoljne za osiguranje mog povratka. Mjera smještaja u centar, s obzirom na trajanje od dva mjeseca, nesrazmjerna je i predstavlja nepotrebno ograničenje moje slobode. Ne posjedovanje putne isprave, nedostatak smještaja ili novca nisu sami po sebi dovoljni razlozi za smještaj u prihvatni centar, već zahtijevaju detaljnu analizu svih okolnosti slučaja. Tuženik je propustio utvrditi je li moguće pribaviti putnu ispravu ili na drugi način osigurati pribavu navedenih ispava. Tuženik je rješenje donio pozivajući se na čl. 216. stavak 1. i 4. Zakona o strancima, kao i na članke 213. stavak 1. i 214. stavak 2. istog zakona. Iako su ovi članci relevantni za donošenje rješenja, tuženik je rješenje donio primjenjujući odredbe koje se odnose na izgon iz zemlje, ne uvažavajući pritom načelo individualnosti slučaja. U rješenju se navodi da će tužitelj biti protjeran "zbog nezakonitog boravka jer nije napustio EGP odnosno RH u roku koji mu je određen". Također je doneseno rješenje o protjerivanju kojim i se određuje zabrana ulaska i boravka na teritoriju Republike Hrvatske/EGP u vremenu od 1 godine. Tužitelj smatra da su te odluke neosnovane i da tuženik nije pružio dovoljno dokaza za njihovo donošenje. S obzirom na navedeno obrazloženje pobijanog rješenja je nerazumljivo i nepotpuno te je povrijeđen ZUP, pogrešno je primijenjeno materijalno, te je pogrešno i nepotpun utvrđeno činjenično stanje.
Slijedom svega gore navedenoga predlaže da Sud poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana. Provedenim kriminalističkim istraživanjem od strane tuženika utvrđeno je kako tužitelj na snazi ima izdanu zabranu ulaska i boravka na područje Republike Hrvatske izdanu od strane policijske uprave zagrebačke broj: 511-19-23/1-PB-56627-UP/I- 13578/1-1-2018. od dana 10.01.2019. godine koja je na snazi od 29.07.2019. godine do 29.07.2039. godine, te upozorenja u SIS II izdano od strane Austrije: Državljanin treće zemlje na kojega se odnosi odluka o vraćanju - čl. 3 Uredbe (RU) 2018/1860, te zabrana ulaska i boravka na području EGP-a do 15.07.2027. godine i Italije:
Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. (EU) 2018/1861. sa rokom zabrane do 07.07.2027. godine. Nadalje je utvrđeno kako tužitelj ne posjeduje putnu ispravu ili drugi dokument kojim bi mogao potvrditi svoj identitet i legalitet boravka, nema osiguran smještaj i prijavljenu adresu u Republici Hrvatskoj, nema novaca, unazad 6 godina nalazi se u nezakonitom boravku zbog kojeg se ne može zaposliti i zakonito privređivati. Sukladno članku 30. stavak 1 Zakona o općem upravnom postupku, tužitelju je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari te je tužitelj dao izjavu na zapisnik. Od tužitelja je zatraženo da iznese okolnosti koje je prešutio, a koje bi mogle biti važne za donošenje rješenja o protjerivanju, a što je isti izjavio da nema što za dodati. Tužitelju je, od strane policijskog službenika policijske postaje Kutina, pročitan zapisnik na koji nije imao primjedbi te je isti vlastoručno potpisao.
Nadalje, tuženik je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrdio kako se prisilno udaljenje stranca, u konkretnom slučaju tužitelja, ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavak 1. Zakona o strancima obzirom da tužitelj ne posjeduje putnu ispravu, nema osiguran smještaj u Republici Hrvatskoj, nema novca, te ne izvršava rješenje o povratku koje mu je doneseno od strane policijske uprave zagrebačke. S obzirom da tužitelj nema putnu ispravu, nema osiguran smještaj i reguliran boravak, nema prijavljenu adresu u Republici Hrvatskoj, neprijavljeno sa obitelji živi na adresi te se nalazi u nezakonitom boravku posljednjih 6 godina, blaže mjere iz navedenog članka nisu se mogle primijeniti u ovom slučaju. Smještaj u Prihvatni centar za strance tužitelju je određen iz razloga što je postojao rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP- a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavak 2. Zakona o strancima, a određen je u vremenu od dva mjeseca što predstavlja vremenski period potreban za pribavljanje potrebne dokumentacije kako bi se organizirao povratak tužitelja u Bosnu i Hercegovinu. Ukoliko se radi o osobi bez putne isprave, provjera identiteta od strane Ministarstva sigurnosti BiH traje u prosjeku mjesec dana, ovisno da li stranac posjeduje bilo kakve osobne dokumente te su shodno navedenom za organizaciju vraćanja u matičnu zemlju kao i pribavljanje putnog lista od strane Veleposlanstva BiH u Zagrebu potrebna 2 mjeseca. Isto tako, smještaj u centar od strane tuženika određen je i u svrhu ograničenja slobode kretanja radi prisilnog udaljenja.
Sukladno članku 216. stavak 1. Zakona o strancima te članke 213. stavak 1 i članak 214. stavak 2. istoga zakona blaže mjere nisu se mogle primijeniti te je Rješenje o protjerivanju doneseno temeljem članka 193. stavak 1. i stavak 5. Zakona o strancima te se tužitelju zabranjuje ulazak i boravak u EGP u trajanju od 1 godine računajući od dana prisilnog udaljenja stoje blaža mjera i obuhvaća manji rok od maksimalnog koju je zakonski propisan člankom 23. stavkom 1. i podstavkom 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja koji propisuje da će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 190. Zakona o strancima, odrediti u trajanju od 3 mjeseca do 2 godine. Uvažavajući odredbu članka 30. stavak 1 Zakona o općem upravnom postupku, tužitelju je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari te je isti dao izjavu na zapisnik na koji nije imao primjedbi te je isti potpisao.
Iz svega navedenog proizlazi kako je tužitelj prekršio odredbe Zakona o strancima koje se odnose na uvjete ulaska, kretanja i boravka stranaca. Utvrđeno je da njegovo prethodno ponašanje ukazuje da ne poštuje zakone zemlje u kojoj boravi, a čiji nije državljanin, kao i činjenica da nije nikada regulirao svoj status u Republici Hrvatskoj te već 6 godina boravi nezakonito u Republici Hrvatskoj te neprijavljeno boravi na adresi sa u Zagrebu sa obitelji: suprugom LI, državljanka RH (r. 1986.), njihovo dvoje djece DI, državljanin RH (r. 2012) i VI, državljanin RH (r. 2016.) te kćeri njegove supruge iz prvog braka OI, državljanka RH (r. 2008.). Nadalje proizlazi kako tužitelj ne postupa po prethodnim rješenjima i izbjegava izvršenje istih. Isto tako, svojim prethodnim ponašanjem pokazuje da ne mari za obiteljski život, odnosno za potrebe članova svoje obitelji, jer se isti, dok god se nalazi u nezakonitom boravku, ne može zaposliti i zakonito privređivati kako bi uzdržavao svoju obitelj. Prilikom postupanja utvrđene su sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je tužitelju sukladno Zakonu o općem upravnom postupku dana mogućnost sudjelovanja u postupku odnosno iznošenja činjenica koje mu idu u korist te predlaganja izvođenja dokaza radi utvrđivanja tih činjenica.
S obzirom na navedeno tuženik predlaže da Upravni sud Republike Hrvatske ne usvoji tužbu tužitelja te odbije tužiteljev zahtjev za naknadu troškova.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je dana 10. studenoga 2025. godine održao usmenu raspravu g. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, i u odsutnosti pozvanih tužitelja osobno i tuženika.
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina, Klasa: UP/I-216- 01/25-03/655, Urbroj: 511-10-10-25-1 od 04. rujna 2024. godine Sud je utvrdio da se istim pod točkom 1. tužitelju određuje smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Obecišće Ježevsko, Savka Kolara 82 i pod točkom 2. se utvrđuje da se smještaj u centru određuje se iz razloga jer postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. Zakona o strancima, s tim da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od 2 mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja, s obrazloženjem kako je dana 02.09.2025. godine u 21,32 sati u [adresa], GI, zatečen po policijskim službenicima PP Kutina prilikom kontrole prometa. Utvrđeno je da GI upravlja teretnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], a da kod sebe ne posjeduje dokumente s kojima bi potvrdio svoj identitet, te da upravlja teretnim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, te je upravljao sa teretnim vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu od 1,21 g/kg. Utvrđeno je da isti ima zabranu ulaska i boravka u RH do 29.07.2039. godine, te se isti nalazi u nezakonitom boravku na području RH od 2019. godine odnosno od 28.06.2019. godine kada je rješenje PU Zagrebačke izvršno. Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je imenovani na snazi ima izdanu zabranu ulaska i boravka na području RH, izdanu od strane PU zagrebačke broj- 511-19-23/1-PB-56627-UP/I-13578/1-2018. od 10.01.2019. godine koja je na snazi od 29.07.2019. do 29.07.2039. godine, te upozorenja u SIS II izdano od Austrije :
Državljanin treće zemlje na kojega se odnosi odluka o vraćanju - čl. 3. Uredbe (RU) 2018/1860, te zabrana ulaska i boravka na području EGP-a do 15.01.2027. godine I Italije: Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. (EU) 2018/1831. sa rokom zabrane do 07.07.2027. godine.
Zbog naprijed narečenog razloga predmetni je dana 03.09.2025. uhićen temeljem članka 211. stavka 1. i 2. Zakona o strancima poradi donošenja odluke u vezi s povratkom iz članka 181. stavka 1. citiranog Zakona. S obzirom da nije napustio EGP odnosnu RH u roku koji mu je određen rješenjem PU zagrebačke, te unatoč zabrani ulaska i boravka izdanoj od Italije i Austrije, počinio je prekršaj opisan u članku 183. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima, odnosno isti će se temeljem či. ISC.st.1. toč. 1. Zakona o strancima p:otjerati zbog nezakonitog boravka jer nije napustio EGP odnosno RH u roku koji mu je određen. Doneseno je rješenje o protjerivanju kojim mu se određuje zabrana ulaska i boravka na teritoriju Republike Hrvatske/EGP u vremenu od 1 godine. Individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno je da se prisilno udaljenje stranca ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima obzirom da stranac, ne posjeduje putnu ispravu, nema osiguran smještaj u RH, nema novca, te ne izvršava rješenje o povratku koje mu je doneseno od strane PU zagrebačke. izjavio je da neće dragovoljne napustiti RH odnosno EGP, i svojom izjavom potvrđuje da se ne želi dragovoljne vratiti u Bosnu i Hercegovinu, a na snazi mu je i zabrana ulaska i boravka na području RH koja vrijedi do 2039. godine, te zabrana ulaska i boravka na području EGP-a izdana od Italije i Austrije. Zbog postojanja okolnosti iz čl. 214. st. 2. podstavak 1., 2. 3 i 6. Zakona o strancima, utvrđeno je da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosne Republike Hrvatske. Isto tako državljanin Bosne i Hercegovine je činio prekršaje iz čl. 199. st. 2 i 216.st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te čl. 167.st.1. Zakona c strancima, te je proveden žurni postupak pred Općinskim sudom u G prilikom je kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 28 dana, uvjetno na 1 godinu, te ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 710 eura koju je platila supruga ĆI, i svojom izjavom iskazuje da svoja primanja stječe nezakonitim rad om. Smještaj u Centru određuje se iz razloga jer postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. Zakona o strancima, a određuje se u vremenu od dva mjeseca jer su dva mjeseca potreban da se organizira povratak stranca u Bosnu i Hercegovinu.
Smještaj u centru određuje se i u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja. Odredbom članka 212. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama, koje su navedene u članku 213. stavak 1. citiranog Zakona. Uvažavajući odredbu članka 30. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21), stranka je dala izjavu na zapisnik o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima koje su od važnosti za donošenje rješenja, o čemu postoji dokaz u spisu.
Slijedom navedenog valjalo je temeljem članka 216. stavka 1., u svezi s člankom 213. stavkom 1. i člankom 214. stavkom 2. Zakona o strancima te s člankom 42. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) riješiti Kao u izreci rješenja.
Temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima spisi predmeta o smještaju u Centar, odmah po donošenju će se dostaviti Upravnom sudu.
8. Odredbom članka 181. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da u smislu ovoga Zakona, mjerama za osiguranje povratka smatraju se:
- ograničenje slobode kretanja, u smislu članaka 211. i 212. ovoga Zakona
- rok za dragovoljni odlazak, u smislu članka 184. ovoga Zakona
- zabrana ulaska i boravka, u smislu članka 192. ovoga Zakona
- obveze državljanina treće zemlje u postupku povratka, u smislu članka 213. stavka 1. ovoga Zakona
- prisilno udaljenje, u smislu članka 203. ovoga Zakona
- druge mjere propisane ovim Zakonom kojima je svrha odlazak državljanina treće zemlje u treću zemlju.
9. Odredbom članka 211. stavak 1. i 2. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može uhititi i zadržati najdulje 48 sati ako je potrebno utvrditi njegov identitet ili je potrebno utvrditi okolnosti nezakonitog prelaska državne granice ili nezakonitog boravka ili je potrebno izvršiti prisilno udaljenje, a postoji opasnost da će državljanin treće zemlje pobjeći, a ako se u roku iz stavka 1. ovoga članka identitet osobe ili okolnosti nezakonitog prelaska državne granice ili nezakonitog boravka ne mogu utvrditi ili se ne može izvršiti prisilno udaljenje, a ograničavanje slobode kretanja državljaninu treće zemlje smještajem u prihvatni centar za strance zbog prostorne udaljenosti ne bi bilo svrhovito, državljanina treće zemlje može se zadržati još najdulje 24 sata ako se opravdano očekuje da će se identitet ili okolnosti nezakonitog prelaska državne granice ili nezakonitog boravka moći utvrditi u tom roku ili da će se prisilno udaljenje moći izvršiti u tom roku.
10. Odredbom članka 212. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama.
11. Prema ocjeni suda, tuženik je opravdano zaključio da postoje razlozi za pa određivanje ograničenja slobode kretanja je radi istih tužitelju i odredio ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Obedišće Ježevsko, Savka Kolara 82 iz razloga jer postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. Zakona o strancima, s tim da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od 2 mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja. Naime, kriminalističkim istraživanjem od strane tuženika utvrđeno je kako tužitelj na snazi ima izdanu zabranu ulaska i boravka na područje Republike Hrvatske izdanu od strane policijske uprave zagrebačke broj: 511-19-23/1-PB-56627-UP/I- 13578/1-1-2018. od dana 10.01.2019. godine koja je na snazi od 29.07.2019. godine do 29.07.2039. godine, te upozorenja u SIS II izdano od strane Austrije: Državljanin treće zemlje na kojega se odnosi odluka o vraćanju - čl. 3 Uredbe (RU) 2018/1860, te zabrana ulaska i boravka na području EGP-a do 15.07.2027. godine i Italije:
Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. (EU) 2018/1861. sa rokom zabrane do 07.07.2027. godine. Nadalje je utvrđeno kako tužitelj ne posjeduje putnu ispravu ili drugi dokument kojim bi mogao potvrditi svoj identitet i legalitet boravka, nema osiguran smještaj i prijavljenu adresu u Republici Hrvatskoj, nema novaca, unazad 6 godina nalazi se u nezakonitom boravku zbog kojeg se ne može zaposliti i zakonito privređivati.
Slijedom navedenog, razvidno je da je su sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, kao i da je cjelokupno službeno postupanje potpuno zakonito i pravilno rezultiralo ograničenjem slobode kretnja tužitelja.
12. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa) umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
14. Kako je tarifnim brojem 27. važeće Tarife propisano da u upravnim sporovima za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada 500 EUR, to je Sud točkom III. izreke presude naložio tuženiku da odvjetniku Stjepanu Babiću, kao pružatelju besplatne pravne pomoći, isplati iznos za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 10. studenoga 2025. g. iznos od 500,00 EUR, što je ukupno 1.000,00 EUR, plus 25% PDV-a na taj iznos, što je 250,00 EUR, i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
U Zagrebu, 20. studenoga 2025.
Sutkinja:
Željka Babarović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijske postaje Kutina, [adresa] Kutina, Ulica kralja Petra Krešimira IV
3. U spis
