Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-548/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov- Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika VG Vodoopskrba d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, OIB: 62462242629, zastupanog po punomoćnicima Dejanu Stajčiću i Larisi Silviji Marić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marić Stajčić & Perkov j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-75/2020-16 od 25. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-75/2020-16 od 25. veljače 2022. i sudi:

I. Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika VG Vodoopskrba d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, OIB: 62462242629 od dana 30. rujna 2020., utvrđuje se nedopuštenom tuženikova Odluka o Zahtjevu za zaštitu prava, Ur. broj: V-6933-20 od dana 28. listopada 2020., te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku VG Vodoopskrba d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, OIB: 62462242629, u roku od 15 dana, vratiti na rad tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjestu ... s koeficijentom složenosti poslova 3,50, odnosno drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, s koeficijentom složenosti poslova 3,50 iz Sistematizacije radnih mjesta važećeg Pravilnika o radu VG Vodoopskrba d.o.o. i ispuniti obvezu iz članka 17. stavka 2. Ugovora o radu ... od dana 21. veljače 2018., Ur. broj: V-1587/18 te s tužiteljem PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s primjenom od 1. listopada 2020., sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta ... s koeficijentom složenosti poslova 3,50, odnosno drugog radnog mjesta koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, s koeficijentom složenosti poslova 3,50 iz Sistematizacije radnih mjesta važećeg Pravilnika o radu VG Vodoopskrba d.o.o.

III. Nalaže se tuženiku VG Vodoopskrba d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, OIB: 62462242629 naknaditi tužitelju PG troškove parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura[1] / 2.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 99,54 eura (slovima: devedeset devet eura i pedeset četiri centa) u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-75/2020-16 od 25. veljače 2022. u točkama I. i II. izreke.

2. Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se isto rješenje u točki III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 30. rujna 2020., te Odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 28. listopada 2020., te da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Odbijen je i zahtjev za vraćanje na rad tužitelja na radno mjesto ... s koeficijentom složenosti poslova 3,50, odnosno drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, s koeficijentom složenosti poslova 3,50, te je odbijen zahtjev za nadoknadu parničnog troška.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je odbačena tužba s tužbenim zahtjevom radi utvrđenja nedopuštenom odluke tuženika kojom je tužitelj odjavljen s obveznog osiguranja s danom 30. rujna 2020., u točki II. izreke je odbijen prijedlog za osiguranje privremenom mjerom radi vraćanja na rad i isplate naknade plaće, dok je u točki III. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude i rješenja je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. U žalbi ističe da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da između stranaka nije bio zasnovan radni odnos sukladno Zakonu o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR), odnosno da bi bilo nesporno da je radni odnos prestao opozivom. Navodi da je izostala ocjena dokaza o tome da je 21. veljače 2018. zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme te ga je tuženik 16. veljače 2018. prijavio na obvezno osiguranje kao radnika s ugovorom o radu sklopljenom na neodređeno, puno radno vrijeme. Stoga da su zaključci suda prvog stupnja protivni dokazima, pa da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3.1. Naglašava da njegov radni odnos nije mogao prestati na način kako ga je dokinuo tuženik, da ugovor od 21. veljače 2018. predstavlja mješoviti ugovor u kojem su uređena dva pravna odnosa, i to radni odnos tužitelja kao radnika, te status tužitelja kao .... Prilikom sklapanja tog ugovora da je izričito ugovorena obveza tuženika u slučaju raskida ugovora zbog opoziva, ponuditi sklapanje ugovora o radu za druge odgovarajuće poslove, što znači da prestanak članstva u upravi društva ne može imati za posljedicu automatski prestanak radnog odnosa. Ukazuje da se sud prvog stupnja poziva pogrešno na primjenu čl. 244., umjesto čl. 424. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 - dalje ZTD), budući da je tuženik trgovačko društvo sa ograničenom odgovornošću.

3.2. Osporava i zakonitost rješenja kojim je odbačena tužba u odnosu na zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odjave te ističe da je faktično do prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika došlo činom odjave, zbog čega je zahtijevao i u tom dijelu sudsku zaštitu. Naglašava da je sud odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva zasnovao na potpuno drugim argumentima i razlozima od onih koje je iznosio tuženik u pobijanoj odluci i tijekom postupka, tvrdeći da tužitelju nije mogao ponuditi drugi ugovor o radu, jer da bi time kršio odredbe posebnog zakona, Zakona o vodnim uslugama. Tvrdi da je nezakonita i odluka o privremenoj mjeri, jer smatra da je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te činjenicu da je zbog odluke tuženika ostao bez prihoda za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje članova svoje obitelji te podmirivanje kreditnih obveza.

4. Predlaže presudu i rješenje preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje privremene mjere, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti i obvezati tužitelja da mu nadoknadi trošak sastava tog podneska.

6. Žalba tužitelja protiv presude je osnovana, jednako kao i protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke rješenja, dok žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri te rješenja kojim je djelomično odbačena tužba, nije osnovana iz razloga koji će biti izneseni.

7. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice te nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povredu na koju ukazuje tužitelj u žalbi. Međutim, pogrešno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo pri ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

8. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da su stranke 21. veljače 2018. sklopile Ugovor o radu ..., kojim ugovorom su utvrđene obveze, ovlaštenja i odgovornosti ... (tužitelja) iznos plaće i druga prava koja mu pripadaju, s tim što je uvodno navedeno da je tužitelj Odlukom skupštine tuženika od 15. veljače 2108. imenovan ... tog trgovačkog društva.

8.1. Nadalje je utvrđeno da je 30. rujna 2020. donesena Odluka o opozivu tužitelja te imenovanju OG ... društva, da je tužitelj protiv te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava te da je tuženik 28. listopada 2020. donio odluku o zahtjevu, na način da je zahtjev odbijen kao neosnovan, pri čemu treba reći da je zahtjev podnesen i protiv odjave s obveznih osiguranja i to prijave o prestanku osiguranja upućene Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 2. listopada 2020., te odjave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.

9. I u ovom stadiju postupka je između stranaka sporno je li tuženik bio dužan s tužiteljem sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem čl. 17. st. 2. Ugovora o radu ... od 21. veljače 2018. Pritom nije sporno da osim Odluke o opozivu ... od 30. rujna 2020., tuženik nije donio neku drugu odluku o radnom statusu tužitelja.

10. Prema stajalištu suda prvog stupnja tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu ... od 21. veljače 2018., Ugovor o radu je prestao opozivom 30. rujna 2020., pa kako se na status tužitelja ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, već odredbe Zakona o trgovačkim društvima, to da je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem da radni odnos kod tuženika nije prestao, pri čemu je ocijenjeno da radni odnos nije ni zasnovan primjenom Zakona o radu, niti se na tužitelja kao ... društva primjenjuje taj Zakon, a što da je izričito propisano čl. 4. st. 3. tog Zakona. Glede tvrdnje tužitelja da je tuženik bio dužan s njim sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sud prvog stupnja ocjenjuje da u nazočnom slučaju ne postoji zakonska obveza na sklapanje ugovora o radu u smislu čl. 248. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), već bi se radilo o neispunjenju ugovorne obveze za koju zakon propisuje druge posljedice.

10.1. Stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja, jednako kao i zahtjev za određivanje privremene mjere, pri čemu potonju odluku donosi uz obrazloženje da u nazočnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke propisane čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ( „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20 114/22 i 6/24 - dalje OZ), jer da tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema tuženiku niti je učinio vjerojatnim da bi mu bez mjere nastala nenadoknadiva šteta.

11. Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se na status tužitelja primjenjuju isključivo odredbe Zakona o trgovačkim društvima. Naime, kada se analiziraju sve odredbe Ugovora o radu ... koji je sklopljen između stranaka 21. veljače 2018., nameće se zaključak da se radi o mješovitom ugovoru koji ima elemente menadžerskog ugovora i ugovora o radu. Tako se istim ugovorom uređuje pitanje privremene spriječenosti tužitelja za obavljanje poslova zbog bolovanja, pravo tužitelja na druge primitke kao što su dar za djecu, regres za godišnji odmor, božićnicu te socijalne potpore, u skladu s odredbama općeg akta društva kojim se uređuje ostvarivanje prava za ostale radnike društva, zatim sadrži odredbe o radnom vremenu i trajanju dnevnog i tjednog odmora, o pravu na godišnji odmor te na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a što su sve prava radnika koja su propisana Zakonom o radu.

12. Sud prvog stupnja pogrešno tumači i domašaj čl. 17. narečenog Ugovora, čije odredbe su jasne. Tako je ugovoreno da društvo može opozvati ..., a u slučaju kada društvo raskida ugovor zbog opoziva, obvezuje se sa ... sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, sa koeficijentom složenosti poslova 3,50 iz Sistematizacije radnih mjesta važećeg Pravilnika o radu tuženika, odmah po prestanku važenja Ugovora o radu ..., a najkasnije unutar roka od tri dana od dana prestanka važenja tog Ugovora.

12.1. Kako je tuženik preuzeo takvu ugovornu obvezu, proizlazi da je najkasnije u roku od tri dana od donošenja odluke o opozivu (30. rujna 2020.) bio dužan s tužiteljem sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pod uvjetima iz čl. 17. st. 2. Ugovora, što nesumnjivo nije učinio, pa se radi o slučaju neispunjenja ugovorne obveze.

13. Sud prvog stupnja u razlozima pobijane presude navodi da ne postoji zakonska obveza tuženika na sklapanje ugovora o radu, što je točno, međutim, glede neispunjenja ugovorne obveze, ocjenjuje da zakon u tom slučaju propisuje druge posljedice, ali ne navodi koje bi to posljedice bile. Treba naglasiti da je jedno od osnovnih načela obveznih odnosa dužnost ispunjenja obveze, pa je tako čl. 9. ZOO-a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13.1. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika ispunjenje ugovorne obveze, odnosno sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova s koeficijentom složenosti 3,50, pa s obzirom na činjenicu da su nastupile pretpostavke za ispunjenje takve obveze, budući da je tužitelj opozvan s mjesta ... društva, takav tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

14. Sud prvog stupnja o tužbenom zahtjevu ne odlučuje na temelju argumentacije koju je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka istaknuo tuženik, pa valja istaći da pozivanje tuženika na mjerodavne odredbe Zakona o vodnim uslugama ( "Narodne novine" broj: 66/19 ) koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019., ne bi bila valjana osnova za postupanje protivno preuzetoj ugovornoj obvezi.

15. Naime, člankom 28. Zakona o vodnim uslugama je propisano da se u javnom isporučitelju vodnih usluga zapošljava putem javnog natječaja. Istim člankom su propisani razlozi za ništetnost određenih odredbi ugovora o radu ili nekog drugog ugovora, a odnose se na omogućavanje isplate otpremnine zaposleniku koji obavlja poslove s posebnim ovlastima i odgovornostima na određeno razdoblje (mandat), Tuženik je preuzeo ugovornu obvezu sklapanja ugovora o radu s tužiteljem na neodređeno vrijeme prije stupanja na snagu narečenog Zakona, te je takvu obvezu bio dužan ispuniti, čim su se za to ostvarili ugovoreni uvjeti.

16. Glede rješenja o privremenoj mjeri, treba navesti da je u nazočnom slučaju bila ispunjena jedna od zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere, a to je vjerojatnost tražbine iz čl. 346. st. 1. OZ-a. Pritom treba navesti da radi osiguranja nenovčanih tražbina sud može odrediti svaku mjeru kojom se postiže svrha takva osiguranja, a između ostalog i odrediti privremeno vraćanje zaposlenika na rad, plaćanje naknade za vrijeme radnog spora, ako je to nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati (čl. 347. st. 1. toč.10. OZ-a). Međutim, tužitelj nije učinio vjerojatnom opasnost nastanka nenadoknadive štete, a koja pretpostavka mora biti ostvarena kumulativno s vjerojatnošću tražbine, pa je prijedlog osnovano odbijen.

17. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti, primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odnosno žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

18. Kako je sud prvog stupnja rješenjem odlučio o troškovima postupka (točka III. izreke), valjalo je u tom dijelu rješenje ukinuti, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, budući da je o troškovima odlučeno presudom,

18.1. Kako je tužitelj u pretežitom dijelu uspio s meritumom zahtjeva, pripada mu pravo na nadoknadu troškova prvostupanjskog postupka primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, a trošak se odnosi na nagradu za zastupanje odvjetnika, primjenom Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ broj 142./12., 103./14., 118./14., 107./15., 37./22. - dalje Tarifa ).

19. Tužitelj je uspio i u žalbenom postupku, pa mu pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav žalbe, primjenom Tbr. 10. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife u iznosu od 99,54 eura. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 20. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara