Poslovni broj: 11 Gž R-211/2023-2

 

Poslovni broj: 11 Gž R-211/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz K., OIB:..., zastupane po punomoćnici A. P., odvjetnici u R., protiv tuženika K. b. c. R., R., OIB:..., radi isplate, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točci II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr-1826/2021-9 od 17. travnja 2023., dana 10. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr-1826/2021-9 od 17. travnja 2023. u toč. II. izreke (rješenje).

 

II. U nepobijanom dijelu, toč. I. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 861,57 EUR/6.491,51 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, osim isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 673,98 EUR/5.078,13 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do isplate.

             

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu u toč. II. izreke (rješenje) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbene razloge i preinači rješenje o troškovima tako da obveže tuženika na naknadu daljnjeg parničnog troška, podredno da predmet vrati na ponovno odlučivanje uz obvezu naknade troška sastava žalbe.

 

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19; 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a tužiteljica ne pobija prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

2.2. Nadalje, kako se prema odredbi čl. 167. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari, povodom žalbe tužiteljice odlučeno je rješenjem.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Iako se poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, sadržajem žalbe tužiteljica ne upućuje na niti jednu konkretnu bitnu povredu.

 

5.1. Stoga je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu najprije ispitana  u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

 

6. Tužiteljica pobija rješenje o troškovima u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima podneska od 13. studenog 2022. i tvrdi da joj za sastav tog podneska po punomoćnici (odvjetnici) pripada naknada prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14; 118/14; 107/15; 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), a ne Tbr. 8. toč. 3. Tarife, kako je to učinio prvostupanjski sud. Također, tužiteljica pobija odluku u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima podneska od 18. studenog 2021. i tvrdi da joj pripada nagrada prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, dok prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici nije priznao trošak tog podneska.

 

6.1. Obrazlažući rješenje o troškovima u pobijanom dijelu prvostupanjski sud navodi da je za sastav podneska od 13. studenog 2022. u kojem je tužiteljica precizirala visinu tužbenog zahtjeva sukladno dostavljenom obračunu tuženika priznao prema odredbi Tbr. 8. toč. 3. Tarife, dok tužiteljici nije dosudio trošak sastava podneska od 18. studenog 2021. sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je u njemu tužiteljica iznijela pravne stavove koji predstavljaju fakultativni, a ne obvezni sadržaj tužbe, time da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti i tužiteljica je svoje pravno stajalište trebala iznijeti u tužbi (što je i učinila), a stajalište izneseno u navedenom podnesku predstavlja opće prihvaćeni stav sudske prakse i nema nikakvih dvojbi oko primjene materijalnog prava u predmetnom i mnogobrojno istim postupcima i nije bilo stvarne potrebe niti opravdanja za sastavljanje obrazloženog podneska o navodima odgovora na tužbu, a posebice jer se radi o tipskim predmetima.

 

7. Suprotno navodima žalbe nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7.1. Naime, u odnosu na podnesak od 13. studenog 2022. za kojeg tužiteljica tvrdi da je obrazložen i da se je njime očitovala na obračun sastavljen od strane tuženika, a što da je istovjetno očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, shvaćanje je ovog suda da je nalaz i mišljenje vještaka dokazno sredstvo koje je normirano u odredbama čl. 250. do 263. ZPP-a, pa kada se stranka u podnesku obrazloženo očituje na rezultate nalaza i mišljenja vještaka putem punomoćnika (odvjetnika) tada joj pripada naknada troškova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Naprotiv, podnesak u kojem jedna strana (ovdje tuženik) obračuna potraživanje druge strane (ovdje tužiteljice) je njegova jednostrana parnična radnja, pa kada se na takav podnesak očituje druga strana i prema tom obračunu potraživanja postavi (specificira) tužbeni zahtjev, tada ima pravo na naknadu troška sastava tog podneska prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud jer nije riječ o podnesku koji ulazi u doseg Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

 

7.2. Također, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda o trošku podneska tužiteljice od 18. studenog 2021. Kako je sud svoje stajalište detaljno obrazložio u toč. 22.2. obrazloženja pobijane presude, to se tužiteljicu radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na taj dio obrazloženja.

 

7.3. Zaključno, na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 6. rujna 2022. donesen slijedeći zaključak:

 

"Trošak očitovanja na odgovor na tužbu u sporovima zaposlenika u javnim službama (tužitelja) u kojima zahtijevaju isplatu razlike plaće temeljem Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (kao u konkretnom slučaju: opaska ovoga suda) a koji su sporovi male vrijednosti, nije bio potreban za vođenje parnice ukoliko se ponavljaju navodi iz tužbe ili se osvrće na pravna pitanja, a isto se odnosi i na radne sporove koji nisu sporovi male vrijednosti.".

 

Stoga iako je za sastav obrazloženog podneska po punomoćniku (odvjetniku) kojim se stranka (tužitelj) očituje na navode odgovora na tužbu normirana nagrada u Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sud je u svakom konkretnom slučaju ovlašten (i dužan) ocijeniti je li taj podnesak bio potreban u vođenju parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Posljedično, stajališta sudske prakse na koje se tužiteljica poziva u žalbi nisu primjenjiva u ovoj pravnoj stvari.

 

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno rješenje o troškovima sadržano u toč. II. izreke pobijane presude. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

9. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom, pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

 

10. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22 - ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu 10. listopada 2023.