Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Biograd na Moru

Poslovni broj: Pn-32/2023-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ŠC sin Š, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja CC, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, na ročištu za objavu presude 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠC koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj,OIB:18683136487, isplatiti tužitelju ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pretrpljene imovinske štete zbog izmakle koristi - zarade, a za vrijeme boravka u pritvoru ukupan iznos od 108.630,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15.09.2016.g. do 31.12.2016.g po stopi od 7,88%, godišnje, od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, te od 01.01.2018.g. pa do isplate po stopi 7,09% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. „

i

r i j e š i o  je

I Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu i to u dijelu pod točkom III. tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva isplatu imovinske štete zbog izmakle koristi- zarade zbog nemogućnosti ostvarivanja zaposlenja zbog pritvaranja te vođenja kaznenog postupka za razdoblje od 12. rujna 2002. do 16. studenog 2007. te od 27. rujna 2008. pa do 10. ožujka 2016. sa zateznim kamatama počevši od 15. rujna 2016. pa do isplate.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 17.624,80 EUR (sedamnasttisućašestodvadesetčetiri eura i osamdeset centi), sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025., kao dana donošenja ove oduke pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. ožujka 2018. navodi da je presudom Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem K-Rz-8/14 od 11. srpnja 2014. oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1 OKZRH. Navedena presuda da je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Kž-687/14-7 od dana 10. ožujka 2016. Predmetni kazneni postupak započet je još 2002. te je radi sumnje u počinjenje navedenog i to najtežeg mogućeg kaznenog djela navedenog i opisanog u Kaznenom zakonu tužitelj ŠC neosnovano je uhićen i pritvoren te je u pritvoru tada (prvi put) proveo vremenski period od dana 04.09.2001. do 11.09.2002. Dakle, tužitelj je u pritvoru po prvom rješenju suda proveo jednu godinu i sedam dana. Tužitelj je, međutim, ponovno (po drugi put) neosnovano uhićen i stavljen u pritvor dana 16.11. 2007., u kojem je proveo vrijeme do dana 26.09.2008. Dakle, drugi put je tužitelj neosnovano i nezakonito bio u pritvoru devet mjeseci i dva dana, odnosno tužitelj je ukupno neosnovano i nezakonito proveo u pritvoru čak dvadeset i jedan mjesec i 9 devet dana, odnosno puna 639 dana. Tužitelj se po svom ovlaštenom opunomoćeniku već bio obratio tuženiku putem njezinog nadležnog ministarstva radi mirnog rješenja spora te je dakle već bio podnio svoj zahtjev Republici Hrvatskoj putem njezinog nadležnog Ministarstva pravosuđa RH za naknadom štete zbog neutemeljenog uhićenja i boravka tužitelja u pritvoru. Po istom zahtjevu tuženik Republika Hrvatska po nadležnom Ministarstvu pravosuđa RH je svojim dopisom, pod posl.br: Klasa: UP/I- 702-03/16-01/123, Ur.broj: 514-09-17-04 od dana 27.01.2017.g. prihvatilo zahtjev ovog tužitelja za naknadom štete kao osnovanom, ali je ponuđeni novčani iznos na ime prouzročene naknade štete bio neprimjereno nizak, a time neutemeljen s obzirom na vrijeme koje je tužitelj proveo neosnovano i nezakonito u pritvoru, a isti ponuđeni iznos naknade štete od strane tuženika je u potpunom neskladu sa već ustanovljenom sudskom praksom u identičnim pravnim situacijama posebice glede visine naknade štete u situaciji kada je tužitelj neosnovano boravio u pritvoru zbog najtežeg mogućeg kaznenog djela- ratnog zločina u trajanju od ukupno čak 639 dana. Tužitelju kao oštećeniku nesporno pripada i pravo na naknadu obične štete, tako i izmakle koristi (zarade), pri čemu se pri ocjeni visine takve štete ima uzeti u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (ovdje neosnovanim uhićenjem i dugotrajnim boravkom u pritvoru i to u dva navrata). Obzirom da je u vrijeme pritvaranja 2001. imao svega 26 godina, te 2008. pune 33 godine, (dakle potpuno radno sposobna) ima pravo na naknadu imovinske štete zbog gubitka zarade bez obzira da li bi istu ostvario u radnom odnosu ili izvan njega. Tužitelj bi, dakle, bez obzira na činjenicu da nije bio u formalnom radnom odnosu, manualnim (fizičkim) radovima bio ostvario zaradu od barem min 170,00 kn dnevno kao manualni radnik, i to za poslove koje je imao ugovorene neposredno prije pritvaranja za naredni period (period neutemeljenog pritvaranja tj. boravka u pritvoru).Naime, tužitelja dugo kako nakon prvog izlaska iz pritvora ( istražnog zatvora), a posebice nakon drugog nitko nije htio zaposliti zbog vođenja navedenog kaznenog postupka, a zbog optužbe za najteže moguće kazneno djelo što ratni zločin nepobitno i notorno jeste, pa mu je nesporno neosnovanom optužbom i pritvaranjima onemogućeno da se zaposli i ostvari svoje Ustavom zajamčeno pravo na rad i zaradu. Slijedom ranijih obrazloženih i na dokazima utemeljenih navoda, a temeljem čl. 480.st.1.toč.1. Zakona o kaznenom postupku ( Nar. Nov.; 110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06 i 152/08 i dr;) – u daljnjem tekstu ZKP-a, tužitelju kao oštećeniku nesporno pripada pravo na naknadu svake štete, i to neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed neutemeljenog uhićenja te dugotrajnog boravka u pritvoru, pa tako i imovinske štete zbog gubitka zarade kako za vrijeme boravka u pritvoru, ali i nakon toga ukoliko se tužitelj kao što je to ovdje nepobitno slučaj zbog neosnovane optužbe i vođenja kaznenog postupka (a do njegovog pravomoćnog okončanja) radi optužbe za ratni zločin, te prethodnog pritvaranja u čak dva navrata nije mogao zaposliti na radnom mjestu prema svojoj stručnoj spremi pa ga pripada naknada štete u visini izgubljene zarade prema prosječno isplaćenoj plaći za NKV tj KV radnika i za razdoblje od 2008., pa do 10.03.2016. (nastup konačne pravomoćnosti oslobađajuće presude za tužitelja), s pripadajućom zateznom kamatom na glavnicu koja teče od dana podnošenja zahtjeva na naknadu štete, dakle, od dana od 4. svibnja 2016.

1.1. Podneskom od 12. veljače 2021. ( list spisa 149-151) tužitelj je naveo kako uređuje odnosno precizira tužbeni zahtjev na način da točkom I. zahtijeva s osnova neimovinske štete isplatu novčanog iznosa od 280.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2016. pa do isplate, dok točkom II. tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete zbog izmakle koristi- zarade, a za vrijeme boravka u pritvoru zahtijeva isplatu novčanog iznosa od 108.630,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2016. pa do isplate.

1.2. Tuženica se na ročištu održanom 26. siječnja 2022. usprotivila i tako uređenom tužbenom zahtjevu, a kako proizlazi da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev koji je postavljen na ime imovinske štete zbog izmakle koristi – zarade zbog nemogućnosti ostvarivanja zaposlenja, navodi kako se ne protivi povlačenju te popisuje trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

2.Tuženica u odgovoru na tužbu od 23. ožujka 2018. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći to je za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno ispunjenje pretpostavki: postojanje subjekata štetne radnje štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje, a u konkretnom slučaju na strani tužene nema protupravnosti. Navodi da tužitelj ničim ne dokazuje imovinsku štetu zbog izmakle koristi i izmaklu korist zarade zbog nemogućnosti ostvarivanja zaposlenja, a ističe i prigovor zastare potraživanja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: dopis Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-702-03/16-01/123, Ur broj: 514-09-17-04 od 27. siječnja 2017. (list spisa 8-9), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. brojem: IIKž-577/08-3 od dana 26. rujna 2008 (list spisa 10-11), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj: II Kž-406/07-3 od 20. lipnja 2007 (list spisa 12), Rješenje Županijskog suda u Šibeniku, posl. brojem: Kv-11/08 od 15. siječnja 2008. (list spisa 13), zapisnik PU Šibensko-kninske, odjela krim. Policije, broj: 511-13-04-50/

01. NK-LJB od 4. rujna 2001. o ispitivanju osumnjičenika ( list spisa 14-16), Rješenje Županijskog suda u Šibeniku, posl. broj: K-6/02 od 11. rujna 2002. (list spisa 17), presuda Županijskog suda u Splitu, posl. broj: K-Rz-8/14 od dana 11. srpnja 2014. (list spisa 19-30), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Kž-687/14-7 od dana 10. ožujka 2016. (list spisa 31-35), uvid u tiskovne i elektroničke novinske članke (list spisa 45-51), podatke o prosječnoj mjesečnoj neto plaći KV i NKV radnika (list spisa 66), liječničku dokumentaciju (list spisa 70-79), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Šibeniku (list spisa 80-81), Potvrdu o visini dohotka (list spisa 82-85, 88-92), dopis Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj plaći NKV radnika u RH (list spisa 95), nalaz i mišljenje vještaka Darka Labure, dr.med., spec. Psihijatar, subspecijalist forenzične psihijatrije od 27. listopada 2021. ( list spisa 109-115) , izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: NC, (list spisa 99), AC, (list spisa 99), SC (list spisa 100), ZC, (list spisa 101), PC (list spisa 103), saslušan je stalni sudski vještak dr. Darko Labura (list spisa 154-155) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 103).

3.1. Sukladno odredbi članka 299. Zakona o parničnom postupku ( Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. dalje: ZPP-a) sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, budući da je isti predložen u fazi glavne rasprave. Ujedno sukladno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a, sud nije uzeo u obzir dokaze koje je tužitelj predložio i dostavio uz podnesak od 30. kolovoza 2023. i 18. lipnja 2024. te 13. veljače 2025. ( list spisa 243-248, 251-256, 269-281) budući da se radi o novim dokazima koje je tužitelj predložio u tijeku glavne rasprave, dok iz stanja spisa ne proizlazi da je riječ o novim dokazima koje tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti ranije odnosno do zaključenja prethodnog postupka.

4. U ovom predmetu dana 23. ožujka 2022. donesena je prvostupanjska presuda, pod ranijim poslovnim broje: Pn-33/2018 kojom je u cijelosti prihvaćen osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja na način da je točkom I. izreke presude naloženo tuženici isplatiti tužitelju novčani iznos od 280.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, na ime pretrpljene neimovinske štete, točkom II. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju novčani iznos od 108.630,00 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama na ime izmakle dobiti, dok je točkom III. izreke presude naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime parničnog troška novčani iznos od 76.136,00 kuna, a točkom IV. izreke presude je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko iznosa od 76.736,00 kuna do zatraženog iznosa od 94.986,00 kuna.

5. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž-449/2022- 2 od 22. veljače 2023. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I. i IV. izreke presude, dok je ukinuta u dijelu pod točkama II. ( naknada imovinske štete) i III. izreke presude ( naknada parničnog troška) te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

5.1. Obrazlažući svoju odluku drugostupanjski sud ističe da u pogledu naknade imovinske štete- izgubljene zarade za dane provedene u pritvoru, prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto bi tužitelj, da nije bio u pritvoru, ostvario zaradu za baš svaki dan i to u visini od 170,00 kuna, zašto bi taj iznos zarade bio u cijelosti izmakla korist, kako je uopće došao do ovog iznosa na temelju podataka o prosječno isplaćenoj plaći NKV i KV radnika, koje su različite i isplaćuju se za kalendarski mjesec koji obuhvaća i neradne dane, a posebno zašto bi tužiteljevu izgubljenu dobit uopće trebalo računati na temelju tih podataka, a ne na temelju podataka o prihodima koje je ostvarivao radeći na ( istom) radnom mjestu na kojem je radio u vrijeme kad je bio pritvaran, posebice s obzirom da se na to radno mjesto vratio nakon oba puštanja iz pritvora. Ujedno, drugostupanjski sud ukazuje da je potrebno povesti računa i o navodima žalbe kako je pobijanom odlukom propušteno odlučiti o svim zahtjevima tužitelja i zahtjevu tuženice za trošak ( zbog povlačenja tužbenog zahtjeva) postavljenom na ročištu od 26. veljače 2022.

5.2. U skladu s uputom drugostupanjskog suda, a radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u ponovljenom postupku, uz suglasnost parničnih stranaka pročitao sve dokaze izvedene u ranije provedenom postupku.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. S obzirom da je presudom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž- 449/2022-2 od 22. veljače 2023. potvrđena presuda ovog suda pod točkom I. izreke, te je u tom dijelu meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete, to je u ponovljenom postupku predmet spora zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete s osnova izgubljene zarade, nastale tužitelju zbog boravka u pritvoru uslijed optužbe da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva od koje optužbe je pravomoćno oslobođen.

8. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, da je tužitelj u pritvoru proveo u dva navrata, prvi put od 4. rujna 2001. - 11. rujna 2002., a drugi put od 16. studenog 2007. do 26. rujna 2008., dakle ukupno 639 dana. Ujedno nije sporno da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva zbog kojeg je pritvaran.

9. Među strankama sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te je među strankama sporno je li nastupila zastara potraživanja naknade štete.

10. Iz spisa je razvidno kako se tužitelj po punomoćniku prije pokretanja parnice obratio Ministarstvu pravosuđa za mirno rješenje spora, na koji se Ministarstvo očitovalo 27. siječnja 2017. ( list spisa 8-9) na način da priznaje tužitelju pravo na naknadu neimovinske štete, međutim da mu je zahtjev po njihovom stajalištu previsoko postavljen dok da je za utvrđivanje imovinske štete potrebno utvrđivanje činjenica u upravnom postupku.

11. Iz spisa proizlazi da je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-Rz- 8/14 od 11. srpnja 2014., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-687/14-7 od 10. ožujka 2016., tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

12. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, KLASA: 034-04/21-03/6, UR.BROJ: 341-19-05/8-21-1654 od 11. veljače 2021. ( list spisa 80-81) proizlazi da je tužitelj bio u radnom odnosno kod ŽC, samostalni privrednik u periodu od 1. prosinca 1997. pa do 20. ožujka 2002. te od 1. listopada 2002. do 31. listopada 2008., kao KV radnik.

13. Iz potvrde Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostava Benkovac, KLASA: 034-04/21-13/121, Ur.broj: 513-07/13-03-21-2 od 24. veljače 2021. ( list spisa 92) proizlazi da je tužitelj u 2001. godini ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 24.800,00 kuna, u 2002. godini u iznosu od 13.560,00 kuna, u 2003. godini u iznosu od 30.240,00 kuna te u 2004. godini u iznosu od 32.357,50 kuna.

14. Iz potvrde Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostava Benkovac, KLASA: 034-04/21-05/2, Ur.broj: 513-07/13-03-21-2 od 24. veljače 2021. (list spisa 82) proizlazi da je tužitelj u 2005. godini ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 9.443,05 kuna, dok iz Potvrda Porezne uprave Područnog ureda Zadar, Ispostava Benkovac od 24. veljače 2021. ( list spisa 83-85) proizlazi da tužitelj nije imao prihoda u 2006., 2007. i 2008. godini.

15. Tužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo da je bio ročni vojnik od 18 godina za vrijeme Oluje te se nakon toga zaposlio u mesnicu u Šibenik, bio je zadovoljan što radi posao koji voli. Jedno jutro 2001. negdje u 7,45 h kada se spremao otvoriti mesnicu, ispred mesnice su se zaustavili pet – šest policijskih automobila te ušli u mesnicu tražeći ga te ga uhitili, stavili mu lisice i odveli na ispitivanje. Završio je tada prvi puta u zatvoru godinu i sedam dana. Nakon što je izišao iz zatvora nastavio je odmah raditi u mesnici jer je morao od nečega živjeti. Drugi put je bio nešto manje od godinu dana u zatvoru.

16. Prvenstveno, vezano za istaknuti prigovor zastare potraživanja za navesti je da je odredbom članka 477. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ( „ Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11. i 143/12; dalje u tekstu ZKP/97) propisano da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupka obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, onda tek od datuma primitka odluke višeg suda.

16.1. S obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe za počinjenje kazneno djelo i to presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-687/14-7 od 10. ožujka 2016., dok je ova tužba podnesena 7. ožujka 2018., nije protekao zakonom propisani zastarni rok od tri godine, slijedom čega prigovor zastara istaknut od strane tuženice ukazuje se neosnovanim.

17. Odredbom članka 1089. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

18. Odredbom članka 1090. ZOO propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

19. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj nesporno neosnovano proveo u pritvoru ukupno 639 dana zbog optužbe za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, da je u većem periodu lišenja slobode bio zaposlen u mesnici Sladić u Šibeniku tj. kod poslodavca Sladić Zoran u periodu od 1. prosinca 1997. do 20. ožujka 2002. te od 1. listopada 2002. do 31. listopada 2008. (list spisa 80-81). Točno jest, na koju činjenicu je tuženica upirala tijekom postupka, tj. da tužitelj nije bio u radnom odnosu za nepunih šest mjeseci u vrijeme lišenja slobode (odnosno u vremenu od 21. ožujka 2002. do 11. rujna 2002.). Međutim, iz prednje citirane potvrde proizlazi da je tužitelj bio u kontinuiranom radnom odnosu kod poslodavca LC od 1. prosinca 1997. do 20. ožujka 2002., a potom od 1. listopada 2002. do 31. listopada 2008. Dakle, nakon neosnovanog tužiteljevog uhićenja u prvom navratu ( od 4. rujna 2001. do 11. rujna 2002.), tužitelj se u nepunih mjesec dana vratio na svoje staro radno mjesto (dana 1. listopada 2002.) na kojem je proveo u neprekidnom radnom odnosu do 31. listopada 2008., dakle za cijelo vrijeme neosnovanog uhićenja u drugom navratu od 16. studenog 2007. do 26. rujna 2008. Slijedom čega, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao da bi po redovnom tijeku stvari bio u redovnom radnom odnosu i za period od 21. ožujka 2002. do 11. rujna 2002. da nije došlo do predmetnog štetnog događaja.

19.1. Međutim, po stavu ovog suda tužitelj nije dokazao visinu tražbine za izgubljenu zaradu. Za navesti je da se visina izgubljene zarade dokazuje odgovarajućom pisanom dokumentacijom bivšeg poslodavca (platne liste, bruto/neto iznos plaće) ili stanjem uplata plaća na računu tužitelja. Nadalje, tužitelj je podneskom od 13. veljače 2025. dostavio platne liste za usporednog radnika ĆC, koje se odnose na 2008. godinu. Kako je prednje obrazloženo, ovaj dokazni prijedlog sud nije u svakom slučaju uzeo u obzir budući da je riječ o obračunskim listama plaća koje je tužitelj mogao dostaviti ranije, dakle do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, teret dokaza je na tužitelju te je isti bio dužan dostaviti dokumentaciju iz koje bi proizlazio iznos plaće koju je primao na radnom mjestu kod poslodavca LC na kojem je nesporno radio prije neosnovanog pritvaranja. Tužitelj je u spis dostavio potvrde Porezne uprave o visini dohotka za 2005., 2006., 2007., 2008., potvrdu Porezne uprave o visini dohotka tužitelja za 2001., 2002., 2003. i 2004. godinu. Ujedno, spisu prileže podatci o prosječnoj mjesečnoj neto plaći KV i NKV radnika za utuženo razdoblje. Međutim, po stavu ovog suda ne radi se o dokumentaciji temeljem koje bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi visinu izgubljene zarade tužitelja.Tužitelj je u ponovljenom postupku ( u fazi glavne rasprave) predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. U slučajevima nemogućnosti rada zbog štetnog događaja, financijskim vještačenjem se utvrđuje gubitak zarade na temelju bruto plaće za relevantno razdoblje. Međutim, kako je to prednje obrazloženo sud nije uzeo u obzir takav dokazni prijedlog tužitelja budući da je isti predložen u fazi postupka kad je prekludiran u svom pravu na iznošenje novih dokaznih prijedloga. S obzirom da tužitelj nije dostavio ili predložio ( pravovremeno) dokaze ne temelju kojih bi sud mogao nedvojbeno utvrditi visinu izgubljene zarade tužitelja, sud je o postojanju te odlučne činjenice zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja. Slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u izreci presude.

20. Podneskom od 13. veljače 2021. tužitelj je po provedenom vještačenju uredio tužbeni zahtjev u pogledu novčanog iznosa koji potražuje na ime neimovinske štete te točkom II. postavljenog tužbenog zahtjeva zahtijeva isplatu novčanog iznosa od 108.630,00 kuna sa zateznim kamatama na ime imovinske štete, dok je povukao tužbeni zahtjev postavljen na ime imovinske štete zbog izmakle koristi – zarade zbog nemogućnosti ostvarivanja zaposlenja. S obzirom da je tuženica na ročištu održanom 26. siječnja 2022. pristala na djelomično povlačenje, to je sud na temelju odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja. Međutim, zbog djelomičnog povlačenja tužbe za tuženicu nisu nastali posebni troškovi, budući da je i prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi i prema vrijednosti spora nakon djelomičnog povlačenja tužbe, trošak zastupanja bio jednak.

21. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, a odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa).

22. Tužitelj je uspio u sporu za 86,02 % ( 100 % po osnovi i po visini 72,04 % = 172,04 / 2 =86,02 %), dok je onda tuženica uspjela sa 13,98 %, pa kada se navedeni iznosi prebiju, dobije se iznos od 72,04 % kao konačan postotak uspjeha tužitelja. Tako je tužitelju priznati trošak za sastav tužbe - 500 bodova ( Tbr. 7. točka 1. Tarife), za sastav podnesaka od 8. svibnja 2018., 2. prosinca 2021., 13. prosinca 2021., 9. svibnja 2022. ( sastav odgovora na žalbu) - od po 500 bodova za svaku radnju (Tbr. 8. točka 1. Tarife u vezi sa Tbr. 7. točka 1. Tarife). Nadalje, tužitelju je za pristup ročištima od: 28. siječnja 2021., 5. ožujka 2021., 9. travnja 2021., 18. svibnja 2021., 2. lipnja 2021., 2. prosinca 2021., 26. siječnja 2022., 24. kolovoza 2023., 1. srpnja 2024. i 6. listopada 2025. – od po 500 bodova za svaku radnju (Tbr. 9. točka 1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.točka 1. Tarife), dakle ukupno 7500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR ( Tbr. 54. Tarife) iznosi 15.000,00 EUR, uvećano za PDV od 25 % ukupno iznosi 18.750,00 EUR, od čega 86,02 % iznosi 16.128,75 EUR. Tome treba dodati predujmljene troškove vještačenja koje je tužitelj predujmio u iznosu od 464,53 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 515,76 EUR, dok trošak dodatne pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 EUR (list spisa 51), tužitelju nije priznat jer je taj trošak uzrokovao sam tužitelj nepravovremenim plaćanjem pristojbe. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu od 23. ožujka 2022. u plaćenom iznosu od 515,76 EUR, što sveukupno iznosi 17.624,80 EUR.

22.1. Međutim, sud nije tužitelju priznao zatraženi trošak za sastav podnesaka od: 25. veljače 2021. ( kojim dostavlja dokumentaciju), 11. ožujka 2021. kojim u spis dostavlja već ranije dostavljenu dokumentaciju, sastav podneska od 28. ožujka 2023. ( kojim zahtijeva izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti), 30. kolovoza 2023., 18. lipnja 2024. kojim u bitnom iznosi već ranije iznijete navode tijekom postupka te sastav podneska od 13. veljače 2025. budući da po ocjeni ovog suda sastav ovih podnesaka nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Konačno, tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 3. srpnja 2023. budući da takav podnesak ne prileži spisu. Tužitelj je u troškovniku zatražio naknadu troška sudske pristoje za presudu. Budući da zahtjev u tom dijelu nije određeno postavljen u smislu odredbe članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a jer u tom dijelu nije određeno naveo u kojem iznosu potražuje naknadu troška, sud nije niti mogao odlučivati u tom dijelu o zahtjevu za naknadu troška.

22.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 17.624,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove odluke (20. studenog 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

23. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Biograd na Moru, 20. studenog 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. u Zadru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-56/2018).