REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10664/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protivokrivljenika GD, radi prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.) i čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, broj: Pp-1112/2024 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćajući žalbu tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, djelomično osnovanom, ukida se pobijana presuda u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu, te se u tom dijelu, predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak,

p r e s u d i o  j e

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, te se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom protiv okrivljenika GD, na temelju čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona, odbijena je optužba, da bi počinio prekršajna djela iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu, te čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u izreci.

2. Istom presudom odlučeno je da će se troškovi prekršajnog postupka isplatiti na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava.

4. Žalitelj u žalbi, ne osporava činjenicu da je okrivljenik u svojstvu poslodavca, prije pokretanja prekršajnog postupka za radnika OD podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, te u korist Državnog proračuna uplatio iznos od 2.650,00 eura po osnovu uplate mirovinskog osiguranja za imenovanog radnika, a sve na temelju rješenja više inspektorice rada izdanog u tijeku inspekcijskog nadzora, međutim ističe da naprijed citirani iznos okrivljeniku nije izrečen kao kazna u prekršajnom postupku, već kao upravna mjera koja se ne može poistovjetiti sa sankcijom, te je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je okrivljenik već pravomoćno kažnjen i osuđen za predmetne prekršaje i pogrešno primjenjujući čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona, odbio optužbu protiv okrivljenika. Nadalje žalitelj napominje da, čak kada bi se i radilo o presuđenoj stvari, ona bi se odnosila samo na prekršaj iz čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne i na prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda preinači ili podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i zakonito protiv okrivljenika, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, odbio optužbu, za koju odluku je dao valjane i argumentirane razloge, sa kojima se slaže i ovaj sud, dok odluka kojom se optužba protiv okrivljenika odbija u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu, nije zakonita, odnosno za istu u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona, što osnovano ističe tužitelj u žalbi.

8. Naime, primjenom čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona, pobijanom odlukom je odbijena optužba protiv okrivljenika radi prekršjnog djela iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a prema kojoj optužbi je okrivljenik za radnika VD čiji je rad koristio, propustili u zakonskom roku podnijeti prijavu na mirovinsko osiguranje. Prvostupanjski je sud za takvu odluku dao valjane razloge navodeći da je u tijeku provođenja inspekcijskog nadzora, u odnosu na ovo isto djelo, od strane Državnog inspektorata bilo doneseno rješenje kojim je poslodavcu naloženo u ostavljenom roku u Državni proračun izvršiti uplatu iznosa od 2.650,00 eura po osnovu uplate mirovinskog osiguranja za istog radcnika, što je okrivljenik i učinio odnosno u ostavljenom roku je uplatio navedeni novčani iznos u korist Dravnog proračuna za radnika VD te o učinjenom dostavio valjani dokaz. Prvostupanjski sud pravilno ističe da se izvršenje ove upravne mjere izrečene rješenjem u upravnom postupku, prema Europskom zakonodavstvu i praksi Europskog suda, smatra pravomoćnim kažnjavanjem okrivljenika za identičan prekršaj u prekršajnom postupku, a što u ovom slučaju jest budući da je iz optužnog prijedloga razvidno da se postupak vodi u odnosu na iste činjenice zbog kojih je okrivljenik već prethodno, plaćanjem naprijed citiranog novčanog iznosa kažnjen u administrativnom postupku.

9. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju, radi o presuđenoj stvari, budući da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru nedvojbeno proizlazi da je okrivljeniku rješenjem naloženo podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje i uplata iznosa od 2.650,00 eura u Državni proračun po istom osnovu za radnika VD, što je i učinjeno.

10. Dakle, slijedom iznesenog, naprijed navedena upravna mjera se, i prema ocjeni ovog suda, odnosi na činjenični opis radnje prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, naveden u optužnom prijedlogu, zbog čega se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, a koje stajalište je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju G (G v. [adresa] App. no 55759/07) u kojoj je potvrđeno stajalište Suda iznijeto u slučaju O (Zolotukhnin v. Rusija, App. No 14939/03) u kojoj se također odlučivalo o povredi načela „ne bis in idem“.

11. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom se odbija optužba protiv okrivljenika u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda. Slijedom navedenog, ovaj sud je u odnosu na isto djelo, prvostupanjsku presudu potvrdio.

12. Međutim, razlozi zbog kojih je optužba protiv okrivljenika pravilno odbijena u odnosu na prekršaj iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, ne mogu se po naravi stvari, jednako primijeniti i na prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu, na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi, jer se radi o prekršaju u odnosu na koji nije bila izrečena naprijed navedena upravna mjera, niti se ista po naravi stvari, s obzirom na samu prirodu pekršaja uopće mogla izreći, zbog čega je prvostupanjski sud u odnosu na ovo prekršajno djelo, pogrešno utvrdio da se radi o presuđenoj stvari. Slijedom navedenog, valjalo je u tom dijelu pobijanu presudu rješenjem ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja, koji će uvažavajući naprijed navedene razloge, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu, provesti postupak i donijeti novu i na Zakonu utemeljenu odluku.

13. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

-

Zagreb, 20. studenoga 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.