REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1309/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupa punomoćnica BCŠ, Su-501/2025, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 20. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju BC daljnji iznos od 8.900,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. lipnja 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 11.100,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju BC troškove postupka u iznosu od 2.242,27 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. studenoga 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 29. siječnja 2024. ozlijeđen kao putnik u tramvaju linije broj 2 u trenutku kad je tramvaj intenzivno kočio uslijed čega je tužitelj katapultiran u vozačku kabinu u koju je udario glavom. Zbog jakih bolova i snažne vrtoglavice isti dan je zaprimljen u bolnicu Sv. Duh gdje su utvrđene ozljede kralježnice te natučenje glave s intrakranijskim krvarenjem. Otpušten je na kućnu njegu, ali je već nekoliko dana kasnije zbog pogoršanja kojega je uzrokovao subduralni hematom upućen u hitnu neurološku ambulantu gdje je pronađeno krvarenje s pritiskom na lijevu hemisferu velikog mozga. Zbog sve lošijeg zdravstvenog stanja ponovno je napravljen CT mozga 27. ožujka 2024. koji je pokazao progresiju hematoma i pojačani kompresivni učinak na lijevu stranu velikog mozga pa je obavljen operativni zahvat 2. travnja 2024. kada je učinjena endovaskularna embolizacija srednje meningealne arterije. Navodi kako mu je tuženik isplatio ukupan iznos od 5.300,00 € (od čega se na tuđu pomoć odnosi 798,00 €, a ostatak na naknadu neimovinske štete). Prvotno postavljen zahtjev za isplatom rente zbog trajne potrebe za tuđom pomoći povlači podneskom od 23. svibnja 2025., kojim i specificira tužbeni zahtjev za isplatom daljnjeg iznosa od 20.0000,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete, sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka da je Zagrebački električni tramvaj d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici od automobilske odgovornosti broj 017003231019, tako da priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja te pasivnu legitimaciju. Osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te uzročno posljedičnu vezu između ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju i potrebe za tuđom pomoći i njegom te ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, s obzirom da se u kritičnom trenutku, prilikom stajanja u tramvaju, nije držao na odgovarajući način što bi spriječio pad i nastanak štetnih posljedica. Navodi kako je odredbom čl. 88. st. 3. Pravilnika o prometnoj službi na tramvajima propisano da se za vrijeme vožnje putnici moraju držati za rukohvate u tramvaju. Smatra kako je isplatom iznosa od 5.300,00 Eur u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u vezi predmetnog štetnog događaja. Predlaže da tužitelj dostavi dokaz u sudski spis prima li naknadu za tjelesno oštećenje HZMO-a, odnosno da sud službenim putem pribavi podatak od HZMO-a prima li tužitelj naknadu za tjelesno oštećenje ili naknadu po osnovi osobne invalidnine ili tuđe pomoći od nadležnog Centra za socijalnu skrb. Osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U ovome postupku nesporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i isplata u iznosu 5.300,00 Eur (od čega se na tuđu pomoć odnosi 798,00 Eur, a ostatak na naknadu neimovinske štete). Sporno je je li tužitelj doprinio nastanku i visini štete, sporna je visina štete i tijek zatezne kamate.

4. Radi utvrđenja navedenih spornih okolnosti sud je proveo dokazni postupak uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7-24, 91-92 spisa), Pravilnik o prometnoj službi na tramvajima (list 33-84 spisa), saslušana je svjedokinja PC (list 117 spisa), tužitelj (list 117-118 spisa), izvršen je uvid u snimku na DVD mediju (list 118 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještakinji dr. ĆC (list 125-130 spisa), a vještakinja je i usmeno obrazložila nalaz i mišljenje na glavnoj raspravi (list 140-141 spisa).

5. Sud je, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Sud nije izvodio dokaze na okolnost nastanka samog štetnog događaja, s obzirom da on među strankama nije niti sporan (čl. 221. ZPP-a), ali su izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja i svjedokinje PC na okolnost postoji li doprinos tužitelja nastanku štete i njezinoj visini, kako tuženik tvrdi u odgovoru na tužbu.

7. Tako iz iskaza svjedokinje PC proizlazi kako je ona vozačica tramvaja i taj dan sam vozila predmetni tramvaj, a do nezgode je došlo tako da je išla s Glavnog kolodvora prema Branimirovoj tržnici i kod Branimirove tržnice joj je jedan auto oduzeo prednost te je ona naglo zakočila da ne dođe do sudara s tim autom, a tužitelj je pao. Našla ga je na podu naprijed uz vozačku kabinu, a ne zna gdje je prethodno stajao niti da li se držao.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je toga dana krenuo na plinaru platiti plin i ušao u tramvaj na Črnomercu te je sjedio u sjedalu kraj srednjih vrata. Otprilike 100 m prije Branimirca je ustao jer je na toj stanici trebao izaći i kako je krenuo se primiti za plastičnu ručku koja visi gore u tramvaju uspio se uhvatiti vršcima prstiju i tada je poletio prema naprijed od siline kočenja. Zadnje čega se sjeća je da ga je dvoje ljudi diglo, muškarac i žena i nudili su mu bočicu s vodom. Bio je bez slike i tona te je sjeo na sjedalo i na autobusnom kolodvoru izašao van uz pomoć tog muškarca i žene koji su ga posjeli na klupu. Uto je shvatio da nema nikakve dokaze o tome što se dogodilo te je otišao nazad na mjesto događaja i čekao da se isti tramvaj vrati u suprotnom mjeru i to je i dočekao i razgovarao s vozačicom tramvaja koja mu je dala sve podatke, a ujedno mu je rekla da ne izgleda dobro i da ima hematom i da treba ići u bolnicu što je i učinio. Po izlasku iz bolnice bila mu je potrebna tuđa pomoć, a nju su mu pružali supruga i unuci. Nakon nezgode život mu se okrenuo naglavačke. Prije je od svoje kuće pješice išao na Sljeme i hodao 2 i pol sata, a sada ne smije sam otići niti 200 m od kuće. Osjeća se loše motorički i trne mu desna ruka i noga. U bolnici mu neurolozi i danas nakon 14 mjeseci nisu odredili terapiju nego samo pije analgetike kroz svo to vrijeme, a doktori su mu rekli da su mu glavu zavarili i da mu je život visio na koncu, ali da bi svaki udarac ili neoprezan skok ili pad mogao dovesti do pucanja po život opasnog. Otkazali su mu svi sfinkteri i oko toga mu supruga svakodnevno pomaže, a ona je također teško bolesna.

9. Sud je iskaz svjedokinje i tužitelja prihvatio u cijelosti, jer su životni, logični i u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

10. Snimka koja prileži spisu na DVD mediju nije posebno cijenjena, s obzirom da se na njoj ne vidi trenutak sam štetnog događaja.

11. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je kako tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja, s obzirom da je prihvaćen njegov iskaz u dijelu u kojemu navodi da je sjedio u sjedalu kraj srednjih vrata te otprilike 100 m prije Branimirca ustao jer je na toj stanici trebao izaći i kako je krenuo se primiti za plastičnu ručku koja visi gore u tramvaju uspio se uhvatiti vršcima prstiju i tada je poletio prema naprijed od siline kočenja.

11.1. Nije utvrđeno da bi na taj način tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja pa niti da bi time postupio protivno članku 88. Pravilnika o prometnoj službi na tramvajima, s obzirom je tužitelj sa sjedećeg mjesta krenuo uhvatiti se za rukohvat i već ga držao vršcima prstiju, kada mu je zbog naglog kočenja tramvaja ruka skliznula i pao je na pod. Na taj način utvrđeno je kako je tuženik dužan, kao osiguratelj vlasnika vozila kojim je učinjena šteta tužitelju kao trećoj osobi, po pravilima objektivne odgovornosti, sadržanima u članku 1069. i 1071. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje: ZOO), naknaditi štetu nastalu tužitelju u predmetnoj štetnom događaju.

12. U pogledu opsega i visine štete nastale tužitelju, osim njegovog saslušanja, izvedeni su dokazi i uvidom u medicinsku dokumentaciju i provođenjem medicinskog vještačenja po vještakinji dr. ĆC. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti, s obzirom su jasni i njima je u potpunosti odgovoreno na zadatak postavljen od suda, a primjedbe su otklonjene usmenim obrazloženjem vještakinje na glavnoj raspravi.

12.1. Tako na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja dr. ĆC proizlazi kako je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku kraniocerebralnu ozljedu u vidu subarahnoidalnog i subduralnog krvarenja, uz istegnuće mišića vrata, te natučenja lijevog prsišta i desnog kuka. Zbog nastanka kroničnog subduralnog hematoma, te potrebe sprečavanja daljnjeg krvarenja i širenja volumena hematoma, podvrgnut je endovaskularnom postupku embolizacije distalnih ogranaka lijeve MMA (srednje meningealne arterije). Po završenom liječenju zaostale su trajne posljedice u vidu blage desnostrane hemipareze sa blažom desnostranom hemihipestezijom. Pati od posttraumatskih glavobolja, povremeno prisutnog vertiginoznog sindroma, psihičkih tegoba u vidu anksioznosti, hipobulije, psihomotorne usporenosti, smetnji koncentracije i pamćenja te smetnji ravnoteže u hodu. Opisane smetnje inkontinencije nisu u uzročnoj vezi za predmetnom ozljedom.

Trajne posljedice smanjuju njegovu opću životnu aktivnost za 30%. Strah tzv. primarni, u samoj situaciji ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah, jačeg intenziteta 8 dana do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje, te na upućivanje na endovaskularni postupak embolizacije MMA, umjereni oscilirajući do 3 tjedna. Slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta koje ga podsjećaju na štetni događaj. Bol jačeg intenziteta je imao 8 dana, srednjeg 20 dana, a manjeg još mjesec dana. Povremene manje boli ulaze u pojačane napore.

Tuđa pomoć bila mu je potrebna mjesec dana po 6 sati dnevno, te još tri mjeseca po 4 sata dnevno.

Liječenje je završeno sa zadnjim pregledom neurokirurga 27.12.2024., kada je i stanje stabilizirano.

12.2. Po primjedbama tuženika dr. ĆC na glavnoj raspravi je usmeno obrazložila nalaz i mišljenje i navela kako je tužitelj je u predmetnom štetnom događaju pao i natukao glavu sa posljedičnim krvarenjem pod meku moždanu opnu obostrano čeono, krvarenje pod tvrdu moždanu opnu te istegnuće vratnih mišića i natučenja prsišta i kuka. Tužitelja je za potrebe izrade nalaza i mišljenja pregledala, izvršila uvid u svu medicinsku dokumentaciju i u obzir uzela anamnestičke podatke koje iznosi i koji su sukladni njegovim ozljedama, ustanovila je objektivni neurološki status te na osnovu toga donijela procjenu svih vidova nematerijalne štete. Tužitelj je u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio tešku ozljedu moždanog parenhima sa potrebom neurokirurške, endovaskularne intervencije, a sveukupni ishod ozljeda je rezultirao u konačnici desnostranom blažom hemiparezom odnosno kljenuti desne ruke i desne noge, zatim subjektivnih tegoba u vidu posttraumatskih glavobolja, vertiginoznog sindroma i psihičkih tegoba. Navedene posljedice su s obzirom na protek vremena trajnog karaktera. Tužitelj je imao strah kako je opisan u nalazu i mišljenju zbog vrste ozljeda, višestrukog krvarenja u mozak, dužine subjektivnih tegoba, potrebe za endovaskularnim zahvatom na moždanim arterijama, te zbog preostalog straha s obzirom na upozorenja koja je dobio od ordinarijusa. Tuđa pomoć mu je bila potrebna s obzirom da je tužitelj zadobio ozbiljno kvarenje zbog kojeg je morao strogo mirovati u periodu od ukupno od oko mjesec dana pa mu je u tom periodu bila potrebna tuđa pomoć po 6 sati dnevno jer nije bio u stanju raditi bilo kakav fizički posao. Nakon toga po relativnom smirenju tegoba je mirovanje u nešto manjem stupnju bilo indicirano još 3 mjeseca kada mu je bila potrebna pomoć po 4 sata dnevno.

Taj neurološki deficit je blaže naravi i sastoji se u slabijoj gruboj mišićnoj snazi desnostranih ekstremiteta sa smanjenim osjećajem za dodir u cijeloj desnoj strani tijela te nesigurnosti u hodu.

13. Cijeneći tako utvrđene činjenice, i to posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i vrstu ozljeda, sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a).

14. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade u skladu s odredbom članka 1100. stavka 2. ZOO, sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, sve kao kriterijima za određivanje visine.

15. Na temelju rezultata dokaznog postupka, a imajući u vidu okolnosti iz odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, sud je utvrdio kako je tužitelju nastala šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini 11.500,00 eura (2.000,00 eura po kriteriju pretrpljenih boli, 2.500,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha i 7.000,00 eura po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti).

16. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO i članka 1085. ZOO, a uzevši u obzir visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 5,00 eura temeljem slobodne ocjene primjenom čl. 221. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužitelju nastala nenovčana imovinska šteta za pruženu tuđu pomoć i njegu (u trajanju od ukupno 540 sati) u iznosu 2.700,00 eura.

17. S obzirom na sve navedeno, primjenom odredbe čl. 1069. st. 1. ZOO-a, utvrđeno je kako je tužitelju nastala neimovinska šteta u visini 11.500,00 eura, a kako mu je tuženik nesporno isplatio naknadu neimovinske štete po predmetnom štetnom događaju u visini 4.502,00 eura, to je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete prihvaćen za daljnji iznos od 6.998,00 Eur; dok, s obzirom je utvrđeno da je tužitelju nastala nenovčana imovinska šteta u iznosu 2.700,00 Eur, a isplaćen mu je iznos od 798,00 Eur, to je tužbeni zahtjev za naknadu nenovčane imovinske štete prihvaćen za daljnji iznos od 1.902,00 Eur.

18. Ukupno je, dakle, tužitelju dosuđen daljnji iznos od 8.900,00 Eur, a u preostalom dijelu za iznos od 11.100,00 Eura sa zatraženom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev je odbijen, kao previsoko postavljen.

19. Pritom nije prihvaćen prijedlog tuženika za pribavu podataka o socijalnim primitcima tužitelja (naknade za tjelesno oštećenje HZMO-a, naknade za tjelesno oštećenje ili naknade po osnovi osobne invalidnine ili tuđe pomoći od nadležnog Centra za socijalnu skrb). Naime, prema pravnom shvaćanju sa šeste sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (6/22) održane 21. studenoga 2022. u parnici radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne može se umanjivati pravična novčana naknada neimovinske štete zbog ostvarenih prava oštećenika po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/2013., 152/2014., 99/2015., 52/2016., 16/2017., 130/2017., 98/2019., 64/2020., 133/2020., 18/2022.), slijedom čega nema mjesta bilo kakvom uračunavanju u nominalnom iznosu i odbijanju primanja po osnovi socijalne skrbi, niti se činjenica ostvarivanja takvih prihoda prilikom odmjeravanja visine štete zbog povrede prava osobnosti treba uzeti u obzir.

20. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske i nenovčane imovinske štete, u granicama postavljenog zahtjeva

– od podnošenja tužbe u ovome predmetu do isplate. Naime, odredbom čl. 12. st. 4. u vezi st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) propisano je kako u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dok je visina stope zatezne kamate određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

21. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka, valja reći da je u pogledu utvrđivanja odgovornosti tužitelj uspio u cijelosti, dok je u pogledu visine uspio s omjerom 45%, tako da, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, ostaje obveza tuženika da tužitelju naknadi 45% troškova postupka, koji su u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a bili potrebni za vođenje ovoga postupka.

22. Tako su tužitelju odmjereni troškovi primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je nastao trošak sastava odštetnog zahtjeva, tužbe i podneska od 23.5.2025. u visini od 250 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 30.12.2024. i 10.4.2025. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 13.1.2025., 5.3.2025. i 27.10.2025. po 250 bodova za svaki (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 1550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, čini iznos od 3.875,00 Eur, uvećano za trošak pristojbe na tužbu 194,71 eur i trošak pristojbe na presudu 246,45 eura, čini iznos 4.316,16 eura, a kako mu, u skladu s prethodnim obrazloženjem, pripada pravo na 45% nastalih mu troškova, to mu je tuženik dužan naknaditi iznos od 1.942,27 Eur, uvećano za trošak vještačenja 300,00 eur u cijelosti, kao potreban bez obzira na omjer uspjeha u sporu, tako da ukupno troškovi tužitelja koje mu je tuženik dužan naknaditi iznose 2.242,27 Eur.

21. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Naprotiv, tužitelju nije dosuđena naknada troškova sastava podnesaka od 30.12.2024. i 9.6.2025., jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rj o pristojbi na presudu 246,45 eura

2. Tuženiku po punomoćniku