Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1162/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Martina Tončić-Bota, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2951/2021-31 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2951/2021-31 od 30. listopada 2024. u točkama I. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak.
II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2951/2021-31 od 30. listopada 2024. suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog povrede prava osobnosti iznos od 3.031,01 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 12.03.2019. godine pa do isplate, iznos od 140,69 EUR na ime imovinske štete popravka bicikla zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 16.04.2019. do isplate, iznos od 1.147,36 EUR na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:
- 94,02 € od 01.12.2018. do isplate
- 14,15 € od 01.01.2019. do isplate
- 144,74 € od 01.02.2019. do isplate
- 199,35 € od 01.03.2019. do isplate
- 181,15 € od 01.04.2019. do isplate
- 162,94 € od 01.05.2019. do isplate
- 118,74 € od 01.06.2019. do isplate,
- 147,34 € od 01.07.2019. do isplate,
- 84,93 € od 01.08.2019. do isplate,
i to sve do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 466,24 EUR na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog povrede prava osobnosti sa zateznom kamatom počev od 12.03.2019. do isplate, kao i iznosa od 663,61 EUR na ime imovinske štete za uništeni bicikl zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.12.2018. do isplate, a sve to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.
III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 3.507,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 30.10.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."
2. Na točku I. i III. izreke prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno uložio tuženik iz svih žalbenih razloga. Tuženik ističe da je tužitelju dosuđena neprimjereno visoka naknada štete za pretrpljene fizičke bolove, strah te za smanjenje životnih aktivnosti u opsegu od 15%. Tuženik smatra kako prvostupanjski sud nije naveo zašto su okolnosti tužiteljevog slučaja toliko specifične da zahtijevaju dosudu više od 1.400,00 EUR iznad Orijentacijskih kriterija te ocjene nalaza i mišljenja vještaka. Tuženik ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja u predmetnom postupku inicijalno iznosio 32.259,61 EUR zajedno sa rentom na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 132,72 EUR počevši od 18. studeni 2018. godine, a da je navedeno prvostupanjski sud u cijelosti zanemario te u obrazloženju toč.1. presude polazi kao da je tužbeni zahtjev tužitelja od početka iznosio 8.142,55 EUR. Međutim, tuženik ističe da je tužitelj podneskom od dana 16. veljače 2023. godine, te ponovno podneskom od 20. lipnja 2024. godine, djelomično povukao tužbeni zahtjev na način da konačno potražuje iznos od 5.448,91 EUR, a koje povlačenje nije bilo uvjetovano naknadom isplatom (odnosno djelomičnom udovoljenu tužbenog zahtjeva) od strane tuženika. Ističe da obzirom da se tuženik takvom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva protivio u podnesku od 23. travnja 2023., da tužbeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti je 32.259,61 EUR. Stoga tuženik ukazuje da je pobijana presuda u pogledu odluke suda o tuženikovom protivljenju djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, obzirom je ista nejasna i nerazumljiva, istu nije moguće ispitati te je kontradiktorna razlozima sadržanim u samoj presudi. Tuženik pobija i točku III. pobijane presude, koja sadrži odluku o troškovima postupka te koja u okviru presude predstavlja rješenje, sukladno odredbi članka 167. Zakona o parničnom postupku, iz svih žalbenih razloga. Predlaže preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, po potrebi da predmet vrati na ponovno suđenje, te donijeti novu odluku o parničnom trošku, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba tuženika neosnovana. Navodi da u obrazloženju prvostupanjske presude sud je jasno naveo sve okolnosti konkretnog slučaja, te temeljem njih, medicinske dokumentacije i detaljno obrazloženog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, pravilno odlučio o visini naknade štete koju je dosudio tužitelju. Ističe da je neosnovan prigovor tuženika da je pobijana odluka u pogledu djelomičnog povlačenja tužbe zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka. Ističe da je visinu svog tužbenog zahtjeva uskladio nakon provođenja dokaza medicinskim vještačenjem. Navodi da podneskom od dana 16. veljače 2023. tužitelj nije povukao činjenice navedene u tužbi, niti je povukao zahtjev za naknadu neimovinske štete, niti zahtjev za naknadu imovinske štete, a niti je povukao ili izmijenio kvalifikatorne okolnosti od kojih ovisi visina naknade neimovinske štete, pa stoga smanjenje samo visine zahtjeva ne može se smatrati povlačenjem tužbe, kojoj bi se tuženik mogao protiviti. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te obvezati tuženika da tužitelju naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 € uz uvećanje od 25% PDV-a u iznosu od 50,00 €, odnosno sveukupno 250,00 €, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 184,53 €.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu iako ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, osnovano žalba tuženika ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP.
6. Naime, u obrazloženju prvostupanjske odluke, vezano za visinu tužbenog zahtjeva koji je predmet postupka, prvostupanjski sud navodi da "za smanjenje tužbenog zahtjeva ne treba pristanak tuženika, pa se stoga tuženik tom smanjenju ne može protiviti, niti isti s tog osnova, može potraživati parnični trošak od tužitelja u smislu članka 158. ZPP-a te da smanjenje tužbenog zahtjeva u konkretnoj situaciji ima konstitutivan učinak, a isto joj omogućava da tužbeni zahtjev prilagodi rezultatima raspravljanja, a da u protivnom provedeno vještačenje ne bi imalo smisao, jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi utvrdio opseg i visinu štete, onda je isto potrebno i samom tužitelju". Navedeni zaključak prvostupanjskog suda, a obzirom da smanjenje zahtjeva tužitelja (kako imovinske tako i neimovinske štete) nije uslijedilo po djelomičnom ispunjenju tražbine, protivi se ne samo odredbi članka 193. stavak 2. ZPP već i odredbi članka 2. stavak 2. ZPP, pa zbog toga u konkretnom slučaju nije moguće odlučiti o žalbi tuženika na prvostupanjsku presudu jer o svim zahtjevima tužitelja, u ovom trenutku, nije odlučeno (procesno ili meritorno).
7. Naime, iako točno prvostupanjski sud navodi da smanjenje tužbenog zahtjeva nije preinaka (u smislu članka 191. stavka 3. ZPP), pristanak tuženika nije potreban samo za preinaku već i za povlačenje tužbe, ukoliko se tuženik upustio u raspravljanje (a kao što je u predmetnom slučaju, članak 193. stavak 2. ZPP). Kako je smanjenje tužbenog zahtjeva (bez obzira radi li se o istom pravnom i činjeničnom osnovu) djelomično povlačenje tužbe (pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH broj: Su- IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.) a za koje je uvijek potreban pristanak tuženika, neosnovano i ničim obrazloženo prvostupanjski sud odbija odlučiti o tom dijelu zahtjeva tužitelja. Naime, tuženik kao pasivna strana ima pravni interes tražiti da sud meritorno odluči o svim zahtjevima tužitelja postavljenim tijekom postupka, a kako se ne bio izlagao eventualnim novim tužbama, tim više što u predmetnom postupku je tužitelj potraživao, ne samo neimovinsku već i imovinsku štetu i to po osnovi izgubljene dobiti (a u odnosu na koju je također djelomično povukao tužbu).
8. Obzirom da se zbog odbijanja prvostupanjskog suda odlučiti i o tom dijelu zahtjeva tužitelja prvostupanjska presuda ima takav nedostatak da se za sada ne može ispitati, ovaj sud je, temeljem članka 369. stavka 1. ZPP ukinuo istu i vratio prvostupanjskom sudu na ponovi postupak kako u dijelu glavne stvari (točke I. izreke) tako i u dijelu izjavljenog troška (točke III. izreke).
9. U ponovnom postupku, nakon što otkloni navedenu bitnu povredu, ponovno donijeti presudu kojom će odlučiti o svim zahtjevima stranaka (glavnim i sporednim).
10. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.
11. Obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta, u smislu članka 166. stavka 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
12. U nepobijanom dijelu u točkama II. i IV. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2951/2021-31 od 30. listopada 2024.ostaje neizmijenjena.
U Sisku 20. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
