Poslovni broj P-1204/2025-3
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
[adresa], A [adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 20. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102991592 sklopljenog 18. svibnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao Banke, a kojom je ugovoreno kako je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan, prije korištenja kredita, platiti 1% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK obračunate s datumom ugovora.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 362,42 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 30. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 19.5.2006. pa do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 20. studenog 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je 18. svibnja 2006. sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102991592 (dalje u tekstu: ugovor o kreditu) kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu 58.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti dok je u članku 10. navedeno kako je tužitelj obvezan platiti naknadu od 1% od iznosa kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK obračunate s datumom ugovora. Smatra kako je naplaćivanje naknade za obradu kredita (ulazne naknade) nepošteno i ništetno. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi nije ni moglo pregovarati kao i da tuženik nije prezentirao tužitelju o kakvim se točno troškovima radi (tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje ulazne naknade i o njezinoj krajnjoj svrsi), može se zaključiti da je primjena sporne ugovorne odredbe prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba ništetna. Dodatno, u konkretnom slučaju povrijeđeno je i načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. Time što tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja sporne ugovorne odredbe u ugovorenom postotku od iznosa kredita proizlazi zaključak da ugovaranjem ulazne naknade nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Poziva se na čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 4. i 322. Zakona o obveznim odnosima, te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024. (donesene u predmetu iste činjenične i pravne osnove). Sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima tužitelj da ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj.
2. Tužitelj je uz tužbu dostavio potvrdu tuženika od 10.6.2005. iz koje proizlazi da je tuženik tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita (tzv. ulaznu naknadu) u iznosu od 2.730,66 kn 19.5.2006. (list 5 spisa), Ugovor o kreditu od 18.5.2006. (list 7-13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (list 14 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 15-18 spisa), zahtjev za dostavom podataka od 21.5.2025. sa povratnicom (list 19-21 spisa).
3. Rješenjem od 15. rujna 2025. tuženik je pozvan u smislu odredbe čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, /0/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) da u roku od 30 dana podnese pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice ne postupanja po naloženom u smislu odredbe čl. 331 b. ZPP-a. Tuženik je tužbu sa rješenjem od 15. rujna 2025. uredno zaprimio 19. rujna 2025. putem pošte (vidi presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž- 156/2023-2 od 4. srpnja 2023., par. 10.).
4. Budući da tuženik u ostavljenom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, te ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih bi proizašlo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331 b. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.
5. Odluka o troškovima postupka se temelji na čl. 154. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sud je tužitelju priznao trošak od 125,00 EUR (PDV uključen) za sastav tužbe. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Rijeci 20. studenog 2025.
Sutkinja:
Iva Ivanišević Mostovac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
-pun. tužitelja uz nalog za platež pristojbe na presudu zbog ogluhe
-tuženiku
