Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1378/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61,OIB:52508873833, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Žurić & Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-203/2023-10 od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-203/2023-10 od 28. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 5. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 27. rujna 2006. između tužiteljice i pravnog prednika tuženika, HVB Splitske Banke d.d. kao kreditora, koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 0,50 % (slovima: nulacijelihpedesetposto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.“ . Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 196,24 eura sa zateznim kamatama tekućim od 04. listopada 2006. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 269,91 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka kako je to propisano čl. 8.ZPP-a.

6. Također, tuženik se sadržajem žalbe neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a niti tuženik određeno ne navodi u čemu bi se ti nedostaci sastojali.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o [broj kredita] sklopljenog 27. rujna 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, HVB Splitske Banke d.d., kao kreditora i to ugovorne odredbe o tzv. naknadi za obradu kredita.

9. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u iznosu od 63.354,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je spornom odredbom ugovoreno da će korisnik kredita platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 0,50 % od iznosa odobrenog kredita, a koja se plaća se jednokratno, prije korištenja kredita, s time da je ta naknada tužitelju naplaćena 4. listopada 2006. u iznosu od 196,24 eura.

10. U ovom stadiju postupka sporna je ništetnost predmetne ugovorne odredbe.

11. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je riječ o tipskom ugovoru, da ugovore strane nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita te da iz sadržaja te ugovorne odredbe nije jasno na što se sporna naknada odnosi.

12. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik u smislu čl. 87. st.4. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.,dalje: ZZP/03) nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pa da je riječ o odredbi koja je nepoštena u smislu članka 81. ZZP-a, a što za posljedicu ima ništetnost sukladno čl. 87. st. 1. ZZP-a.

13. S obzirom na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na povrat plaćenog iznosa sporne naknade u visini od 196,24 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja 04.listopada 2006. do isplate, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

16. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, budući da se sukladno čl. 81.st.2. ZZP/03 smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je unaprijed formulirana od strane trgovca, kao što je to nesporno u konkretnom slučaju s obzirom da je predmetni ugovor tipski ugovor, a tuženik na kojem je sukladno čl. 81.st.4. ZZP/03 bio teret dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja u tom pravcu nije pružio nijednog dokaza.

17. Nadalje, žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je sporna ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, nisu osnovani. Naime, sporna ugovorna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti sadržanom u odredbi čl. 85. ZZP/03 kojom je propisano da ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, a prema kojoj odredbi se podrazumijeva da su ugovorne odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje proizlaze za njega. U konkretnom slučaju, cijeneći da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik informirao tužitelja o svrsi sporne naknade odnosno stvarnim troškovima i uslugama na koje se ista odnosi, to sporna ugovorna odredba ne udovoljava zahtjevu transparentnosti pa suprotno žalbenim navodima nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 84. ZZP/03 za isključenje od ispitivanja poštenosti te ugovorne odredbe.

18. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenosti pretpostavki iz čl. 81. ZZP-a za utvrđenje nepoštenosti sporne ugovorne odredbe nisu osnovani. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da se o spornoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, a niti je utvrđeno da je tužitelj bio obaviješten o svrsi te naknade odnosno koje usluge i koji troškovi ulaze i u kojoj visini svaki od njih u tu naknadu, pa je za zaključiti da prednik tuženika nije uzeo u obzir zakonite interese tužitelja kao potrošača pa da je shodno tome mogao razumno pretpostaviti da bi tužitelj pristao na spornu ugovornu odredbu, čime je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a cijeneći da tužitelj nije imao izbora tu odredbu prihvatiti ili ne jer u suprotnom ne bi mogao sklopiti ugovor, kako to proizlazi iz njegova iskaza ista je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st.1. 2. i 4. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 kada je zauzeo pravno shvaćanje da je sporna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna te prihvatio deklaratorni tužbeni zahtjev kao osnovan.

20. S obzirom na ništetnost sporne ugovorne odredbe, pravilno je prvostupanjski sud pri nespornoj činjenici da je prednik tuženika na temelju te odredbe primio od tužitelja iznos od 196,24 eura, primijenio materijalno pravo iz čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., dalje. ZOO) kada je obvezao tuženika na povrat utuženog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama od dana stjecanja tog iznosa od strane tuženika kao nesavjesog stjecatelja sukladno čl. 1115.ZOO-a.

21. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka suprotno žalbenim navodima donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154.st.1. ZPP-a.

22. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan