Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-1193/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja- protutuženika 1. ZBE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽBE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici Jasni Detelj Marković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nevaljanosti pisane oporuke pred svjedocima te po protutužbi tuženika-protutužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužitelja-protutuženika 1. ZBE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽBE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici Jasni Detelj Marković, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja ŽB podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 988/2015-113 od 23. svibnja 2025., u sjednici održanoj 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja ŽB i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-988/2015-113 od 23. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da pisana oporuka ostavitelja NB pred svjedocima RB i UB od 22. studenog 2012. nije istinita i pravovaljana.

Poslovnim broj: Gž-1193/2025-3

1.1. Točkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se istinitost i pravovaljanost usmene oporuke, odnosno pisane oporuke pred svjedocima oporučitelja NB od dana 22. studenog 2012. godine, kojom je navedeni oporučitelj svojim jedinim nasljednikom na cijeloj svojoj imovini imenovao tužitelja ŽB, a koja je izjavljena pred svjedocima RB i UB, koja je temeljem sadržaja isprava o usmenoj oporuci proglašena na zapisnik u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika Biserke Lovrić, broj O-39/13, UPP/OS-6/13 dana 21. ožujka 2013. godine, istinitom i pravovaljanom."

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku-protutužitelju da naknadi tužiteljima- protutuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 12.065,76 eura, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.

1.3. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik-protutužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje da nije istinita i pravovaljana pisana oporuka pred svjedocima pok. NB **.**.2012., te protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da je istinita i valjana usmena oporuka pok. NB od 22. studenog 2012. .

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik-protutužitelj navodeći da je odbijanjem dokaznog prijedloga novim grafološkim vještačenjem onemogućen u raspravljanju pred sudom. To iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tuženika-protutužitelja za provođenje novog vještačenja budući da za to nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 261.st. 3. ZPP-a jer je sačinjeni nalaz i mišljenje grafološkog vještaka neporturječan i nema nedostataka niti postoji osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, pri čemu su primjedbe tuženika- protutužitelja otklonjene saslušanjem vještaka pa tuženiku-protutužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

7. Također, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik- protutužitelj, budući da suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, između ostalog i u odnosu na postojanje odnosno nepostojanje izvanrednih okolnosti pod kojima je sačinjena sporna usmena oporuka.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Poslovnim broj: Gž-1193/2025-3

ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je pisana oporuka od 22. studenog 2012. pisana rukom, da su ispod teksta te oporuke potpisi svjedoka oporuke RB i UB, te sporni potpis ostavitelja pok. NB,

- da je u spornoj pisanoj oporuci navedeno: "Ja HB pošto nisam u stanju hodati i otići do javnog bilježnika te ako mi se stanje ne popravi želim da mi budete svjedoci da sve svoje što posjedujem – nekretnine i pokretnine stan, grob, zemlju u [adresa] ostavljam svom bratu ZB iz [adresa] jer se je jedini brinuo o meni i vodio me doktoru kad je trebalo. Zadnjih 6-7 godina od kad ne radim davao mi džeparac, donosio hranu te plaćao sve režije za stan. Kao što mu nisam ni vratio dug od 20000 (dvadeset tisuća) Eura još iz 2003. g. pa je pravedno da on sve i naslijedi.",

- da iz Izjave svjedoka UB i RB, čije je potpise 27.prosinca 2012. ovjerio javni bilježnik Štefica Brozović Škrinjarić iz Zagreba, proizlazi da su navedeni svjedoci u strojno pisanom tekstu izjavili da im je HB dao 22.studenog 2012. usmenu oporuku, sadržaja identičnog pisanoj oporuci od 22.studenog 2012.,

- da prema nalazu i mišljenju grafološkog vještaka skriptor spornog potpisa oporučitelja koji se nalazi na rukom pisanoj oporuci sastavljenoj 22. studenoga 2012. nije sada pokojni HB,

- da je pok. HB stanovao s SB, NBE i ČB na adresi [adresa] te da se tuženik-protutužitelj u periodu nakon povratka pok. NB iz bolnice pa do njegove smrti s njime nije fizički susreo,

- da pok. HB nije diktirao i potpisao spornu pismenu oporuku,

- da je pok. HB umro **.**.2012., odnosno deset dana nakon sporne pismene i usmene oporuke.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, a cijeneći da pok. OB nije potpisao pisanu oporuku pred svjedocima od 22. studenoga 2012. prvostupanjski sud pozivom na čl. 31. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., dalje: ZN) zauzima pravno shvaćanje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za valjanost te oporuke, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje da ista oporuka nije istinita i pravovaljana.

11. U odnosu na protutužbeni zahtjev, prvostupanjski sud imajući u vidu da je pok. HB umro deset dana nakon sporne usmene oporuke, zaključuje da nisu postojale izvanredne okolnosti u smislu čl. 37. st. 1. ZN-a koje dopuštaju sastavljanje valjane usmene oporuke. Pored toga i neovisno o tome, a cijeneći da se na spornoj pisanoj oporuci pred svjedocima ne nalazi potpis pok. NB, a zbog čega ne prihvaća vjerodostojne iskaze svjedoka oporuke i tuženika- protutužitelja o sačinjenoj usmenoj oporuci, prvostupanjski sud zaključuje da nije riječ o istinitoj i pravovaljanoj usmenoj oporuci pok. NB. Stoga, prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

Poslovnim broj: Gž-1193/2025-3

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa tužiteljima-protutuženicima dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

13. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, a odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Tuženik-protutužitelj žalbenim navodima osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se na pisanoj oporuci pred svjedocima pok. NB **.**.2012. ne nalazi potpis oporučitelja, a posljedično tome i zaključak prvostupanjskog suda da ta oporuka nije istinita i valjana. Također, osporava zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju izvanrednih okolnosti za valjanost usmene oporuke pok. NB od 22. studenog 2012..

15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se na spornoj pisanoj oporuci pred svjedocima ne nalazi potpis oporučitelja pok. NB, budući da takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz nalaza nalaza i mišljenja grafološkog vještaka Ljerke Zdunić, koji je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručan i nepristran.

15.1. Žalbeni navodi kojima tuženik-protutužitelj osporava nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je vještakinja samoinicijativno izvršila uvid u original oporuke koja se ne nalazi u spisu, a niti navodi gdje i kada je izvršila uvid i na koji način je izvršila analizu originala oporuke, nisu od utjecaja na pravilnost prethodnog zaključka. To iz razloga jer je vještakinja u nalazu i mišljenju navela da je „osobno pristupila u ostavinski kancel suda i izvršila analizu spornog potpisa na izvorniku oporuke“, pa kako se izvornik sporne oporuke nedvojbeno nalazi u ostavinskom spisu poslovni broj O- 3462/13 (ranije O-39/13) iza pok. NB, a u kojem predmetu je ta oporuka proglašena, te koji ostavinski spis je priložen i predmetnom parničnom spisu te su u isti sud i stranke izvršile uvid na ročištu 6. prosinca 2016. kako to proizlazi iz stanja spisa, to je nedvojbeno da je vještakinja sačinila nalaz i mišljenje upravo na temelju uvida i analize originala sporne pisane oporuke pred svjedocima koja je priložena ostavinskom spisu iz pok. NB. Pri tome, valja reći da tuženik- protutužitelj takve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nije iznosio tijekom prvostupanjskog postupka već tek u žalbi.

16. Kako je odredbom čl. 31. st.1. ZN-a propisano da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati, to je prvostupanjski sud pri utvrđenju da pok. HB nije potpisao spornu pisanu oporuku pred svjedocima od 22. studenog 2012. primijenio materijalno pravo kada je zauzeo pravno shvaćanje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za valjanost sporne oporuke te prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika kao osnovan.

17. Nadalje, tuženik-protutužitelj neosnovano žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti za valjanost usmene oporuke.

Poslovnim broj: Gž-1193/2025-3

18. Odredbom čl. 37. ZN-a propisano je da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku (st.1.). Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena (st.2.).

18.1. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za ocjenu valjanosti ili nevaljanosti usmene oporuke, odlučno je da je posljednja volja oporučitelja izjavljena pred istodobno nazočna dva svjedoka i to u okolnostima koje su bile takve naravi da su objektivno onemogućavale oporučitelja da sastavi oporuku u nekom drugom valjanom obliku.

19. U konkretnom slučaju, iz navoda i iskaza samog tuženika-protutužitelja proizlazilo bi da je sporna usmena oporuka sačinjena u njegovom stanu u nazočnosti dva svjedoka, a nakon dolaska pok. NB iz bolnice 22. studenog 2012. i to istovremeno sa spornom pisanom oporukom pred istim svjedocima, na način da je pok. HB diktirao sadržaj oporuke svjedocima, nakon čega je pisanu oporuku čitao i rekao „to je to i hvala“ te istu potpisao. Takve okolnosti prema kojima bi pok. HB pred dva svjedoka izjavio da je sadržaj pisane oporuke njegova posljednja volja te istu potpisao već same za sebe isključuju postojanje izvanrednih okolnosti zbog kojih pok. HB ne bi bio u mogućnosti sačiniti oporuku u nekom drugom valjanom obliku osim usmenom, budući da ukoliko je pročitao i potpisao pisanu oporuku pred svjedocima kako to tvrdi tuženik- protutužitelj tada je mogao u tom obliku sačiniti valjanu oporuku. Stoga, žalbeni navodi kojima se tuženik-protutužitelj poziva na loše zdravstveno stanje pok. NB u vrijeme sačinjenja sporne usmene oporuke, ne dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da nisu postojale izvanredne okolnosti iz čl. 37. ZN-a koje bi onemogućavale pok. NB da sačini oporuku u drugom valjanom obliku jer iz navoda i iskaza samog tuženika-protutužitelja proizlazilo bi da je zdravstveno stanje pok. HB nije bilo takvo da ne bi bio u mogućnosti sačiniti pisanu oporuku pred svjedocima, a niti ostali izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak o postojanju izvanrednih okolnosti u vrijeme sačinjena sporne usmene oporuke zbog kojih pok. HB ne bi bio sposoban sačiniti oporuku u drugom valjanom obliku.

20. Pored toga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da posljednja volja pok. NB niti nije usmeno izjavljena pred svjedocima 22. studenog 2012., s obzirom da takav zaključak proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Naime, utvrđenje da je pok. HB u razdoblju nakon izlaska iz bolnice 22. studenog 2012. do smrti 2. prosinca 2012. boravio u stanu NBE, dakle da nije boravio u stanu tuženika-protutužitelja te utvrđenje da nije bio u fizičkom kontaktu sa tuženikom-protutužiteljem, a koja utvrđenja tuženik-protutužitelj žalbom ne dovodi u pitanje, kao i utvrđenje da pok. HB nije potpisao spornu pisanu oporuku pred svjedocima, isključuju tvrdnju tuženika-protutužitelja da su sporne oporuke istovremeno sačinjene u njegovom stanu u nazočnosti pok. NB i svjedoka oporuka.

21. Kako nije utvrđeno da je pok. HB usmeno izjavio svoju posljednju volju pred svjedocima 22. studenog 2012., a sve i da jeste, to nije učinio u izvanrednim okolnostima zbog kojih ne bi bio sposoban sačiniti oporuku u drugom Poslovnim broj: Gž-1193/2025-3

valjanom obliku, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 37. ZN-a kada je zauzeo pravno shvaćanje da sporna oporuka nije istinita i valjana.

22. Budući da tuženik-protutužitelj žalbom ne osporava odluku o troškovima postupka, primjenom čl. 365. ZPP-a prvostupanjska presuda u tom dijelu nije ispitivana.

23. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

U Rijeci 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan