Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1309/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćutuk, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-240/2025-17 od 23. srpnja 2025., dana 20. studenog 2025 .

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-240/2025-17 od 23. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem u točci I odbačena tužba tužiteljice podnesena 7. ožujka 2025., točkom II je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, a točkom III je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica bez navođenja konkretnih zakonskih žalbenih razloga, ali sadržajem žalbe upućuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnu povredu odredaba parničnog postupka, dakle na razloge iz članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Tužiteljica predlaže da sud preinači prvostupanjsko rješenje te utvrdi da je ovršna isprava bez pravnog učinka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora među strankama je zahtjev na utvrđenje da je ovrha na nekretnini tužiteljice određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2650/2016 od 11. studenog 2016. ništetna što je tuženik dužan priznati.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom čitanjem svih pisanih isprava, prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnine na kojoj je tuženik pokrenuo ovrhu radi naplate svog novčanog potraživanja te je Općinski sud u Novom Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2650/2016 od 11. studenog 2016.;

- da je navedeno rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6553/11 od 15. siječnja 2016. kojom je ovdje tužiteljici (tamo tuženici) naloženo isplatiti ovdje tuženiku (tamo tužitelju) iznos od 23.300,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2008. do isplate i naknaditi mu trošak tog parničnog postupka;

- da je pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-908/2022 od 23. veljače 2023. utvrđeno da su ugovori o zajmu, na kojima se temeljila tužiteljičina obveza iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6553/11 od 15. siječnja 2016., ništetni;

- da tužiteljica nije zatražila ponavljanje pravomoćno okončanog parničnog postupka P-6553/11, slijedom čega je presuda P-6553/11 od 15. siječnja 2016. i dalje na snazi;

- da u ovršnom postupku Ovr-2650/2016 tužiteljica nije upućena na pokretanje parnice;

- da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovr-2650/2016 od 11. studenog 2016. obustavljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 6. svibnja 2025.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da niti jednim propisom nije predviđena mogućnost podnošenja tužbe radi proglašenja sudske odluke kojom se određuje ovrha, odnosno sudskog postupka kojim se provodi ovrha ništetnima, kao i da tužiteljicu sud ni u ovršnom ni u kojem drugom postupku nije uputio pokrenuti takvu parnicu, i time potvrdio postojanje njenog pravnog interesa za podizanje takve tužbe, pa je tužba koju je tužiteljica podnijela podnesena protivna odredbama čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a i stoga je nedopuštena, slijedom čega ju je prvostupanjski sud odbacio

8. Tužiteljica u podnesenoj žalbi smatra da je sud trebao uzeti u obzir da je tražbina prestala jer je utvrđena ništetnost ugovora o zajmu, a ništetnost ne zastarijeva i ne gasi se, te se takva tražbina ne može ovršiti. Navodi da prvostupanjska odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te nema razloga o odlučnim činjenicama.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući na taj način rješenje u pobijanom dijelu, ocjena ovoga suda je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, budući su iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužbu tužiteljice valjalo odbaciti. Naime, odredbom čl. 50. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) propisani su razlozi zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, i ti razlozi pobrojani su u 11 točaka stavka 1. Odredbom čl. 52. istog Zakona propisano je da će sud uputiti ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ako je žalba izjavljena iz razloga čl. 50 st. 1. točke 7. te točaka 9. -11. toga Zakona. Nadalje, temeljem članka 53. istoga zakona ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, a žalba iz stavka 1. toga članka može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka.

12. Uvidom u priklopljeni ovršni predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu Ovr- 2650/2016 utvrđeno je da tužiteljica u ovršnom postupku nije podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi, a niti je to učinila nakon njegove pravomoćnosti, te nikada nije upućena na pokretanje parničnog postupka.

13. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prema odredbi čl. 55. OZ propisana je kao način pravne zaštite isključivo u kontekstu podnesenog pravnog lijeka - žalbe protiv rješenja o ovrsi, i to samo u situaciji kada sud u ovršnom postupku odluči da ovršenika upućuje u parnicu (radi odluke o osnovanosti žalbenih navoda kada nisu ispunjene zakonske pretpostavke da o tome odluči ovršni sud). Budući da u konkretnom slučaju ovršni sud nije donio navedenu odluku (zaključak) o upućivanju tužiteljice kao ovršenice u parnicu, i prema ocjeni ovog suda nije ispunjena zakonska pretpostavka za vođenje parnice po predmetnoj tužbi, pa je zbog neispunjenja te procesne pretpostavke za vođenje predmetne parnice, tužbu sukladno odredbi čl. 282. st. 1. ZPP trebalo odbaciti, a potvrda takvog stajališta proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-872/13 od 4. rujna 2013. i odluke Ustavnog suda RH br. U-III/5839/13 od 10. prosinca 2015. g.

14. Pritom se tužiteljici ukazuje i da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovr-2650/2016 od 11. studenog 2016. obustavljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 6. svibnja 2025., te je brisana zabilježba navedene ovrhe, pa tužiteljica doista nema bilo kakav daljnji interes za postupak utvrđenja, sve i kada bi imala rješenje o upućivanju u parnicu, te sve kada bi njezin zahtjev bio ispravno postavljen na nedopuštenost (a ne ništetnost) te ovrhe.

15. Uz to valja istaknuti i da je u pravu prvostupanjski sud kada navodi da su pretpostavke dopuštenosti tužbe za utvrđenje propisane odredbama čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a, pa se tako ista može podići samo kada je to posebnim propisima predviđeno ili kada tužitelj za zahtijevano utvrđenje ima pravni interes.

16. U konkretnom slučaju tužba na „ništetnost ovrhe“ svakako ne spada u tužbe za utvrđenje u odnosu na koje posebni propisi predviđaju mogućnost podnošenja, odnosno niti jednim od njih nije propisana mogućnost utvrđenja ništetnosti sudske odluke ili sudskog postupka, pa je i iz navedenog razloga tužbu prvostupanjski sud pravilno odbacio.

17. Slijedom svega iznijetog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

18. Obzirom da tužiteljica u žalbi navodi da prvostupanjsko rješenje pobija u cijelosti, proizlazi da pobija i odluku o troškovima postupka, no bez konkretiziranja razloga osporavanja tog dijela rješenja. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka po službenoj dužnosti, a u donošenju te odluke koja je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužiteljice ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

U Varaždinu 20. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Požar