REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6015/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I.okrivljenika Zlinje d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe, II. okrivljenika CJ, kao odgovorne osobe i III. okrivljenika ŠJ, zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. toč. 1., st. 3. i st. 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/13., 36/15., 46/17.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika Zlinje d.o.o., Blato, II. okrivljenika CJ i III. okrivljenika ŠJ, podnesenoj, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, broj: Pp-3008/2024 od 9. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe I.okrivljenika Zlinje d.o.o., Blato, II. okrivljenika CJ i III. okrivljenika ŠJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, na način da se na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), protiv III. okrivljenika ŠJ odbija optužba, da bi počinio prekršaj iz čl. 38. st. 4., u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanog pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

II. Uslijed odluke pod toč. I., žalba je u odnosu na III. okrivljenika, bespredmetna.

III. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovane žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenika, te se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu u odnosu na I. okrivljenika i II. okrivljenika, potvrđuje.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik Zlinje d.o.o., Blato i II. okrivljenik CJ, dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od po 30,00 (trideset) eura-svaki, u roku od 60 (šesdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik Zlinje d.o.o. Blato u iznosu od 5.308,91,00 eura, II. okrivljenik CJ u iznosu od 663,61 eura te III. okrivljenik u iznosu od 199,08 eura, zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. al. 1., st. 3. i st. 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 20,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, visine izrečene prekršajno pravne sankcije i troškova postupka, dok je iz sadržaja žalbe razvidno da okrivljenici u biti, poriču počinjenje prekršaja i svoju prekršajnu odgovornost, ističući da I. okrivljenik kao pravna osoba i II. okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu krivi za prekršajno djelo koje počini vozač, odnosno da u postupku nije dokazano da su pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi naredili ili dopustili da vozač počini predmetni prekršaj. Zbog navedenog mole nadležni sud da se pobijana presuda stavi izvan snage i provede postupak u kojem će biti donesena oslobađajuća presuda.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba III. okrivljenika je bespredmetna.

6. Žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenika nisu osnovane.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je po službenoj dužnosti utvrdio da se protiv III. okrivljenika ŠJ u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 38. st. 4., u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanog pod točkom I. izreke, u ovom predmetu prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju navedeni prekršaj počinjen (28. siječnja 2022.) proteklo više od tri godine pa je, u smislu čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona, u odnosu na III. okrivljenika za isto djelo nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je protiv istog optužba odbijena.

8. Odlučujući dalje u odnosu na I. okrivljenika za prekršajno djelo iz čl. 38. st. 1. toč. 1. istog Zakona, te u odnosu na II. okrivljenika za prekršajno djelo iz čl. 38. st. 3., u vezi st. 1. toč. 1. istog Zakona, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud točno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, prvostupanjski sud je, slobodno ocjenjujući dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, na temelju provedenog dokaznog postupka, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je izveo pravilan zaključak, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se pobijanom presudom terete, te su za isti prekršaj kažnjeni novčanim kaznama koje su pravilno odmjerene unutar Zakonom propisanog raspona kazne, kojom prilikom je prvostupanjski sud pravilno primjenjujući odredbu čl. 3. st. 1. i st. 2. Prekršajnog zakona, novčane kazne okrivljenicima utvrdio na temelju Zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja a koji je blaži za okrivljenike, što je valjano i obrazložio, dok okrivljenici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju rezultat dokaznog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Žalbeni navodi okrivljenih, kojima u bitnom ponavljaju navode svoje obrane iznesene u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom, ističuči da se ne smatraju krivima za prekršaj koji je počinio vozač, neosnovani su i ne mogu ih ekskulpirati od odgovornosti za počinjeni prekršaj, a prvostupanjski sud je u točki 14. obrazloženja pobijane presude, valjano i argumentirano obrazložio zašto je obrana okrivljenika neosnovana odnosno zašto su okrivljenici odgovorni za predmetno prekršajno djelo, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

11. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili, stupnju njihove odgovornosti, kao i njihovom prethodnom ponašanju u odnosu na poštivanje pravne regulative iz ovog područja prekršaja, pri čemu je prvostupanjski sud II. okrivljeniku, cijeneći olakotnim njegovu prethodnu neosuđivanost zbog istovrsnog prekršaja, izrekao novčanu kaznu u visini Zakonom propisanog posebnog minimuma, dok je I. okrivljeniku cijeneći otegotnim njegovu prethodnu višestruku osuđivanost zbog istovrsnog prekršaja (odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu Pp-4627/2023, pravomoćnom 28.12.2023., kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura, odlukom Općinskog suda u Crikvenici Pp-152/2022, pravomoćnom 18.3.2023. kažnjen novčanom kaznomu iznosu od 699,00 eura, odlukom Opčinskog suda u Zadru Pp-4063/2022, pravomoćnom 1.12.2022., kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.990,84 eura), izrekao novčanu kaznu u visini gornje granice propisanog raspona tj. maksimalno propisanu kaznu za predmetno prekršajno djelo, za što je dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Isto tako, ovaj sud smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.

12. Kazne su I. okrivljeniku i II. okrivljeniku pravilno izrečene na temelju Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/13., 36/15., 46/17.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja jer je blaži za okrivljenike, budući da je za predmetno prekršajno djelo, u odnosu na pravnu osobu odredba čl. 38. st. 1. al. 1. propisivala novčanu kaznu u rasponu od 15.000,00 do 40.000,00 kuna, a u odnosu na odgovornu osobu odredba čl. 38. st. 3. propisivala je novčanu kaznu u rasponu od 5.000,00 do 12.000,00 kuna, dok Zakon o izmjenma i dopunama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj 152/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. za isto djelo propisuje strože novčane kazne i to: u odnosu na pravnu osobu u rasponu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna, te u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi u rasponu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, obvezati I. okrivljenika i II. okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/13.).

14. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.