REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-39/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐN, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ĐN, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 3. srpnja 2025. broj Kzd-28/2025-18, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene samostalnih mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĐN kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 122. stavkom 1. i člankom 125. stavkom 1. točkom 7. ZKP/08., protiv optuženika je ukinut istražni zatvor te je određeno da se optuženik ima pustiti na slobodu 9. srpnja 2025.

1.1. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 128. ZKP/08. je odbijen prijedlog optuženika za ukidanjem istražnog zatvora s danom 3. srpnja 2025.

1.2. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 98.a ZKP/08. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., optuženom ĐN su određene samostalne mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., zabrane približavanja žrtvama PN i maloljetnom djetetu BN, na udaljenost manju od 100 metara, te zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s istim žrtvama.

1.3. Pod točkom IV. izreke je određeno da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najkasnije do pravomoćnosti (pravilno bi bilo: "najdulje do izvršnosti") presude, s tim da će sud koji vodi postupak svaka dva mjeseca ispitati postoji li još potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti.

1.4. Pod točkom V. izreke, optuženik je upozoren da je nepridržavanje samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

1.5. Pod točkom VI. izreke, određeno je da izvršenje mjera opreza provodi Policijska postaja Ivanić-Grad i Policijska postaja Slavonski Brod.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ZN podnio dvije žalbe, obje putem branitelja Alema Rufatia, odvjetnika u Zagrebu. Prva žalba je podnesena u odnosu na odluku iz točke I. izreke, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 6. ZKP/08., a druga u odnosu na odluku iz točke III. izreke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje u točki I. preinačiti i odrediti optuženikovo puštanje na slobodu 8. srpnja 2025., odnosno pobijano rješenje preinačiti i optuženiku ukinuti mjere opreza.

2.1. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženika.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno stavu žalitelja, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj, smatrajući kako pobijano rješenje "trpi" izostanak razloga o odlučnim činjenicama te da su izneseni razlozi paušalni i arbitrarni. Pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani. Iznesene razloge prihvaća i ovaj sud jer u njima nema nikakve paušalnosti i arbitrarnosti, te se na iste upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Napominje se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom izloženih razloga ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.

6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Za svoju odluku je sud izložio jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koju žalitelj niti ne dovodi u pitanje, tako i u odnosu na ispunjenje posebnih pretpostavki za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je, zbog prevencije iteracijske opasnosti utvrđene na strani optuženika, nužno odrediti mu samostalne mjere opreza iz članka 98.a ZKP/08. u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkama 4. i 5. ZKP/08., nakon što je pravilno utvrdio da je s danom 9. srpnja 2025. istekao maksimalni rok trajanja istražnog zatvora. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6.1. Stoga nije u pravu žalitelj kada smatra da je počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 6. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud pogrešno izračunao rokove o uračunavanju pritvora. Naime, prema podacima u spisu, optuženik je bio uhićen 1. studenog 2024., a bio je pušten na slobodu 2. studenog 2024., kada su mu rješenjem državnog odvjetnika bile naložene mjere opreza. Zatim je optuženik, zbog kršenja mjera opreza, ponovno bio uhićen 10. siječnja 2025. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako s danom 9. srpnja 2025. ističe maksimalni rok trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7. Nasuprot daljnjim prigovorima žalitelja kojima se osporava postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika, a time i nužnost primjene samostalnih mjera opreza, prvostupanjski sud je postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela pravilno utvrdio u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, iz kojih proizlazi dugotrajnost narušenih odnosa između optuženika i njegove izvanbračne supruge, koja je pretrpjela moždani udar, kao i učestalost neprimjerenog ponašanja optuženika prema žrtvama, izvanbračnoj supruzi i maloljetnoj kćeri, u dužem razdoblju. Pored toga, žalitelj ispušta iz vida, a prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu da je optuženik ranije već pravomoćno osuđivan, zbog istovrsnih kaznenih djela povrede djetetovih prava i nasilja u obitelji, počinjenih na štetu istih žrtava, a pored toga i zbog kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka i računalne prijevare, počinjenih također na štetu bliske osobe, druge kćeri. Isto tako je sud prvog stupnja pravilno naglasio kako su u ovom postupku optuženiku bile izrečene mjere opreza, koje je optuženik prekršio te mu je zbog toga bio određen istražni zatvor. Stoga je neosnovan stav žalitelja kako je zaključak o postojanju iteracijske opasnosti prvostupanjski sud utemeljio isključivo na okolnostima djela. Uz navedeno, razvidno je da je optuženik kaznena djela koja mu se sada inkriminiraju počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz uvjetne osude koja mu je izrečena ranijom pravomoćnom presudom, kao i da nije poštivao niti ranije izrečenu posebnu obvezu odvikavanja od ovisnosti o alkoholu jer je kritične zgode optuženiku očitana koncentracija alkohola 1,85 g/kg. Ovo upućuje na upornost protupravnog ponašanja optuženika, na kojeg ni ranije kazne ni primijenjena posebna obveza nisu utjecale da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Upravo suprotno, njegovo protupravno ponašanje se nastavilo te se optuženik sada ponovno javlja osnovano sumnjiv da bi počinio više kaznenih djela na štetu istih žrtava.

7.1. Međutim, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, a kako je istekao maksimalni rok trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u konkretnoj situaciji nužno primijeniti samostalne mjere opreza, radi otklanjanja postojeće opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika. Upravo će se primjenom naloženih samostalnih mjera opreza onemogućiti neposredan kontakt i uspostavljanje veze između optuženika i žrtava, a tako i spriječiti optuženika u daljnjem protupravnom postupanju prema istima, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koju više nije moguće primijeniti zbog isteka maksimalnih rokova iz članka 133. ZKP/08.

6.2. S tim u vezi, imajući na umu svrsishodnost i prirodu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., neosnovani su žalbeni prigovori kako se obje žrtve nalaze u udomiteljskim obiteljima na optuženiku nepoznatim adresama, jer ovo nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

7. Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke je izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda, nužna primjena naloženih samostalnih mjera opreza iz članka 98.a ZKP/08. u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkama 4. i 5. ZKP/08., u odnosu na obje žrtve.

8. Nije utvrđeno da bi optuženiku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim tvrdnjama o ograničavanju ustavnih prava i slobode okrivljenika. Pored toga, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti te zaštita sloboda i prava drugih ljudi, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, opravdavaju ograničenje prava optuženika (članak 16. stavak 1. Ustava).

9. Isto tako, neosnovane su ničim argumentirane tvrdnje žalitelja kako se primjenom mjera opreza optuženiku nameće "prekomjeran teret". No, ističe se žalitelju kako je notorno da nametanje mjera opreza ima često nepovoljne implikacije na uobičajeni način života optuženika. Međutim, to su okolnosti koje u pravilu prate sve optuženika kod kojih je utvrđeno postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i zbog koje je naložena primjena samostalnih mjera opreza.

10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Velika Gorica, 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec