Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-590/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 23. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, odlukom objavljenom 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 1.368,07 eura koja se zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ima isplatiti tužitelju s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31.7.2015.godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015.godine do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i sve to u roku od 15 dana pod

prijetnjom ovrhe, i to na:

-iznos od 13,46 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 05. 7. 2010. g. do isplate;

-iznos od 26,73 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 06. 8. 2010. g. do isplate;

-iznos od 26,73 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 24. 9. 2010. g. do isplate;

-iznos od 26,73 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 13. 10. 2010. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 15.11. 2010. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 08. 12. 2010. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 04. 1. 2011. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 24. 2. 2011. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 22.3. 2011. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 4. 5. 2011. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 7. 6. 2011. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 11. 7. 2011. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 2. 8. 2011. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 12. 9. 2011. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 11. 10. 2011. g. do isplate;

-iznos od 79,82 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 14. 11. 2011. g. do isplate;

-iznos od 316,58 eura sa zak.zat. kamatama počevši od 14. 12. 2011. g. do isplate.

ll. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, naknaditi tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 1.650,00 eura do zatraženog iznosa od 1.700,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 6. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priloga dostavljenih uz istu u bitnom proizlazi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 13. listopada 2006. Ugovor o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozili radi osiguranja potraživanja broj: 061013290359 AE, dalje u tekstu:

Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.658,49 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan isplate kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u 60 mjesečnih anuiteta, s tim da visinu mjesečnih anuiteta utvrđuje tuženik otplatnim planom. Nadalje je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Odredbu Ugovora kojom je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF, tužitelj smatra u cijelosti ništetnom, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istoj pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz te odredbe za njegove ukupne financijske obveze prema tuženiku. Pri tom se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je u djelu utvrđenja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi tužitelj smatra da je tuženiku do konačne otplate kredita preplatio dugovani iznos. Temeljem svega navedenog traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos, s tim da je zadržao pravo da naknadno specificira tužbeni zahtjev nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli bile ništetne. Smatra da su ugovorne strane dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja, a što proizlazi iz činjenice da je tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora nudio kredite s valutnom klauzulom u različitim valutama koje su sadržavale različite uvjete te je tužitelj imao na raspolaganju mogućnost izbora. Smatra da je odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva. Istaknuo je prigovor zastare. Također je naglasio da se presude iz kolektivnog spora "Potrošač", na koje se tužitelj poziva u tužbu, ne mogu izravno primijeniti na predmetni ugovorni odnos.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je konačni tužbeni zahtjev postavio nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja podneskom zaprimljenim 16. rujna 2025. (str. 91-92 spisa).

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja na okolnost mogućnosti pregovaranja o spornim odredbama, informacijama koje je dobio u obliku pojašnjenja o rizicima koji proizlaze iz sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom te na okolnost ima li isti, u konkretnom slučaju, svojstvo potrošača. Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to u: Ugovor o kreditu na str. 7-11, potvrda str. 6, otplatni plan na str.12-15 spisa, promet po računu str. 16-37 spisa, potvrda o uplati na str. 68, pisani nalaz i zaključak vještaka na str.71-83 spisa, račun vještaka str. 84.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim djela ugovornih odredbi kojima se otplata kredita vezuje uz neizvjestan tečaj valute švicarskog franka, kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. Među strankama nije sporno da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor (str. 7-11 spisa) te da je isti potvrđen 13. listopada 2006. po prisjedniku u uredu javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod poslovnim brojem: OU-2240/06. Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik odobrio tužitelju isplatu namjenskog kredita za kupnju osobnog vozila u iznosu 14.658,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita s rokom otplate u 60 mjesečnih anuiteta. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, kao i kamatna stopa prema jednostranoj odluci tuženikovih pravnih prednika, te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan dospijeća anuiteta. Nesporno je i da je tužitelj u međuvremenu predmetni kredit u cijelosti otplatio te da nije za vrijeme otplate kredita provedena konverzija istog.

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj status potrošača u predmetnom ugovornom odnosu, je li ništetan dio odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka. Također je sporno, mogu li se utvrđenja iz odluka donesenih u sporu "Potrošač" primijeniti i na konkretni ugovorni odnos. Sporno je također ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita u slučaju utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi kupnje osobnog automobila. Zaposlio se u Osijeku u tvrtki Pivac te je na posao i s posla odlazio starim automobilom. Do poslovnih prostorija tvrtke u kojoj je radio otvorio se salon automobila Ford te je sa radnim kolegama pod pauzom išao razgledavati automobile u taj salon. Nije imao novca za novi automobil što su djelatnici salona znali. Nakon godinu dana obratio mu se djelatnik salona sa ponudom da mu proda automobil Ford Fiestu staru dvije godine. Rečeno mu je da donese zadnji obračun plaće i da će automobil moći kupiti kreditom te da će mu otplatna rata biti između 700,00 i 800,00 kuna mjesečno. Prihvatio je tu ponudu jer mu je trebao noviji automobil za odlaske i povratke s posla. Djelatnik auto salona uputio ga je nakon toga na neku adresu u Osijeku kod objekta poznatog pod nazivom " Bijela lađa" te je tamo pronašao uredske prostorije tuženika. Službenica tuženika predala mu je neki "papir" koji je odnio kod javnog bilježnika radi ovjere te je nakon toga sve odnio u auto salon gdje su mu predali automobil. Tek kad je došao kući supruga je uočila da je podigao kredit u valuti CHF. Nitko ga nije upozoravao na moguće rizike podizanja takvog kredita, po struci je energetičar te ne razumije odredbe ugovora. Smatra da bi mu za tumačenje tih odredbi trebao pravnik. Kredit je podigao jer mu je noviji automobil bio potreban za odlaske i povratke s posla, povjerovao je djelatniku auto salona koji je rekao da će otplatne rate biti između 700,00 i 800,00 kuna jer mu je to bilo prihvatljivo s obzirom na njegova primanja od oko 3.800,00 kuna. Tijekom otplate došlo je do povećanja otplatnih rata koje su u jednom trenutku iznosile oko 2.000,00 kuna. To je predstavljalo veliko opterećenje za njegove financijske obaveze jer je u međuvremenu dobio i dijete te je sa suprugom i djetetom nekako uspio preživjeti sa oko 1.800,00 kuna koliko mu je ostalo nakon uplate rate kredita. Uz odricanje cijele obitelji uspio je kredit otplatiti. Nikad nije bio obrtnik, član trgovačkog društva…, automobil koji je kupio iz kredita koristio je za osobne potrebe, odlaske i povratke s posla.

9.1. Sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i životnim iskaz tužitelja, jer je isti dan jasno i okolnosno. Uz to treba naglasiti da je iskaz tužitelja u dijelu koji se odnosi na samo sklapanje ugovora i njegovu formu u skladu sa sadržajem ugovora (str. 7-11 spisa), jer iz istog proizlazi da je sastavljen na unificiranom obrascu (memorandumu) koji je koristio tuženik za sklapanje istovrsnih ugovora, u kojemu su odredbe u većem dijelu strogo formalne te se u istima mijenjaju samo osnovni podaci o korisniku kredita, iznosu kredita i roku otplate.

10. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka Posrednik d.o.o. od 18. kolovoza 2025. (str. 71-83 spisa), proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Na taj način, a vezano isključivo za tečajnu razliku u otplati anuiteta, koja je predmet ovog spora, tuženik je od tužitelja po kreditu naplatio 1.368,07 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom, a što je razvidno iz zaključka (str. 83 spisa) i tabelarnog prikaza (str. 81-82 spisa). Pri tome treba naglasiti da se naprijed navedeni iznosi odnose na preplatu koja ostane kad se od ukupne preplate odbiju negativne razlike, odnosno razlike kad je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Dakle, vještak je prilikom izračuna preplatu umanjio za negativne razlike, a da je tome tako jasno proizlazi iz tabelarnog prikaza str. 76-78 spisa, gdje su navedene i negativne razlike te tabelarnog prikaza str. 81-82 spisa, gdje je vještak prikazao samo onu razliku u preplati koja je preostala nakon što je sa ranijim preplatama prebio negativne razlike.

10.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, jer se taj prigovor svodi na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, kao i promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09; dalje ZZP/07). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika.

12. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravna utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Po stavu ovog Suda sama činjenica što je tužitelj kredit otplatio u cijelosti nije zapreka da se isti poziva na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Ugovoru temeljem utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu. Naime, prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se pa se na ništetnost ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.

16. Navedeni zaključci, koji se odnose na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli ne znače apsolutno isključenje mogućnosti da tuženik u pojedinačnoj parnici dokazuje da se konkretni ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik u provedenom postupku nije dokazao da tužitelj nema svojstvo potrošača ili da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ipak nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora ipak bile razumljive za potrošača i da se o njima prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, a slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Iz iskaza tužitelja saslušanog u dokaznom postupku te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi kupnje osobnog automobila koji je tužitelj koristio za osobne potrebe. Isti nikad nije imao obrt niti se ikad bavio bilo kakvom drugom slobodnom djelatnošću pa stoga automobil nije mogao niti koristiti u nikakve druge svrhe. Iz svega toga proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Nadalje, tužitelj je izjavio da mu djelatnici tuženika, odnosno djelatnici auto kuće koja je s tuženikom dogovorila financiranje putem kredita nisu ništa pojašnjavali vezano za same odredbe Ugovora, rizike i slično. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe i rizici valutne klauzule u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Tuženik je tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je isti mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema sadržaju i obliku ugovora te prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, u smislu u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

17. Slijedom navedenog, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora nije identična onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi ugovora, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta.

18. Ništetnost djela predmetnih odredbi Ugovora zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev u skladu je sa Nalazom i zaključkom sudskog vještaka.

19. Utvrđeni preplaćeni iznos, koji predstavlja ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, svojom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog po osnovi promjene tečaja sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošteni stjecatelji koji je znao za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koja ujedno predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci pod II..

20. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, budući postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pritom treba naglasiti da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl. 502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu

- jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbo o valutnoj klauzuli, počinje teći od 14. lipnja 2018.. To stoga što je presuda iz kolektivne tužbe, koju je donio Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 dana 04. srpnja 2013. postala pravomoćna u djelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 6. lipnja 2023. putem punomoćnika odvjetnika predajom pošiljke sustavu za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem. Dakle, tražbina tužitelja s osnove preplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica.

21. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva, treba naglasiti da je tužitelj u tužbi naznačio da je tužbeni zahtjev za isplatu postavio okvirno te da će isti konačno specificirati nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. To stoga što tužitelju nije bila dostupna sva dokumentacija vezana za predmetni kredit pa isti nije mogao u vrijeme podnošenja tužbe postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, koji je postavio tek kasnije nakon provođenja predloženog vještačenja, a što je u skladu sa čl. 186. b. st. 2 ZPP-a. S navedenim u vezi treba naglasiti da je i prema stavu zauzetom na sastanku Predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova, broj Su IV- 162/2021 od 26. studenog 2021., dopuštena preinaka u predmetima po tužbama korisnika kredita nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje H. Pri tome treba naglasiti da vrijednost predmeta spora, naznačena u tužbi u iznosu od 2.100,00 eura te iznos u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (str. 91-92 spisa) u iznosu od 1.368,07 eura, nisu od utjecaja na troškove postupka jer je Tarifom ( Tbr. 7.1.) za raspon vrijednosti predmeta spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura propisana ista nagrada od 100 bodova.

Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe (str. 1-6 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava podneska od 14. rujna 2023. (str. 49 spisa), koji spada u kategoriju ostalih podnesaka jer je istim zatraženo odobrenje za očitovanje na odgovor na tužbu sukladno čl. 299. a ZPP-a u iznosu od 50,00 eura(25 bodova x 2,0 eura), a što je u skladu s Tbr. 8.4. Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 9. lipnja 2025. (str. 53-57 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 16. rujna 2025. (str. 91-92 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer je u tom podnesku tužitelj specificirao tužbeni zahtjev sukladno Nalazu vještaka,

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanima 24. lipnja 2025, 7. listopada 2025. i 23. listopada 2025. u iznosima od 100 bodova za svako ročište ili ukupno 300 bodova za tri ročišta što množenjem s vrijednosti boda od 2,0 eura ukupno iznosi 600,00 eura, a što je u skladu s Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife.

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (50 bodova x 2,00 eura) a što je u skladu s Tbr. 9.3. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife.

Slijedom navedenog, tužitelju su za radnje punomoćnika, koje su po ocjeni ovog Suda bili nužne za uspjeh tužitelja u ovoj parnici temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 1.350,00 eura. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 300,00 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 84 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.650,00 eura.

23. Tužitelj je odbijen s zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska od 14. rujna 2023. iznad priznatog iznosa od 50,00 eura do zatraženog iznosa od 100,00 eura jer taj podnesak spada u kategoriju ostalih podnesaka za koji isti ima pravo na 25% nagrade prema Tbr. 8.4. Tarife, a što iznosi 50,00 eura, kako je to navedeno u prethodnoj točki obrazloženja.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 20. studenog 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku