REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10942/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Zagrebački Mamut d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika SA, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljima iz Odvjetničkog društva Jujnović, Lučić, Marković, Ivandić, Galić iz Zagreba, radi prekršaja iz čl. 116. st. 1. al. 13., st. 2. i st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18., 98/19., 30/21., 89/21.), te prekršaja iz čl. 35. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta (Narodne novine broj: 22/14., 98/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: Pp-298/2022, od 18. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su, na temelju čl. 182. st. 1. i st. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 1. al. 13., st. 2. i st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, te prekršaja iz čl. 35. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta, činjenično opisanih u izreci, s obrazloženjem da u postupku nije utvrđeno da bi se u ponašanju okrivljenika na način opisan u činjeničnom opisu optužnog prijedloga i izreci presude, stekla obilježja djela koja im se stavljaju na teret.

2. U odnosu na prekršaj iz toč. 1. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je obrazložio da isto djelo na način kako je opisano, nije prekršaj zbog toga što sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu za obavljanje izvanrednog prijevoza tereta u cestovnom prometu, prijevoznik mora imati dozvolu za izvanredan prijevoz (ne navodi se kategorija dozvole), dok odredba čl. 116. st. 1. al. 13. istog Zakona propisuje da se najtežim prekršajem smatra ako prijevoznik obavlja izvanredni prijevoz tereta u cestovnom prometu bez dozvole za izvanredni prijevoz iz čl. 77. st. 2. Zakona, a koju dozvolu su okrivljenici u konkretnom slučaju posjedovali, pa time nisu počinili predmetno djelo.

3. U odnosu na prekršajno djelo pod toč. 2. izreke, prema obrazloženju pobijane presude, ponašanje okrivljenika na način opisan u činjeničnom opisu ne predstavlja prekršaj, zbog toga što u istom nisu konkretizirane odlučne činjenice koje čine biće djela, tj. nije konkretizirano koju su to dokumentaciju okrivljenici bili dužni predati tužitelju odnosno inspektoru, a nisu je predali, te na koji su konkretan način istom onemogućili poduzimanje mjera oduzimanja dokumentacije i predmeta, a kako je pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće djela, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, opisano djelo bez navođenja odlučnih činjenica i njihove konkretizacije, nije prekršaj.

4. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđnog činjeničnog stanja. U bitnom, ističe da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da ponašanje okrivljenika opisano u optužnom aktu, ne predstavlja prekršajna djela koja im se stavljaju na teret, i to zbog toga što su u odnosu na djelo pod toč. 1. izreke, okrivljenici posjedovali dozvolu za izvanredni prijevoz I. kategorije, prema kojoj sukladno Pravilniku o izvanrednom prijevozu (NN 92/18., 47/23.), kritične zgode nisu smjeli prekoračiti najveću dopuštenu masu od 48 tona i visinu od 4,2 metra, a što su u konkretnom slučaju prekoračili, čime su izvanredni prijevoz obavljali suprotno uvjetima iz dozvole, a što se prema odredbi čl. 2. st. 4. i st. 5. naprijed citiranog Pravilnika, smatra obavljanjem izvanrednog prijevoza bez dozvole i time počinili prekršaj iz čl. 77. st. 2., kažnjiv po čl. 116. st. st. 1. al. 13. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. U odnosu na prekršajno djelo pod toč. 2., žalitelj istiće da je iz činjeničnog opisa sasvim razvidno da su okrivljenici prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora, odbili skinuti registarske oznake sa skupa vozila i dostaviti ih inspektoru zbog privremenog isključivanja skupa vozila iz prometa, pa time činjenični opis sadrži sve odlučne činjenice koje čine biće predmetnog prekršaja.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

7. Žalba je neosnovana.

8. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da u konkretnom slučaju postoji osnov za oslobađanje okrivljenika od optužbe, na temelju čl. 182. st. 1. Prekršajnog zakona, jer djela koja se okrivljenicima stavljaju na teret, na način kako su opisana u činjeničnom opisu radnje prekršaja, po propisu nisu prekršaji, i to: u odnosu na djelo opisano u toč. 2., iz razloga koje je već prethodno naveo i prvostupanjski sud, a u odnosu djelo opisano u toč. 1. izreke, ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, već iz sljedećih razloga.

9. Naime, okrivljenici su za djelo opisano u toč. 1. izreke oslobođeni od optužbe, a kako im je optužnim prijedlogom bilo stavljeno na teret, da su dana 4.siječnja 2022., u 13,30 sati na poziciji A6-Cernik (BP Petrol) kao domaći prijevoznik obavljali izvanredni prijevoz tereta u cestovnom prometu sa skupinom vozila reg. oznake [registarska oznaka]/ZG3531GR, a da se nisu pridržavali uvjeta iz Godišnje dozvole za izvanredni prijevoz I. kategorije broj 201614 ( navedena dozvola je izdana za ukupnu masu do 48 tona i visine 4,2 metra a izmjerena je ukupna masa skupa vozila sa teretom 64,2 tone i visine 4,34 metara), a što se smatra da prijevoznik obavlja izvanredni prijevoz tereta u cestovnom prometu bez dozvole, pa da bi time počinili djelo prekršaja iz članka 116 stavka 1 alineja 13, kažnjiv po članku 116 stavku 2 i stavku 4, Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ("Narodne novine broj 41/2018, 98/2019, 30/2021, 89/2021 – dalje u tekstu ZPCP-a), dok su za djelo opisano u toč. 2. oslobođeni od optužbe da bi istog dana i na istom mjestu, kao u točki 1. izreke, okrivljena pravna osoba putem vozača onemogućila inspektora u poduzimanju mjera oduzimanja dokumentacije i predmeta prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora (vozač po nalogu prijevoznika odbio skinuti registarske oznake sa skupa vozila i dostaviti ih inspektoru zbog privremenog isključenja skupa vozila iz prometa, pa da bi time počinili djelo prekršaja iz čl. 35 st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta.

10. Odredba čl. 77. st. 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18., 98/19., 30/21., 89/21.), propisuje da za obavljanje izvanrednog prijevoza tereta u cestovnom prometu domaći prijevoznik, strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije moraju imati dozvolu za izvanredni prijevoz, dok odreba čl. 116. st. 1. al. 13. Zakona, među najteže prekršaje, između ostalog uključuje i ako domaći prijevoznik, strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije obavljaju izvanredni prijevoz tereta u cestovnom prometu bez dozvole za izvanredni prijevoz (članak 77. stavak 2.).

11. Nadalje, izvanredni prijevoz je osim naprijed citiranih odredaba Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, reguliran i odredbama Pravilnika o izvanrednom prijevozu (Narodne novine broj: 92/18., 47/23.), koji u čl. 2. st. 4. propisuje da se izvanredni prijevoz mora obaviti u skladu sa dozvolom, dok je u st. 5. istog članka propisano da će se u slučaju nepridržavanja bilo kojeg uvjeta iz dozvole smatrati da se izvanredni prijevoz obavlja bez dozvole.

12. Dakle, analizom naprijed navedenih odredaba Zakona i Pravilnika razvidno je da se predmetno ponašanje okrivljenika, odnosno njihovo obavljanje izvanrednog prijevoza protivno uvjetima iz dozvole, veže uz povredu blanketnih odredbi odnosno čl. 2. st. 4. i st. 5. Pravilnika o izvanrednom prijevozu, koje dopunjuju biće predmetnog prekršaja i koji stoga čini konstitutivno obilježje prekršaja, pa isti mora biti sadržan u činjeničnom opisu radnje prekršaja u optužnom aktu što je, u konkretnom slučaju izostalo, dok dopunu istog akta prvostupanjski sud nije mogao razmatrati budući da je ista podnesena tek nakon provedenog dokaznog postupka i zaključenja glavne rasprave.

13. Slijedom naprijed iznesenog, činjenični opis djela kako je naveden u optužnom prijedlogu, te u toč. 1. izreke pobijane presude, nije potpun te djelo kako je opisano ne predstavlja prekršaj, ali ne iz razloga koje je dao prvostupanjski sud, već zbog toga što u činjeničnom opisu djela nije naveden blanketni propis odnosno odgovarajući Pravilnik kojim je dodatno propisana radnja prekršaja, tj. da se ne postupanje okrivljenika u skladu sa izdanom dozvolom za izvanredni prijevoz, smatra postupanjem bez dozvole.

14. Naime, kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj. Slijedom iznesenog, a budući da u činjeničnom opisu djela prekršaja nije navedeno protivno kojoj odredbi pravilnika su okrivljenici postupili, takav činjenični opis nije potpun i djelo kako je opisano ne predstavlja prekršaj.

15. U odnosu na djelo opisano u toč. 2. izreke pobijane presude, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da činjenični opis radnje koja se okrivljenicima stavlja na teret nije konkretiziran, odnosno iz istog uopće nije razvidno koju su to dokumentaciju okrivljenici odbili dati inspektoru, odnosno na koji su ga konkretan način onemogućili u poduzimanju mjera oduzimanja dokumentacije i predmeta, a sa kojim zaključkom se u potpunosti slaže i ovaj sud, tako da činjenični opis radnje prekršaja u optužnom prijedlogu sadrži samo zakonski opis djela, dok registarske oznake sa skupa vozila koje su okrivljenici odbili dostaviti inspektoru u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ne predstavljaju predmet u smislu odredbe čl. 23. st. 1. Zakona.

16. Naime, odredba čl. 23. st.1. Zakona o inspekciji cestovnog prometa (Narodne novine broj: 22/14., 98/19 ) propisuje da u obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor može privremeno oduzeti isprave, dokumentaciju i predmete koji u prekršajnom ili kaznenom postupku mogu poslužiti kao dokaz, ako posumnja u ispravnost isprava i dokumentacije, ako se poslovanje ne obavlja u skladu s ispravama i dokumentacijom ili se koriste drugi predmeti za ometanje ispravnog rada uređaja ugrađenih u vozilo.

17. Dakle, budući da se u konkretnom slučaju, okrivljenike tereti da su vršili izvanredni prijevoz tereta suprotono uvjetima iz dozvole koju imaju pa se time smatra da su prijevoz vršili bez dozvole, registarske oznake skupa vozila koje su isti odbili predati inspektoru, po naravi stvari ne mogu biti predmet koji u prekršajnom ili kaznenom postupku može poslužiti kao dokaz, niti su predmet koji je pogodan za ometanje ispravnog rada uređaja ugrađenih u vozilo.

18. Slijedom naprijed iznesenog, činjenični opis radnje prekršaja sadržan u optužnom aktu te u izreci pobijane presude u toč. 2., koji se okrivljenicima stavlja na teret, nije konkretiziran odlučnim činjenicama, jer u istom nedostaje podatak o tome na koji su to konkretan način okrivljenici inspektora onemogučil u poduzimanju mjera oduzimanja dokumentacije, o kojoj je konkretno dokumentaciji riječ, niti je konkretiziran predmet osim registarskih oznaka skupa vozila koje prema već iznesenom, ne predstavljaju predmet u smislu citirane zakonske odredbe, već se samo općenito navodi da su onemogučili inspektora u poduzimanju mjera oduzimanja dokumentacije i predmeta, takav činjenični opis prekršaja sukladno čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona ne sadrži sve odlučne činjenice iz kojih proistječe zakonsko obilježje prekršaja, odnosno djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja i ne predstavlja predmetni prekršaj.

19. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

20. Budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji prekršaja iz kojih proistječu zakonska obilježja prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe, jer djela za koja se optužuju, a kako su opisana, po propisu nisu prekršaj, iz razloga koje je dao ovaj sud.

21. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. studenoga 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.