REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1525/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dinu Pivcu, odvjetniku u Splitu, Tolstojeva 47, protiv tuženika JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Leopoldu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice II/8, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: Psp-143/2023-25 od 11. lipnja 2025., dana 20. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika JĐ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj: Psp-143/2023-25 od 11. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" Utvrđuje se da je tuženik JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u mirnom suposjedu realnog dijela nekretnine kč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je prikazan na Skici lica mjesta br.1. (skica izmjere) „U Splitu, 29. kolovoza 2024.“ izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Bišnjaka, ing.geod., definiran točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-1 u površini od 156 m2, koja Skica čini sastavni dio ovog Rješenja, time što je zaključao bravom (katancem) kapiju sa istočne strane predmetnog realnog dijela bez da je dao primjerak ključa tužitelju, pa se nalaže tuženiku bez odgode uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da odmah o svom trošku ukloni bravu sa kapije i omogući tužitelju suposjed predmetnog realnog dijela, te se tuženiku zabranjuje ubuduće takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u suposjedovanju predmetnog realnog dijela, sve pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tuženiku JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove tužitelju ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 2.175,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za 3 (tri) postotna poena, primjenjujući za prvo polugodište referentnu stopu koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentnu stopu koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 (osam) dana.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da u predmetnom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer se sud prvog stupnja propustio osvrnuti na njegove navode i na iskaz po njemu predloženog svjedoka, a rješenje se temelji na navodima i dokazima predloženi od strane tuženika. Smatra kako je sud potpuno pogrešno i izvan dispozicije stranaka, posebno iskaza tuženika utvrdio kako je tuženik smetao tužitelja i to na način da je zaključao bravu na kapiji katancem. Tužbeni zahtjev da nije specificiran vremenom a što smatra relevantnim jer su rokovi za podnošenje tužbe u posjedovnim parnicama prekluzivne prirode. Sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da je tužitelj dokazao da ga je zasmetao u suposjedu predmetne nekretnine a da pritom za to nije naveo nikakve valjane pravne razloge. Žalbeni je prijedloga da se pobijano rješenje preinači a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje i raspravljanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika JĐ nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga a i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), a na koju sadržajno ukazuje žalitelj, jer je rješenje razumljivo, ne proturječi samo sebi niti razlozima, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni te ga je moguće ispitati.

5.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje suposjedovne zaštite na točno određenom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na skici lica mjesta br.1. (skica izmjere) izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka definiran točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-1 u površini od 156 m2, na način da je zaključao bravu (katancem) kapiju sa istočne strane spornog dijela nekretnine bez da je tužitelju dao primjerak ključa te zahtjev za uspostavu ranije suposjedovnog stanja na tom dijelu nekretnine uklanjanjem brave sa kapije i omogućavanjem tužitelju suposjed predmetnog realnog dijela nekretnine.

7. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem pravilno utvrdio da je tužitelj faktično izvršavao suposjedovna prava na prijeporu.

8. Protivno navodima tuženika tužitelj je u tužbi odredio vrijeme tog učinjenog smetanja kao i točno vrijeme kada je tužitelj saznao za čin i počinitelja smetanja. Tako je naveo da je čin smetanja tog suposjeda izvršen krajem rujna a za što je tužitelj saznao 30. rujna 2023. Kako te činjenice tuženik tijekom postupka nije osporio to ih više ne može osporiti u svojoj žalbi pa sud stoga nije imao razloga sumnjati u te datume a time niti da je tužba podnesena sudu izvan prekluzivnog roka od 30 dana od saznanja odnosno unutar godine dana od počinjenog smetanja (čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV). Naime tužba sudu u ovom predmetu podnesena je 12. listopada 2023. pa slijedom navedenog posjedovnu zaštitu tužitelj nije zatražio protekom prekluzivnog roka.

9. Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Smetanje posjeda se čini oduzimanjem stvari ili prava ili pak uznemiravanjem u njihovom posjedovanju, odnosno u sprječavanju vršenja faktične vlasti nad njima. Tako se o oduzimanju posjeda govori kada je u potpunosti prestala svaka faktična vlast dotadašnjeg posjednika stvari.

11. Odredbom čl. 24. st. 1. ZV je propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih susposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

12. Slijedom navedenih odredbi, u konkretnom slučaju je kao odlučno bilo utvrditi je li tuženik postavio lokot na vratima predmetne nekretnine i zaključao ga te da li je takvim postupanjem tužitelj bitno ograničen ili onemogućen u dotadašnjem suposjedu spornog dijela nekretnine. Za takvo utvrđenje nije potrebno raspravljati o pravnom odnosu stranaka kao suvlasnika i suposjednika.

13. Sud prvog stupnja utvrdio je sve relevantne činjenice iz kojih proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno utvrdio je sve pretpostavke za pružanje suposjedovne zaštite koja se traži.

14. Tako je prije učinjenog smetanja tužitelj na spornom dijelu nekretnine nesmetano parkirao svoje vozilo kada bi došao na svoju nekretninu. Na isti način su na dijelu te nekretnine, koja je nesporno vlasništvo tuženika, parkirali članovi njegove obitelji i osobe koje su mu dolazile u posjed.

15. Prema iskazu saslušanih svjedoka, RĐ, NĐ, ŠĐ i AĐ, koje i ovaj sud ocjenjuje objektivnim, u bitnom međusobno podudarnim i u suglasnosti s iskazom i navodima tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj prije nego li je tuženik zaključao dvorišna ulazna vrata, parkirao svoje vozilo na spornom dijelu nekretnine a to su činili članovi njegove obitelji. Osim toga ti svjedoci su iskazali da su se i oni koristili tim dijelom nekretnine za okretanje vozila i prolaženje, sve dok tuženik nije zaključao ta dvorišna ulazna vrata.

16. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužitelj prije učinjenog smetanja bez ograničenja parkirao osobno vozilo ili vozila na spornom dijelu nekretnine, jedno iza drugog, neposredno uz sam zid koji ograničava spornu nekretninu tuženika i susjednu nekretninu u vlasništvu tužitelja.

17. Tim utvrđenjem otklonjen je navod tuženika, a i njegovog sina IĐ koji je saslušan kao svjedok, da je tužitelj tako parkirao samo kada je dobio dopuštenje od tužitelja.

18. Nije sporno da tužitelj na navedenoj nekretnini na kojoj ima izgrađenu kuću (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ne živi te da istu povremeno koristi, što znači da bi povremeno i parkirao svoje vozilo na spornom dijelu nekretnine. Takvo povremeno parkiranje ne umanjuje njegov suposjed na spornom dijelu nekretnine, obzirom je on trajao kontinuirano – godinama ali u određenim vremenskim razmacima.

19. Na osnovi iznesenog temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

U Puli, 20. studenog 2025.

Sudac:

Helena Poropat