REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UČ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenog UČ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 26. ožujka 2025., KLASA: 211-07/25-3/5419, URBROJ: 511-12-30-25-2, u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem prigovora okrivljenog UČ kao osnovanog, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljeniku zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije ukida, dok u preostalom dijelu prekršajni nalog ostaje neizmijenjen.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni UČ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 26. ožujka 2025., KLASA: 211-07/25-3/5419, URBROJ: 511-12-30-25-2, okrivljeni UČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavku 4. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca.
2. Okrivljeni UČ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i ističe kako do sada nije prekršajno kažnjavan. Navodi kako je zaposlen kao vozač kola hitne pomoći u Zavodu za hitnu medicinu i objašnjava kako je do počinjenja prekršaja došlo jer je kao najbliži raspoloživi vozač primio poziv da na radnom mjestu zamijeni kolegu zbog zdravstvenih problema pa je na preglednoj ravnoj dionici ceste ubrzao da što prije preuzme njegovu smjenu. Naglašava kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog obavljanja posla, a time i za egzistenciju pa predlaže da mu se izrečena zaštitna mjera ukine.
6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca te imajući na umu da iz stanja spisa ne proizlazi da je okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan radi nepoštivanja dopuštene brzine, uz činjenicu da je okrivljenik izrazio svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja i uvažavanje navoda prigovora koji se odnose na potrebu korištenja vozila radi obavljanja posla u okviru radnog mjesta vozača kola hitne pomoći, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi upućivale na postojanje opasnosti da bi okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovo počinio takav prekršaj.
6.1. Stoga navedene okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, pa je pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida, kako je to navedeno u izreci ove presude.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u vezi sa člankom 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. studenoga 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.