REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RP, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.), odlučujući o prigovoru okrivljenog RP, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 18. veljače 2025., KLASA: 211-07/25-3/2815, URBROJ: 511-12-30-25-2, u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog RP, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenom RP zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije ukida.
II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog RP odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni RP obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 18. veljače 2025., KLASA: 211-07/25-3/2815, URBROJ: 511-12-30-25-2, okrivljeni RP proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavku 4. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca.
2. Okrivljeni RP je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i ističe kako do sada nije prekršajno kažnjavan. Navodi kako je zaposlen kao pripadnik Obalne straže Republike Hrvatske i kako je do počinjenja prekršaja došlo jer je dana 22. svibnja 2024. bio u pripravnosti i dobio poziv na vježbu radi žurnog isplovljavanja broda zbog čega je brže vozio da stigne na vrijeme. Naglašava kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog obavljanja posla jer mora biti u mogućnosti doći iz mjesta stanovanja do vojne luke [adresa] pa predlaže da mu se novčana kazna poništi ili umanji, a izrečena zaštitna mjera ukine.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura pa je novčana kazna u iznosu od 390,00 eura izrečena okrivljeniku u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna po mišljenju je ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Uzevši u obzir opasnost djela (pritom se misli na prekoračenje dopuštene brzine kretanja u naseljenom mjestu za 31 km/h), što predstavlja brzinu kojom se ugrožava sigurnost svih sudionika u prometu, okrivljenikovi navodi iz prigovora ne predstavljaju dostatne razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedeno ne može opravdati ublažavanje kazne.
6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca te imajući na umu da iz stanja spisa ne proizlazi da je okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, uz činjenicu da je okrivljenik izrazio svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja i uvažavanje navoda prigovora koji se odnose na potrebu korištenja vozila radi obavljanja dužnosti kao pripadnika Obalne straže Republike Hrvatske, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi upućivale na postojanje opasnosti da bi okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovo počinio takav prekršaj.
7.1. Stoga navedene okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, pa je pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida, kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. studenoga 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
